Intervju: Aleksandar Kekenj, predsednik NVO Differentia i glavni urednik časopisa “Zapad”.
Čime se bave članovi Diferencije pored učešća u administriranju foruma i elektronskoj verziji časopisa Zapad? Da li je to nevladina organizacija u punom smislu te reči ili samo medij?
Upravo suprotno: medij može da bude samo nevladina organizacija, ili medij u punom smislu te reči. Zašto to kažem? Postavimo pitanje o tome na koji način postupa NVO koja se zalaže za promociju nekih (u ovom slučaju građanskih) vrednosti. Hoće li ona da izađe na ulicu i pokuša da privuče nešto ljudi, da im udeli neku brošuru, da im se na neki način obrati? Hoće. I u tom će se sastojati njeno delovanje. A šta čini medij? Na primer sajt ili TV stanica? Medij se svakog trenutka nalazi na poziciji da saopštava – dakle, propagira – ono što želi da predstavi, one vrednosti koje zastupa.
Dakle, sve nevladine organizacije jesu mediji, onda kada nešto rade.
Koje akcije i koje projekte planirate, ako uopšte planirate?
Mi se bavimo problemima centralizovanog i nacifikovanog društva, jer ovo smatramo najznačajnijim problemima. Takođe verujemo da se ova dva problema ne mogu rešavati izolovano jedan od drugog. Denacifikacija bez decentralizma i regionalizma je i dalje diskriminantna. Decentralizacija i regionalizacija zemlje bez denacifikacije i dalje zemlju čine maćehom prema mnogim građanima Srbije.
Nedavno je na jednoj raspravi na forumu Medija predstavljeno na koji način bi se moglo doći do regionalizacije i decentralizacije Srbije. Dakle, postupak. On ne zahteva ništa pored volje drugih sličnih NVO, medija ili bar jedne parlamentarne političke partije koja se zalaže za ovu stvar. Verujem da je to jedan od najvećih i najznačajnijih projekata koje niko u Srbiji još uvek iz nekog razloga ne pokreće, a spremamo se da to pitanje polako počnemo uručivati najpre lokalnim udruženjima koja su spremna na saradnju, a onda i verovatno odborima liberalnih, decentralističkih političkih partija, od kojih se uglavnom ne očekuje mnogo. Ključ je u tome žele li ti ljudi da se promene dogode, ili im je namera da nastave da zarađuju na aktuelnom – diskriminantnom – državnom ustrojstvu.
Hoću da kažem da je za ideje i ciljeve za koje se zalažete potrebno mnogo više od foruma i nekakvog intelektualnog časopisa koji verovatno retko ko iz provincije čita. Šta biste o tome kazali?
Ostvarenje ovih ciljeva u savremenom društvu događa se kroz implementaciju ideje u javnu sferu. Implementacija podrazumeva približavanje ideje građanima, jer oni su ti koji će biti najvažniji element pri realizaciji.
Za implementaciju i realizaciju ideje decentralizacije (sa regionalizmom) i denacifikacije, koje predstavljaju demokratske vrednosti par excellence, potrebno je učiniti sledeće:
1) upoznati građane sa tim šta ove predstavljaju i zašto je dobro da se primene u Srbiji,
2) organizovati konkretnu akciju radi promene Ustava Republike Srbije.
Ovde se radi još uvek na prvoj stvari i nalazim da se nigde nije uradilo više nego ovde kad je u pitanju problem centralizovanog društva.
Često neupućeni u ovu stvar, ili zlonamerni, misle da je “akcija” nešto što ima većeg efekta nego delovanje na mediju, ali zaboravljaju koji su efekti jedne akcije, a koji su efekti medija, naročito medija kao što je internet sajt. Sajt Differentia dnevno poseti nešto manje od hiljadu ljudi. Ako bismo pretpostavili da tek jedna desetina posetilaca dođe iz političkih razloga, to će biti ukupno stotinu ljudi dnevno. Toliko ljudi na okupu mogu da drže jedino mediji, nikako klasične NVO kojima u stvari i nije glavni interes da deluju kao mediji, već da kroz tribine i “akcije” izvlače novac za svoje članove. U Diferenciji toga ne sme da bude.
Ono što bi moglo da se uradi kako bi se delovanje pojačalo, ali za šta mnogi članovi i simpatizeri nemaju volje, jeste poboljšanje ovog medija kroz sledeće aktivnosti:
1) pisanje tekstova (što više tekstova sajt sadrži, posećeniji je),
2) uređivanje sajta (ako sajt izgleda bolje, posetilac će rešiti da ga bukmarkuje i doći će opet da ga čita, što je identično dolasku na tribinu iznova),
3) promocija sajta i foruma Medija.
Jedan B92, samo jednom svojom nedeljnom emisijom čini više na planu promocije građanskih vrednosti nego milion nevladinih organizacija i njihovih performansa ili “akcija”. Jedan časopis “Republika”, te manje kvalitetni ali čitaniji – “Vreme”… čine više nego bar 500 najaktivnijih nevladinih organizacija u zemlji. Jedan nedeljnik ili mesečnik takve vrste nosi u sebi pravo blago informacija, a dobra promocija ovih (uz pomoć slično orijentisanog elektronskog medija, na primer – televizije) mogla bi da dovede do još većeg efekta.
Da ne govorim o mediju koji postaje institucija – Peščanik. Je li Peščanik nevladina organizacija? Nije. A da li je delotvoran? Efikasan? I koliko, u poređenju sa raznim nevladinim organizacijama? Odgovoriću samo time što ću kazati da za Peščanik govore i u njemu učestvuju čelnici najvažnijih NVO u zemlji, i pored ovih još i novinari koji se bave sličnim temama. Ko je onda faktor mobilizacije građanske Srbije? Nevladine organizacije, ili mediji koji su građanski orijentisani? Naravno – mediji.
Stvar je samo u tome da se dođe do određenog nivoa čitanosti, gledanosti… posećenosti (u zavisnosti od vrste medija). Trenutno je sajt Peščanika mnogo posećeniji nego što je slušana njegova radio-emisija.
Što se našeg časopisa i sajta tiče, oni su mediji koji napreduju. Kvalitet časopisa se poboljšava, a sajt se bogati tekstovima ljudi koji su stručni u oblastima kojima se medij bavi. Pored toga, trudimo se da svakog meseca bude bar nekoliko intervjua sa ljudima koji su ideološki bliski mediju. I sve to postižemo bez jednog dinara uloženog u tu stvar. To je, rekao bih, dokaz da svako može da pokrene nešto, ukoliko ima dovoljno volje i ljubavi za ono što radi. No, najčešće se ovo sve radi iz želje za prikupljanjem lakog novca, a ovakva praksa često navodi građane da pomišljaju kako i Diferenciju neko finansira, inače ne bi mogla da uradi to što je do sada uradila.
Za neke je dosadašnji rad Diferencije smešan, jer se nije našla na ulici među drugim nevladinim organizacijama. Posebno je zanimljivo ako se primeni na Niš i okolinu, budući da ovde niko ništa na ulici među nevladinim nije uradio. Sve akcije koje su ovde rađene na ulici protekle su sjajno, neko bi rekao uspešno, ali to “sjajno” podrazumevalo je i da se ništa, baš ništa na generalnom planu ne promeni. Često se u tim trenucima prisećam one peticije za (medijsku) decentralizaciju Srbije u organizaciji nekoliko najvažnijih NVO u Nišu, a koja je rezultirala jednim osmehom tadašnjeg predsednika Skupštine Srbije, Predraga Markovića.
O tome da li se Zapad čita ili ne, ne bih tako lako da sudim. U evidenciji skinutih fajlova vidim da se mesečno sa interneta skine od 250 do 300 puta. To nije tako loš učinak. Ono što zabrinjava je podatak do koga sam došao nedavno a on glasi da mladi i građani kojima su ove ideje bliske ne žele da učestvuju dok im se ne pruži novčana nadoknada. U Nišu sam imao slučaj da mi tekst bude predat u ruke, ali da ne smem da ga objavim dok ne budem dobio novac za štampanje i finansiranje autora. Takvo stanje stvari rastužuje i obeshrabruje one koji misle da se samoorganizovanjem, i DIY metodom, može i danas da deluje.
Da li imate saradnju sa drugim organizacijama, da li je Differentia član Federacije nevladinih organizacija?
Šta znači imati saradnju sa drugim organizacijama? Biti u kontaktu sa nekima od njih? Postoje mejlovi, postoje sajtovi… Svaka ozbiljna NVO ima svoj sajt, a još ozbiljnija svoje aktivnosti redovno prenosi u javnost baš posredstvom sajta. Ako mi je neka od njih potrebna, ako želim ostvariti saradnju, pisaću mejl i pitati o onome što me zanima.
Konkretno, u gradu Nišu ne postoji saradnja ni sa jednom NVO iz razloga što ni one nisu zainteresovane za bilo šta sa udruženjem koje im neće doneti jasnu korist. Jedino sa Odborom za građansku inicijativu postoji šansa da se razvije ozbiljnija saradnja budući da tamo ljudima nije stalo do mešetarenja i stavljanja na platni spisak članova i rukovodstva, tako da nameravam da im uskoro predstavim ideju o skupljanju potpisa za formiranje nove autonomne pokrajine na jugoistoku zemlje. Inače su već jednom izlazili u susret, ali to je tek naznaka saradnje.
Federacija nevladinih organizacija služi za razmenu podataka i upoznavanje sa tim koja od njih šta radi, te za šta bi se mogao pisati projekat. Diferenciju ne interesuje saradnja sa onima koji žele da profitiraju a da ništa ne promene, kako bi i sledeće godine mogli da izvuku novac za isti projekat. Nas zanima da prenosimo informaciju do građana, da pouku i put daljeg društvenog razvoja približimo što većem broju ljudi. A ne bogaćenje i metode za lakše uzimanje novca.
Časopis za uzak krug istomišljenika, a forum bezuspešan da privuče širi krug korisnika…?
I časopis, i forum, i sajt – mogu da se razvijaju i da šire krug zainteresovanih za čitanje ili učešće. To zavisi od onih koji ga već čitaju ili onih koje je do sada Medij uspeo da mobilizuje. Zavisiće i od toga koliko su građani koji prvi put dođu u kontakt sa njim sposobni da shvate ulogu medija u političkom restruktuisanju i društvenim kretanjima. Zavisi od toga koliko je onome ko posećuje sajt i forum, ili čita časopis Zapad, stalo do toga da druge nečemu poučava, ili da se najpre edukuje o onome što želi da prenosi dalje kao poruku. Očigledno je jedino to da je u Srbiji internet medij slabo poštovan, i da ima strašno malo zainteresovanih za medijsko delovanje koje podrazumeva izgradnju medija, a ne već gotov medij.
Šta je smisao toga i zbog čega to tako funkcioniše? Na kraju zašto se baviti time?
To je upravo ono o čemu sam gore govorio: građanima često nije jasno zašto bi ikoga trebalo bilo čemu učiti. Pitati zašto se baviti prenosom informacija čini mi se da otkriva još jednu tužnu istinu: onaj ko postavlja takvo pitanje u stvari i ne želi da ideju prenese drugome. Šta je motiv društvenog angažmana onih koji ne bi da ideju ili vrednost prenesu drugima, a sve u demokratski organizovanom društvu gde je bitno da građani (većina) stave potpis na akt o promeni političkog ili društvenog ustrojstva?
Pitanja postavljao Majsoman, član građanskog foruma Differentia.
“Časopis za uzak krug istomišljenika, a forum bezuspešan da privuče širi krug korisnika…?”
Pa kad Nišlije ne žele da dolaze tamo gde ih neko konstantno pljuje.
Pre svega pozdrav ekipi koja uredjuje sajt. Hteo bih nekoliko pitanja da postavim. Pre svega od kada postoji Diferencija? Da li je ima samo u Nishu? Zashto se chasopis ne shtampa (ako nema para zashto nisu trazhene?)? Kako merite uspeh radom na ovaj nachin?
Pitanja su iskrena i dobronamerna, pa molim da ih ne shvatite na pogreshan nachin ili kao uvredu. Ovaj sajt pratim skoro godinu dana, nisam nezadovoljan, drago mi je da ovako neshto postoji.
1. Differentia postoji od 12. maja 2006. godine.
2. Differentia trenutno postoji samo u Nišu, pošto je autonomni odbor u Leskovcu nedavno ukinut.
3. Časopis se ne štampa jer niko ne želi da finansira štampanje takvog medija. Prvi broj je umalo štampan, pošto se jedna štamparija ponudila da to besplatno odradi, ali su se ljudi ipak predomislili tako da ni taj broj nije izašao u štampanom izdanju. Nedavno je pisan projekat i poslat Fondu za otvoreno društvo, ali od njih još uvek čekamo odgovor. Ako bude negativan, ili ako uopšte ne odgovore, konkurisaćemo kod neke druge fondacije.
4. Uspeh ne može da se izmeri ničim drugim do aktivnošću ljudi na forumu i sajtu, te čitanošću Zapada i ovih elektronskih medija. Ako sajt bude bio češće apdejtovan novim tekstovima i komentarima, to će biti znak da se stvari dobro odvijaju.
Bravo za Differentiu!Samo tako nastavite!Mnogima sam javila za ovaj sajt i mogu da vam kazem da ideja o decentralizaciji, kojom se bavi Differentia, dobija sve vecu podrsku u narodu, posebno onom s juga zemlje.Samo ljudi su lenji za pisanje.
Hvala na lepim rečima, M. Z.
Poznato mi je da su ljudi, pogotovo ovde na jugu, neraspoloženi kad valja pisati, ali mislim da je to iz razloga što ne shvataju da to što budu napisali može imati uticaja na nekog drugog, da će time što budu napisali, kada budu kazali šta imaju, podstaknuti druge na razmišljanje i možda priključiti ih ovoj ideji. Uglavnom je razlog za pasivnost to što misle da nikakva aktivnost tu ništa neće promeniti.
Ni ja nisam siguran da će se sve konkretizovati nekom konačnom akcijom (za to je potrebno da mnogi ljudi počnu da razmišljaju na ovaj način), ali ne odustajem jer mi je zadovoljstvo da radim nešto za šta znam da je ispravno. I nadam se da će se takvi, koji budu čitali ovo, javiti i pridružiti ovoj inicijativi.
“Pešćanik” je NVO, registrovan krajem 2006. Finansijku podršku za održavanje sajta, kao i tribina, publikacija “Peščanik”, tekstova publikovanih na sajtu…obezbedila je Norveška narodna pomoć (NPA), na moju inicijativu.
Da, precenjuješ i ulogu b92 TV, jer objavljuju ono što već znamo, barem moja generacija, ili ono što im se servira iz centara moći. Ono što je fekalna Pink TV za neobrazovane, nesvesne, to je b92 TV za pseudosvesne.
Shvatićeš, jednog lepog dana
P.S. Drago mi je da si shvatio da je OGI ok organizacija.
Radovane,
Peščanik ipak deluje kao medij, kao što je recimo televizija, časopis Republika ili tome slično. U tom smislu se ne suprotstavlja mojoj tezi da je funkcija NVO uglavnom medijska, posebno u slučaju ako joj je cilj razvoj građanskog društva, građanske svesti… dakle, uticaj na građane.
A ni B92 ni Peščanik ne govore o nečemu što je meni ili sličnima nepoznato, ali moram uzeti u obzir da nisu svi upućeni u stvar. Pogledaj kako nazivaju B92 oni koji nemaju pojma. “U92″, antisprska, i slično. To dokazuje da ona još ima nekoga nečemu da pouči. Ma kakva B92 bila iznutra, i ma kako se postavljali prema tebi, meni… ili bilo kome drugom ko pošteno radi. Mene su isto tako “pokrali” (za jedan izveštaj koji je moj, a oni ga pripisali SDU-u), ali im i pored toga zahvaljujem što ipak mnogi u Srbiji i od njih imaju da uče.
Ma, nije u pitanju ništa lično, mada imam stotinu razloga da prezirem b92 iz ličnih razloga
Kada sam pitao RR NPA, šta se desilo, on mi je rekao da je Veran obavestio NPA da je jedini “siguran” način da mu se te pare uplate na njegov žiro račun. Tako je ojadio desetine RTV, širom Srbije. I svaki novinar zna za te stvari, to što mudro ćute, pa dao im je par maraka. Kako je osnovao b92 TV, bez dozvole, decembra 2000? Kako je dobio objekat Narodne Banke u Bulevaru Z. Djinjića,2002, za Dž. Dao mu je Dinkić, kao protivuslugu za medijski linč na pok. Djindića u kojem je b92 TV, kao i net, prednjaćio u periodu mart 2001-12.mart 2003. Pogledaj na b92 Net, zato nema arhive iz tog perioda, a postoji i ona do marta 2001, kao i ona od 13. marta 2003. Jbg, to što su je sakrili od posetilaca, meni ništa ne znači. Imam slonovsku memoriju, pamtim svu hajku na Djindjića, promoovisanje legije, Identiteta, pobune jso, obraćanja legije serbskoj javnosti, novembra 2002, na b92 tv. Da ne pominjem prenos sudjenja miloševiču, bez pravnog tumačenja, dan žalosti 11. marta 2006, kada je “Preminuo predsednk Milošević”, kako je b92 prenosio. Znam masu detalja o slućbeniku Matiću, ne nasedam na njegove udbaške igre. Kakva U82, kada ih slućba štiti, a i dalje vešto prodaju pseudosvesnima sliku “nezavisnog medija”.
Ali, stoka, kada mi kamenuju centar, ili upućuju pretnje, da bi se javnosti, kao i njihovi donatorima prikazala “objektivnom”, vrti kajron na vestima, o napadu na Lingva centar, mene..skinuto sa Bete. E, jbg, kada me takvi “brane” 
Veran Matić je isto što i Željko Mitrović. Komunjara, pa nazi “novinar”, pa “slobodni novinar”, koji je ojadio članice ANEMa, tako što je registrovao svoju firmu u Nemačkoj, preko koje je išla sva pomoć slobodnim medijima od 1998-2000. Obmana za strane donatore je bila “ukoliko se uplačuju sredstva lokanim medijima, Milošević če ih zapleniti”. Kada sam to čuo 1999, nakon uplate RTV Kraljevo nekoj 200.000 DEM, a koje su završile u Veranovoj firmi u Nemačkoj, nisam mogao da se “opasuljim”. Umesto nove opreme, u toj vrednosti, dobili su dve kamere, sa stalcima, par mikrofona
Da, januara 2006, Veljko Popović, urednik Net-a, pozvao me je da gostujem u Poligrafu, što sam, naravno, odbio. Par meseci kasnije sam javno napisao o b92, imenom i prezimenom, par detalja o Veranu, db92 obmani, bilo je dva fajta, nas par je sjebalo 30 novinara b92. Oni su topik na forumu skrivali, naš, na ZS, ostao je do avgusta ove godine, kada su slućbe oborile forum. E, zbog činjenica koje sam javno izneo o b92, na njihovoj sam black listi
Zato sam i napisao “jednog, lepog dana”. Uveren sam da ćeš shvatiti koja je to manipulacija, od ranih devedesetih, do danas.
“Fond za otvoreno društvo” je odbio naš Projekat za finansiranje časopisa Zapad.
Naravno odbio zato sto je Vas projekat glup……….
A i ko je blesav da baca pare na vase djubre…..
To je samo moje licno misljenje, kako ti kazes Aleksandre
…..
Pozdrav svima koji vole Nis……
Jel ovo trebalo da bude pronicljiv komentar? Ako je trebalo, na kom si se stadijumu onda zajeb’o?
No, ako, NišliJo patriJoto, lepo ćeš spavkati nad pomišlju da si nekom spustio, jel? jel to to?