Sad, si praktichno osakatio ljude koji studiraju drushtvene nauke, opet za razumevanje matematike je poseban odredjen talenat, shta je sa decom koja nemaju taj talenat?
Ma kakav talenat za matematiku??? Pa to ti je isto toliko sablonsko ucenje koliko i ucenje istorije i geografije. Samo oni koji nemaju pojma i koji se plase matematike mogu da kazu da je za to potrebna nekakva posebna predispozicija. Uopste se ne radi o talentu. Matematikom moze da se bavi ko hoce, kao sto moze da se svako bavi sahom ili igranjem bridza. I budite sigurni da je igrati bridz daleko bolji stimulans za logicko razmisljanje nego resavanje nekog matematickog zadatka u gimnaziji.
Oni bi bili klasifikovani u nizhu klasu djaka i teshko da bi mogli da upishu zheljeni fakultet, a eto shta mislite kad bi se za istoriju umetnosti polagala matematika, ma 'ajte, kome je do matematike upisace matematichku gimnaziju, a ja bih matematiku izbacio i ubacio navedenu logiku...
Pa matematika nicemu ne sluzi srednjoskolcima sem za razvoj logickog misljenja, ali logicko misljenje mnogo vise podsticu neki konkretni primeri kakve mogu deca da nadju u gradjanskom obrazovanju, filozofiji, sociologiji, itd. Logika je svuda, a matematika za tu decu koja zavrse gimnaziju i upisu neku drustvenu nauku isto dodje kao i ucenje Hegela napamet. Znaci skroz bezrazlozno.
Nekoliko primera više je nego dovoljna ilustracija zašto je znanje srpskih srednjoškolaca, kako smatraju i domaći i strani stručnjaci, neprimenjivo u praksi.
Znas kako, tu neprimenjivost znanja neki anarhosindikalci i ta anarho pozicija brani tako sto kaze da znanje - NIJE NA PRODAJU. Ali zaboravljaju da se onda vracamo na aristotelijansko razumevanje filozofije kao nauke dokonih, i da se njom mogu da bave jedino oni koji su dobrostojeci u drustvu. Onda ispada, preneseno na danasnje stanje, da ako znanje nije na prodaju u stvari svi mi zivimo u nekom apriornom blagostanju pa mozemo lepo da se zavalimo u udobne fotelje, i dok jedni resavaju matematicke formule, drugi citaju i precitavaju Hegela i Kanta, kao moji bivsi profesori, sa sve entuzijazmom kao da su na prvoj godini studiranja. Treci mogu lepo da cituckaju slatku bulevarsku literaturu, itd. Jer se podrazumeva blagostanje.
A posto je to samo snovidjenje a ne realnost, znanje ostaje na prodaju, i ima svoju upotrebnu vrednost. Na mikro-planu reci cemo da svako znanje mora da ima svoju svrhu za ucenika. Zato kad dete uci matematiku koja mu navodno razvija logicku sposobnost, ta matematika, kojom se nece dalje baviti, mora da bude jedini nacin da se razvije trazeni potencijal. Ako postoje neki drugi nacini, a postoje, onda je potrebno provagati i ustanoviti da li bi decu trebalo zabavljati matematikom pre nego li bridzom, sahom ili mozda filozofijom argumentovanja (logikom kroz filozofske pojmove).
Prvo se ugljen-dioksid vezuje za organsko jedinjenje ribulozu – 1,5 bisforat. Ova reakcija vezivanja ugljen dioksida naziva se karboksilacija. Proizvod koji nastaje posle nekoliko stupnjeva je 3 fosfoglicerinska kiselina.
Za učenike drugog razreda gimnazije ovo je samo jedna od brojnih definicija u knjizi iz biologije, u kojoj autor knjige pokušava šesnaestogodišnjacima da objasni kako nastaje jedno od hemijskih jedinjenja. Ono što je ipak u obrazovanju propušteno, jeste da ih niko prethodno nije naučio šta svaki od ovih pojedinačnih izraza i znači.
I da ih je naucio, sta bi to izmenilo? I da u potpunosti razumeju sta od toga sta predstavlja i znaci, to znanje je cisto pozitivno, i ako neko dete od tih 30 ucenika u ucionici kasnije odabere bilo sta a ne hemiju, ili sta je u vezi s hemijom, skolski sistem je prakticno oduzeo tom detetu dragoceno vreme koje je ovo moglo da upotrebi u ucenju neceg sto bi njemu bilo interesantnije. Pri tome se detetu skola ucinila dosadnom, sto dalje vuce efekte da ono promeni odnos prema celokupnom ucenju.
Jednom recju, skolski sistem u Srbiji je katastrofalan. Neupotrebljiv. Dosadan. Nefunkcionalan. Bezidejan.
"Mi nemamo instrumente, uslove, ništa od teorije ne možemo da primenimo, poneki put slušamo neku operu i ništa nam nije jasno. Ne znam šta je d-dur, a ni a-mol", kaže učenica Slađana Savić.
Jadna su ta deca. Jadna su i kad nauce i kad ne nauce, jer su maksimalno iskoriscena i izigrana. Skolski sistem, ministarstvo koje je zaduzeno za reformu obrazovanja, za obrazovanje uopste, ne preduzima nista da bi unapredilo nastavu, program, i deci omogucilo da u skolama nesto i zaista nauce. Mogu ona i da znaju sta je D-dur i A-mol, mogu ona da znaju i koliko svinja ima na metru kvadratnom u Peruu [kao sto traze na ekonomskom faksu da se zna, iz samo njima poznatog razloga], ali to znanje je i dalje sasvim neupotrebljivo, a velikoj vecini te dece potpuno neinteresantno. Sto je najgore, znanje o tome ne razvija nikakvu sposobnost kod te dece.
Jos jednom kazem, deca su izigrana, a tako i roditelji, jer oni placaju porez i tako placaju ministarstvo, nastavnike i profesore da decu uce. Medjutim, umesto ucenja, deca su u stvari i bukvalno - mucena.
I da citiram nešto što je izgleda dobar deo ljudi zaboravilo: "Učiti, učiti i samo učiti!".
E, to je najjace. Pri ovakvom sistemu da neko uci, pa to moze samo pacenik koji je dokoniji od onoga sto rinta za fudbalskom loptom u dvoristu po citav dan. Onaj sto rinta za loptom mozda ce jednom da resi, zasedne i nauci ono sto ga zanima, upisace fakultet i isterati do kraja studije, zavrsiti u roku sa solidnim ocenama i postati neko, a da se nije mucio i da ga niko nije pravio budalom da uci ono sto mu nije potrebno. Dok ovi sto uce kao idioti, sve sto im profesorska dzukela zatrazi, dok on cita novine ili diktira, sve ono sto uceniku nikada nece biti niti potrebno, a niti ga bilo cemu zaista uci, jer pozitivno znanje i nije znanje uopste, bice obican poslusnik koji trosi vreme nesrecno. I ima samo da zavidi onome sto je jurcao po ulici i zajebavao se, ali i ucio ono sto ga zanima, ono sto mu je potrebno, i u pravo vreme.