...ajaoj...

(govoricu o tome drugi put... sada se samo odusevljavam)...
evo ga onaj drugi put koji svi zeljno iscekujemo:
ne moze se govoriti o jednakosti i nejednakosti. po mom misljenju ni jedna ni druga strana ne mogu da budu i nisu u pravu u svojim tvrdnjama i njihovi argumenti su nelegitimni.
jedino o cemu moze da se govori je razlika.
razlika je ono koje je ocigledno a (ne)jednakost je kategorija dodeljena subjektivnim. po ociglednosti razlika-e, subjekt stvara podelu na (ne)jednakost, a takva podela je, po mom misljenju, po mnenju.
ono sto se tice praxisa, ovo jeste rasprava u domenu praxisa, ne moze i ne sme da koristi simbole, odredjenja i metode karakteristicne teorii, sto znak (ne)jednako apsolutno je neadekvatan u ovom slucaju.
subjekt primenjuje ono sto mu je prvo najblize a to je apsolutna prijemcivost i primenljivost teorije., svi znamo da je praxis ono sto moze biti ili ne biti, s obzirom na to, nelegitimno jeuvodjenje teorije i teorijske simbolike, odredjenja i metode u raspravu o praxisu.
jasno je naravno da se govori o subjektivnom i pojedinacnom ali mora postojati konsenzus misljenja inace ne moze da postoji teorija o. difuznost misljenja se prevazilazi stvaranjem konsenzusa koje se nalazi u misljenju koje govori o razlici i koje je razumeva.
razlika govori o slobodi, o njenom postojanju, kao opstoj kategoriji nacina bivstvovanja drugog.
kategorijama kao sto su (ne)jednakost mi pripisujemo atribut slobodi (sto je paradoksalno). nejednakost predstavlja oduzimanje ili ogranicavanje te slobode, a odredjivanjem jednakosti pripisuje se slobodi dodeljenost. stoga, jednakost pretpostavlja neku prethodnu nejednakost, oduzimanje slobode delanja i volje.
tada se o (ne)jednakosti moze govoriti u politicko-pravnom smislu. istorijski to i jeste tako. medjutim, kada je rec o emancipaciji zene, smatram da niko nikome nije dodeli p-p slobodu niti se neko izborio za nju, nego je doslo do konsenzusa u misljenju, dakle o shvatanju razlike.
medjutim, takva vrsta emancipacije je davbno zavrsena i ako neko i dalje nalazi za shodno da u tom domenu lamentira o (ne)jednakosti ja smatram to djavoljom rabotom.
smatram da jedna druga vrsta emancipacije treba da se desi- emancipacija svesti o sebi kroz sebe, sto bi stari dragi grci rekli (nagrubo):spoznaj samog sebe.
smatram da zene koje i dalje govore o eventualnoj (ne)jednakosti nisu emancipovale svoju svest o sebi, jednim (psiholoskim) slovom- nisu sazrele u svojoj glavi. takav bunt je karakteristican za adolescenciju. identicno vazi i za muski deo populacije,
onaj koji nalazi za shodno da pregovara i progovara o (ne)jednakosti, da je brani ili napada, na taj nacin odobrava ovakvu podelu i kada je emancipacija zena u pitanju jedino moze da unizava njihovu vrednost cak i braneci ih...
jer ono sto zene (koje se bore za dalju emancipaciju (koja nema poente) a one su kao feministkinje) ne zele jeste da nas bilo ko brani i spasava, a narocito vise to ne traze od muskaraca... ne kontajuci pri tom da stajuci u odbranu takve ideje i one same sebe unizavaju... pateticno...
eto tako... ovo je abstrakt moje teorije inspirisane tekstom o feminizmu koji je napisao g. Gazivoda/Popivoda/kakogoddamujeime... stoga, Vase ucesce u evoluciji moje svesti ostaje utisnuto duboko u podsvesti, dragi cika Ljubo...