Eeeeh.... beše to davno....daavnoo.... u ono vreme kada mi je kaput još bio neiskasapljen...
Imala sam divan kaput... elegantan, crn kaput, baš kao za pozorište, a u kombinaciji sa mojom divnom dugačkom kosom
(o mojoj kosi možete pročitati ako kliknete ovde : http://www.differentia-nis.org/forum/%C5%A0arenica-t1251.0.html;msg15007#msg15007 ), davao mi je izgled prefinjene francuske intelektualke.
Tako sam ja tog zimskog dana, dobila dve karte za pozorišnu predstavu u Leskovcu, jer su prijatelji roditelja mog pratioca upali u neku svadju sa roditeljima mog pratioca, pa roditelji mog pratioca nisu hteli da idu tamo, jer bi se sreli verovatno... i tako karte padoše do mojih ruku...
...Ušli smo u pozorište.... Zapljusnula me je i zabezeknula svetlucavost i jačina svetla dvorane za okupljanje... svuda oko mene bilo je otmenih ljudi... osećala sam se kao uzvišeno biće u mom crnom, elegantnom kaputu... Osećala sam se, kao da pripadam tamo, divno lako, bila sam ponesena trenutkom, mišlju, kako sam jednostavno upala u ovako otmene društvene krugove. Ponosno sam stojala na mom mestu i mislila o sebi... O svojoj lepoti i uzvišenosti nad ostalima, koji su bili napolju... Koji nisu imali kartu, koji nisu..pripadali ovde. Bio je to divan osećaj, jednostavno, neponovljiv... i dok sam ponosno mislila o sebi, ponosno i snobovski podignute glave, kao razgledajući te otmene ljude oko sebe, a u stvari okupirana mišlju o svojoj božanstvenosti, slučajno sam se okrenula...a ispred mene je bilo.. uzano ogledalo koje je odražavalo samo mene.... Cokule su mi bile blatnjave... I tu je sav pakao počeo. Ne samo da su mi cokule bile blatnjave, nego sam primetila na okolnim damama, naglo trzajući glavu u svim pravcima, karmine raznih boja i razne boje na njihovim licima, neke su nosile šešire, a cipele, cipele su im bile........
usta su mi se osušila, ruke počele da se znoje, i tako sam, ja, rezignirana, u vrtoglavici i teskobi koja je bila oko mene, u meni, provela te mučne minute stojeći tu. Onda smo krenuli tamo gde ćemo sesti i gledati predstavu.... Znojila sam se kao luda, što je mom licu davalo još svinjskiji izgled, seli smo, predstava je počela, a ja sam sve vreme mislila kako sam bruka božja.
(ali mislim da je predstava bila pop ćira i pop spira, ne ne ne, ivkova slava, jeste, ta je predstava bila)