Radim kao psiholog 13 godina. Zavrsila sam fakultet u Novom Sadu, radila 5 godina u Srbiji i onda otisla da zivim u drugu zemlju. Tu sam zavrsila specijalizaciju, pored toga tokom 4 godine svake nedelje isla jedanput na sopstvenu terapiju. Sada mesecno jedanput odlazim na 4 sata supervizije (konsultacija sa iskusnijim psihologom o zastojima-teskocama u vodenju slucajeva), na radnom mestu nedeljno jedanput imamo 3 sata neke vrste grupne supervizije (radi nas 11 psihologa). Obucavam se u oblasti transakcione analize i hipnoterapije. Sve ovo (osim supervizije na radnom mestu), ja placam, otprilike jednu cetvrtinu-petinu moje zarade trosim na usavrsavanje. Prvih godina sam i vise morala. Tesko je bilo, a ni sad nije uvek lako, ne zaradjujemo milione.Ovde prosecni psiholozi ovako zive-rade, nisam nikakva posebna vrsta, sto toliko energije i novca ulazem.
Ovo sam smatrala vaznim napisati zbog toga, sto se u potpunosti slazem sa misljenjima, da fakultet, osim suvih teorija, ne nudi mnogo. Obuka za rad sa ljudima pocinje kasnije, i zaista, psiholozi su sasvim obicni ljudi, ali u onim delovima licnosti, sa kojim rade sa drugim ljudima, ne smeju imati vece probleme, zato se trazi da i oni prodju kroz sopstvenu terapiju i bar 5 do deset godina rade pod supervizijom. Psihologu je njegova licnost alat sa kojim radi, zato to treba usavrsavati i odrzavati, zasta 4 godine fakulteta su tek prvi, nesigurni koraci.
eh, da, znam, chuo sam sve o tome.
Nego, interesuje me shta je to: depresivni psihopata?
Mislim, to je kao pokazao test lichnosti, kad sam ga jedini put radio...
Hocu da kazem, znam shta znachi biti depresivan, i znam shta znachi biti psihopata, al' shta je to zajedno?
shta, kao nisam u stanju da se osecam srecnim?