Hteo sam samo da kažem da je za ostvarenje ideje o kontrolisanom rađanju potrebna idealna politička atmosfera, i da je ključni faktor koji to neće dozvoliti upravo populistička politika, koja u stvari i drži vlast u svim zemljama (tako je to u demokratiji, premda nemam ništa protiv nje).
a, to. verovatno si u pravu. ne razumem se u politiku, previse me nervira.
mada, ne znam. zasto mislis da populisticka politika to ne bi dozvolila? zato sto bi izgubila glasace?
glasaci su glupi, ako se dobro pripremi podloga, preko medija, oni ce prihvatiti bilo koju ideju. evo recimo prica u vezi
ekologije.
to je (bila) uzasno nepopularna ideja. niko normalno ne voli da se sad tamo nesto maltretira i reciklira, odvaja djubre u pet kanti, da mu zabranjuju da koristi plastiku i da kupuje jeftine proizvode koji su na neki nacin skodni po okolinu (recimo zbog nacina proizvodnje tog proizvoda), ili da mu zabranjuju da se vozi avionom ili kolima koliko hoce, ili da ga teraju da kupi nova kola sa nekim tamo novim motorom koji manje zagadjuje okolinu ili da plati kazne/takse ukoliko to ne ucini (da dodatno trosi pare kako god okrenes).
ali posle odredjenog vremena provedenog u pricama o ozonskoj rupi i kako to izaziva rak koze, i o efektu staklene baste i dizanju nivoa okeana i mora, to su sada najpopularnije teme, i svi ljudi koji drze do sebe su, barem teorijski i donekle, savesni ekolozi, ili ako nisu prakticno,
uvek ce dati glas nekom ko se toboze zalaze za resenja problema raka koze i dizanja nivoa mora, kroz neke eko-frendli projekte.
sta sad citam na yahoo news, velika vest kako bred pit ima u podrucju koje je nedavno bilo poplavljeno dole kod njih u onom uraganu, u dolini misisipija, kucu koja je nesto super ekoloska, a utom linka i objasnjenja sta sve moze da se uradi na tom polju (nesto od toga je meni super zanimljivo, a nesto me totalno smara). eto celebrity skuplja poene kod publike i trudi se da ostane primecen u javnosti (od toga zivi, skandali ili neki pozitivan publicity stunt, sve je to jedno)
kroz tu ekologiju, sto mu nikad ne bi proslo pre deset ili dvadeset godina, ne kod sire publike, gledali bi ga kao ekscentrika i osobenjaka u najboljem slucaju, ali sad pali. korist je obostrana, naravno, ekoloski-nastrojeni akcijasi koriste njegovu popularnost za dalje promovisanje svoje ideje.
Ostvarenje i ove ovde pomenute ideje moguće je tek otvaranjem tog znanja, ali i kontrolom informacija koje dolaze u javnost. Jer svaka informacija u nekom stepenu utiče na javno mnjenje, indoktriniše i najčešće kontaminira kolektivnu svest građana.
(moje podvuceno)
jel' to mislis da javno mnjenje
treba da se kontrolise, da se masama manipulise, ili mislis da su ljudi
nesposobni za bilo sta bolje, da nikad ne bi mogli/hteli/zeleli/pristali na neko drugo stanje osim kada se njima manipulise?
ja se ovog prvog zgrazavam, mada s obzirom da mi se cesto cini da je ovo drugo slucaj, mozda je to jedino resenje (za sada).
mada, u nekom idealnom svetu, s obzirom na neverovatan potencijal sa kojim se svi mi radjamo, ne vidim zasto bi tako moralo da bude.
Ova ideja je, npr. izazvala gadosti kod nekih komentatora kao što su FinalCutNow i Truman, jer oni osećaju da je dobro da se rađa, da je to neko dobro po sebi, a da nije bitno ko će kako živeti. (...) Izgleda da se stvari postavljaju tako da se čitava njihova odgovornost odnosi prema nekakvoj ideji opstanka ljudske vrste (u boljem, mada se kod pomenutih pre radi o "opstanku nacije", što je najgora vrsta demagogije), pa to dalje znači - roditi.
(moje podvuceno)
upravo o tome se radi. taj princip da se ne misli i ne razmislja o problemu sa svih strana, nego oseca, ili zbog nekog primeval instinkta (koji je meni super sam po sebi, ali ne ako se ne razume i ne sagleda) i/ili zbog manipulacije sa strane (vlast kroz medije). opstanak ljudske vrste vise ne zavisi od broja rodjenih beba. bas naprotiv, to ugrozava opstanak ljudske vrste (zbog one prenaseljenosti i nezivljenja u ekvilibrijumu sa prirodom i ovom planetom).
No, sad premišljam oko toga kakvog bi karaktera bio stav: "Ja rađam radi deteta"? Mislim da se to nekako suviše zavlači u onaj kompleks ideja koji dobrim delom vire iz nekakvih metafizičkih pretpostavki o stvarima po sebi i razlozima koji su suviše daleko od recimo jednog egzistencijaliste koji ne priznaje nikakvo "po sebi". Možda bi ipak čoveku trebalo dopustiti da u nekom nivou ili na neki način ipak poseduje to dete, ne u smislu stvarnog (kao stvar) vlasništva, već pre kao neke obaveze ili dela oko kojeg je potrebno truditi se ne bi li ono izašlo pred druge ljude kao samostalna vrednost, a opet uz ponos njegovog autora.
mnogi ljudi tvrde da
radjaju decu radi te dece. to je jedan od tradicionalno-konzervativnih argumenata. to je onaj koji se koristi protiv abortusa, to -
podariti nekom zivot, pa "da su nasi roditelji nas abortirali, nas sad ne bi bilo", itd... darovanje zivota, zasto nekog lisiti prilike da zivi, itd.
nije nista lose radjati dete iz sebicnih razloga, ali treba priznati to. kazes lepo, radjam jer mi je dosadno, jer mi je zivot prazan i bez cilja, jer mi treba nesto da mi ispuni vreme, treba mi nekakva obaveza, treba mi da se osecam korisno (mnogi ljudi idu na posao iz istih razloga), da se osecam da sam nekom bitan, a zasto ne roditi dete, bebe su tako slatke, eto, ziva lutka pa se igras njome, a i pohvalis se pred rodbinom i prijateljima, odmah te svi gledaju kao odgovornog coveka i vise te cene... to je samo na jednom nivou.
nema nista lose u tome. ali treba to priznati, bas zato sto u tome nema nista lose, zato sto je to prirodno.
bitno je priznati jer je to prvi korak ka sagledavanju svoje uloge, svoje odgovornosti, i vaznosti cele price, vaznosti tog novog zivota, koje nije samo dete, nego ce biti covek, novi covek, za koga si ti odgovoran.
Da, to je verovatno i najvažniji i najjasniji argument u korist kontrole i testiranja roditelja.
i obrazovanja, ne zaboravi to. zapravo,
ako bi bilo adekvatnog obrazovanja i ako bi ljudi dostigli dovoljan nivo svesti, ne bi kontrola i testiranje ni bili potrebni. kao recimo
vozacke dozvole i polaganje voznje. kad bi ljudi bili dovoljno odgovorni, ne bi bilo potrebe za tim. jednostavno ne bi se niko ukljucivao u saobracaj dok ne nauci sve sto je potrebno o tome. ne bi bili potrebni ni saobracajni policajci, jer niko ne bi, iz razloga svesti o svojoj odgovornosti i mogucim posledicama svojih akcija, radio nista cime bi ugrozavao svoj i tudji zivot. zar ne? ne bi vozio umoran, ni pijan, ni iznerviran, bio bi ljubazan i strpljiv prema drugim vozacija, kola bi mu uvek bila u ispravnom stanju...
Baš se iscrpno raspravljalo (moj stav je bio upravo taj koji si ti naveo) u diskusiji "
Bela kuga".
pogledacu ovo, naravno. jednostavno ne postizavam.
Ne da je relativno, nego je neophodno, da bi život u zajednici uopšte bio moguć.
da, da, upravo to.
znaci,
ili kroz mesanje drzave u vidu regulativa, zakona, dozvola, testiranja, inspekcija i kaznjavanja,
ili kroz neku jako razvijenu moralnu svest (od koje smo daleko).
sad mi pade na pamet - pa naravno - moral je intenzivno preispitivanje svakog konkretnog trenutka, odluke, postupka, u odnosu na sve elemente u toj prici, a ponajvise na posledice, i konkretne trenutne posledice, i one dalekosezne, kroz primer.
upravo oni koji tvrde da znaju (jer im je to urodjeno, ili jer su pravilno odgajeni, ili jer su dobri cestiti gradjani)
sta je moralno, koji nikad nemaju nikakve dvojbe, kojima je sve stalno jasno i unapred predodredjeno, upravo su ti oni kojima nedostaje
moralne svesti i moralne savesti.
(stavicu ovo i pod onu temu o moralu, ima samo nesto drugo vece cemu nikako ne stizem da se posvetim a bitno je za razumevanje te problematike, daje malo drugaciju perspektivu).