Meni je valjevska omladina ostala u čudnom sećanju. Mislim da se tamošnja kultura naročito razlikuje u odnosu na ovu u Nišu, i da ne postoji većeg jaza u kulturama u zemlji no što je með ovim sredinama. Tamo je moguće naići na bezbroj mladih koji se "ne snalaze u svetu", a koji imaju mnogo potencijala u sebi. Mnogo (više nego u gradovima) mladih koji su jako usamljeni, baš iz razloga što dosta rade na sebi pa se nekako izdvajaju iz one dosadne svakodnevice. Mnogo ambicioznih ljudi koji žele najpre da pobegnu iz svog "sela", a to mogu zaslužiti jedino preko odličnog uspeha u školi i uspeha slične vrste van nje. čini mi se da se tamo mnogo više čita, i to bi bilo interesantno proveriti nekim anketiranjem tamo i ovamo.
Opet, čini mi se da su ljudi dosta zatvoreniji, mnogo sebičniji, mada je nezahvalna svaka generalizacija na tom nivou. Ipak, u mom iskustvu nacrtano je to da ću i u svom neprijateljskom komšiluku naći ljude koji će znati da zaplaču zbog mene ako mi se nešto dogodi iako sa njima ne progovorim ni reči godinama, dok se tamo možete znati sa nekim godinama, a da to ništa ne znači. Ljudi se nekamo nauče na to da "sve prolazi". čini se iz mojih reči da je posredi bolno iskustvo. Opet, ja mislim da su ljudi odande jako interesantni, sa velikim potencijalom i da su mi možda osvetlili stanje u mom okruženju bolje nego što bih to sam uspevao da učinim.
(Simpatična je situacija bila kad mi je neko odande kad je došao u Niš rekao: "Pa ovde se ne puca!")
Slazem se da je situaciju Valjevu manje-vishe onakva kakvu si je ovde i opisao uz ovu ogradu da ne treba generalizovati takve pojave. Medjutim, zaista od onih ljudi koje sam imao priliku da tamo upoznam ( i to ne samo mladjih), medju njima vlada neko na prvi pogled neobjasnjivo otudjenje. Cak i kada se dodje u sam grad. Recimo cim izadjes sa zeleznicke ili autobuske stanice vlada potpuna tishina. Ali to po meni nije onakva tishina kakvu recimo imamo u banjama ili nekim slicnim mestima koji su po svojoj prirodi takvi. ne ovde je u pitanju nestho drugo, ali to drugo je vestacka tvorevina zasigurno.
Medjutim, ja se nisam toliko zadrzavao u samom gradu koliko u obliznjem selu Petnica gde se nalazi istrazivacka stanica i gde dolaze mladi iz cele zemlje. Zaista interesantno mi je bilo uoprediti taj kontrast to jest s jedne strane Valjevo kao prosecan (ali sto je bitno cist grad u Srbiji), medjutim u kome su ljudi otudjeni vishe nego igde druge gde sam bio ovde , a s druge strane Petnicu koja je ziva institucija u pravom smislu te reci. Ima tu josh da se kaze, ali najbolje da otvorimo neki poseban topik o Valjevu kako bi smo na primeru tog grada posmatrali fenomene koje je Mizant gore pomenuo.