Moja tetka se zove Ljiljana.
Ovo je njena slika

Moja tetka je pesnikinja.
Moja tetka je bila djak generacije u sredjoj, gradjevinskoj školi, ne znam da li je završila fakultet, verujem da jeste, i radila je u nekom "Graditelju".
Moja tetka od kad zna za sebe nije bila normalna, što i svedoči ova revelejting pikčr.
Iza relativno normalne gospodje, krije se , ovo

Moja tetka ima dva prezimena, jedno devojačko a jedno iz braka. Takić - Milenković.
Tako zvuči više otmeno.
Moja tetka mnogo voli moć.
Bavi se politikom.
Jednom je bila kandidat za gradonačelnika. Imam njen poster u sobi. Na njemu ima veliku kragnu. Sećam se koliko sam ja volela one priključne kragnice, i kada je moja mama dala jednu veliku otmenu kragnu, koja je bila moja, jednoj mojoj sestri koju sada ne mrzim. Neće da mi se javi na ulicu jer je sramota, ali meni je to oukej.
Detinjstvo moje tetka Ljiljane nije bilo lako. Moja tetka Ljiljana je uvek bila slobodnijega duha, što nije bilo poželjno u to vreme, i na takvom mestu.
Bile su to, pedesete, šezdesete, uglavnom šezdesete, svašta se dešavalo tih šezdesetih, a moja tetka je, bežala od patrijarhalne porodice kroz prozor da bi se vaćarila sa momcima, kojih je uvek imala više od dva-tri.
Mnogo je volela pare.
Njena baka, Natalija mislim da se zvala, je uvek čuvala velike sume novca u kecelji.
Teta Ljiljana je to naravno znala, i tako joj je jednog dana potražila malo para (sve verovatno), ova joj nije dala, a moja tetka, ciglu, pa u glavu.
Baba Nataliji je naravno poteko krv, moja baka, a teta Ljiljina majka, je morala to da sredi pred svojim mužem, a sinom dotične Natalije, zaštitivši ćerku i rekavši da je baba pala, tako nešto.
Muž moje bake, a moj deka, deka Drage, kako moja mama priča, nije bio sasvim normalan čovek, mislim, ona priča da jeste, al ja iz priče zaključujem da nije.
Svi su se tresli od njega, ličio mi je na Staljina.
Ja ga lično nisam poznavala, što se može zaključiti iz perfekta upotrebeljenog u prošloj rečenici, ali eto, kad me ponese slovo.
Moja tetka je oduvek želela biti glumica. Tako je moja tetka, kada deda Drage ode na neki put, pravila predstave u dvorištu.
Tu u dvorištu su imale dve kuće, jedna, u kojoj je živela porodica, a druga u kojoj je bilo nešto, ne znam šta, ali teta Ljilja kaže da su tu zakopani neki veliki zlatnici, i to
neštoje bilo prilično veliko i imalo dva sprata. U stvari, ja mislim da je to bila neka štala, pošto znam da tu sad čuvaju neko preparirano jagnje sa osam noge.
Moja tetka je odatle volela da skače s kišobranom, jer je mislila da može da poleti.
Inače, ona je tu pravila predstave i tako.
Posle je neko vreme radila u pozorištu, posle se je počela baviti politikom i tako muvanjem svuda i tako.
A svo vreme je pisala pesme.
Ja ne mogu da verujem da postoji takvo stvorenje.