|
Domaci Zdajnik
|
 |
« poslato: 18.04.2006. 15:24 » |
|
Besciljno, sporo... Naprosto ste izašli u šetnju... nadam se da to nikome nije strano... Dakle, šta osećate i mislite dok šetate parkom ili nekom ulicom? Šta vam može privući pažnju (a da je to sasvim obična, svakidašnja stvar)?
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Truman
Nazionalist
   
Duh bunta: +60/-27
Van mreže
Pol: 
Poruke: 2649
Tko je Dzeremi Bentam?
|
 |
« Odgovor #1 poslato: 18.04.2006. 16:13 » |
|
Ovo je bas slobodna tema. Od tebe to nisam ocekivao Miz...:) No, da odgovorim. Obicno premotavam film o nekim stvarima koje su ( mi ) se desile, a nisam uspeo da ih "desifrujem" tj. nije mi jasno zasto su se desile. Ponekad me uhvati i da sanjarim, mada to izbegavam. A o tome sta moze da mi privuce paznju neki drugi put kad budem vise raspolozen za pisanje...
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
"Kada bi mozak bio tako prost da bismo ga mogli razumeti mi bismo bili tako glupi da ga ne bismo mogli razumeti."
|
|
|
|
Domaci Zdajnik
|
 |
« Odgovor #2 poslato: 18.04.2006. 23:37 » |
|
Nije tema tako naivna kako se čini. Dogaða mi se da razmišljam o nekom čudnovatom dogaðaju koji me brine na neki način, i da tako prolazim lagano ulicama i parkovima a da se ni ne sećam gde sam tačno prošao. No, najčešće mi je interesantno posmatrati izraze lica, uopšte sama lica ljudi koje mimoilazim. Zanima me šta se mota po njihovim glavama, o čemu brinu, šta vole, koga mrze, kako razmišljaju... Mogao bih stvoriti čitavu priču zasnovanu na pretpostavkama o tim ljudima. Konačno, može biti da mi je emotivni život poremećen pa ova potreba otud nastaje...
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
|
Sany
Gost
|
 |
« Odgovor #3 poslato: 20.04.2006. 03:07 » |
|
Koracam stalno gradom i razgledam. Volim da gledam drvece, kuce, ljude... cesto mogu da vidim i znam kako se oni osecaju, citam njihove izraze lica. Prolecem volim da setam pored reke, tako je sveze... Poslednjih dana je vodostaj bas bio veliki, brinula sam zbog poplava u Vojvodini...
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
|
provincijalac
|
 |
« Odgovor #4 poslato: 20.04.2006. 12:40 » |
|
I mene brinu poplave u Vojvodini i Beogradu, da nam ne uvedu jos neki dodatni porez na te nepogode, pa da placamo i za ugrozena mesta, da nahranimo Beograd i ovako siromasni.
Sany jel studiras u Nisu?
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
|
strangelove
Gost
|
 |
« Odgovor #5 poslato: 15.06.2006. 13:43 » |
|
Dobro, pitanje je ovde postavljeno! O cemu, dakle razmisljam dok recimo shetam negde ili zastanem u parku, te sednem na klupu , zapalim cigaretu i ... Postavlja se pitanje da li uopste i razmisljam, jer ja nemam utisak da mislim u tim trenucima ( sta god to znacilo?). Kada sam u necijem drustvu onda je druga stvar u pitanju, tada prosto mozak drugacije funkcionishe, ako se to tako uopste moze nazvati, ali zato kazem dobro je ovo pitanje jer me nagoni da razmisljam o sledecem: A sta kada sam u istim predelima , ali sam? Skoro mi je prijateljica kazala kako zeli da napishe nesto na temu "jedan moj dan u Nishu" i pritom je mislila bas na ovo pitanje koje je Mizant ovde postavio, tako da cu je naterati da objavi to ovde kad zavrshi. Verujem da ce biti nestho zanimljivo...,ali otom, potom Sto se mene tice , potpuno se otudjim od svega u tim trenucima. Cak , sta vishe, imam utisak da ona osoba koja ide ulicom nije ista ona osoba ( to jest ja) koji sada sedim ovde i pishem sta cinim u tim trenucima. Izgleda mi kao da postoji nekakv raskorak ili nedovrsena veza izmedju mene (u okolini koja je "realno tu", a sve u slucaju kada ja sam shetam) i onoga kada sam u svojoj sobi, ili kada sam s nekim drugim. Dakle, tu vec imamo dve raznovrsnosti, a mozda i vishe (nisam oko tacnog broja , siguran u ovom trenutku). Ipak, ono sto je ovde bitno je to da ja uopste i ne primecujem ljude kada u , prvom primeru:shetam sam ulicom. Uopste me ne muce pitanje sta oni misle, niti "hvatam" njihove facijalne ekspresije, ne zato sto me to ne interesuje, nego zato sto sam potpuno izgubljen u sebi samom u takvim trenucima. Ali , to nije izgubljenost u smislu razmisljanja o necemu ili pak kontempliranja ( doduse , moguce je da na nekim nacin kontempliram), medjutim ne bih taj pojam koristio jer kontempliranje se ipak odnosi na neki vid promatranja, a ovde nije rec o promatranju vec o stanju opijenosti cak i onda kada ste poptuno trezni. Jednom recju , sticem utisak da u najmanju ruku moje bice , u tim trenucima ne postoji na onaj nacin nakoji postoji u drugim slucajevima i situacijama ( kazem u najmanju ruku, da bih izbegeo ono "uopste ne postojim"). Dakle, ovde su u mom slucaju , evidentno, prisutne neke "prave" koje se seku ali ja ne znam tacno gde je tacka tog preseka. Nastavicu drugi put o ovome... :?
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
|
Domaci Zdajnik
|
 |
« Odgovor #6 poslato: 07.07.2006. 19:23 » |
|
Upravo je ovo najlepše vreme za šetnju. Meni je pak jako komplikovan taj čin. Komplikuje ga moja depresija ili opsesivne misli koje me prate poslednjih par meseci. Naime, voleo bih da šetam sam, da posmatram te ljude, tj. samo njihova lica, i da negde zastanem i napišem ako mi kad padne na pamet neka interesantna misao, a često padaju za vreme šetnje. No, problem kod takvih šetnji je u tom što su idealne i za razvoj neuroze, nekako znaju uzurpirati mir koji je naizgled prisutan tokom takvih šetnji.
S druge strane, šetnja s nekim bi mi bila opuštenija (kako to mladi kažu), govorilo bi se obično o nekim nebitnim stvarima koje bi uskoro mogle da doðu kao teret, jer glupost brzo umori sagovornike koji su ipak nešto iznad površnjaka. Svakako, mogao bi se povesti i važniji razgovor, ali ja zasad nemam takve prijatelje, ili ako ih i imam, njih to brže umori tako da se s tim brzo završava i nanovo se fokusiramo površnim pričama. Takve šetnje, ako nisu suviše duge, rasterete nakratko, učine da se zaborave problemi ili opsesije. Uglavnom, svako društvo čini da se opsesije otklone na neko vreme, bar dok je društvo tu. U stvari, dogaðalo se i da se tada intenziviraju, ali tu sam obično sam kriv jer počnem da govorim o njima, tj. sadržaju ovih.
Kad se sve sabere i oduzme, više mi odgovara šetnja samotnjaka, bez ikakvog društva, jer mi se u to vreme veličanstvene misli nude u glavi, a uz malo inspiracije opsesije se udalje i mogu biti otklonjene čak i za čitav dan. U svakom slučaju, šetnja takve vrste čini me i zadovoljnim jer postoji učinak - napisan tekst, dokument o šetnji i njen proizvod.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Res, rei, f.
Slobodni mislilac
 
Duh bunta: +15/-1
Van mreže
Pol: 
Poruke: 70
|
 |
« Odgovor #7 poslato: 08.07.2006. 01:23 » |
|
U trenucima osamljenosti i lomljenja sopstvene licnosti, prisustvo bilo kog coveka mi je vrlo bitno, slamka davljenicka. U poslednjih par dana, s obzirom na divljastvo koje pokusava da iskoci iz mene, dozvoljavam sebi zapazanje da takve slamke, u stvari, ne postoje sa tom funkcijom, vec kao varka mog osecaja da je bar neko blizu senke mi, ili ja njegove... Ti trenuci, potrebe za bezobrazno skupim spasom, prodju...Sa drskom najavom da ce ponovo doci, ali... Ti ljudi, bez ikakvog uticaja na moj zivot, na moju misao, na nasu setnju, ni ne prodju... Oni su jednostavno tu, eksponirani od strane moje uobrazilje da cu poludeti ne budem li cula povrsnu, laku rec...
Ne, u setnji sa sobom, ja ne drzim povodac... Kada posle razmisljam o njoj, cini mi se da samo stupam u tranzitivna stanja svesti, bez svesnosti zivota, slika... Zapazim ja pokoje lice, izmislim pokoju zivotnu pricu, dodirnem pokoje drvo, ali... Nisam na preglednom, nisam usmerena i ne postoji tema i jedno osecanje. Mozda zbrka... lom... ravnodusnost... smirenost... snaga
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Ja sam udarac koji boli onog koji udara.
|
|
|
|
Plodni bizon
|
 |
« Odgovor #8 poslato: 01.08.2006. 02:09 » |
|
Dok setam bacam ruke i noge u stranu, glava se krece napred nazad, u nekom cudnom ritmu, pokusavam da budem car na ulicama Nisa. Devojke me obicno gledaju sa strahom, a ja njih kroz naocare ciji su okviri par santimetara. Imam omcu oko vrata, pozlacena ali lici na pravo zlato. Slicnu imam i na rukavima.
O cemu razmisljam? Ne, ja samo pljujem dok hodam i katkad uzvikujem "abe". Naravno, nikad nisam sam. Ja to radim choporativno.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
|
provincijalac
|
 |
« Odgovor #9 poslato: 03.08.2006. 14:38 » |
|
Dok setam bacam ruke i noge u stranu, glava se krece napred nazad, u nekom cudnom ritmu, pokusavam da budem car na ulicama Nisa. Devojke me obicno gledaju sa strahom, a ja njih kroz naocare ciji su okviri par santimetara. Imam omcu oko vrata, pozlacena ali lici na pravo zlato. Slicnu imam i na rukavima.
O cemu razmisljam? Ne, ja samo pljujem dok hodam i katkad uzvikujem "abe". Naravno, nikad nisam sam. Ja to radim choporativno. I ja radim sve isto samo bez tih naocara. Imam one za sunce  A znas kakve? One sto idu preko pola lica  Aj sad kazi ko je veci mangup?
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
|
Domaci Zdajnik
|
 |
« Odgovor #10 poslato: 08.08.2006. 03:04 » |
|
Znate li koliko zna da bude morbidno hodanje ulicom dok mislite na konačnost, na to da će nas trenutak progutati? čujem melodiju koja gotovo da opisuje smrt, u stvari, žvot, proces koji se privodi kraju. Posmatrati ljude na vrhuncu takve izvedbe u glavi ne možete bez ogromne doze sažaljenja, čak i neke hrišćanske volje da se smilujete i nekako zbližite s njima. Šetnja je možda upravo to za mene: približavanje ljudima, ono u fizičkom smislu koje ja transcendiram u psihičku bliskost kad god ih pogledam u momentu mimoilaženja.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
|
Plodni bizon
|
 |
« Odgovor #11 poslato: 15.10.2006. 00:42 » |
|
A sta radite kad se neko shiri dok ide ulicom? Znate na sta mislim... Sta pomisljate i da li cinite nesto kad vam se priblizi a ne zeli da se skloni na svoj deo trotoara ili puta kojim hodate?
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
|
Miroslav Ibic
|
 |
« Odgovor #12 poslato: 11.11.2006. 19:42 » |
|
A sta radite kad se neko shiri dok ide ulicom? Znate na sta mislim... Sta pomisljate i da li cinite nesto kad vam se priblizi a ne zeli da se skloni na svoj deo trotoara ili puta kojim hodate?
xaxaxax secam se kad su mene u shkolu uchili da se shirim xaxaxax u al je to bilo xaxaxa
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Lvzifer
Građanin
  
Duh bunta: +15/-10
Van mreže
Pol: 
Poruke: 225
|
 |
« Odgovor #13 poslato: 14.11.2006. 01:16 » |
|
dok setam gradom , ulicom itd.. budi mi se jebeni destruktivno ubilacki nagon.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Some people think they think but they are not really thinking so they stop thinking cuz they tought they allready tough, but they never did it on the first place.
|
|
|
avant-garde
Slobodni mislilac
 
Duh bunta: +2/-0
Van mreže
Poruke: 134
|
 |
« Odgovor #14 poslato: 27.11.2007. 20:20 » |
|
Nije mi bitno ko šta misli niti ja o bilo kome razmišljam.Prosto idem od tačke A do tačke B bez da mislim na ljude i mudrujem ko je ko.Nisam ni od onih koji se okreću za ženskama,niti od onih što se zagledaju u neki sudar ili dobar auto.Prosto gledam svoj posao i idem svojim putem.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
|