ako imaš još neku sočnu primorsku psovku, napiši. možda sam idiot ali ja se oduševljavam takvim stvarima. i ne huli na kvlt norvežane

ovde ima psovanja crkve, crkvenčeta, bogorodice, boga, meseca, sunca, zvezde. postoji čak i starinsko - ''jebem ga pod levo koleno'', a koristi se kad se priča o nekim nečastivim silama, djavolima. nije mi jasno otkud narodu ideja da će da pomogne ''pod levo koleno''. ipak, to nije čudno, jer bi se reklo da jebanje u neki deo tela ima isceliteljske moći. kad nekom ispadne nešto - jebem te u ruke, kad ne vidi dobro - jebem te u oči, fudbalere redovno psuju u noge... jedan moj drug kad ga neko iznervira obavezno ga psuje u mozak. čudo je to, taj seks.
što se tiče psovki uopšte, koristim ih u svakodnevnom govoru, ne baš preterano, ali se i ne gnušam.
Nisi jedini, takoder sam fasciniran formulacijom vulgarizma i njegovih metaforickih prijenosa! Ima toga svega i kod nasih naroda, ali ipak se izvrsila specijalizacija kod religioznih motiva. To je u strogo katolickoj regiji logicki najdjelotvorniji metod kada se zeli iskazati ljutnja i nezadovoljstvo, napad na najsvetije i apsolutnije. Malo je neprimjereno takve primjere postavljati javno pa ti posaljem pvt.
kad nekom ispadne nešto - jebem te u ruke, kad ne vidi dobro - jebem te u oči, fudbalere redovno psuju u noge... jedan moj drug kad ga neko iznervira obavezno ga psuje u mozak. čudo je to, taj seks.
Slicno, samo sto se ovdje uz sve to jos doda poneka sakralna licnost ili bozanski prefiks, npr. oci Isusove, ruke Gospine, noge Bozje itd... Takoder, ponekad narav psovke varira i o sezonskom polozaju, tj. blizini svetkovine. Tako primjerice uoci blagdana sv. Stjepana ne moram ni napominjati koja je omiljena "bestimja", jos ako je doticni zastitnik zupe rijeci dodatno dobivaju na tezini.
Druid, samoubistvo je nesto drugo - potisnuto nezadovoljstvo. Ljudi odavde to nezadovoljstvo umeju da ispolje kroz psovke. A ovo za paljenje crkvi nisam cuo. Pretpostavljam da su to neki malobrojni ludaci.
Upravo to je poanta, potisnuto nezadovoljstvo. Sjevernjacki narodi u koje cesto s pravom gledamo kao uzore su vremenom potisnuli ljutnju, predstavili je kao nesto sustinski lose te pritom zacepili kanal negativnih oticaja. Pritom blaza varijanta djeluje biti nepristojan i zivjeti, a biti pristojan tek ako smo sigurni da to mozemo i podnjeti.