Prvi deo: Džordž Buš
Uvod: Nas na ovoj prvoj pod temi, onako kako je zamišljena, neċe interesovati onaj kritički odnos prema Bušovoj administraciji i republikancima koji postoji u samoj Americi. To su unutrašnja pitanja svake države i mada u SAD postoji čitav spektar delatnosti čiji je cilj još od 2001.god. doslovno obrušavanje na ličnost i delo Džordža Buša, ne vidim zašto bi se time bavile druge zemlje. U aktivnom i javnom delovanju mnogobrojnih intelektualaca, umetnika pa sve do filmadžija kao što je Majkl Mur primeċujemo negativan odnos prema trenutnoj administraciji Bele kuċe.
Ono što mene ovde interesuje jeste i ono što najviše pogađa ne-američke države, a to je spoljna politika čije glavni akter Buš. Doduše, i kritike u samoj Americi su u najveċem broju slučajeva podstaknute spoljnom politikom te zemlje, ali kako sve to izgleda iz ugla ostalih država?
Najpre da iznesemo neke opšte informacije o ovoj osobi. Džordž W Buš je sin istoimenog bivšeg predsednika SAD i njihovi životni putevi veoma su slični. Oboijica su pohađali istu akademiju i isti univerzitet (Jejil). Za vreme svojih studentskih dana Džordž Junior je postao član dve veoma poznate organizacije. To su “lobanje i koske” i “Delta Kepa Epsilon”. Iako su ovo uticajne organizacije ili je barem takvo mišljenje u američkom javnom mnjenju, ne bih rekao da je reč o masonima u klasičnom značenju veċ da se članstvom u tim udruženjima više izražava neka “masonska osobina” ili pak tendencija pojedinca. Naravno, tu ima i naslednih osnova pošto teško da neko ko ne studira prestižan univerzitet i nema uticajne roditelje može da se nađe u ovakvom društvu.
Nakon što je diplomirao Buš je postao i pripadnik Teksaške nacionalne garde,a njegove uspehe u vojnoj hijerarhiji najbolje prikazuju dva unapređenja koje je dobio za vreme pilotiranja avionima F klase. Otuda, verovatno i potiče njegov prisan odnos s vojnim establišmentom SAD. Što se veroispovesti tiče od 1986. godine, on je član takozvane Metodističe crkve.
Džordž Buš se pre svoje političke karijere, kao i veċina političara u SAD bavio biznisom. Osnovao je naftnu kompaniju Arbusto koja kasnije menja naziv u “Bush Exploration Company”. Ta novonastala kompanija je postala kororacija kada se sjedinila s fondom Spektrum 7. Ono na šta se najčešċe ukazuje kada je reč o ovom konglomeratu jeste činjenica da su se među početnim investitorima Arbusta za oformljivanje kompanije našli i članovi porodice Osame Bin Ladena koji su se kasnije javno odrekli ovog najtraženijeg teroriste na svetu. Kasnije ċe mladi Buš prodati kompaniju kao i sve svoje deonice.
Političku karijeru Buš započinje 1994. izborom za guvernera Teksasa, ali to ne znači da se politikom nije bavio i ranije. Ovo je samo zvanično, formalni početak karijere. Na toj poziciji izgurao je dva mandata, a potom januara 2001 postaje 43. predsednik Sjednjenih Američkih država. Na toj poziciji nalaziċe se do 2009. pošto je posle isteka prvog dobio s tesnom razlikom i drugi mandat 2004. godine.
Ove opšte informacije o Džordžu Bušu kao i neke druge koje ovde nisu navedene ne razlikuju se mnogo od zvaničnih biografija veċine američkih predsednika, pogotovu republikanaca. Međutim, jedna od stvari koja Buša razlikuje od njegovih prethodnika jeste vođenje naročito agresivne i ratoborne spoljne politike, možda i najagresivnije u istoriji SAD. Takva politika je jedan od glavnih razloga enormnog pada popularnosti i ugleda Američke države, a što se izrazilo u svim istraživanjima javnog mnjenja na tlu Evrope i nekih delova Azije. Ovo je posebno došlo do izražaja u državama koje kao članice Nato alijanse predstavljaju prve američke saveznike. Antiglobalistički pokreti i organizacije koje sarađuju s njima beleže najsnažniji rast popularnosti i simpatizera od kada se vodi debata o Bušovoj spoljnoj politici. Na tom spoljnom planu Džordž se istakao čitavim nizom neverovatnih, sumnjivih snažno kritikovanih odluka kako u samoj Americi, tako i u ostatku sveta. Godine 2001. Buš odbija da potpiše protokol iz Kjota koji omoguċuje smanjivanje emisije ugljen-dioksida. Na taj način SAD su direktno ugrozile sve napore međunarodne zajednice za redukciju globalnog zagrevanja jer je morao postojati minimalan broj zemalja potpisnica da bi se protokol uopšte primenjivao. I pored tog poraza, zahvaljujuċi zalaganjima dume, Ruska Federacija 2004. potpisuje ovoj protokol čime se ostvaruje potreban minimalni uslov za stupanje na snagu.
Nakon terorističkih napada 11.septembra Amerika napada Avganistan, međutim ne uspeva da ostvari osnovni cilj te akcije-a to je pronalaženje i likvidiranje ili hapšenje Osame Bin Ladena. U Avganistanu se i dalje nalazi velik broj vojnika, a država se nalazi u zabrinjavajuċem ekonomskom i društvenom stanju. Godine 2003. SAD po direktnom naređenju Buša kao glanokomandujuċeg svih snaga, vrše agresiju nad Irakom i okupiraju ovu zemlju pod osnovnim izgovorom “prozivodnje oružija za masovno uništenje”. I pored neodobravanja od strane UN , oštre retorike Kofi Anana koji akciju zove “protivzakonitom”, protesta iz Nemačke i Francuske, okupacija se nastavlja… Oružije za masovno uništenje, kao ni postrojenja za njegovu proizvodnju nikada nisu pronađena.
Primer jedne retorike Sledeċi citati predstavljaju delove govora Džordža W. Buša u njegovom obraċanju Kongresu 20.septembra 2001. Ovaj govor se veċ sada u istorijskim delima predstavlja “kao početak borbe protivu pretnje globalnog terorizma” i stvoren je nakon dešavanja 11.septembra iste godine.
Rat protiv terorizma Večeras, mi smo probuđena zemlja koja je pozvana da brani svoju slobodu. Naša tuga se pretvorila u bes, a bes u rezoluciju. Pravda ċe biti ispunjena bez obzira na to da li ċemo privesti pravdi naše neprijatelje ili doneti pravdu njima.
…
Direktne komande teroristima su da pobiju sve hrišċane i sve Jevreje, da pobiju sve Amerikance bez pravljenja bilo kakvih razlika među vojskom i civilima, uključujuċi žene i decu. Ova grupa i njihov lider, čovek po imenu Osama Bin Laden povezani su s mnogm organizacijama u različitim zemljama kao što su Egipatski islamski Džihad, Islamski pokret Uzbekistana…
Sjedinjene američke države poštuju narod Avganistana, ali osuđuju Talibanski režim
…
Od ovoga dana pa nadalje svaka zemlja ili nacija koja podržava terorizam biċe od strane USA tretirana kao “zaraženi režim” Delovi govora preuzeti iz knjige: “Speeches that changed the world”, Bounty books