Nego, zar nije tako? Ne znam da li postoji neki raspali narkos koji je pre drogiranja mislio da mu droga moze doneti nesto dobro, kada pocne da se drogira, na primer, ako ce to da uzima povecace mu se inteligencija, ili tako nesto, hahaha.
Naravno da pomislja. Narkoman razmislja o tome kako ce ljudi da mu se dive sto radi nesto opasno. To je kao da gledas coveka koji preti da ce da skoci sa zgrade, a od jacine droge zavisi koliko bi ta zgrada bila visoka i smrtonosna. Neko moze stalno da skace sa stepenika, tako recimo rade oni koji se "drogiraju" lekovima kao sto su antidepresivi ili oni sto mogu bez recepta da se nabave u apotekama. Oni sto se necim jacim urade skacu sa recimo drugog, treceg sprata...
A i kad ne pomislja o tome, nego prosto ne vidi izlaz za govnastu situaciju u kojoj je, zdravstveni radnici moraju da priteknu u pomoc, posto medicinska etika kaze da treba pomoci coveku i protiv njegove volje.
U sustini, razumem gnev ljudi koji bi kaznili narkomane. I ja mislim da bi narkoman trebalo da podnese odgovornost za to sto radi, posto time nanosi bol bliskim ljudima, porodici. Ali ne znam da li bi te ljude trebalo trpati u dusevnu bolnicu. Jer ako se vodimo tim principom da svako ko sebi nanosi zlo iz sistema vrednosti iz kojeg crpi svoje stavove, onda bi i svaki radikal morao u dusevnu bolnicu, kao i svaki vernik.