Kultura psovke

[maelstrom]

Ljudi psuju, Balkanci psuju još više. Ovdje se ne namjeravam izravno baviti pitanjem iz kojih razloga i s kojom svrhom psujemo, jer to spada pod oblast psihologije. Ovdje se želim baviti izoliranom psovkom, fenomenološki, njezinom tematikom i uređenjem, njezinim sadržajem i formom. 'Kako psujete?', to se ovdje, pod domenom kulturologije, postavlja kao osnovno pitanje, a tek se na njega implicitno nadovezuju psihološko-sociološki faktori 'zašto', 'gdje' i 'kada'.

Kao i svaki drugi društveni fenomen, ni fenomen psovke ne može odoljeti nužnosti sistematizacije. Postoje razni tipovi psovki, kao prvo: usmjerene osobi, usmjerene predmetu i neodređene. Postoji i podjela na iskrene, dubinske, potaknute snažnom emocijom, te one površne i usputne koje nam služe kao popratni komentar nekog manjeg neočekivanog slučaja ili tek kao poštapalice u govoru. Ove su prve najčešće privatnog, a druge društvenog karaktera. No, kako sam već naglasio, ovdje nije cilj razlučiti emocionalne uzroke jednih i drugih, već udubiti se u njihovu jezičnu strukturu. A tek nakon analize jezične strukture možemo doprijeti i do takvih uzročnih zaključaka.

Što je zapravo psovka? Nepristojna riječ koja se komu upućuje u gnijevu, kojoj se što izvrgava ruglu ili koja se upotrebljava kao poštapalica u svakodnevnom govoru. Ili tako barem kaže riječnik. No ne kaže mnogo. Što se sve psuje i kako se psuje? Zašto se psuje baš to što se psuje? Kako se konstruira psovka? Koja je uloga i kolika je važnost pojednih funkcionalnih jezičnih elemenata u psovci: subjekta, objekta i predikata? Koliko je zapravo spontana? Koliko dopušta inventivnosti, a koliko ograđuje u domenu poštapalice? I, na posljetku, koliko je zapravo potrebna i kako je prihvaćena? Na ta bih pitanja ovdje želio pronaći odgovore.

[Domaci Zdajnik]

Ljudi psuju, Balkanci psuju još više. Ovdje se ne namjeravam izravno baviti pitanjem iz kojih razloga i s kojom svrhom psujemo, jer to spada pod oblast psihologije. Ovdje se želim baviti izoliranom psovkom, fenomenološki, njezinom tematikom i uređenjem, njezinim sadržajem i formom. 'Kako psujete?', to se ovdje, pod domenom kulturologije, postavlja kao osnovno pitanje, a tek se na njega implicitno nadovezuju psihološko-sociološki faktori 'zašto', 'gdje' i 'kada'.

Mislim da se te stvari ne mogu odvojiti. Tek na pitanje o tome zašto čovek psuje dolazi ono "kako".

No, kako sam već naglasio, ovdje nije cilj razlučiti emocionalne uzroke jednih i drugih, već udubiti se u njihovu jezičnu strukturu. A tek nakon analize jezične strukture možemo doprijeti i do takvih uzročnih zaključaka.

U centru pažnje je uvek glagol (kao radnja) koji obično izražava neku vulgarnost koja se upućuje određenoj osobi ili predmetu. Interesantnije je raspravljati o onim konkretnim glagolima koji se najčešće koriste. Recimo glagol "jebati".

Što se sve psuje i kako se psuje? Zašto se psuje baš to što se psuje? Kako se konstruira psovka? Koja je uloga i kolika je važnost pojednih funkcionalnih jezičnih elemenata u psovci: subjekta, objekta i predikata? Koliko je zapravo spontana? Koliko dopušta inventivnosti, a koliko ograđuje u domenu poštapalice? I, na posljetku, koliko je zapravo potrebna i kako je prihvaćena?

Ako već pitamo zašto se psuje, eto nas pred onim razlogom koji viri u psihologizam. Međutim, vidim da se odgovor na sva ova pitanja krije u domenu psihologije, pa ne znam kako da odgovorim a da ne zađem u analizu onoga prosečnog čoveka koji psuje.

[maelstrom]

Da smo dali odgovor na svako 'zašto' prije onoga 'kako', filozofija bi ostala u povijesti. Ovdje sam želio početi sa analizom psovke, a ne psovača, postepeno se uzdizati do vrhunskih uzroka. Kako nešto prije rekoh u jednom topicu, postoje univerzalni predmeti kojima rado baratamo u psovkama, pa da ih nabrojim: bog, nedjelja, Isus, gospa, život, srce, sunce, majka, led itd.

Sada bi trebali analizirati svaki pojedni od njih da uđemo u bit njegova izbora kao subjekta/objekta psovke. Mislim da je izbor nekih više no očit jer čovjek si daje oduška tako da psuje ono što se generalno smatra svetinjom, a to otklanja vjerske rekvizite. Tu se naravno već pokreće pitanje o osobnom doživljaju svetosti i mogućnosti održanja osobnih svetosti uz unižavanje njihovih simbola psovkama. Život, srce, sunce - spadaju u posebnu kategoriju fatalističkog psovanja koji povod za psovku reduciraju na životnu nužnost općenito (srce, sunce - simboli života). Ta je kategorija u uskoj vezi sa kategorijom svetinja koje su pak same izvedene iz životne nužnosti. Majka je psihološki fenomen visokog stupnja uvredljivosti, te se njezino psovanje najčešće koristi u psovkama sa namjerom vrijeđanja. Ostaje posljednji termin, a to je led, koji bi neki svrstali među fatalističke psovke (voda - simbol života), no ja ipak smatram da ljudski um tako ne funkcionira. Led bi se nalazio u posljednjoj kategoriji usputnih, poštapaličnih psovki i tu je iz nekog razloga relativno česta pojava, iako svatko može stvoriti svoju zvučnu, vulgarnu poštapalicu (npr. znam čovjeka koji psuje kajiš ili jednoga koji psuje slaninu).

Što se tiče samog predikata, on najčešće uključuje seksualni čin, vulgariziran u pojmu 'jebanja'. Zapravo, toliko se to jebanje uvriježilo među psovkama da se ovog trenutka ne mogu dosjetiti psovke koja ga ne uključuje, izuzev posebne kategorije psovki koje uključuju upućivanje ka genitalnim organima ili samo njihovo patetično izvikivanje.

Sve što sam do sada rekao bilo je više no očito, ali ono što me stvarno zanima jest fenomen izbora 'prigodne' psovke. Zašto npr. katkad kažemo: "Jebo me/te/ga led", a katkad "Jebem ti led"; "Jebem ti boga" ili "Jebo me/te/ga bog"; a promjena se događa ne nužno kad je psovka upućena, već i u običnoj, privatnoj psovci, ili poštapalici. Mislim da je ta zamjena subjekta i objekta jedan od ključnih elemenata u objašnjavanju prirode psovke, posljedica točno određenog psihološkog stanja. Ta teza kreće od psihoanalitičke pretpostavke da se ništa u našoj (pod)svijesti ne događa slučajno, a do stvarnog uzroka želim doći fenomenološki, promatrajući prvo izolirano samu psovku.

[Truman]

Pored datog glagola koriste se i imenica iz oblasti seksualnosti koje treba da opisu karakteru osobe kojoj su upucene. Recimo, vulgarni izraz za zensko spolovilo:- ma ti si obicna pi*cka. Zbog cega ta rec, a ne rec koja opisuje muski organ jos nisam dokucio. Ali, zato se kazi: - ma idi u ku*rac. Zakljucak koji bih izvukao je da su ove psovke, a ociglednije mi je za prvu, izmislili muskarci posto se ponekad ono sto je zensko komentarise kao slabije, manje vredno.

Jos jedna stvar koja bi mozda bila zanimljiva u kontekstu ovog foruma. Prsli Bora Crba sam je rekao kako Norvezani imaju neke naivne psovke dok su nase mnogo jace. Pri tome je naravno hteo reci kako su pripadnici doticnog naroda "picke", a mi Srbende ljudine. Medjutim, to se moze ozbiljnije analizirati jer govori o narodu. Norvezani su poznati kao kulturan i obrazovan narod dok se za narod odavde to ne bi moglo reci. Moglo bi se o ovome pisati iz mnogo strucnijeg ugla...

[maelstrom]

Norvezani su poznati kao kulturan i obrazovan narod dok se za narod odavde to ne bi moglo reci. Moglo bi se o ovome pisati iz mnogo strucnijeg ugla...

Znači li to da kulturan i obrazovan narod poštuje svoje svetinje, pa su njihove psovke usmjerene takvim 'naivnim bezazlenostima'? Ili to pak znači da u norveškoj utopiji nema izlijeva negativnih emocija pa u skladu s tim narod nema potrebu za psovanjem (što bi bila besmislica)? Ili nešto treće?

[Truman]

Mislim pre svega da Norvezani imaju vise osecaja za stid i da u skladu sa tim ne udaraju u nesto sto bi se moglo nazvati i svetinja.

[milos]

Tako mislis, Trumane? A ne bi li moglo biti da su za jednog prosjecnog Norvezanina vlastita egzistencijalna pitanja svetinja nad svim svetinjama, pa ga se ostale lakrdije pretjerano i ne ticu? A kada bi se te pomenute lakrdije povampirile, pa krenule da mu ugroze tu svetinju nad svetinjama, ta vlastita egzistencijalna pitanja, da se postave nad njih kao veca svetinja, zar mislis da im on tada ne bi potpuno bestidno jeb'o i oca i majku ?

[maelstrom]

Tako mislis, Trumane? A ne bi li moglo biti da su za jednog prosjecnog Norvezanina vlastita egzistencijalna pitanja svetinja nad svim svetinjama, pa ga se ostale lakrdije pretjerano i ne ticu? A kada bi se te pomenute lakrdije povampirile, pa krenule da mu ugroze tu svetinju nad svetinjama, ta vlastita egzistencijalna pitanja, da se postave nad njih kao veca svetinja, zar mislis da im on tada ne bi potpuno bestidno jeb'o i oca i majku ?

Znači li to da psuju vlastita egzistencijalna pitanja?

[milos]

Znači li to da psuju vlastita egzistencijalna pitanja?

Ne. Mislim da se psovka radja kao odgovor na tudja egzistencijalna pitanja, kao odbrana od nametanja tudjih egzistencijalnih pitanja nad vlastita.

[maelstrom]

Ne. Mislim da se psovka radja kao odgovor na tudja egzistencijalna pitanja, kao odbrana od nametanja tudjih egzistencijalnih pitanja nad vlastitim.

Što bi objasnilo činjenicu da su sve velike vjerničke nacije ujedno i nacije psovača.

[milos]

Da. Cak mislim da razvoj psovke predstavlja nesvjesno priznavanje pobjede tudjih egzistencijalnih pitanja nad vlastitim egzistencijalnim pitanjima psovaca; njegovo/njihovo nesvjesno priznavanje da se bitka sa tudjim egzistencijalnim pitanjima izgubila; njegovu/njihovu nemoc da se pronadje ispravan mehanizam u borbi sa tudjim egzistencijalnim pitanjima; njegovo/njihovo sve dublje potonuce u istoj bici itd. u tom smislovu .

[milos]

Neko je na jednoj od tema pomenuo prslog Boru. Danas zaista prsli Bora je napisao jedan odlican stih:

"Poruka rudarima u strajku:
Jebite im majku!"

Rudari u strajku su, daklem, zaustavljeni u pokretu, ne znajuci sta dalje i kako dalje. Ako bi gornja psovka nastupila kao inicijalna kapisla u svijesti rudara u strajku, pa inicirala eksploziju slika sa ljutim koprivama, golim guzama i usranim motkama, te rudari u strajku uspjeli da uklope te elemente (ljute koprive, gole guze, usrane motke) u jednu potpuno jasnu cjelinu, gdje bi se svaki element nalazio na sasvim jasno odredenom mjestu, u sasvim jasno animiranom pokretu, tada bi psovka bila opravdana.

[Ljubo Gazivoda]

"Jebo ti pas mater!"Fenomenalna psovka, tako dubinska i arhetipska. Ja obično imam tri misaona toka u imaginaciji kada neko to kaže. Ili zamišljam neki ritualni seks neke primitivne religije gde neki lik sa maskom psa, ili Anubisa jebe neku raščetverenu djevu i tako to. Druga slika je SF akt nekog natprirodnog psolikog bića, nekog demona ili vukodlaka sa nekom ženom u šumi (devojčica brala jagode i nešto je nabode...). Treća varijanta je pornografska zoo varijanta karanja nekih dekadentnih gospodja sa njihovim dobermanima i sličnom psolikom živinom. E sad, šta je tu uvredljivo? Zašto je to uvredljivo? Ja ti kažem da ti jebo pas mater a ti se odmah zajapuriš. Ako ti se mater jebala sa dobermanom u dokolici, dakle uživala žena. Ako je karao vukodlak onda je opaka veštica, a ako su je heftali neki drogirani sektaši pod psećim maskama onda je to stvarno nisko, mada se može podvesti pod slobodom veroispovesti i pripadnosti kultu.

No, zašto nas vredja pokazivanje srednjeg prsta? Šta uopšte predstavlja srednji prst? Penis in erektus? Zašto bi onda pokazivanje falusa izazivalo sablazan? Svaka kultura ima neke svoje geste uvrede ali zašto baš mi nasedamo na srednji prst dok nam je podizanje palca u vis (koji je pritom deblji - penetracija bi bila bolnija) prihvatljivo. Palac nam je do jaja a srednjak je no no....

Ipak, moraću da se složim sa Alisterom Krolijem koji je zagovarao interpretaciju po kojoj su psovke i narodne dečje pesmice, brojalice i brzalice zapravo skrivene poruke adepata. Srednji prst diže kundalini. To je Saturn, a Saturn je čakra muladara po tradiciji joge. Prirodno, srednji prst ide u dupe, a dobar deo nas ne voli kad mu nešto ulazi u analni otvor. Pas je životinja, simbol smrti, korespodentan je vuku i šakalu a svi oni zajedno planeti Mars. To je planeta nasilja i silovanja. Kad ti pas jebe mater dakle on ju je silovao, a ako mu se ona prosto podala znači da ti je majka veštica, jebe se sa čuvarom podzemnog sveta. Brrrrrrr.......

[maelstrom]

Nadovezat ću se na Stojana sa nekoliko zanimljivih psovki, doduše bez mitoloških, samo s potencijalno mitološkim interpretacijama...

Jebo ti bog mater - ova se stvarno kosi s jednom od njegovih zapovijedi i to zato što je božje ime ovdje stvarno spomenuto uzalud. Ako mi je bog jebao mater, to bi značilo da sam ja ili u najmanju ruku moj polubrat (bog ne može dobiti kćerku, zato što je on bog), božji sin. Čak i ako nije došlo do oplodnje, to je velika pohvala mojoj majci. A biti božji sin, s obzirom na korelaciju tatičine moći sa društvenim statusom, jako je dobro. Ako žene padaju na Audi A8, kako bi tek padale na nekakva Rajska kola, onako sva blještava i puna malih, golih, simpatičnih anđela. Uostalom, božji sinovi imaju i posebne moći, da ne spominjem kako su dobro građeni, što se u očima žena naglašeno odražava i na potencijalnu seksualnu moć. Jedini problem može biti što te bijesna raja ponekad poželi linčovati. No to se neće dogoditi pošto nisi samoproglašeni, već od drugoga proglašeni božji sin. Stoga, zaključujem, ova psovka zapravo je velika pohvala, jedna od najvećih. Na nju odvraćati sa Hvala.

Jebo ti ja-pas mater - ovakva konstrukcija izgovorena u afektu svojevrsna je dvostruka uvreda. Vrijeđajući samoga sebe, konstatirajući da si pas, pokazuješ volju upuštanja sebe samoga u interakciju uvredljivosti isključivo s namjerom da bi na višoj razini ponizio drugoga. Ti, upravo ti, ti tu, kao pas, jebao si majku onog kome je psovka upućena. Tako je sva sramota tebe kao psa prebačena u sramotu njega čiju si majku upravo ti, ti tu, i to kao pas, smrdljiva domaća džukela, jebao. Ova je psovka, iako na jednoj razini isključivo samouvredljiva, zapravo mnogo usmjerenije uvredljiva verzija one poznate "Jebo ti pas mater" u kojoj se radi o običnoj, bezazlenoj ideji psa.

Jebo te pas-mater - ova brzopleta psovka naočigled nema nikakva smisla, ali prilikom dublje hermeneutičke analize pokazala je skriveni, duboko patološki smisao. Pas-mater, to bi bio mutirani križanac nastao spolnim općenjem tvoje vlastite majke sa psom. Dakle, on je pola pas, pola tvoja majka, odnosno čovjek. Tako je on ujedno 50% pas, ali i 50% tvoj brat, te kao takav, on tebe jebe. Seks sa životinjama i incest u jednome, grozota od uvrede.

[milos]

Ovaj i ovakav razvoj psovke, gdje ne bih ulazio u psihoanalizu, sigurno svjedoci o potpunom potonucu.

"Jebem ti mrtvu sestru, u trulu sisu, na majcinom grobu!"