Opet iznosis svoje uvjerenje kako sam pomesao neke stvari, za to ne iznosis argumente, a pri tom se pozivas na prirodne nauke, te onda, umjesto iznosenja argumenata, pozivas se na pjesmice.
U prirodnim naukama cinjenice se proveravaju i dokazuju formula, rezultatima koje te jednacine taju i uporedjivanjem sa experimentalnim vrednostima. Ovde tehnicke mogucnosti komplikuju pisanje formula, a i ne vidim da bi to imalo ikakvu sustinu. Ipak, mnogo toga moze da se napise i na popularan, ne toliko naucan nacin. Pa da krenem redom.
Evolucija o kojoj pricate, tj nastanak coveka dosla je mnogo kasno. Ako zivot celog univerzuma predtsavite kao jedan dan od 24h, covek je nastao par sekundi pre kraja tog dana, zbog toga pricu o evoluciji treba krenuti od samog pocetka Univerzuma, kada je vazilo t = 0 i x = 0.
Da bih izbegao pitanja "sta je bilo pre" i "odakle to" odgovoricu odmah. Smatra se, a postoje i neke posredne experimentalne potvrde, da je univerzum nastao iz tacke singulariteta u kojoj je vladalo stanje termodinamicke ravnoteze. Za opisivanje stanja termodinamicke ravnoteze dovoljna je samo temepratura, tj. energija cestica koje se nalaze u sistemu. Singularitet je tacka beskonacne gustine, konacne mase i beskonacno malih dimenzija, u toj tacki je i prostor-vreme beskonacno zakrivljeno (prema jednacinama Opste teorije relativnosti). Smatra se da je ovo trenutka i mesto odakle je univerzum nastao. Odgovre na pitanja sta je bilo pre, odakle singularitet, i slicno nauka ne moze da da, jer to izlazi iz oblasti vazenja osnovnih fizickih zakona, ali za nauku to i nije toliko bitno. Buducnost univerzuma odredjuju fizicki zakoni i temepratura. U trenutku velikog praska, dolazi do sirenja, vreme pocinje da tece a prostor pocinje da se raste. Temperatura iznosi nekoliko milijardi kelvina, u prostoru koji nastaje nema cestica vec samo energije. Kako temperatura opada pocinju da se javljaju u procesima kreacije prve cestice i anticestice, kvarkovi i antikavrkovi, leptoni i antileptoni (proces dobijanja materije/antimaterije iz energije moze da se ponovi i ponavlja se hiljadu puta svake sekunde u mnogobrojnim akceleratorima sirom nase planete, npr CERN, DESY, FermiLab, itd). Na odredjeni nacin (jos uvek nije potpuno jasno kako i zasto, postoji nekoliko teroija koje to pokusavaju da objasne) dolazi do narusavanja simetrije izmedju materije i antimaterije, tako da antimaterija nestaje a materija pocinje da dominira univerzumom. Univerzum se sve vise i vise siri dok temepratura opada. Smanjenjenje temeprature omogucava nastanak prvih slozenijih cestica kao sto su protoni, neutroni, mezoni, itd. Dalji pad temerature dovodi do nastanka jezgra vodonika i alfa cestica.
Kada je univerzum bio star oko 300.000 godina vodonik i helijum pocinju da formiraju galaksije. A kako je univerzum izgledao kada je bio star oko 500.000 godina moguce je i videti na snimcima CMBR (Kosmicko mikrotalasno pozadinsko zracenje). Ovo je najstarija stvar u univerzumu dostupna nasim direktnom merenju, ovo zracenje dolazi iz svih pravaca, trenutno ima temepraturu od 3K i koliko je meni ponato nema nijednog ozbiljnog kosmologa niti fizicara koji sumnja u te rezulate. Ono sto se desavalo u ranijem periodu za sada ne mozemo direktno da posmatramo ali moguce su simulacije slicnih dogadjaja, sa neuporedivo manjim brojem cestica, do nekih 10
-10sec nakon velikog praska. Za cestice i dogadjaje na tim energijama teorija i experimenti slazu se na nekih 5-6 decimala.
Nakon formiranja galaksija dolazi do formiranja zvezda u tim galaksijama. Na pocetku galaksije su bile izgradjene samo od vodonika i helijuma, nastaju masivne zvezde, u procesima fuzije vodonik brzo sagoreva, zvezde explodiraju kao supernove ali tokom njihovog zivota, u procesima nukleosinteze nastaju svi elementi tezi od helijuma. I ovde je podudaranje teorijskih modela i experimentalnih razultata rasporstranjenosti hemijskih elemenata u Suncevom sistemu izvanredno.
U jednoj od galaksija, nakon explozije jedne stare zvezde bilo je dovoljno materijala za nastanak Sunca i planetarnog sistema. Igrom slucaja jedna planeta, odgovarajucih dimenzija, uz odgovarajuce pratioce (masivan Jupiter) formirana je u tzv. nastanjivoj zoni. Ta planeta bila je Zemlja, a mozda (sto je i verovatno) jos negde luta neka slicna ovakva. Koliko god proces nastanka zivota delovao malo verovatna, u beskonacnom intervalu vremena i ogromnom (beskonacnom) prostoru ono sto nije zabranjeno, desice se i desilo se.
Svemi, koji je poceo da se siri pre oko 15 milijardi godina to radi i danas, a direktna merenja spektara udaljenih galaksija potvrdjuju postojanje crvenog pomaka, sto uz pomoc Hablovog zakona daje dobre potvrde delu ove teoriej.
O samom procesu teraformiranja necu da pricam jer tu nema niceg spektakularnog, kora se hladila, istovremeno je dolazilo do hemijskih rekcija, nastajala su nova i slozena jedinjenja. U jednom trenutku stvoren je cuveni lanac RNK i DNK, to je bilo dovoljno za pocetak zivota.
Kada je rec o poreklu zivota postoji vise teorija o samom tome odale su stigla ta rganska jedinjenja, prema jednj teoriji proces se odigrao na Zemlji, ali postoji i tzv. teorije panspermije prema kojoj su organska jedinjenja (ili zvot) donele komete iz udaljenih krajeva. Koja od ovih teorija je tacna, nije toliko vazno jer je njihova sustina (bar za ovu temu) ista.
Onog trenutka kada je nastao lanac DNK, niz azotnih baza, ili boljer eceno niz nula i jedinica (zbog uvek istog sparivanja, DNK je moguce posmatrati i kao binarni kod) uslovi za razvoj zivota bili su stvoreni. Naravno, da bi DNK nastao i opstao morali su na Zemlji da vrladaju odredjeni fizicki i hemijski uslovi, ali nemoguce je ulaziti sada u sve detalje. Tokom replikacija DNK dolazilo je do podifikacija i nastajale su promene. Sto je broj replikacija bio veci bila je i veca mogucnost mutacija i promena. Svima je verovatno poznato da je DNK kod po kome se kreiraju zivi organizmi, prvi su bili jednostavnim a zatim su zbog mutacija nastajali sve slozeniji i slozeniji. Jednostavni, jednocelisji organizmi, raznmozavali su se vrlo brzo pa su i mutacije i promene bile ceste. Evolucija je pocela.
Sto se experimentalnih dokaza tice posto je ovde jos uve rec o hemiji i biohemiji dosta toga je moguce ponoviti, ali zbog vrlo male verovatnoce tesko je pogoditi pravu kombinaciju koja bi ponovo stvorila zivot.
Kako je vreme prolazilo mutacija je bilo sve vise, mnogo je bilo i promasaja koji su nastajali, ali organizmi nastali on "pozitivnih" mutacija su nastavljali da zive i da se razmnozavaju. Tako nastaju prvi organizmi na planeti, ali proces se nastavlja, ali sa slozenoscu organizama promene postaju sve sporije i sporije, ali princip je isti - dovoljno vremena i verovatnoca. Biologija je vec dala odgovre na mnoga pitanja i mnoge dokaze, ali to ipak nije moja oblast tako da ne mogu da ulazim u detalje ove teme.
Posredni dokazi evolucije je gomila pronadjenih fosila cija se starost relativno lako odredjuje datiranjem preko raspada izotopa C-14, ova metoda idredjuje starost izumrlih organizama sa vrlo velikom tacnoscu i visestruko je proveravana i pokazala se kao tacnom. Upravo to dateiranje, i jos mnogi drugi metodi omogucili su da sklopimo slagalicu koja pokazuje kako se evolucija odvijala. Gomila dokaza i teorija koje su dosle posle Darvina samo su dodatno ojacali i potvrdili tu teoriju.
Naravno, nijedna teorija jos uvek nije potpuna i nije svemoguca, uvek postoji jos dosta stvari koje nisu do kraja jasne, ali poklapanja su izuzetna a za sve nedovoljno jasne stvar postoji vise tumacenja, jedino je pitanje koje je ono pravo.
Tesko je naci bilo kog ko se ozbiljno bavi naukom a da u potpunosti odbacuje teoriju evolucije, veliki prasak i darvina. Neke modifikacije su moguce i neophodne, ali experimenti, merenja i dokazi su ovde jasni.
Kada je u pitanju Veliki prasak, na 300. godisnjciu Galilejeve smrti Vatikan je uputio javno izvinjenje zbog nacina kako se postupalo sa Galilejem, organizovao konferenciju o kosmologiji, na kojoj su bili prisutni vodeci kosmolozi i prihvatio osnovne ideje ove teorije (uz dodatak da nauka ne sme da se mesa u sam trenutak nastanka, ali to je nesto gde i nauka sama sebi ne dozvoljava da se mesa). Mozda je zanimljivo i to da je sama ideja velikog praska potekla upravo od jednog svetsenika. Da pomenem i to, mozda paradoksalno, Vatikan poslednjih godina dosta ulaze u naucna istrazivanja, svake godine se tamo organizuje veliki broj konferencija vezanih za kosmologiju, astrobiologiju, itd. Izgleda da tvorci kreacionizma polako napustaju svoje korene :)
ps. A oni sto napadaju evoluciju, bolje neka daju neko bolje objasnjenje osim gomile pitanja, na koja najcesce odgovroi postoje ali treba da ih potraze.