Glasač si DS-a, a ovamo braniš ideje Škavela koje su par excellence radikalske.
Hajde da jednom za sva vremena zaključimo ovu priču: da bih te demantovao, daću ti svoju viziju Srbije (onakve, kakvu bih je ja učinio, ako bih imao moć da određujem politku). Unapred se izvinjavam svim ostalim učesnicima foruma zbog dužeg izlaganja, ali mislim da je to neophodno da bismo se rešili bespredmetnog etiketiranja i da započne prava debata.
Neću da gubim reči o socijalnoj pravdi, tržišnoj ekonomiji ili nezavisnosti sudstva, jer to nešto što se nalazi u programima svih stranaka (po sistemu copy-paste), a pre svega zato jer to ne predstavlja suštinu konfrontacije na ovom forumu. Možda bi pak bilo dobro otvoriti topic
»Kakvu Srbiju želiš?/Piši svoj ustav« pa bismo mogli tamo ići u detalje. Ja ću ovim putem predstaviti moje mišljenje samo o temama koje su na ovom forumu glavna jabuka razdora i na osnovu kojih me neupućeni nazivaju »radikalom par ekselans«:
Moja vizija Srbije:
1. Teritorijalno uređenjeSR kao regionalizovana i decentralizovana država: 5 regiona, sa centrima u BG, NS, NI, KG, i UE/ČA. Svi regioni bi imali identične nadležnosti/nivo autonomije, čime bi se postigao dvostruki pozitivni efekt – Srb bi se konačno uravnoteženo decentralizovala, a Vojvodina ne bi bila »nešto posebno« u Srb. To naravno ne znači da bi se smanjila autonomija VO, već da bi se skladno povećala autonomija svih ostalih regiona.
Regioni bi imali široku autonomiju, po kombinaciji nemačkog (nadležnosti regiona u Sr bile bi slične ili šire od onih kakve imaju nemačke savezne države) i francuskog modela (ustavnopravni status
regiona – ne autonomne pokrajine ili federalne republike)
Država Srbija sačuvala bi nadležnosti samo na područjima na kojima je to neophodno: odbrana, nacionalna bezbednost (ali samo BIA, SAJ isl. – »obična policija« bila bi decentralizovana), poreska politika, monetarna i finansijska politika, plate i radni uslovi u javnom sektoru, socijalna i penziona politika, glavne saobraćajne žile (autoputevi, želenička mreža), telekomunikacije, spoljna politika, dijaspora, manjine, verske zajednice, prosveta, nacionalna kultura (SANU, NBS, MS). Možda bi čak i na nekim od tih područja (npr. školstvo) sistem mogao da funkcioniše tako, da se na državnom nivou odredi okvirni standard (od…do…) i da onda regioni usklađuju detalje shodno svojim mogućnostima. Na svim drugim područjima (od poslovne i saobraćajne regionalne infrastrukture, regionalnih medija, pa do odvoza smeća) nadležnosti bi bile isključivo u rukama regiona.
2. Uređenje vlastiShodno gore napisanom, SRB bi imala dvodomni parlament – narodnu skupštinu od max. 195 poslanika (po opštom pravilu da broj poslanika ne treba da prelazi kubni koren broja stanovnika-lično sam za oko 150 – za manjine i za liste dijaspore važio bi »prirodni prag«), i senat, gde bi svaki od regiona imao ist br. senatora (10-20). Vlada bi imala određen maksimalni br. ministarstava (15-17).
Predsednik bi se birao na direktnim izborima. Pošto sam više za parlamentarni sistem demokratije, predsednik ne bi imao prevelikih nadležnosti već više protokolarnu i simboličku ulogu (kao u NEM, AUT, ITA), dok bi premijer bio glavna karika u čitavoj priči. Mada možda ne bi bilo loše održati i ovaj sistem, pogotovo ako imamo predsednika i premijera iz suprotnih blokova – bio bi to dobar način za »checks and balances«.
3. Manjinska pravaPošto se granice regiona (u većini slučajeva) ne bi pokrivale sa granicama područja gde žive manjine, i pošto mislim da bi uvođenje subregiona bilo samo dodatno administrativno i birokratsko opterećenje, lično bih manjinama omogućio sistem teritorijalne autonomije nezavisno od regiona (u neku ruku paralelna struktura, koja se može a i ne mora pokrivati regionom – slično razlici između
régions i
communautés u Belgiji). Znači, postavio bi se uslov (područja gde živi minimum 10, 20 ili 25 odsto, relativna ili apsolutna većina – sledila bi se EU praksa), i na tim područjima bi se uspostavile »manjinske autonomne zajednice/manjinska samoupravna područja«. U SR bi to recimo bili Sandžak za Bošnjake, Preševo, Medveđa, Bujanovac za Albance, Istok Srb za Vlahe i Bugare, dok bi u Vojvodini odlučili sami unutar regiona – da li bi dali teritorijalnu kulturnu u nacionalnu autonomiju svakoj zajednici na određenom ograničenom teritoriju unutar VOJ, ili bi vojvođanski region bio specifičan po tome što bi sačuvao sadašnji imidž jedinog istinski multietničkog regiona sa šest zvaničnih jezika isl (meni se više dopada druga opcija). Kulturna/nacionalna autonomija značila bi: dvo/višejezičko područje (znakovi, komunikacija sa državnim organima,), finansiranje manjinskih medija, osnovno i srednje školstvo na jezicima manjina (ako ima dovoljno đaka) i univerziteti na jezicima manjina (ukoliko to nije izvodljivo, onda sklapanje bilateralnih ugovora sa »matičnim državama« i omogućavanje daljeg školovanja u Rumuniji, Bugarskoj, Mađarskoj, Hrv…), kulturne institucije na jezicima manjina i sva ostala prava u skladu sa najvišim evropskim i svetskim standardima (uključujući i mogućnost autonomije na području zdravstva, ekonomije, crpenja EU fondova isl.)
4. Kosovo i MetohijaAlbanskoj strani treba ponuditi dogovor o podeli: tri srpske opštine na severu da se pripoje Srbiji (čime bi se i oni sami rešili problema), tako da ostaje podjednaki broj Srba na Kos i Albanaca u Srb. Za Srbe na Kos. zahtevali bi se isti standardi kao što ih Srbija nudi »svojim« Albancima. Postojala bi i mogućnost dvostrukog državljanstva. Za SPC na Kosovu, njene manastire i crkve (zaštićene zone, o kojima govori Ahtisari), zahtevali bi status kakav ima gora Atos u Grčkoj. Zauzvrat, Kosovu se nudi priznanje, podrška u uključivanju u međunarodne organizacije i uspostavljanje dobrosusedskih i partnerskih odnosa.
5. Odnos prema RSSrbija se odnosi prema Srpskoj kao prema bliskom partneru i »bratskoj« zemlji, ali se ne meša u unutrašnje stvari Bih (da Sarajevo ne bi optuživalo Bg hegemonizma i »upravljanja bh Srbima«). Jasno se daje do znanja da Srbija ostaje garant Dejtonskom sporazumu, ali i da podržava srpske prijatelje u bh, za koje je sigurna da su sposobni sami rešiti svoj status, pa se tako ne misli mešati u njihova posla.
Da više ne dužim: ako te zanima još nešto, onda (kao što rekoh) otvori poseban forum. Ovaj post ostaje samo kao pitanje,
gde ti u ovome vidiš radikalizam? I naravno, da širi auditorijum vidi koga ti sve karakterišeš kao naciste, rasiste, fašiste,i da li si u pravu kada npr. mene (samo zbog naglašenog patriotizma – iako kozmopolitskog) bacaš u isti koš sa strojevcima, obrazovcima, radikalima i ostalim kretenima….