Ja se sećam mog zadnjeg odlaska u pozorište... Bilo je to, gle čuda - baš u Beogradu. I to pre, gle još većeg čuda - gotovo tri godine. Išao kod devojke u našu prestonicu i tamo kao nakon fine večere, malo se porvali i onda ona zapeni da idemo u pozorište. Meni se u pozorište i nije išlo pošto sam vukao iskustvo iz Niškog, ali nisam mogao da odbijem pošto sam ipak bio tek gost u našem velegradu. I tako mi se kao spremimo i pođemo. A to je tu u samom centru i zove se Narodno pozorište u Beogradu (dakle pandan ovom u Nišu). Evo slika koje će ih uporediti:
Prva slika prikazuje pozorište u Nišu, a druga Narodno pozorište u BeograduDakle, stignemo mi tu ispred a tu je nekakva gužva. Saznajem uskoro da će besplatno pustiti studente koji pokažu indeks, pod uslovom da su studenti Univerziteta u Beogradu. A ja, jadan, student, ali u Nišu. Problem nije bio toliko to gde studiram, jer ni M ni ja nismo verovali da će ovi da zagledaju indekse (valjda je logično da oni koji žive u Beogradu i koji se nalaze pred tim pozorištem studiraju u Beogradu), već to što su ti studenti sa indeksima mogli da budu pušteni (besplatno) tek pošto predstava počne, odnosno tek ako se ustanovi da ima slobodnih mesta. Međutim, M nije htela da čeka pa je kupila karte i mi tako ušli kao nestudenti. Ja sam odmah bio zgranut onim što sam video. Tu je neka gospoda od osoblja stajala i uzimala kapute (sećam se da je u Nišu to rađeno bez tog svečanog držanja zaposlenih, i bez toliko pažnje prema gostima, građanima) a u zamenu davala nekakve značke sa brojevima koje po izlasku vraćaš i uzimaš kaput natrag.
Bile su neke stepenice sa glanc-čistim crvenim tepihom; širine oko dva metra. Bilo je neke pozlaćene ograde, u kič stilu, ali ipak takvo da naglašava imućstvo onoga ko je to zdanje gradio. Bilo je tu i stakla, i mehanizma koji proverava šta unosite u salu, i još nekih aparata. Uglavnom, pozorište se sastoji, ako se dobro sećam, od prizemlja i još četiri sprata, odnosno nivoa. Najjeftiniji je onaj poslednji nivo, jer se odozgo jedva šta vidi. Koštalo je valjda 100 ili 150 dinara po karti. M je kupila dve takve karte jer su ostala mesta bila popunjena. I zaista, odozgo teško da glumce možete videti kako valja. A nalazio sam se i pored nekog jakog klima uređaja tako da sam zaradio prehladu i bolove u predelu vrata. Na repertoaru je bila predstava Idiot, po romanu Dostojevskog. Glumio je neki mlađi perspektivni glumac, ali se ne sećam imena. Od ženskih uloga isto tako neka poznatija domaća glumica, ali se opet ne sećam imena. Bio sam zadovoljan predstavom ali smo ipak izašli pre kraja jer sam hteo da padnem u nesvest od one klime.
Kada budem otišao da gledam nešto u Narodnom pozorištu, ovom ovde u Nišu, pričaću kakvo je, da ne bih govorio prema sećanjima od pre 7, možda i 8 godina kada sam ga zadnji put posetio.