Ateizam | Ateizacija | Pravdanje vere

[milos]

Kad Bog ne bi postojao, trebalo bi ga izmisliti

Da, tako je to uradeno: trebalo ga je izmisliti.

--------------------

Hipoteza: Bog ne postoji.

U prilog:
- Postojanje se konstatuje, a nepostojanje izmislja
- Bog nije konstatovan, sto znaci da je izmisljen
- Posto je izmisljen, znaci da ne postoji
- Kada bi postojao, ne bi ga se trebalo izmisljati
Zakljucak: Zato sto se izmislja, bog ne postoji

--------------------

Krajnji zakljucak: Bog ne postoji.

[Eduard Raban]

Iskaz "Bog ne postoji" je besmislen,jer osim sto ne mozemo biti sigurni u pogledu same prirode postojanja,moramo uzeti u obzir i to da se,po misljenju religioznih ljudi,predikat/atribut postojanja(onakvog kakvo mi podrazumevamo i od koga polazimo u misljenju) moze vezati iskljucivo za ono sto je stvoreno,nikako i za samog Tvorca:stvar po sebi ne moze sadrzati bozanske atribute,izuzev porekla.Toma Akvinski je svojevremeno na slican nacin odgovorio na pitanje "Cime se Bog bavio pre nego sto je stvorio svet?" : "Vreme je svojstvo iskljucivo sveta koji je stvorio,prema tome,pitanje je besmisleno."

Po mom misljenju;religioznost je imanentna ljudskoj prirodi:predstavlja misaonu manifestaciju njenog osnovnog nagona,a to je volja za zivot.Religioznost pocinje sa stavom "pa ne moze se ne ziveti"(tako je recimo Alber Kami svojevremeno rekao da je samoubistvo osnovni problem filozofije),stavom koji je u misaonom prostoru nemoguce razviti u racionalnu formu,ali koji je sam po sebi razumljiv i bez koga uostalom ne bi ni bilo misaonog prostora,te stoga moze i mora biti koren onoga sto nazivamo 'religiozno uverenje'.Religija gubi svoju privlacnost-koja je sadrzana iskljucivo u mogucnosti izbavljenja iz egzistencijalnog kosmara-ogranicavanjem tvorceve moci da utice na dogadjaje u svetu koji je stvorio:predstava o Bogu cija se uloga svodi na odabir ogranicenog skupa zakona kojima se univerzum pokorava,ili o Bogu kao skupu logickih,matematickih i moralnih zakona;skupu cvrstih entiteta koji postoje nezavisno od nase svesti i cija bi se izmena svela na samoubistvo boga;reliogioznim ljudima ne mora biti privlacnija od ateisticke pozicije,izuzev sto zadovoljava potrebu za konacnim objasnjenjima,takodje imanentnu ljudskoj prirodi.

[dusan]

@milos

Uh... Ti si bas kuburio sa matematikom u skoli

Da, tako je to uradeno: trebalo ga je izmisliti.

--------------------

Hipoteza: Bog ne postoji.

U prilog:
- Postojanje se konstatuje, a nepostojanje izmislja
- Bog nije konstatovan, sto znaci da je izmisljen
- Posto je izmisljen, znaci da ne postoji
- Kada bi postojao, ne bi ga se trebalo izmisljati
Zakljucak: Zato sto se izmislja, bog ne postoji

--------------------

Krajnji zakljucak: Bog ne postoji.

To sto ne mozes da konstatujes nesto ne znaci da to nesto ne postoji, vec da ti to nesto ne mozes da konstatujes
Da bi nesto progasio izmisljenim moras da konstatujes da to nesto ne postoji, a ne samo da proglasis nesto izmisljenim

Dajes odlicne primere kako ne treba zakljucivati

[Domaci Zdajnik]

moramo uzeti u obzir i to da se,po misljenju religioznih ljudi,predikat/atribut postojanja(onakvog kakvo mi podrazumevamo i od koga polazimo u misljenju) moze vezati iskljucivo za ono sto je stvoreno,nikako i za samog Tvorca:stvar po sebi ne moze sadrzati bozanske atribute,izuzev porekla.

Kakvo je razumevanje boga iz perspektive religioznih ljudi? Zar ne bi trebalo da podrazumevaju neki pojam ako u nešto reše da veruju (odnosno da se religiozno posvete onom što iz pojma izvlače)? Drugim rečima, na koji način Bog jeste za one koji veruju?

Toma Akvinski je svojevremeno na slican nacin odgovorio na pitanje "Cime se Bog bavio pre nego sto je stvorio svet?" : "Vreme je svojstvo iskljucivo sveta koji je stvorio,prema tome,pitanje je besmisleno."

Zar ne misliš da je ovaj argument takav da pretpostavlja nešto iz hipoteze. Recimo, polazi tezom koju ničim ne dokazuje (da je Bog morao da stvori svet), i iz nje provlači dalje da je pitanje o postojanju Boga besmisleno. Tako bih mogao da pretpostavim bilo šta što ne može biti dokazivo, i da izvodim kako je pitanje (rušenje temelja, teze) o toj stvari besmisleno.

Po mom misljenju;religioznost je imanentna ljudskoj prirodi:predstavlja misaonu manifestaciju njenog osnovnog nagona,a to je volja za zivot.

reliogioznim ljudima ne mora biti privlacnija od ateisticke pozicije,izuzev sto zadovoljava potrebu za konacnim objasnjenjima,takodje imanentnu ljudskoj prirodi.

Slažem se da je religioznost imanentna čoveku, i da je manifestacija njegove volje za životom. Imanentna je čoveku i potreba za konačnim objašnjenjem. Ali sve to ne mora biti plafon ljudskog duha. Ne mora čovek u egzistencijalnoj patnji da se izmiri u religioznom stadijumu, uz religioznu svest. Potreba za pojašnjavanjem, i što jasnijim razumevanjem sveta u jednom trenutku dolazi u sukob sa religioznošću, jer religioznost ovu stvar drži tajnovitom. Ako su ove dve volje imanentne čoveku, tada je religioznost kao volja za prevalizaženjem jaza između samodovoljnosti/ravnodušnosti sveta i čoveka u stvari volja koja ostavlja čoveka u verovanju, što se bitno razlikuje od znanja, kao volje onoga ko želi svet jasnim. Filozofija, čini mi se, i nastaje iz nezadovoljstva onim što nudi religiozna svest, kao konačno objašnjenje onog što jest.

[UnDead]

Moram da kažem da sam ODUŠEVLJEN ovom temom... fantastična je...

[milos]

E, jeste, kuburio sam sa matematikom. Al, da znas, tebi je kriv nos. I glupa ti frizura. Tako.

Naravno, ako ne umijem nesto konstatovati, to ne znaci da to nesto ne bi moglo postojati, no bi moglo znaciti kako ja ne umijem. No, moja tvrdnja kako bog ne postoji, javlja se kao odgovor na tvrdnju da bog postoji, iako ga se nije konstatovalo. Tako bi ju se trebalo i posmatrati. Trebalo, kazem. No, ne mora. Od volje ti.

Ne moze se dokazati da nesto ne postoji, e ako ne postoji. Dokazivost postojanja necega pripada onome ko tvrdi da to postoji, a ne onome koji negora postojanje istog.

Eto, dajem odlicne primjere kako treba zakljucivati.


@Eduard Raban

Slozicu se sa tobom kako je postojanje nedefinisano. I logika se slaze sa tim. No, tu se tvrdi kako je postojanje sasvim jednostavno, te zbog toga nema potrebe da se definise. Pazi molim te: nema potrebe!? No, ne bih sada ulazio u analizu istog.

Daklem, tvoj prigovor izjavi "bog ne postoji", a iz razloga nedefinisanosti sta postojanje jeste, ne predstavlja prigovor samo toj izjavi, vec i svim izjavama uopste. Pa tako i izjavi "bog postoji".

Iz toga slijedi da si ti, proglasavajuci izjavu "bog ne postoji" besmislenom, proglasio, takode besmislenom, i izjavu "bog postoji". Iz tog ugla su obje u istoj ravni.

----------------------------------------------------

Akvinski bi htio pokazati besmislenim pitanje o bogu. Naravno, najprije zahtijeva da se slozimo sa tim kako bog postoji, a onda zaboravimo pitati. Kako naivno. Prozirno.

Posto bog nije konstatovan, znaci da jos uvijek ne postoji, te iz toga mozemo kazati kako je bespredmetna prica o bogu.

Daklem: Ne, bog postoji, pa prekinimo pricu o njemu; vec, bog ne postoji, pa prekinimo pricu o njemu.

---------------------------------------------------

Polazeci od toga kako se neko usudio tvrditi da bog postoji, ja tvrdim:

bog ne postoji

- jer nije konstatovan (postojanje se konstatuje)
- posto nije konstatovan, onda je izmisljen (jos uvijek se sve o njemu samo izmislja)
- posto je izmisljen, znaci da (jos uvijek) ne postoji
- kada bi postojao (da je konstatovan), ne bi ga se trebalo izmisljati

---------------------------------------------------

Zakljucak:

Moglo bi biti da bog postoji. Ali posto jos uvijek nije konstatovan, to znaci da je sve o njemu izmisljotina. U tom smislu bog (jos uvijek) ne postoji.


Opet preciznosti radi Akvinskom je postavljeno pitanje koje ne osporava Boga.

Zakljucak:

Moglo bi biti da, u ovoj prostoriji u kojoj se ne vidi prst pred okom, nema niceg. Ali posto to jos uvijek nije konstatovano, to znaci da je sve, u ovoj sobi, izmisljotina. U tom smislu u ovoj sobi  (jos uvijek) nista ne postoji.

Opet preciznosti radi Akvinskom je postavljeno pitanje koje ne osporava Boga.

E, jeste, nakon svog gornjeg desavanja, opet si precizan. To stoji.

Upustajuci se u pricu o osobinama boga, a ne insistirajuci ponajprije i jedino na razjasnjenju mehanizma koji tvrdi da ga je konstatovao, indirektno se priznaje njegovo postojanje. Zato smatram da cak i opovrgavanje boga ide u prilog postojanju boga, e ako je isto preslo preko neprelazivog insistiranja na razjasnjenju mehanizma koji ga je konstatovao, pa ga opovrgava opovrgavajuci njegove(?) osobine.

Paralela sa prostorijom u kojoj se ne vidi prst pred okom nije zadovoljavajuca. Druzio sam se sa covjekom koji je bio slijep. Kazem druzio, na zalost, jer on vise nije ziv. Zivio je u prostoriji u kojoj se ne vidi ni prst pred nosom, ali se nije slagao kako nista ne postoji. Umio je pomno da slusa (konstatovao je govor), zanimljivo da govori (konstatovao sam njegov govor), i jos sto-sta (smo konstatovali).

[Random]

Nadovezacu se na ovo o Akvinskome:

Srednjovijekovna, sholasticka skola se karakterise dobro poznatim problemom nominalija, tj da li najopstiji pojmovi postoje realno, ili su samo puke rijeci koje opsuju zbir predmeta. Akvinski je dao valjda 4 dokaza o postojanju boga, jedan od njih je slican Aristotelovom nepokretnom pokretacu, drugi je niz beskonacnih uzrocnosti, ostala 2 su nesto bzvz ali ako bude potrebno za dalju diskusiju konkretnije cu ovo razradit. Naime, posto se Toma pridrzavao dosta dobrih zakljucaka nije mu se, da kazem, dugo godina moglo doskociti, pa je naravno zbog toga u Rimokatolickoj crkvi njegovo ime Alfa i Omega. Ali, kako se on koristio [namjerno ili nenamjerno] ili kako to pise u ovu knjigu, parafraziram, malo je cudno kako je u to vrijeme, kad je jeres i nevjerstvo bilo nesto nesvakidasnje dobiti potrebu za dokazom postojanja boga, koristio principom neodredjenosti, sto se upravo moze nadovezati na zakljucke i hipoteze s 2ge stranice, tako je i pitanje onoga sto je Tomo zapravo dokazao? U tim zakljukcima se nigdje ne spominje direktno ime boga,  ili bilo sto sto ukazuje direktno na njega, pa se postavlja i pitanja sto je to Toma dokaza, ako i je i dokaza.

Greetings svima i dobro maglovito jutro s cetinjskog polja. 

[milos]

Mi bi mogli govoriti o argumentima koji se navode u prilog postojanja boga. Nikako i o dokazima. Zasto? Zato sto dokazati znaci eksperimentalno, laboratorijski prikazati i pokazati tvrdeno. Nista drugo ne znaci dokazati. U vezi sa dokazivanjem postojanja boga, to bi znacilo, eksperimentalno, laboratorijski prikazati boga i stvaranje svijeta i sve ostalo sto mu se vec, jelda, pripisuje. Samo to bi bio, da ne kazem krucijalni, dokaz.

Postoje tako, dakle, ontoloski, teleoloski, moralni, biblijski, kosmoloski itd. argumenti u prilog postojanja boga. Nikako i dokazi.

Svi ti vajni argumenti su lako oborivi. Ne sumnjam da bi se pojavilo mnogo individua koje bi iste argumente povaljali kao mladu po zelenoj livada, samo ako bi se pokazalo da bi im isto islo u korist.

Zanimljivo je primjetiti kako je i koliko nauka/znanost potisnula religiju. Potiskivala ju je i potisnula upravo i tacno onoliko koliko je to njoj islo u korist, i zastala je, u tom potiskivanju, tacno tamo gdje joj potiskivanje ne bi islo u korist: ni jedna ni druga ne bi bile moguce bez stada, poslusnika i tome slicno.

U vezi sa Tomicinim argumentima, kao i inim, ja moram priznati kako sam ih skoro sve pozaboravljao. A pozaboravljao sam ih iz razloga sto su prilikom analize zavrsavali kao gorepomenuta mlada.

Htio bih kazati kako (za mene) vise nije vazno pitanje da li bog postoji ili ne, vec, prvenstveno, i samo, jedino, pitanje kome bi i kako jedno od ponudenih islo u korist, a kome na stetu?


Kad sam govorio o mraku, govorio sam o nasoj ogranicenoj sposobnosti da utvrdimo nesto uz pomoc cula. I onaj najokatiji vidi samo delic vece slike, ostalo je nepoznanica, mrak. Mrak u smislu ogranicenja. Zato sto ne vidim, ne postoji (uz sve ograde: jos uvek i za mene) ne govori nista o postojanju ili nepostojanju neceg drugog, zapravo ga uopste ne dotice,vec samo bolnu istinu: nisam u stanju, usled sopstvenog ogranicenja, da donesem bilo kakav istinit sud u vezi toga, govori samo o meni ili tebi.
 Postoji samo ono sto vidim, to moze da bude tvoj zivotni moto ali ne i istina.
Ja cu reci pored onog sto vidim, postoji i ono sto ne vidim, i u to moram da verujem, ali nista vise nego sto ti moras da verujes u svoju tvrdnju.
 S tim sto cu ja verovati da je soba puna, a ti ces verovati da je prazna, ja cu verovati u postojanje ti u nistavilo.
Ateisti su takodje vernici.
Pravi ateista,onaj koji nema nikakve vere, gazi po lesevima, lisen stida i morala, to sto se javlja u svima pa i kod njega,ono sto zovu moral, za njega je slabost koja ga sputava, koju treba nemilosrdno unistavati kad god se pojavi, on prezire sebe kad god moral proradi u njemu . Takvi ljudi su uzasno retki.


Toliko si mi toga ovdje neosnovao pripisao (i ne samo meni), da bi opovrgavanje istog stavku po stavku zaista zahtijevalo suvise vremena. A i priznajem kako jos uvjek nisam otkrio nacin na koji se u jednom postu odgovara na vise uzastopnih citata, sto bi utrostrucilo isto vrijeme, ili mozda upetostrucilo .

Pricali smo o argumentima u prilog ili neprilog postojanja boga. Ako se ne varam?

[Random]

Korekcija:
Ontoloski argumenti Tome Akvinskog o postojanju boga. ;]

[Domaci Zdajnik]

Ateizacija društva ili zajednice je proces koji se nadovezuje na politiku ili strategiju sekularizacije. Budući da u sekularnoj državi Crkva ipak ima značajnog udela u promicanju antigrađanske, primitivne, nacional-šovinističke svesti, ateizacija se nameće kao rešenje egzistencijalističke provinijencije, ka izgradnji građanskog društva u njegovom temelju - pojedincu-agentu, društva slobodnog čoveka, bez nacionalnih, verskih i drugih predrasuda.

Pitanje vere, ipak, mora biti pitanje ličnog opredeljenja, izbora, koji građansko društvo ne sme da sprečava ako želi da ostane sebi dosledno kao slobodarsko.

Veru je u tom smislu slobodno ispovedati koliko i baviti se uzgojem zmija, nacionalnom istorijom ili turbo-folkom. Ništa od tog ne bi trebalo zabranjivati u slobodnoj zajednici. Ali da bi zajednica ili društvo zaštitilo slobode koje garantuje, ili ponudu proširilo kvalitetnim mogućnostima, potrebno je da ove slobode najpre zaštiti određenim merama. U ovom slučaju favorizovanjem onog sadržaja koji dalje promoviše ljudske slobode, uvažavanja, poštovanja, ali i angažman, nasuprot onom što Crkva utešno nudi verniku.

Na ovaj način građansko društvo se ne rešava samo klerofašističke tradicije (to čini sekularizacija), već promoviše vrednosti koje - i pojedinačno - građanina čine sposobnijim, agilnijim, društveno odgovornijim i u većoj meri željnim da se suoči sa onim što predstavlja konflikt društva kao njegov i problem onih ljudi sa kojima živi u široj zajednici.

[Shumadija do Tokija]

Uhh, ala si majstor da ga zakukuljiš i zamumuljiš :)
Kada čitam ove tvoje redove čini mi se da u njima nema ničeg lošeg, ali kada vidim da je ishodište svega:

Za društvo bez zvanične vere i čoveka bez vere u ono što nije on sam. Za čoveka koji je sam svoj bog.

shvatim da sam ja jedan od onih koje je lako zavesti lepom i pametnom pričom i da u stvari treba da budem daleko oprezniji u davanju poverenja jednoj političkoj opciji, ili ideji. Obzirom da je moje obrazovanje čisto tehnicko, te da nisam vičan filozofiranju, probaću da ti konkretno objasnim šta se dešava u glavi vernika kada pročita:

Za čoveka koji je sam svoj bog.

"Ovo je neka satanistička sekta! Kroz naizgled jasne poruke (šatro decentralizacija, šatro regionalizacija), oni u stvari žele da mi prodaju priču kako Bog ne postoji, odnosno kako sam ja Bog samome sebi (oprosti mi Bože, tri puta se prekrsti). Dakle iako sam ja ZA decentralizaciju i ZA regionalizaciju (uostalom pravoslavna crkva je već podeljenja na eparhije, koji jako liče regionima), ja sam PROTIV bilo čega što ova kvazi NVO (u stvari satanistička sekta), propagira i NIKADA im neću dati svoju podršku!"

Obzirom da si filozof (čini mi se da studiraš filozofiju, ispravi me ako grešim), verovatno si sklon tome da nešto napišeš tako da i mi ostali shvatimo. Ali taj krik, koji izleti iz tebe, onda bude potpuno pogrešan i umesto da privuče, on u stvari odbija (nije ti to prvi put, jednom si napisao kako Differentia želi da pocepa Srbiju). Srbijom hodaju obični ljudi. I ja sam običan. Polako mi se u svest uvlači zebnja, da za života neću nikad upotrebiti Furijeove transformacije (a ja pokušavao da ih na faksu učim sa razumevanjem). Verujem ja da su sjajne te knjige koje čitaš, mnogo pametne, ali ovo je život, a život je mnogo jednostavniji (akcija i reakcija, uzrok i posledica, sećam se jednog profesora, koji nam je rekao: Moji studenti sve ima uzrok i posledicu - Iščupaš dlaku na guzici, a suza ti potekne). Zbog nedostatka znanja ljudi su užasno sumnjičavi (ja pokušavam da svoju sumnjičavost ugušim akademskom distancom). Zato je bolje biti jasan. Biti jasan i onome ko prodaje luk i krompir na pijaci. Jer možda je upravo njegov glas presudan. A ako ga odbiješ eto nam glasa manje! Eto, sjajne ideje koja propada. Eto, mrzovoljnosti. Eto, depresije. Avaj, zašto me svet ne razume? Pa zato Izdajniče moj, zato što si previše mutan! Ostavi ateizaciju za filozofske rasprave sa sebi ravnima. Nikako to ne stavljaj u program (ili manifest) Differentia-e! Ili možda ne želiš da ova ideja uspe, ili ne veruješ u nju pa unapred stavljaš sebi nemoguće ili nesuvisle ciljeve? Kao kada bi skakač sa motkom sebi postavio cilj, da bude svetski prvak, ali samo ako na treningu preskoči 8 metara, inače neće ni nastupati na takmičenjima.

[maelstrom]

Nacionalne su ideje kroz našu/vašu povijest odavno bivale marginalizirane, i upravo zato izbijale su u ovako divljačkim naletima. Dok je vjerska ideja, slaba ali kontinuirana, kao posljednji oslonac svo to vrijeme tekla žilama naših naroda. Zbog toga se često vjera u ovim krajevima poistovjećuje s nacionalnim identitetom, po onoj logici - "Ako je Nas vjera održala, to znači da smo Mi Božji narod. Izraleci? Ma kakvi Izraelci u Bibliji, pa to su usrani židovi?"

Ipak, malo tko danas stvarno vjeruje u kršćanskoga Boga, ali je ideja vjere ostala nešto što se ne može lako i bez nasilja iščupati iz svijesti naroda. Nasilno se pokrštavalo, nasilno će se morati i odkrštavati. Danas ova naša vjera polako blijedi i čini se da više nije takva politička prepreka koliko je to bila kroz povijest, kada su se zbog nje vodili ratovi. Crkva koja se pokušava iskobeljati iz govana vremena i sama će morati uvesti reforme. Neka narod vjeruje, a mirnodopsku ateizaciju ipak ostavimo intelektualcima.

Vjera je podložna manipulacijama sa različitih ideoloških strana , a zbog svoje je sveobuhvatnosti moćno oružje. Zato bi ju najlakše bilo izbrisati jer svaki manipulativni režim znači oduzimanje sloboda. Ali zar ateizacija, sa kakvim god ciljevima provedena, također ne bi bila manipulativni pokret? Kao u komunizmu, čija je ateizacija samo još više poticala na revolt i jačanje onih slabih-ali-kontinuiranih vjerskih iskrica tradicije za koje smo čuli negdje davno, na satovima vjeronauka ili rijetkim misama prije prve pričesti. Jedan je razlog tomu: komunistička ateizacija nije bila dovoljno - nasilna. Nasilje je, čini se, jedina stvar koju Balkanci dovoljno razumiju.

[Shumadija do Tokija]

Ipak, malo tko danas stvarno vjeruje u kršćanskoga Boga, ali je ideja vjere ostala nešto što se ne može lako i bez nasilja iščupati iz svijesti naroda. Nasilno se pokrštavalo, nasilno će se morati i odkrštavati. Danas ova naša vjera polako blijedi i čini se da više nije takva politička prepreka koliko je to bila kroz povijest, kada su se zbog nje vodili ratovi. Crkva koja se pokušava iskobeljati iz govana vremena i sama će morati uvesti reforme. Neka narod vjeruje, a mirnodopsku ateizaciju ipak ostavimo intelektualcima.

Slažem se sa ovim, mada bi pobornici teorije zavere, rekli da je sada na pomolu novi verski rat (hrišćani protiv muslimana, seti se skorašnje papine izjave u tom kontekstu i kakvu je reakciju ona izazvala... Slučajno? Papa pogrešio, pa se izvinio? Hmmm....)

Vjera je podložna manipulacijama sa različitih ideoloških strana , a zbog svoje je sveobuhvatnosti moćno oružje. Zato bi ju najlakše bilo izbrisati jer svaki manipulativni režim znači oduzimanje sloboda. Ali zar ateizacija, sa kakvim god ciljevima provedena, također ne bi bila manipulativni pokret?

Apsolutno da!

Kao u komunizmu, čija je ateizacija samo još više poticala na revolt i jačanje onih slabih-ali-kontinuiranih vjerskih iskrica tradicije za koje smo čuli negdje davno, na satovima vjeronauka ili rijetkim misama prije prve pričesti. Jedan je razlog tomu: komunistička ateizacija nije bila dovoljno - nasilna. Nasilje je, čini se, jedina stvar koju Balkanci dovoljno razumiju.

Nisam razumeo šta si ovime hteo da kažeš. Da li to misliš da nama (balkancima) treba tutor, da jedino totalitarnu vlast zaslužujemo, jer jedino jezik sile poznajemo? Da li se ti osećaš kao balkanac? I uopšte koja je to kvaka sa Balkanom i Hrvatima? Stidite se što ste geografski na Balkanu? Prve tri godine studija sam bio u Zagrebu i kada je izbio rat prešao sam u Beograd. Bio je jedan bioskop u centru Zagreba, zvao se Balkan. Sada se zove Europa (postao Europa još 1990.-te dok sam bio tamo). Ove godine u Kragujevcu održati juniorske balkanske igre u atletici. Jedina zemlja koja neće učestvovati je Hrvatska. Koliko sam iz nemuštog objašnjenja nekog novinara shvatio, reč je o tome što se igre zovu "balkanske". Predstavnici hrvatske atletske asocijacije su predložili da se prvenstvo zove Juniorsko prvenstvo jugo-istočne Evrope. Pošto zahtev nije bio usvojen, oni su odbili da na prvenstvu učestvuju. Da li misliš da se u Hrvatskoj reč Balkan (Balkanac) koristi isključivo u pežorativnom kontekstu? Pošto vidim da si (iako veoma mlad) vrlo pametan i načitan mladić, nadam se da nećeš ova pitanja shvatiti kao provokaciju. Proveo sam tri divne godine u Zagrebu, imam tamo prijatelje i nisam nacionalista. Samo pitam. (i izvinjavam se adminu na off-topicu)

[maelstrom]

Mislim da je balkanskom mentalitetu odgovarala totalitarna vlast iz razloga jer je ovakav mentalitet trebalo valjano ukrotiti. U to koliko je mentalitet valjano bio kroćen, neću ulaziti. Demokracija nikako ne bi smjela biti nagla, treba za nju pomalo sazrijevati. Nije osjećaj nacionalnog identiteta (kod nas ne tek osjećaj, već i značajna mu fizička manifestacija) isto što i demokracija. Ne bih rekao da smo mi u demokraciju ušli baš najspremniji. Idealno bi bilo postepeno premještanje komunističkih težnji prema socijalističkom liberalizmu-komunizmu na papiru, s tim da se najmlađe generacije odgajaju u duhu demokracije. Tako da upravo nove generacije mogu osnovati pravu demokraciju. No, nitko u miru ne misli unaprijed. Ovako je demokracija ostala shvaćena samo u uskom krugu [relativno moralinih] intelektualaca i "običnih" pametnih ljudi, dok je za druge postala samo spektar novih mogućnosti okorištavanja ili nešto manje važno što posve prirodno proizlazi iz nacionalnog identiteta.

Tako je u Hrvatskoj, a za Srbiju - pa ne znam baš koliko je drugačije. I to je ono što i jedne i druge čini Balkancima. Doduše, mi jesmo na međi i okretali smo se kroz stoljeća kako je vjetar puhao. Ali uvijek smo se, i to ne zbog jezika, više sporazumjevali s vama nego s nekim tuđim Talijanima ili Austrijancima. A danas - vjetar puše prema zapadu.

[maelstrom]

Ostavljam ovdje jednu svoju staru pjesmu koju sam listajući neke skripte pronašao. Mislim da odgovara temi.

FARIZEJU

Svaki put što krčiš
krčiš ga kroz ljude,
a kad smjelo trčiš
u džepu ti škude
rastvaraju prolaz
zveckajem i sjajem,
na nebu ti odraz
sveti se pred Rajem.

Dok običan Narcis
gleda se u vodi,
ti spram neba zračiš
pogled što ti godi;
usoptan, u formi
od trka kroz ljude,
ti ostavljaš Normi
lude da se čude.

Dok raspredaš dugo
o našem moralu
tad si nešto drugo
i ne znaš za šalu,
sav crven u licu
od zavjetnog vina
propovijedaš tmicu
sa bijelih visina.

Nisi takav više
kao, vrijeme novo,
sad govoriš tiše,
propovijedaš slovo.
Nema danas puta
sigurna, kroz ljude,
skidaj žad sa skuta,
pusti da ti sude.

Kolo sreće mori
ljude, svece, Boga;
ti, memento mori,
potreban si stoga,
nekad manje, više,
stoj na oltar propet,
zasad nešto tiše –
zatrebat ćeš opet.