Pitam se vredi li uopšte više išta govoriti i pisati u pokušaju da se usijanim glavama objasni zbog čega se Genocid u Srebrenici ne bi smeo relativizirati nekakvom razvodnjenom rezolucijom – papirom čija je u ovom slučaju jedina svrha da se neprijatna istina skine sa vrata. Možda donekle i mogu da shvatim to što ovdašnji prost svet usled nedostatka intelektualnog kapaciteta nije u stanju da razume smisao jasnog određenja glede najgnusnijeg zločina počinjenog posle Drugog svetskog rata. Ali nikako ne mogu da prihvatim da neko ko se ubraja u (političku) elitu(?) ni posle svih ovih godina ne može ili, još gore – ne želi da shvati suštinu. Onaj ko do sada nije uspeo da shvati, nikada i neće.
Uzalud i što je toliko izvanrednih tekstova napisano na temu Srebrenice kada nakon svakog od njih uslede barem dva “patriotska” reagovanja kojima se stalno iznova direktno pljuje u lice žrtvama i njihovim bližnjima. Još je ogavnije kada Šešeljevi dojučerašnji saborci odjednom – valjda iz sveže im usađenog “osećaja za pristojnost” – krenu da se gnušaju nad “tim užasnim zločinom”. Mogli bi, ako ništa drugo, makar da ćute. Upravo zbog osećaja za pristojnost (onog pravog, bez navodnika).
Zvučaće čudno, ali ima i gorih od ex-Šešeljevaca. Tako pre neki dan jedan “ugledni” analitičar u svom najnovijem uratku upozorava kako bi priznavanjem genocida Srbija sebe izjednačila sa Hitlerovom nacističkom Nemačkom. Jer kakve, pobogu, veze ono što se dogodilo u Srebrenici ima sa Holokaustom? Pa nisu Mladić i njegovi ubijali Jevreje kao Nemci onomad, nego M(m)uslimane; a i brojke se ne poklapaju: Jevreja je bilo više likvidirano.
E moj “analitičaru”. Nije sve u brojkama. Ti Muslimani iz Srebrenice pobijeni su iz istih onih razloga iz kojih su i nacisti svojevremeno naumili da satru Jevreje. I njih su ideolozi i organizatori pokolja u Srebrenici videli kao pripadnike druge i niže, nedostojne rase koja mora da nestane pošto nekako previše smeta ostvarenju njihovog nac(ional)ističkog sna. Genocid u Srebrenici imao je prema tome mnogo više rasni negoli nacionalni i(li) verski karakter.
Da, bilo je u tom ratu i mnogih drugih zločina. I da: sve strane su ih i činile i trpele. Pa opet, Srebrenica je nešto posebno. Zločin bez presedana. Jer, za razliku od tih ostalih zločina, ovde nedužni ljudi nisu nastradali tokom nekog od mnogih pljačkaško-piromanskih pohoda nekakvih (para)vojnih suklata koje su divljački uletele u grad pošto su ga njihove oružane snage prethodno zauzele, a onda usput nasumice silovali i klali svakog ko nije uspeo da (im) umakne na vreme. Ne: u Srebrenici se radilo o detaljno organizovanom i sa najvišeg mesta isplaniranom uništenju čitave jedne ljudske populacije. Tu je ta razlika koja vas, gospodo “patriote”, toliko svrbi.
Pomenuh li maločas Nemce? Eto sjajne prilike da vas podsetim da današnji Nemci gotovo da više nikoga ne asociraju na Hitlera, nacizam ili Holokaust. Naprotiv: današnji Nemci u očima većine civilizovanog čovečanstva predstavljaju personifikaciju urednosti, kulture i discipline. Kako im je, dođavola, to pošlo za rukom? Pa tako što su nedvosmisleno pokazali i dokazali - i svojim rečima, ali prvenstveno svojim delima - da oni uistinu nemaju više nikakvih dodirnih tačaka sa “onim Nemcima”.
I dalje vam ne dopire do mozga zbog čega neki, vama verovatno jako čudni ljudi (kako to gordo zvuči?!) – koji su uprkos svim iskušenjima odoleli sveopštoj devastaciji vrednosnog sistema – tako uporno insistiraju da se svaka stvar – te tako i Genocid – nazove svojim pravim imenom? A što biste se uopšte i mučili da razumete te “Čudne Ljude” kad su oni ionako naspram vas u ubedljivoj manjini.
Šta god ko o ovome mislio, časnije će biti ne donositi nikakvu rezoluciju nego usvojiti onakvu kakva će se po svoj prilici naći na dnevnom redu Republičke skupštine. I koja će biti rezultat sramnog kompromisa, načinjenog pod “svetim imperativom” rezultata istraživanja javnog mnenja, a ne istinske potrebe da se iskaže bar minimum ljudskosti i pristojnosti. Ako je jedina svrha rezolucije u nekakvom konformističkom “po(d)mirivanju” dveju međusobno suprotstavljenih kategorija – sebičnog interesa većine, na jednoj, i elementarnog pijeteta one prave Elite prema nedužno postradalima, na drugoj strani – onda batalite. Za utehu mi ostaje kakva-takva nada da će većinskoj Srbiji u dogledno vreme ipak neke stvari doći iz dupeta u glavu.
Sjajan tekst, Milane. Najgore od svega je što se država nikako ne trudi da tom prostom svetu objasni da govoreći o tome da je neko u njihovo ime činio zverstva, građani Srbije ne preuzimaju tu krivicu, već je se upravo rešavaju. Bitno je da to shvate iz principijelnih razloga, jer to i nije toliko političko pitanje, koliko etičko. Pitanje o tome jesmo li ljudi ili – neću reći zveri ali svakako – debili. Pitanje o tome je li ubistvo, i to rasno motivisano, zločin ili ne. Prema ovome što će se naći u Skupštini – to je hipotetičko pitanje (da ne govorim o besmislu donošenja rezolucije o osudi zločina nad Srbima; pitam se šta stoji u obrazloženju takve buduće rezolucije, tj. kojim povodom se donosi, šta treba da definiše, kakav odnos građana i prema kome ili čemu).
Odlican tekst. Htela bih nesto da dodam ! Nisu Nemci sami od sebe postali ovakvi kakvi su danas! Slucajno imam jako dobru drugaricu, Nemicu, i od nje sam svasta naucila !
1. Prvo, lustracija. U posleratnoj Nemackoj nije bilo sanse da neko ko je makar malo ucestvovao u aktivnostima nacisticke Nemacke ( cak i clanovi familije) bude na nekoj politickoj ( ili javnoj) funkciji.
2. Deci su ispirali mozak jos u osnovnoj skoli sa temom II svetski rat ! Pa dalje, u srednjim skolama !
3. Jos i danas, mnogi Nemci ( cak i oni mladi) se opravdavaju i izvinjavaju za zlodela Nemacke u ratu.
I jos puno drugih primera !
Ali, ovo se ne moze bez cvrstog stava drzave da se formira ISTINITA I PRAVA svest o onome sto se dogodilo. Kod nas je problem sto osim “naroda” ni sama “drzava” nema formiranu takvu svest, pa kako da je onda formira kod drugih !!
kakvog li infantlnog poređenja….uzmi malo udžbenik istorije za OŠ i prouči malo WWII, utvrdi gradivo, neće da ti škodi.
MIlane svaka čast! Kad budeš dolazio u Bosnu i Hercegovinu javi se pićemo kahfve (multikulti riječ)!
Izvinjavam se što tek naletih na ovaj super sajt!
Eh sad…pratim ovog Negativa i baš je takav. Gospodine Negativ, ovo je građanski medij a ne nacionalistički. Jasno mi je da je ostavljena mogućnost komentara, (što je još jedna od blagodati građanstva) a meni se čini da ih ti uveliko koristiš za izražavanje svojih nacionalističkih stavova…uglavnom…
Kada je u pitanju Republika Srbija i entitet RS njihov odnos je jako čudan…sve dok to dvoje nespojivih (jer država ima međunarodni subjektivitet a entitet nema) “usko sarađuju” svima će nam biti teško…znam po vlastitom iskustvu jer sam doživio granatiranje od strane agresora (Republika Srbija i entitet RS BIH).
I da ne mislite da sam nacionalista izričem sljedeće:
1. Nije isto Srbin i Četnik
2. Nije isto Hrvat i Ustaša
3. Nije isto Bošnjak i Handžar divizija
Ove koji pripadaju ovoj drugoj skupini treba lustrirat…jer su ekstremisti i oni stvaraju probleme iz sva tri naroda…
U BiH samo zajedno možemo…
Uzmimo primjer Njemačke..i mi ćemo se ujedinit suštinski i formalno (mislim na entitete u BIH) i biti normalan narod…samo kad se nacionalisti i fašisti i ekstremisti uklone sa scene…
Bravo, Murga, i Hvala na pozivu!
Pozdrav!