Stranice: [1]   Idi dole
  Pošalji ovu temu  |  Štampaj  
Autor Tema: Svi nasi avatari  (Pročitano 206 puta)
Vidovita Rino
Urednik
*****

Duh bunta: +24/-1007
Van mreže Van mreže

Poruke: 1871


Rino zna sve!!!


« poslato: 24.03.2008. 11:20 »

Ja menjam avatare u zavisnosti kakva sam osoba toga dana.
Ovaj avatar mi je trenutno najomiljeniji.
Na slici je Albert Fiš, poznati psihopata koji je voleo da zavodi malu decu i priča kako će ih vodi na neki rodjendan da jedu torte kolače da se igraju balonima, i tako je polako ulazio u porodicu, koja je imala poverenje u njega, jer je ličio na dobroćudnog pametnog čoveka, i onda kada bi odveo dete "na rodjendan ", iseckao bi ga na komade i tako danima jeo dok ga ne bi pojeo.
Onda bi napisao pismo roditeljima šta je sve uradio sa njihovim detetom, i koje je jelo naparavio od kojih organa i koliko je uživao, i tako dalje.
Nastaviću priču i aploudovati sličicu, jer, uskoro će doći vreme kada ću promeniti avatar.
Inače, veoma mi se svidja kako ova ruka obuhvata lobanju... i sako
Sačuvana

"Ako koza lazhe, rog ne lazhe"
Vidovita Rino
Urednik
*****

Duh bunta: +24/-1007
Van mreže Van mreže

Poruke: 1871


Rino zna sve!!!


« Odgovor #1 poslato: 13.04.2008. 18:24 »

Albert Hamilton Fish (November 3, 1870 – January 16, 1936) je bio američki sado-mazohistički, serijski ubica, i kanibal.
Poznat je i kao Gray Man (Sivi čovek), Werewolf of Wysteria (Visterijski Vukodlak) i The Bogeyman (Babaroga).
Hvalisao se da je imao dete u svakoj državi (i to ne njegovo dete, već mučeno, i pojedeno dete).
Najpoznatije je njegovo ubistvo Grejs Bud, posle kojeg je uhvaćen i ubijen na električnoj stolici. 

Kako je Albert Fiš našao, ubio, i pojeo  Grejs Bud

25. maja, 1928, Edvard Bad je stavio oglas u novinama u kojem je pisalo da bi hteo da nadje posao, kao radnik, ili nadzornik na nekom imanju, objavivši, naravno, svoju adresu.
28. maja, Albert Fiš, koji je tada imao 58 godina, posetio je Bad porodicu koja je živela na Menhetnu, s rečima da želi zaposliti Edvarda. Predstavio se je kao Frenk Huvrd, farmer iz Farmingdejla, u Njujorku, gde je inače, i Menhetn. Tamo je Fiš i upoznao Edvardovu mladju sestricu, desetogodišnju GREJS. Fiš je obećao da će zaposliti Edvarda i da će poslati nekoga po njega za nekoliko dana.
Posle nekoliko dana, Fiš se je sam pojavio u kući Badovih, rekao da će sigurno da ga zaposli, a onda je ubedio Albertove i Grejsine roditelje, da pušte Grejs da ide sa njim na rodjendan koji je slavila njegova sestra.
I tako su malu Grejs roditelji pustili da ode sa starim čovekom na rodjendansku žurku, i jede kolača.
Ali, istina je bila malo drugačija! Hohoho, hahaha
Grejs se te večeri nije vratila kući, a ni sutra, a ni nikad.

Sedam godina kasnije, novembra 1934, stiglo je anonimno pismo, koje je policiju odvelo pravo do ALBERTA FIŠA.
Sadržaj pisma ću vam upravo i prevesti, hahaha!

Draga gospodjo Budd.

1894. moj prijatelj, koji je bio kapetan parobroda, kapetan Džon Dejvis, otplovio je iz Amerike. Plovio je od San Franciska, do Hong Konga, u Kini. Kada je stigao tamo, on i još dvojica, otišli su negde, i malo se napili. Kada su se vratili, parobroda nije bilo. Tada je u Kini vladala glad. Meso je koštalo od jednog, do tri dolara po funti. Patnja ljudi je bila toliko velika da su deca ispod 12 godina bila prodavana za(kao) hranu(a). Dečaci, ili devojčice, ispod 14, nisu bili bezbedni na ulici.
Mogli ste da odete u bilo koju radnju i zatražite komad mesa. Delovi nagih dečaka ili devojčica bili bi donošeni i mogli ste zatražiti bilo koji deo dela. Zadnjica, najsladji deo tela, koja je prodavana kao teletina, bila je najskuplja.
Džon je tamo ostao toliko dugo, da se je navikao na ukus ljudskog mesa.
Kada se je vraćao za Nju Jork, ukrao je dva dečaka, jednog od 7 a drugog od 11 godina. Odveo ih je kući, skinuo ih gole i vezao u kupatilu. Onda je spalio odeću. Po nekoliko puta, svaki dan i noć, udarao ih je, mučio, da bi njihovo meso bilo dobro, i meko.
Prvo je ubio jedanaestogodišnjaka, zato što je imao deblju zadnjicu, i naravno, više mesa na njoj. Svaki deo njegovog tela bio je skuvan i pojeden, osim glave, kostiju i creva.
Pekao ga je u rerni, kuvao, pržio i pekao. Mali dečak je bio sledeći, otišao je na isti način.
U to vreme, ja sam živeo u broju 490 E 100, tu blizu. On mi je tako često pričao kako je dobro ljudsko meso, da sam se odlučio da ga probam.
3 juna 1928, u nedelju, pozvao sam vas. Poneo sam vam topljeni sir, jagode. Ručali smo. Grejs je sela kod mene u krilo i poljubila me. Odlučio sam da je pojedem. Pod izgovorom da je vodim na žurku. Vi ste rekli da, ona može ići. Odveo sam je u praznu kuću u Vestčesteru, koju sam odabrao pre toga. Kada smo stigli tamo, rekao sam joj da ostane napolje. Ona je brala cveće. Otišao sam na sprat i skinuo svu svoju odeću. Znao sam da ako to ne uradim, da će na njoj ostati njena krv. Kada je sve bilo spremno, otišao sam do prozora i pozvao je. Tada sam se sakrio u orman, dok ona nije ušla u sobu. Kada me je videla golog, počela je da plače i pokušala da otrči niz stepenice. Zgrabio sam je, a ona je rekla da će reći mami. Prvo sam je skinuo. Kako se je ritala, grizla i grebala. Gušio sam je do smrti, a onda sam je isekao na male deliće, kako bih mogao da odnesem moje meso u stan. Skuvao i pojeo je. Kako je slatka i mekana bila njena guza, ispečena u rerni. Bilo mi je potrebno devet dana da pojedem celo njeno delo. Nisam je silovao, iako sam mogao da sam hteo. Umrla je nevina.

Sačuvana

"Ako koza lazhe, rog ne lazhe"
Stranice: [1]   Idi gore
  Pošalji ovu temu  |  Štampaj  
 
Prebaci se na: