onaj dugachki kvot, zbog duzine odgovora nisam mogao da postujem... :(
hm... kazu da chovek ako ne bi ostao u kontaktu sa drugim ljudima, poludeo bi...
Dakle, chovek, poshto je jedna glavna karakteristika ljudske osobe to da je drushtveno bice, koje recimo ne bi moglo da opstane bez drugih, (karakteristika ne u smislu svesnog izlaganja, ili necheg shto bi moglo svesno da se promeni, nego neshto shto je ustolicheno od samog postajanja, recimo kao npr. osobina mnogih stvari da poseduju boju)
te stoga ja zakljuchujem da chovek nije stvorio zajednicu, nego da je zajednica sama sebe nametnula choveku jer proizilazi iz njegove nezaobilazne osobine, a to je da postoji choporativno. Rekli bi ljudi da je osobina choporstva zbog opstanka, shto je delimichno tachno. Zapravo ljudski mozak nikad se ne oslanja na samog sebe. To je istinito i sa svim ostalim sferama, recimo ljudskim ponashanjem, nachinom razmishljanja... Chovek je u biti vishe osoba koja se oslanja na druge osobe nego li na sebe.
Tako da ce svaki chovek prihvatiti svoju ulogu u drushtvu, jer ce pronalaskom sebe medju drugima, pronaci i oformirati sebe. Tako da se chovek postaje samo kroz zajednicu, a ne suprotno. Slichno je i sa poprimanjem osobina roditelja, s obzirom da mi od malih nogu zivimo u zajednici nashih roditelja, mi cemo prve osnove rezonovanja sveta oko sebe poprimiti od osoba koja su u nashem najblizem kontaktu, pod chijim smo uticajem najvishe izlozeni. (barem dok ne stvorimo neku svest o vecoj slici, pa slobodnom voljom imamo izbora)
Slichno tako ce chovek da proshiruje sebe na druge ljude, formirajuci karakter, preko prijatelja u pochetku. Kada vec ima blago izgradjene potrebe i svest o sebi, on se opredeljuje za svoje najvece interesovanje i usmerava se ka tome, nalazeci posao u toj sferi, koji kada stekne pochece da stiche i pravi konstrukciju drushtvenog aparatura, gde ce takodje poistovecivati svoj zivot i svoje kvalitete sa pomenutim, uporedjujuci ih sa onim shirim, datim do znanja a koje nisu prisutne, praveci teznju, iliti drushtveno ga aktivirajuci. Znachi, chovek je vecim delom svog zivota nesvestan sebe da bi on mogao da stvara zajednicu. Moze se reci da zajednica postoji radi choveka, ali ne i da postoji zbog ljudske svesti o zajednici, jer je zajednica ono chemu chovek po svojoj prirodi i stvaranju svoje lichnosti tezi, znaci ona je nad pojedincom, sve dok pojedinci ne stvore svest o njoj, i dok se politichki ne angazuju. Tek kad se chovek totalno drushtveno razvije, on bi mozda mogao da utiche na drushtvo i njenu aparaturu. Nikako drugachije, jer bi to razbijalo i stvaralo rupe u njoj. Shto je veoma pristuno danas.
Tako da voleti zajednicu a ne konkretnog choveka bi bilo kao voleti glad ili sladokusnost prema odredjenom jelu koje je pred nama.
Jer da nema gladi, jelo bi bilo suvishno, i mrzovoljno bi se opredelili na njega.
Hitlerova greshka je to shto je on vezivao deo svojeg tela (mrznju) za vecu stvar, drzavu.
Te sam ja kritikovao njegovu impliciranost na lichnom nivou u samu ideju kolektiva. A i osim toga, on je bio debil. Nije bash neshto preterano bistar pa se to od njega moglo i ochekivati.
Shto se tiche tvog drugog kvota, uvodjenje tolerancije prema tudjim mishljenjima bi bilo jednako gubljenju svojeg mishljenja, ili bi na malo vecoj razmeri evoluiralo u sklapanje pokreta protiv pokreta, stvarajuci josh vecu ne toleranciju. Hocu da kazem da je u ljudskoj prirodi da ne bude tolerantan i to mu ne moze niko zabraniti, jer bi to znachilo da chovek izgubi svoje mishljenje i da eventualno izgubi osnove svoje lichnosti. Jer svako se drzi onoga shto ga definishe, a to je i njegovo opredeljenje. Dakle, na chovechiji izbor se ne sme uticati nikako, jer opet cete izgubiti onu "slobodu" za koju se zalazete. Pogotovo sa tim uvodjenjem suprotnosti, tj. zastupljanjem suprotnosti. Ljude bi trebalo vezivati kao homogenu masu, a ne pospeshivati razlike, koje krecu od individualnih sluchajeva da se shire. Od razlika se stvaraju konflikti.
Treci kvot, hajde opet da se vratimo na Hicu, chovek je bio toliko zagrizao u mrznju, da je svako prisustvo jevreja u bilo kom smislu bilo za njega samog nocna mora, ne zato shto se on zalagao za kolektivizam, nego zato shto je debil, i megalomanijak. Hahha, pazi kad je on altruista! Toliko je lichno mrzeo da je njegova mrznja transcendirala sebe u vece stanje, gde se zanemaruje postojanje razloga, ili osnova mrznje, te on sam kao nosioc nije bio uopshte bitan za tu mrznju, koliko ju je vezivao za neki veci pojam. Ali istina je da je ta njegova mrznja nastala na lichnom nivou. Tako da on nije u stvari ganjao slobodu Nemachke, on je smatrao da je Nemachka ugrozena od jevreja, zbog svoje prenesene mrznje, pa je poistovecivao sebe sa Nemachkom. Chovek je bio debil. Shta cesh.
Cetvrti kvot, ja svoj argument necu osnivati na osnovu ovog tvojeg odgovora. Ja sam kritikovao princip "slobode", iskazujuci da ne postoji sloboda bez ogranichenja, ako postoji ogranichenje, moze da se zakljuchi da na nekom nivou postoji i usmerenje. Ako postoji usmerenje koje polazi od neke osnove, onda takodje mogu da se jave i drugi pravci, ako postoje drugi pravci sloboda prvog ili pojedinachnog pravca je ugrozena zato stho postoji usmerenje koje postoji zbog ogranichenja. Te ce samim tim pravac koji je suprotan od pravca novonastalog biti u konfliktu, u svadji, zavadi. Te ce biti netrpeljivi jedan prema drugom jer se razlikuju. Dakle, ako povezem to sa tim da chovekov um je referentan, i da uvek mora da stremi nechemu, tj vapi za ogranichenjem, tj. usmerenjem, to znachi da chovek sam po sebi nije i nikako po svojoj prirodi ne moze biti slobodan, jer biti slobodan bi za choveka kome je u prirodi da ogranichava sebe u odnosu na stvari ispred njega, znachilo da prevazilazi sopstvenu ideju ljudstva, i da njegova gustina koja ga je chinila chovekom slabi, i eventualno nestaje. Dalji argument koji se odnosi na homoseksualce je to da su oni zapravo jako nestabilan pokret koji tezi da se utopi medju ostale pravce, te samim tim pokushavajuci da penetrira granice i odredjenja koja chine jednu skupinu, razbijajuci je i samim tim unishtavati ono shto je drzalo taj pravac na skupini. Da homoseksualci postoje kao chvrsto oformljena grupacija, tj. da oni zapravo mogu da se odvoje od heteroseksualaca ne bi mi smetalo njihovo postojanje. Jer ako ne narushavaju koncept okoline u kojoj se nalazim, ne smetaju mi.
Peti kvot, mene je strah samo da takvo interkulturalno drushtvo ne zaboravi da smo svi ljudi.
Shesti kvot. Ljubav kao razvijena emocija nije postojala u dalekoj proshlosti kao pojam koliko postoji u modernoj danashnjici kada je drushtvo umnogome vishe okrenuto sebi. Dakle, ljubav ti mogu definisati grubo kao osecaj privrzenosti jednom partneru, partenru sa kojim cesh imati seks, koji sluzi reprodukciji, a osecaj privrzanosti samo jednom pratneru je zbog formiranja zajednice koja ce podici dete, i koja je u biti svima nametnuta jer se niko nije sam rodio. :)
Evo zdravog rezonovanja: dvoje se sretnu, zaljube se, vole se jedno odredjeno vreme, krenu u zajednichki zivot, uzmu se, tj. zakonski se obavezu jedno na drugog, stvore dete, odgajaju ga zajedno, umru zajedno. to je sve chemu bi ljubav mogla da stremi. Nishta drugo.
sedmi kvot, shto je veca zajednica onda su i vece potrebe te zajednice, a zajednica ne bi trebalo da dozovoljava bilo shta shto je indirektno moze ugroziti. To je bilo i bice u sklopu svake zajednice. Loshe se trudi uvek da se izlechi ili prevazidje, dok se uvek stremi dobrom i njegovom shirenju na ostale ljude. Dakle, ja ne kazem da treba sve bogalje pobiti jer su na teretu drzavi, niti bi sve penzionere trebalo saseci, jer crpe pare, ja samo kazem da ne bi trebalo pospeshavati poteze koji nece recimo npr. doprinositi natalitetu jedne drzave i slichno. Mada bi bilo ok da se uvede smrtna kazna. Ali posle neuspeshne rehabilitacije.
U biti nisam ja da svi sad pokoljemo i krenemo u odmazdu na pedere, nego sam za to da se to ne popularizuje, ne pospeshava, jer "nishta dobro ne moze da izadje iz toga".
Ko zna, mozda postoji josh heteroseksualaca koji nisu shvatili da su u stvari homoseksualci?
Uh! Osmi kvot.
Ajmo Jovo nanovo, prvo, zajednica je stvorila Choveka, samim tim Dobro potiche iz zajednice i odnosi se na zajednicu, trenutna dobra choveka se odnose na njegova zadovoljstva, koja se ne odnose na zajednicu. Sloboda pojedinog choveka se odnosi na njegovo lichno zadovoljstvo u zajednici. Zajednica ne moze da pruzi choveku slobodu ako je za tog choveka sloboda lichna stvar vezana za njegova podvojena mishljenja, i koja se ne tichu kolektivnog dobra, tj. onoga shto bi moglo da pospeshuje zajednici, jer u suprotnom to okruzenje u kojem bi pojedinachan chovek stvarao sebi svojstveno okruzenje, bi trpelo, i samim tim odbacivalo tu pojedinu slobodu koju je pojedinac izmislio radi sebe. Dalje, svi mi stremimo zajednici, pa i oni koji se bore za tu shatro lichnu slobodu, jer sloboda se nalazi samo u odobravanju principa slobode, tj. uskladjivanju mishljenja, i nalazenju podrshke koja bi mogla posluziti kao tlo za tu slobodu. Prevazilazenje trenutne slobode je samo uporedjivanje trenutne slobode sa ostalim slobodama koje te okruzuju. Npr. Ti Kekenje, tezish da razbijesh zatucanost ovog naroda ali stremish ka shirem kolektivu, tj. primanju u EU, ti si transcendirao ovo okruzenje, i trudish se da svoja htenja priblizish tj. utopish u shiri kolektiv, koji recimo pruza neshto shto ovde nije dostupno. Ti si u stvari primamljen idejama o uznapredovanju, pa tezish da proshirish sebe na njihovo tlo, mada to nije mogucno jer se nalazish u okruzenju koje te steze, pa samim tim i tezish da organizujesh, tj, skupish ljude sa istim idejama o uznapredovanju, tj. primamljene ljude, da bi mogao da privremeno utopish ideju i generalno nezadovoljstvo koje se javlja usled nemogucnosti ostvarivanja teznje.
To je sasvim normalno, ali ti npr. sa tim svojim potrebama ne doprinosish trenutnom okruzenju u kojem se nalazish, ti samo dovodish sebe u opasnost odbijanja okoline, ali kao i vecina ljudi, u tome nalazish snagu, videci da je to dokaz shire zastupljenosti ideje o boljitku kojeg ti shvatash. Izvini shto sam koristio lichni primer, ali poenta je ista. Ti doprinosish raspadanju kolektiva zbog svojih lichnih ubedjenja, koja su opet nastala usled sagledavanja nemogucnosti. U tom se nalazi valjda poenta mojeg bulaznjenja, da pojedinac sa svojim lichnim teznjama ne moze da doprinosi trenutnom drushtvu u kojem zivi osim ako taj pojedinac ne zrtvuje sebe zarad tog istog drushtva. To je cela poenta svake drzave, ne samo Srbije i njenog zatucanog naroda koji ne vidi dalje od svojeg nosa i onog shta mu na nos stave.
Bogami deveti kvot. Ja opet rekoh polazim iz te ideje da nije chovek stvorio zajednicu i da zajednica ne obitava u ljudima, nego da je zajednica nametnuta ljudima kroz njihovu prirodu, i da upravo chovek obitava u zajednici, i da je on stvara svojim uticajima. Tu bih upleo ono, daj dobro, dobrim ce ti se vratiti. Chini dobro onome u chemu zivish, dobrim ce te i nagraditi.
A chovek sopstvenu lichnost gradi kroz ono shto on afektuje, tj. ono u chemu ce on moci prepoznati deo sebe, pa samim tim ce chovek kroz zajednicu i ono shto ga okruzuje, stvoriti sebe, kojom ce moci da razvija zajednicu, tj. doprinosi njenom boljitku, samo ako je sasvim sazreo kao lichnost u zajednici, ako je vishe vijao sopstvene potrebe logichno da nece doprineti boljitku, i dobru zajednice.
Deseti kvot. Zashto ljudi sebi ne odseku muda? Mogu i dalje da vrshe polne odnose i bez njih, a josh ce i imati manju brigu o deci. Evo npr. ja sam sasvim zabrinut za svoja muda, mene je prestravila chinjenica da sam jednom prilikom mogao postati sterilan. A mislim da bi i svakog to isto prestravilo. Impotentnost je neka vrsta nemogucnosti, koja se lechi na mnoge nachine, sterilnost je bolest i nazalost ona se ne leci, ali chemu stvarno poenta tvog zivota za kojeg znash da je kratak da bi se nauzivao u njemu ako necesh napraviti svojeg potomka kojeg cesh moci poduchavati onome shto si nauchio, i shto znash? Mislim da je prirodna stremnja ka deci svakog choveka, jer samo tome i postoji jedan ceo sistem organa u nashem telu. Tako da bi to bilo u poredjenju sa tim da sebi odsechesh ruku ili nogu. Trajni invaliditet, ako ne mozesh da oplodish ili da rodish. I opet ne kazem da bi trebalo da se ochiste ljudi koji su invalidi, nego da bi to trebalo regulisati. Ne vidish svakog dana da invalid radi na gradjevini, ili bilo koji posao za koji je onemogucen. Pa kako je onda uopshte normalno da trazi chovek od zene da mu ona bude verna ako je ovaj ne moze zadovoljiti? A brak jeste zakletva vernosti, mada mnogi to danas ne kontaju. Shvatash nashta ciljam da ne nastavljam dalje.
Jedanaesti kvot.
Drzava postoji zbog ljudi, ali ljudi postoje radi ostvarivanja zajednice, a zajednica ne moze da se ostvaruje ako se ne shiri. Bez zajednice koju ljudi shire nema ni drzave. I bash kao shto kazesh, drzava je amorfna, jer zavisi od ljudi. Ali to ne znachi da drzava u svojoj amorfnosti bi trebala da poprimi oblik ispljuvka, ili necheg bezvrednog. Drzava bi trebala da bude unija vrednosti svih ljudi koji je chine, prinicp koji drzi ljude zajedno, a ne da se talasa levo desno, od chega nema niko u njoj koristi.
I sad, ne moze drzavi da bude potrebno bilo shta ako se ona sastoji od potreba pojedinaca.
Ako se te potrebe ne usaglase, ne sklope u jedno, za shta uopshte i sluzi drzava, pojedinci ce razoriti drzavu. Pojedinac ne chini drzavu.