Stranice: 1 ... 5 6 [7] 8 9 ... 27   Idi dole
  Pošalji ovu temu  |  Štampaj  
Autor Tema: Rasprava o ljubavi  (Pročitano 46271 puta)
Domaci I.
Posvećeni mislilac
*****

Duh bunta: +125/-94
Na mreži Na mreži

Poruke: 5406



WWW
« Odgovor #90 poslato: 26.03.2007. 19:25 »

Genijalniju stvar nisam skoro pročitao. Sjajno, sjajno.

No, ja ću iskoristiti priliku što sam pisao poruku o igri moći što je vezana za ljubav, da to i ovde ostavim, a kasnije bi se možda mogla razviti diskusija.


Je li taj odnos moći nužan i iz koje je pobude tu? Obično na to sledi odgovor da nije nužan, da postoje takvi odnosi u kojima vlada neka vrsta harmonije, gde nema tih odnosa moći, i gde svako svakog u svakom momentu naročito poštuje. Odmah da kažem, meni takvi odnosi nikad nisu bili niti sasvim jasni, niti mogu da ih prihvatim kao gotove i takve, jer sumnjam da se tu radi o iskrenosti, da je to baš tako kako se prikazuje za druge (mislim, kako to parovi pokazuju pred svetom). Imao sam prilike uveriti se u ovo drugo, a to drugo je ta igra moći, i jedino je još pitanje o tom zašto se ta moć upliće u ove stvari.

Opet bi se javili dežurni komentatori iz mase koji bi kazali da se tu radi o nekakvom egoizmu sa obe strane, tako da se igra svodi na to da se jedan (tuđi) ego ponizi, da bi se drugi našao na visini (onaj moj recimo). To bi značilo da u vezi svako teži da bude dominantan i da je kao dominantan srećan. Meni izgleda da ta teza ne stoji najpre iz razloga što ne mislim da je onaj ko dominira srećan, jer mogao bi da dominira i nad psetom, i nad onemoćalom staricom na ulici, i nad detetom, i kao profesor u školi nad decom, i na bezbroj drugih načina, a svi oni ipak ne izazivaju nikakvu sreću, nego su, rekao bih, izraz nekog nezadovoljstva. Tako mi se čini da i u ljubavi, i konkretno, u ljubavi između dvoje zaljubljenih ili naizgled zaljubljenih ova igra moći nije inicirana nekakvom težnjom ka dominaciji, već da se dominacija uspostavlja nužno samom komunikacijom, razumevanjem ili nerazumevanjem između njih, te da je ovaj koji dominira uglavnom nesrećan. Zašto nesrećan, kad ga ova druga strana sluša i ispunjava mu želje? - pitali bi neki.

Ako malo dalje osmotrimo, videćemo da devojka bez pameti, dobro doterana, uvek pre zapaža nekog ko je fizički nadmoćan nad drugim ljudima iz krda; da mladić koji je pametan, pokušava naći pametnu ili pametniju devojku. Niko od njih nije zadovoljan kad nađe i uzme (kao iz nekog izloga, namerno tako kažem) nekog ko je slabiji u tom krdu, ko ne ispunjava sve te kriterijume. Kriterijum je obično takav da se traži nešto ili intelektualno ili masom/likom obdareno ili zavijeno u mistiku (što opet daje nadmoć nad onim što je sasvim otkriveno, iskreno), a to upravo garantuje toj osobi koju biramo neku vrstu despotije nad nama, neku vrstu diktature, odnosno dominacije (uglavnom suptilno izražene). Zato bih rekao da je u svakom od nas (uopšte, ljudi) onda kad tražimo nekakvog životnog saputnika (dakle, ovde se ne radi o nekakvom jednokratnom posluženju) uvek na delu pokušaj da na neki način zaradimo nešto više neg što smo sami. Možda se to čini jer želimo živeti (posredovati) život nekog koga smatramo boljim, dragocenijim, a možda otud što je taj drugi neki naš trijumf. Ovo drugo mi se ne čini izglednim jer bi to podrazumevalo da onaj nad kim se dominira nije aktivan u svem tom odnosu, ne pokušava ništa dalje izgraditi, već se nastoji ponositi onim što već ima.

Ovo bi moglo da bude pojednostavljeno objašnjenje odnosa koji se sklapaju obično pod izgovorom zaljubljenosti. Time sam pokušao samo da prokrčim put do daljih pretpostavki o tom zašto često gledamo kako zaljubljeni koji bivaju maltretirani ipak traže obnovu veze, traže da se približe onom ko ih maltretira, pa i fizički zlostavlja. Zašto, uprkos lošim iskustvima, zlostavljane žene opet teže nekim takvim ljudima koji bi stvar ponovili. Isto tako viđamo da osoba koji ne voli onog sa kim je u vezi obično se prema njoj ponaša sasvim ravnodušno ili oštro, odnosno kao onaj koji dominira. Ona kao da ne oseća nikakvo zadovoljstvo u tom što je sa drugom osobom, njom se služi kao predmetom, i ne uspeva je tretirati nikako kao biće koje je vredno poštovanja. Kad bi, pak, takva dominantna osoba pronašla osobu koja je u nečem bolja od nje, bila bi ponizna i pokušavala bi udovoljiti joj. No, takvoj bi ovaj bio nedovoljno dobar, te ga tretirala kao nedostojnog. Time imamo na delu neku vrstu igre u kojoj je moć glavni posrednik, a zavisi od toga kakvi smo kao osobe, ili šta kao osobe nosimo (u fizičkom i psihičkom smislu) u poređenju sa drugima.
Sačuvana

maelstrom
Posvećeni mislilac
*****

Duh bunta: +25/-4
Na mreži Na mreži

Pol: Muškarac
Poruke: 777


ocean pospremljen u kutije


« Odgovor #91 poslato: 26.03.2007. 23:14 »

Genijalniju stvar nisam skoro pročitao. Sjajno, sjajno.

Ne ipak, nemoj pretjerivati. Jedno "Nije loše" bilo bi sasvim iskreno i dovoljno  Namigivanje

*****

A sad da se osvrnem na te odnose moći o kojima govoriš. . .

Prvo, da naglasim, mislim da volja za moć, kako je naglašava Nietzche, zauzima mnogo šire razmjere od pukih očitovanja u međuljudskom 'gospodar-sluga' na(d)metanju. To je kozmička pojava, [životna] sila održanja i napretka. Dakle, kada bi istu uzeli kao neosporni bitak, odnosno kada bi prihvatili Nietzcheovo stajalište, kao i stajalište mnogih njemu nastrojenih psihologa, tada bi ipak morali priznati da se ona u ljubavi izražava na mnogo suptilniji način nego u općem društvenom na(d)metanju. Čak bih rekao da je prava ljubav svojevrstan odmor od sirovih formi društvenog na(d)metanja, jedan odmor koji je od svih živih bića vjerojatno samo čovjek sebi uzeo za pravo.

Sada, kad smo raščistili kako stvar stoji sa odnosom moći, možemo razgovarati o ljubavi. Kako već rekoh, ljubav bi bila etička manifestacija estetskoga i samo na hranjivoj podlozi ljepote može vriti gorki kvasac ljubavnoga žara. Na jednom si mjestu naglasio, priznavši pritom moju tezu iz prošlih postova, da neizbježnu mistifikaciju ljubavničkih osobina, ono nedokučivo, da to opažamo u podsvijesnoj želji vlastite podređenosti osobi kojoj se to nedokučivo pripisuje, pa makar (što je najčešće i slučaj) tu navlastitu podređenost nadvisivala činjenica 'posjedovanja' druge osobe. U tom se slučaju robovski instinkt pretapa u onaj gospodareći, no oni su ionako uvijek usko povezani. Dakle, gospodar-sluga odnosu pripisao si ono što ja pripisujem ljepoti. Naizgled nespojivo. Ili?

Ljubav se temelji na ljepoti, na osjećaju nijeme nedokučivosti koji nas katkad cijele prožima, na cjelokupnosti odnosa među našim umom i stvarnošću koja ga sačinjava. Taj je osjećaj evolucijski nužno pozitivan jer bez pozitivnosti u pukotinama shvaćanja ljudi ne bi dugo opstali.
Sad, odnos gospodar-sluga, nadređenost-podređenost, to je jedan psihološki koncept proistekao iz povijesnog znanja, ali i moderne psihologije. Pokazalo se, naime, da je čovjek podijeljen između te dvije krajnosti, ali koliko se god činile suprotnima opet su to dijalektički dva lica iste medalje - volje za moć. Usmjerenost prema van (zdrava ili nezdrava) želi vladati, usmjerenost prema unutra (zdrava ili nezdrava) želi biti ponižavana.
U ovom je slučaju estetski zanos ipak nadređen i volji za moć. Jer, volja za moć ostaje neutažena, čovjek rijetko uspijeva ostvariti svoj nagon. U takvim trenucima estetski doživljaji mnogo intenzivnije, mnogo primjetnije pokreću njegov svijet. Na stranu sa samoaktualizacijom i ostalim adutima psihologije, umjetnici su uglavnom nezadovoljni ljudi, apolonski, rekao bi Nietzche kritizirajući tu bezvoljnost. To je upravo zato jer mnoge od njih upravo nezadovoljenje društvenih potreba tjera okretanju prema bespućima lijepoga, ali oni koji se tamo nađu iz takvih razloga neće lako, osim u iznimnim trenucima, crpiti svu životnu moć iz same ljepote. Smatram da pravi umjetnik može od estetskog načela učiniti životno načelo, prigrliti život onakav kakav jest, a to bi bio taj, po Nietzcheu, dionizijski - pravi način.

E pa tako je i s ljubavlju. Na mnogočemu se ljudska kvazi-ljubav može 'temeljiti', ali ona prava ipak ne može bez ljepote. I samo onaj koji ćutilno uzvisuje ljepotu, kojem ljepota podgrijava misli, u zanosu zamagljuje (do neslućenih granica izoštravajući ga) suvisli um, samo taj može doživjeti potpunu ljubav. I samo taj, koji može na sveprisutnoj ljepoti sagraditi načelo svog žviota, samo taj može istinski prigrliti drugu osobu u nepatvorenom ljubavnom zanosu, bez obzira na gospodar-sluga odnos koji će po potrebi, kao i svaki drugi etički odnos, nabujati na tom iz ljepote izniklom kvascu ljubavnoga žara. . . Jer ti vodiš prema moći i to tako da sišeš svu snagu. - tako glasi jedna od rečenica posvećenih djevojci iz mog prošlog posta, i to smatram ljubavlju: nikakva nadmetanja, nikakvu korist, samo čistu, bezuvjetnu, sveprisutnu ljepotu. Istinita ljubav prema jednoj osobi otvara vrata u mnoge svjetove.


No, sad kad sam ovo rekao, pitao bih te jednu stvar glede tvoje teze. Ako svi ljudi uistinu žele dominirati i/ili biti poražavani, ukratko - natjecati se, stjecati moć, kako to da neki to žele na fizičkoj razini, a neki samo na unutrašnjoj (duhovnoj, intertekstualnoj itd.)? To bi značilo da se ovi drugi bore protiv svoje prirode, ali da u dubini svatko želi neki oblik grubog, fizičkog sado-mazo odnosa. U tom slučaju mi sva ta ljubav djeluje kao neprirodna nadogradnja na seksualni nagon, baš na onom mjestu gdje je smještaju neki drugi članovi foruma.

edit: Kad sad pročitam vidim da sam svašta izbrljao jer sam brzo i nepromišljeno pisao, ali uglavnom bi se moja nesuvisla argumentacija mogla svesti na obranu teze da je ljepota suštinskija od 'gospodar-sluga' nagona.
« Poslednja izmena: 27.03.2007. 00:04 maelstrom » Sačuvana

Lanci na rešetkama,
zid te od sveta deli -:
spasao si se, samo
k o g a  si spasao, je li?
Baba_Yaga
Teatralni mislilac
***

Duh bunta: +3/-2
Van mreže Van mreže

Pol: Žena
Poruke: 81



« Odgovor #92 poslato: 26.03.2007. 23:53 »

Pošto je u skladu sa temom...mada možda malo ispod nivoa...ali ipak da pitam...da li je neko gledao emisiju Ključ večeras i da li ima neki komentar...?
Sačuvana

Strah i trepet za svu decu. Kako malu, tako i veliku.
Domaci I.
Posvećeni mislilac
*****

Duh bunta: +125/-94
Na mreži Na mreži

Poruke: 5406



WWW
« Odgovor #93 poslato: 27.03.2007. 04:15 »

Maelstrom, dužan sam ti repliku, a pošto ovog puta imam nameru da izvestim o ovoj emisiji koju je pomenula Baba Yaga, verovatno ću ti odgovoriti u toku dana. No, možda ćemo imati i drugih tema za razgovor do tada, jer je uvek interesantno videti šta mediji serviraju kao ono što bi trebalo da zovemo ljubavlju.


Ključ, RTS1, 26. 3. 2007.

Učesnici:
Jovica Stojanović (antropolog),
Danica Maksimović (glumica),
Jelena Kajgo (dramski pisac),
Martina Mratinković (psiholog),
Jelena Pantović (kolumnista dnevnog lista Kurir).



Jovica Stojanović:

- Ljubav ima svoj patogeni element, jer se propašću može stvoriti konfliktna ličnost.
- Ljubav je prolazna, disperzivna, neuhvatljiva.
- Izvire iz primarnog, bazičnog narcizma.
- Kad govorimo o ljubavi, govorimo o našem narcizmu.
- Ljubav je po prirodi nešto čemu tek treba da se naučimo.
- Priča o "tajnovitosti ljubavi" postoji kod onih koji je i nemaju.
- Kad volim, ja u stvari usavršavam svoju bolest.
- Žene su u ljubavi prikriveno agresivne.
- Platonska ljubav je homoseksualna ljubav (ljubav između muškaraca pošto su oni postojaniji). Platon je ljubav podelio na uranijumsku koja je visoka, i pandemičnu, koja je ona svakodnevna, odnosno ne-ljubav.
- Važnije je voleti nego biti voljen.
- Svi imamo haremska osećanja.
- Ljubav je monogamna. Seksualnost je poligamna.
- Žene vole gospodare.
- Ljubav nije anarhoidna.
- Svaka ljubav postavlja granice: ljubav podrazumeva ograničavanje sopstvene slobode i slobode voljenog bića.
- Ljubav je slika, a ne realnost.
- Ljubav je kad sretnem ženu koja je prosečna srpska krava, i od nje napravim boginju. Praviti ikonu, boginju od žene. [Ova mu je najbolja, i tu je blizu mojim vizijama ljubavi.]



Danica Maksimović:

- Da nema žene, muškarci ne bi mogli da žive.
- Bogatija sam kad doživim ljubav: letim, pod tenzijom sam, osećam magnetizam.
- Jovica Stojanović mrzi žene, i piše i govori jer ljubav nije doživeo. [Razumem njeno nerazumevanje.]
- Ljubav je platonska. [??]
- Srce se ljubavlju hrani.
- Velikim slovima pisati ljubav. [U ovom momentu publika jako aplaudira.]
- Ako hoćete da budete slobodni u ljubavi, morate da imate svoj identitet. [??]



Jelena Kajgo:

- Ljubav je odraz nesavršenstva.
- Čovek ima potrebu da voli i da bude voljen - istom jačinom.
- Potreba za slobodom se uglavnom postavlja kao suprotna potrebi da se voli. Da li sputavamo sebe dok nekoga volimo?
- Ljubavi se isprečava problem straha kod ljudi, njihova jeziva iskustva. Tada prave zid oko sebe.
- Glupo je pričati "pustite emocije, osećajte, volite"... [Sa ovim se slažem.]
- Danas je ljubav iza potrebe ostvarenja čoveka (što je loše).
- Šanse za pravu ljubav su kao i izvući sedmicu na lotou.



Marta Mratinković:

- Ljubav je hrana naše duše: kad volimo i kad nas vole.
- Ne smeju se igrati igre moći u ljubavi, nego voleti. [Kako bi ovde napisala Rino: WTF???]
- Poslednjih decenija na Zapadu sve češći je fenomen straha od ljubavi, od vezivanja. Hrane se surogatima, zbog straha da će biti povređeni.
- Ono što daje može najviše i da povredi, pa tako ljudi pribegavaju farsi, glumi, a ne ljubavi.
- Priroda ljubavi je protivrečna po pitanju slobode, ali je izvodljiva dobrim balansiranjem.
- Oni koji se plaše samoće znaju da utonu u drugu osobu i tako upropaste ljubav. [Ovo je biser koji je naučio svaki psiholog.]
- Između ljubavi i sreće ne postoji znak jednakosti.



Jelena Pantović:

- Ljubav je uvek bila ista.
- Danas imamo privilegiju da biramo "sportisimo" (ljubav kao gimnastiku). Slobodni smo da biramo da budemo sa kim nam više prija. [S obzirom na to šta piše u kolumni Kurira, ovo i nije tako strašno.]
- Žena ima izbor da se ne uda, da bude slobodna.
- Ljubav je duhovna. Ljubav je osećajna. [E, ovo je nešto što ću uramiti i okačiti na zid.]
- Jovica Stojanović priča protiv ljubavi. On je ljubomrzitelj. [Morao sam ovo da zapišem, iako nema nekog značaja za temu.]
- Ljubav je danas zbunjena. Zbunjeni su i muškarci i žene. [Izliv totalne retardacije.]




Sutra ću prokomentarisati i Maelstroma i podrobnije ovaj zapis koji sam uhvatio gledajući emisiju pre po sata.

PS: Aj, karamba!! Zamalo da zaboravim! A specijalno sam zapisao na margini lista citat voditeljke emisije, Nataše Miljković (to biće je nekima čak i simpatično). Dakle, spremite se za biser nad biserima:

- Ljubav je ljubav! (ali ovo izgovoreno sa naročitim intoniranjem)
« Poslednja izmena: 27.03.2007. 04:28 Domaći izdajnik » Sačuvana

Domaci I.
Posvećeni mislilac
*****

Duh bunta: +125/-94
Na mreži Na mreži

Poruke: 5406



WWW
« Odgovor #94 poslato: 27.03.2007. 16:06 »

Obećao sam komentar na ono što se juče zbilo u emisiji. Pošto ima mnogo toga, komentarisaću (uglavnom ukratko) samo ono što bi imalo značaja za nekog ko bi mogao biti učenik o ovoj stvari, ali učenik-polaznik. Pa da krenemo.


Komentar uz izjave Jovice Stojanović

Citat
- Ljubav je prolazna, disperzivna, neuhvatljiva.

Trebalo bi se još bolje raspitati koliko je prolazna, ukoliko se tokom nje radi o izgradnji i nadgradnji onog primarnog dopadanja. Tada bi trebalo da je ljubav sa protokom vremena jača, a ne disperzivna.


Citat
- Izvire iz primarnog, bazičnog narcizma.

Kao i većina ovih citiranih stvari, izjave nisu poduprte nekim argumentima, pa ćemo i ovo ostaviti otvorenim, baš kao i prethodni citat. Sve to zahteva posebnu analizu.


Citat
- Ljubav je po prirodi nešto čemu tek treba da se naučimo.

Marksistički i fromovski. I podržavam. Ljubav koja ne traži učenje ne može biti ništa plemenito.


Citat
- Priča o "tajnovitosti ljubavi" postoji kod onih koji je i nemaju.

Jako dobro rečeno. Ciljam na istu stvar svih ovih postova. Najveći mistifikator ljubavi je to što će ostali učesnici (učesnice) u emisiji tvrditi: Ljubav je ljubav, ljubav je osećanje, ljubav je voleti, i slično, a što nema ama baš nikakvo značenje, šire od osnovnog pojma (ljubavi). Oni koji takvim ljubav prozivaju, čini mi se, pokušavaju da pojednostavljivanjem ljubavi opravdaju pred sobom nezadovoljstvo ljubavnim životom. Ljubav ne voli pojednostavljivanje, a ništa (u hegelovskom smislu) ne voli da se prema njemu odnosimo kao prema nekoj prostoj i jasnoj stvari.


Citat
- Kad volim, ja u stvari usavršavam svoju bolest.

Može biti, no, svakako da nije tako važno kako ćemo tu stvar prozvati: bolešću ili zrelošću. To je stvar pesničkog izbora, u koji ne bi trebalo zalaziti dok govorimo na način traženja odgovora.


Citat
- Žene su u ljubavi prikriveno agresivne.

To, opet, neće imati nikakve veze za razrešavanje pojma ljubavi. Žene mogu biti i troglave, pa opet - šta s tim?


Citat
- Važnije je voleti nego biti voljen.

Važnije je voleti jer se tu zadovoljava ona potreba za ropstvom nekom višem biću koje biramo. Biti voljen je potrebno tek toliko da bi subjekt koji voli bio slobodan da voli, tj. da bi se osećao izabranim (da služi, tj. voli).


Citat
- Ljubav je monogamna. Seksualnost je poligamna.

I sa ovim se slažem.


Citat
- Žene vole gospodare.

To može biti istina, ali o tom se ne radi kad govorim o gospodaru i slugi. Svaka žena može biti i dželat, kao što to može biti i muškarac, i to neće povrediti pojam ljubavi.


Citat
- Svaka ljubav postavlja granice: ljubav podrazumeva ograničavanje sopstvene slobode i slobode voljenog bića.

Slažem se, ali to je već konkretizacija nečeg što nismo uspeli da saznamo (iz priče u emisiji).


Citat
- Ljubav je slika, a ne realnost.

Ukoliko je ono što mi od nje stvaramo, tada bi moglo tako da se kaže: pre će biti slika nego realna, gotova stvar.


Citat
- Ljubav je kad sretnem ženu koja je prosečna srpska krava, i od nje napravim boginju. Praviti ikonu, boginju od žene.

Jako važna stvar je to da čovek sam stvara ljubav, da mu nije predata na korišćenje gotova. Zato ovo gore rečeno jeste najpre afirmacija stava da ljubav izvire iz subjekta (da je narcisoidna), te da se ljubav tvori, i nije gotova, što je jako važno.



Komentar uz izjave Danice Maksimović

Citat
- Da nema žene, muškarci ne bi mogli da žive.
- Srce se ljubavlju hrani.
- Ljubav je platonska.
- Ako hoćete da budete slobodni u ljubavi, morate da imate svoj identitet.
- Velikim slovima pisati ljubav.

Nema se šta komentarisati. Naveo sam samo primere praznih priča o ljubavi, koja to i ne može da bude za onoga ko ovako olako izvaljuje o tom fenomenu.



Komentar uz izjave Jelene Kajgo:

Citat
- Ljubav je odraz nesavršenstva.

Slažem se. Ova izjava stoji i na početku ovog topika.


Citat
- Čovek ima potrebu da voli i da bude voljen - istom jačinom.

U nekom smislu afirmacija ove izjave značila bi rušenje one pretpostavke o igri moći kao fundamentu ljubavnog osećanja. Ako bih hteo ovo da oborim, ipak, isto tako mogao bih se poslužiti pričom o igri, jer ona u dovoljnoj meri narušava ovu hipotezu.


Citat
- Ljubavi se isprečava problem straha kod ljudi, njihova jeziva iskustva. Tada prave zid oko sebe.

Primetimo da se često postavljaju pitanja koja suviše konkretizuju fenomen ljubavi. Kao da je sve do pojave veze, odnosa između dvoje ljudi – sasvim jednostavna stvar. Teškoće, po mišljenju ovih ljudi, nastaju tek nakon vezivanja. Naravno, da je tako mi ovde ne bismo ni raspravljali o ljubavi.


Citat
Glupo je pričati "pustite emocije, osećajte, volite"...

Najzad jedna kvalitetna, filozofska izjava. Počinje da shvata kako je govoriti u praznim terminima o ljubavi isto što i blatiti je.


Citat
- Šanse za pravu ljubav su kao i izvući sedmicu na lotou.

Ako je ljubav ono što čovek tvori, ako izvire iz čoveka ili iz dvoje ljudi, ako ne zavisi ni od kakvog slučaja – ova teza nikako ne može da opstane.



Komentar uz izjave Marte Mratinković:

Citat
- Ljubav je hrana naše duše: kad volimo i kad nas vole.

Prva lekcija: Ne pojednostavljivati. Ovo što je gospođa psiholog izjavila mogli smo čuti i od bilo kog prolaznika sa ulice. Međutim, veliki broj njih nema pojma o tom šta znači voleti.


Citat
- Ne smeju se igrati igre moći u ljubavi, nego voleti.

Ne misli na igre moći koje sam ja navodio, nego na igru moći u primitivnijem značenju: na to da jedan plati za seks, na to da se žena uda za pare, i tom slično.


Citat
- Poslednjih decenija na Zapadu sve češći je fenomen straha od ljubavi, od vezivanja. Hrane se surogatima, zbog straha da će biti povređeni.

Da bismo se bojali ljubavi potrebno je najpre da znamo šta ona jest. Tada, rekao bih, ne bi mogla ni ta fraza “bojim se ljubavi” da stoji. Uvek mi je to izgledalo tako paradoksalno. Bojim se sreće. Bojim se ljubavi. Bojim se uspeha. Sve su to naučene fraze sa sapunica i popularnih nedeljnika.


Citat
- Oni koji se plaše samoće znaju da utonu u drugu osobu i tako upropaste ljubav.

Drugim rečima: Ko mnogo voli uglavnom će upropastiti ljubav. Ili prevedeno na jednostavniji jezik: Ko mnogo ljubi, upropastiće ljubav. A može to i ovako: Ko mnogo vozi, upropastiće vožnju. Pa onda i: Ko mnogo uči, upropastiće učenje.


Citat
- Između ljubavi i sreće ne postoji znak jednakosti.

Ukoliko je shvaćena onako kako je dotična shvata, zaista je tako. Stvar je u tom da se o ljubavi govori, a da se njena važnost i visina ne okrnje.



Komentar uz izjave Jelene Pantović:

Citat
- Danas imamo privilegiju da biramo "sportisimo" (ljubav kao gimnastiku). Slobodni smo da biramo da budemo sa kim nam više prija.

Da vam olakšam: Žena je slobodna da bude kurva, ako joj to prija.


Citat
- Ljubav je duhovna. Ljubav je osećajna.

Primetiti kakve se još fraze lepe za ove ljude koji nemaju šta da kažu o ovoj stvari, a koji lagano blate po pojmu ljubavi. Ova gore navedena fraza je najbolji primer govora u prazno.


Citat
- Ljubav je danas zbunjena. Zbunjeni su i muškarci i žene.

Ovi ljudi, dakle, koji nemaju pojma, uglavnom, kako vidimo, stvar smeštaju konkretnije, ne pitajući se o razlozima ili uslovima za nastanak ljubavi, nego je postavljaju kao gotovu stvar, koju je još potrebno dobro voditi. Otud i ova totalno nebulozna izjava na pitanje: Kakva je ljubav danas?


I, naravno, izjava voditeljke koju je oduvek krasila visok nivo inteligencije, koji se ne usteže da prikaže u svakoj emisiji:


Citat: Nataša Miljković
- Ljubav je ljubav.

Vrhunac blaćenja po fenomenu ljubavi. Ostavljamo je najdalje od nas, puštamo da se događa onako kako je zatičemo u okruženju. Ta, zašto onda postavlja takvo pitanje u emisiji? Zašto bi iko još govorio o ljubavi, ako je ona tek to, dakle, reč “ljubav”?

Postoji u pravoslavnom hrišćanstvu (po čemu se, rekao bih, teoretski najviše razlikuje od katoličanstva) taj zahtev da se nikako ne pita o tom šta bog jest. Pitati o bogu, dakle mislit, jest jeres, sektaštvo. Jer bog je naprosto to – bog. A čovek je, isto tako, upravo to – marva koja se ne pita. Koju je strah da pita. U ljubavi je pak i konzument onog o čemu se ne pita, što uzima za gotovo.
Sačuvana

Domaci I.
Posvećeni mislilac
*****

Duh bunta: +125/-94
Na mreži Na mreži

Poruke: 5406



WWW
« Odgovor #95 poslato: 28.03.2007. 05:30 »

Usmjerenost prema van (zdrava ili nezdrava) želi vladati, usmjerenost prema unutra (zdrava ili nezdrava) želi biti ponižavana.

Pretpostavimo da ljudi u uobičajenim situacijama zaista funkcionišu na taj način. No, u ljubavi - ako je reč o onoj kako sam je ja opisao - nemoguće je želeti biti gospodar nad voljenim bićem. Zapitajmo se šta proističe iz naših kriterijuma kojima određujemo ko nam se dopada a ko ne. (Pritom, naći ćemo u ovom dokazu i to da je estetsko podređeno ovom shvatanju.) Premda je moguće da neko za sebe kaže da mu se dopada neko ko je ružan (njemu ružan, dakle, svestan je nečije ružnoće; ne radi se o ružnom za druge, a za ovu osobu lepom), što bih ostavio po strani i tretirao kao specifičnost ili možda perverziju, uglavnom tražimo od drugih da ispune naša očekivanja koja su kriterijumom opisana. Ako zađemo malo dublje u to šta kriterijum podrazumeva, naći ćemo da su to vrednosti koje mi smatramo kvalitetnim, poželjnim, onim što drugu osobu čini značajnom, vrednom. Po čemu neku osobu poštujemo, dajemo joj na važnosti, dakle, po čemu neku osobu smatramo moćnom.

Mislim da bi oko ovog problema trebalo da se krećemo, te neću davati opširniji odgovor dok se ne budemo izborili sa ovim.

PS: Ako sam iz tvog teksta propustio nešto što anticipira ovo pitanje i rešava ga, ukaži na taj deo, pošto je moguće da me u ovo doba ne krasi dobra koncentracija.
« Poslednja izmena: 28.03.2007. 05:33 Domaći izdajnik » Sačuvana

maelstrom
Posvećeni mislilac
*****

Duh bunta: +25/-4
Na mreži Na mreži

Pol: Muškarac
Poruke: 777


ocean pospremljen u kutije


« Odgovor #96 poslato: 28.03.2007. 11:06 »

To bi značilo da je ljubav uzajamno ropstvo. Aristotel kaže za ljubav i prijateljstvo da se tu radi o jednoj duši u dva tijela. Kada bi ta rečenica, makar metaforički, bila istinita, tada bi se i ona moja koju si citirao tu mogla primjeniti da ne povrijedi tvoj stav. Istina je da svoju rečenicu gore nisam pobliže označio, možda i ona djeluje kao generalizacija, kad bi istina bila da se ništa ne može generalizirati, ali bez uopćavanja nema filozofije, niti jezika, niti razuma uopće. Pokušat ću je objasniti:

Volju za moć uzeo sam kao dijalektički viši pojam, nadređen i dominaciji i pokoravanju, jer u osobnom smislu i jedno je i drugo odraz moći. Svaki čovjek sadist je i mazohist. Reći da su jedni jedno, a drugi drugo, to bi bila još jedna pretjerana generalizacija. Spram društva čovjek želi dominirati, penjati se hijerarhijski i ostvarivati svoj potencijal. Spram drugih želi se iskazati i dati im do znanja kako je dostojan, vrijedan i bolji od njih. To je želja za dominacijom. Ali, kad se čovjek usmjeri prema sebi, što bi bila svojevrsna rezignacija od društva, trajno odustajanje ili kratki odmor, tada se on pokorava. Božanstva su jedan dobar dokaz u prilog toj tezi, kojima je čovjek pokoran, a izvučena su iz čiste nedovršene refleksije, na što ću se kasnije osvrnuti. Društvenu su ulogu dobila tek kasnije, opet u korist pokoravanja masa. Čovjek u isto vrijeme, dakle, teži vladati i biti pokoran, samo uz različitu usmjerenost, a sve je to opet odraz volje za moć koja je, kako sam već prije naznačio, u složenoj psihologiji ljudskoj pojam drugačiji od snage ili vlasti. Neki stoga i pokoravanje svode na dominaciju sa svrhom katarze ili na neki drugi način, ali to su nesumnjivo dvije suprotnosti koje se mogu tek nekom stupnju dijalektički razrješiti u volju za moć.

Sada, kad smo to raščistili, dolazimo do pitanja kakav je ljubavnički odnos? Uzajamno pokoravanje, ti kažeš. Usmjeravanje prema 'unutra' drugog čovjeka, što bi onda bila identifikacija subjekata i uistinu jedna duša u dva tijela kakvu je Aristotel zamišlja. Ljubav to i postaje, ali to nije samo sebi uzrokom. Čovjek se u početku pokorava samo ljepoti, istoj onoj ljepoti koja ga je natjerala da dosmisli Boga, i da mu se pokori. Neshvatljiva harmonija svijeta koju upijamo kondenziranu izvan svojih misli, u jednoj osobi čija pojava tjera njezino proživljavanje. Mi tu osobu intenzivno proživljavamo jer ljepota je, kao i ljubav, čisti akt. I zbog toga, da bi lakše podnijeli ljepotu, dolazi do identifikacije subjekata. Ne potpunih subjekata, ali jednog njihovog dijela, onog kojeg ne možemo prepoznati jer je toliko svijetao, toliko lijep. A to je i najveći dio, nedostupan razumu. Ostale osobe vidimo samo u potenciji (da postanu mi) i zato gajimo prema njima samo etičku, ili nikakvu ljubav. I zbog ovoga je ljubav monogama, jer previše ljepote škodi. Jer ljepotu kompenziramo tek kada se učinimo njezinim dijelom, a tada nastaju i najuzvišeniji osjećaji. U suprotnom bi mogla dovesti do straha, jeze ili osjećaja negativne ništavnosti. Kada shvatimo da samo i sami od iste materije kao i one zvijezde što sjaje na noćnom nebu, to je uzvišeni osjećaj. Refleksijom ljepote, transponacijom u 'ja', pretvaramo je u sve one pozitivne osjećaje - uzvišenosti, bezuvjetne sreće i, konačno, ljubavi.

A što se tiče ljubavi prema traženim kvalitetama... Upravo se o tome radi da mi ne možemo znati koje osobine i u kojoj kombinaciji smatramo kvalitetnim. Upravo se o tome radi da mi ne možemo znati. Iz tog neznanja proizlazi estetski moment koji poput ljepila sve te osobine u očima zaljubljenika harmonično sjedinjuje i umnožava. Ne zaljubljujemo se u osobine nego u jedinstvenu cjelinu. Estetski moment sam po sebi nije neka obična osobina i tek jedan od mnoštva poticaja zaljubljenosti. On je jedini poticaj zaljubljenosti. Kada bih ga morao [aristotelovski] kategorizirati rekao bih da je supstancijalan, dok su ostale osobine akcidentalne. Zato se kaže za ljubav da je slijepa jer katkad se zaljubimo u osobu čije osobine nisu nimalo u skladu sa našim sustavom vrijednosti. To je zato jer je svaki sustav vrijednosti umjetan, a smislu za ljepotu ne može se pobjeći.
Sačuvana

Lanci na rešetkama,
zid te od sveta deli -:
spasao si se, samo
k o g a  si spasao, je li?
Lvzifer
Slobodni mislilac
****

Duh bunta: +15/-10
Van mreže Van mreže

Pol: Muškarac
Poruke: 226



« Odgovor #97 poslato: 28.03.2007. 14:37 »

Ljubav je uništenje duhovne ravnoteže...

E ovakve fatalne greske ljudi u glavi stvore misleci da su one emocije koje osete neka "ljubav". Svidi vam se cura, ostavi vas..budete skenjani mesec dana i vi to nazivate ljubavlju danas... bruka i sramota. Serete po onome sto su drugi velicali, posle sami morate da polizete svoja govna ako hocete da se trampite. To vam je kao kad vam daju grumen zlata a vi se poserete na isti, onda ga lepo olizete i izglancate da bi ste imali nesto vredno.

Sta mislish, da je ljubav unistenje duhovne ravnoteze... da li bi postojale stvari kao sto je "Tantrichki sex", da li bi postojala onolika dela o istom(ljubavi), da li bi postojali muskarac i zena, da li bi smatrali tu ljubav najjacom silom. Da li bi postojala duhovna ravnoteza uopste? I dont think so.

Sačuvana

Some people think they think but they are not really thinking  so they stop thinking cuz they tought they allready tough, but they never did it on the first place.
Domaci I.
Posvećeni mislilac
*****

Duh bunta: +125/-94
Na mreži Na mreži

Poruke: 5406



WWW
« Odgovor #98 poslato: 28.03.2007. 15:33 »

Čovjek se u početku pokorava samo ljepoti, istoj onoj ljepoti koja ga je natjerala da dosmisli Boga, i da mu se pokori. Neshvatljiva harmonija svijeta koju upijamo kondenziranu izvan svojih misli, u jednoj osobi čija pojava tjera njezino proživljavanje. Mi tu osobu intenzivno proživljavamo jer ljepota je, kao i ljubav, čisti akt.

Odgovoriću večeras po pitanju odbrane moje teze, a u ovom kratkom javljanju samo bih postavio par pitanja koja se nameću iz tvojih teza, kao problemi nad kojima bi trebalo još misliti.

1. Kako zamišljaš da je lepota čist akt, ako je isprva budemo odredili kao ono što generiše ljubav među subjektima (u ljubavničkoj ljubavi)? Lepota nije subjekt u tom slučaju, već objekat koji ljubavnici dele, i nad kojim počinju graditi odnos. Ako je lepota akt, ona je takva samo posredovanjem u ljubavi, kao temelj odnosa. Aktivni princip, ali ne akt. Složio bih se sa tim da je ljubav akt, ali lepota je ono što se ima dokučiti, i što je pasivno spram subjekta koji nad njom dela; dakle - objekt.

2. Ako je lepota ta koja je prva, ispred "kriterijuma" kao oruđa koje prinosimo osobama koje viđamo, i tako ocenjujemo njihovu sposobnost da budu naši gospodari/gospodarice, da li to znači da će pravo na ljubav imati svi ljudi, ili samo oni koji na sebi još nose onu sposobnost da druge dovedu u situaciju da budu očarani lepotom koju ovi nose? Drugim rečima, prema takvom stanju stvari neki ljudi bi mogli da budu voljeni, dok drugi nemaju za to nikakvih mogućnosti, ukoliko fizički (na šta se estetska lepota, koju zastupaš, odnosi) nisu podobni, odnosno ukoliko ne nose u njoj nivo upitnog, mističnog, i sveg onog što si navodio, što drugu osobu dovodi do čuda pred površinom lepote ove druge.


A što se tiče ljubavi prema traženim kvalitetama... Upravo se o tome radi da mi ne možemo znati koje osobine i u kojoj kombinaciji smatramo kvalitetnim. Upravo se o tome radi da mi ne možemo znati. Iz tog neznanja proizlazi estetski moment koji poput ljepila sve te osobine u očima zaljubljenika harmonično sjedinjuje i umnožava. Ne zaljubljujemo se u osobine nego u jedinstvenu cjelinu.

Ako bi važilo ovo što si naveo, nalazim da važi i to da je ljubav jedan momenat kojim lepota jedne osobe zaslepljuje drugu, i tu prestaje, uz neku vrstu amnezije, pošto sada ovaj subjekt koji lepotu upija nije sposoban opisati ono viđeno. On mora biti sposoban da opiše makar okvirno ono što je lepo, a to znači - steći ili već imati neki kriterijum lepote, što će dalje značiti - kriterijum onog u šta se može zaljubiti, što može voleti.


Ovo je samo kratak osvrt na tvoj tekst, pa ako hoćeš možeš odgovoriti. A ja ću već večeras pokušati uz ovo malo napada da odbranim mesto teze "gospodar-rob" koju sam izneo gore.
Sačuvana

maelstrom
Posvećeni mislilac
*****

Duh bunta: +25/-4
Na mreži Na mreži

Pol: Muškarac
Poruke: 777


ocean pospremljen u kutije


« Odgovor #99 poslato: 28.03.2007. 20:36 »

Prvo ću se osvrnuti na odgovor broj 2 na prvu citiranu tezu, koji je neutemeljen... Ljepota se ne odnosi isključivo na percepciju fizičkog, to nigdje nisam rekao, iako je i ona vrlo značajna. Već sam prije govorio kako kroz sklad prepoznatljivih osobina izniče iz osobe jedna nedokučivost ljepote. Ljepota je mistificirana i uvijek će takva biti. Da prenesem citat Jesenskog u domenu estetike: Kada bi mogli reći zašto nam je nešto lijepo, to bi prestalo biti lijepo. I, po deseti put naglašavam: ljepota kao takva jedina može pokrenuti ljubav, a time se već dotičem 1. odgovora na prvu citiranu tezu. Morao bih, za potpuno objašnjenje, prijeći u domenu metafizike... U svijetu ništa nije postojano, ali mi ga ipak, kroz 'filtere' uma, percipiramo kao uređenu harmoniju, i to u smislu jedinstva cjelina. Najočitiji i najradikalniji su primjer toga stavovi ozbiljne filozofske debate o problemu univerzalija. A ljepota nije pojmovni doživljaj, ona je sve ono što tako nasilno navire između pojmova, u svojoj neukrotivosti ona je vječni bijeg od razuma, razum je njezina asimptota, i ona je spram našeg razuma zbog te neuhvatljivosti čisti akt. Ljubav je njezina razumska svrha, jedna od izvornih, ali ona je sama po sebi nerazumna. Dakle, želim reći, što se možda kosi sa Aristotelovom metafizikom čiju sam terminologiju preuzeo, da sve ono što iz percepcije dopire do razuma mora svoju aktivnost ili njezin dio transponirati u potenciju. Samo preko potencije možemo razumski zahvaćati u svijet, a sam je um naša aktivnost, i to voljna. Za estetski doživljaj moglo bi se reći da je bezvoljni akt i da je kao takav temeljniji od svakog voljnog, štoviše - da je pokretač volje. Isto kao što bez disanja nema ni složene moždane aktivnosti, tako bez percepcije ljepote nema volje ni razuma u krajnjem slučaju. A opet ona je u umu, isto kao što i mozak pokreće disanje bez kojega sam ne može. Velika je tu uzajamnost. Ljepotu, isto kao i disanje, znamo često 'zaboraviti', samo što disanje možemo nakratko zaustaviti, ali percepciju ljepote nikada jer je sve što jesmo na nju nadograđeno i ona nije voljna. Recimo da je nužna kao kucanje srca. Što se tiče same ljubavi, ona jest aktivnost i to u fromovskom smislu, jer se mora nadograđivati. Ono što ja tomu dodajem jest da sva ta aktivnost može nicati samo na plodnom tlu ljepote.

A što se tiče onog o kriterijumu ljepote, ono što bi istog najbliže opisalo jest pojam ukusa. Ukus nema razumsku osnovu, o čemu svjedoči klasična latinska poslovica: "De gustibus non est disputandum." I ukus, u skladu s onim što se na nj odnosi, ne može biti potpuno iskreno poznat njegovu 'vlasniku'. Uvijek nas može očarati nešto sasvim novo i po nekoj razumskoj logici mnogo bliže onome što nam se inače ne bi sviđalo. Tako npr. neki ne vole jednu vrstu glazbe osim opusa jednog izričitog glazbenika tog žanra. Tu nema uopćavanja; ukusom se ne može upravljati, a upravo zbog naših pokušaja da njime upravljamo zna biti jako varljiv i znamo zbog njega biti jako zbunjeni, čak opterećeni. Da netko preferira crnke, netko plavuše, možda je i moguće kao fetiš (potencija), ali znamo da u ljubavi to ništa ne znači. Dakle, vidimo da je istina kako je ljubav potpuno neočekivana i slijepa, i to zato jer je njezin prvi doživljaj utemeljen upravo na čistom proživljavanju ljepote bez ikakvih primisli. U prvi mah to je potpuno gubljenje iz sebe, dakle iz misli, a potom kompenzacija ljepote identifikacijom subjekata.
« Poslednja izmena: 28.03.2007. 23:28 maelstrom » Sačuvana

Lanci na rešetkama,
zid te od sveta deli -:
spasao si se, samo
k o g a  si spasao, je li?
Domaci I.
Posvećeni mislilac
*****

Duh bunta: +125/-94
Na mreži Na mreži

Poruke: 5406



WWW
« Odgovor #100 poslato: 29.03.2007. 05:24 »

Pre sveg bih razgraničio neke osnove naših stavova, što radi pojašnjavanja naših pozicija, ali i iz razloga što bi nas drugi mogli lakše pratiti.


Maelstrom tvrdi:

- lepo je nedokučivo, i da se nalazi na predmetu koji recipijent ima da primi ukoliko ga ova (nedokučiva lepota) aficira nekim slučajem.
- lepota je akt, kao i ljubav.
- ljubav je ono što iz gledanja lepote (nedokučive) nastaje, kao naročit momenat.
- ljubav je ono što nastaje neovisno od subjekta ili makar ne (samo) njegovom delatnošću.


Domaći izdajnik tvrdi:

- lepo je dokučivo, ograničeno i jasno, ukoliko se njime želimo baviti.
- lep može biti predmet za nas (kao osoba ili kao stvar), a dopadanje ili odnos prema ovom još nije ljubav.
- ljubav je akt, potpuno svestan, i događa se u subjektu, bez obzira na predmet ili osobu (koji/a može ali ne mora biti lep/a).
- ljubav i lepota su, dakle, odvojeni.
- ljubav je odluka, a ne slučaj ili moment.


Ako sam negde pogrešio, dodaj ili izmeni neki stav. Odgovor na sledeće citate:


Već sam prije govorio kako kroz sklad prepoznatljivih osobina izniče iz osobe jedna nedokučivost ljepote.

Da prenesem citat Jesenskog u domenu estetike: Kada bi mogli reći zašto nam je nešto lijepo, to bi prestalo biti lijepo.

A ljepota nije pojmovni doživljaj, ona je sve ono što tako nasilno navire između pojmova, u svojoj neukrotivosti ona je vječni bijeg od razuma, razum je njezina asimptota, i ona je spram našeg razuma zbog te neuhvatljivosti čisti akt.

Za estetski doživljaj moglo bi se reći da je bezvoljni akt i da je kao takav temeljniji od svakog voljnog, štoviše - da je pokretač volje.

A što se tiče onog o kriterijumu ljepote, ono što bi istog najbliže opisalo jest pojam ukusa. Ukus nema razumsku osnovu, o čemu svjedoči klasična latinska poslovica: "De gustibus non est disputandum." I ukus, u skladu s onim što se na nj odnosi, ne može biti potpuno iskreno poznat njegovu 'vlasniku'.


... dao sam na novootvorenoj temi "Ukus i Lepo", pošto bismo ovu rezervisali samo za pitanje o ljubavi - nakon njenog odnosa prema lepom (razrešenja sa navedene novootvorene diskusije), ili bez obzira na lepo.
Sačuvana

maelstrom
Posvećeni mislilac
*****

Duh bunta: +25/-4
Na mreži Na mreži

Pol: Muškarac
Poruke: 777


ocean pospremljen u kutije


« Odgovor #101 poslato: 31.03.2007. 17:51 »

Moj je stav jednostavan: bez ljepote ljubav ne može započeti, ali bez nadogradnje ne može se održati. Dopadanje nije čisti doživljaj ljepote, čisti je doživljaj ljepote uvijek ljubav.
Sačuvana

Lanci na rešetkama,
zid te od sveta deli -:
spasao si se, samo
k o g a  si spasao, je li?
Domaci I.
Posvećeni mislilac
*****

Duh bunta: +125/-94
Na mreži Na mreži

Poruke: 5406



WWW
« Odgovor #102 poslato: 01.04.2007. 14:19 »

Možemo izvući čak i to šta je ljubav za Kanta, iako on sam, koliko znam, nije imao nekakvu ljubav, pokraj filozofije. No, ipak je pisao o estetici (o lepom i uzvišenom, o ukusu), i o vaspitanju (Vaspitavanje dece)... pa odatle iznosim neke stavove:

Prijateljska ljubav je ona u kojoj uzvišeno* dominira nad lepim**.
Ljubavnička ljubav je ona u kojoj lepo dominira nad uzvišenim.
A u svakoj od tih ljubavi osoba koja voli drugu ni u kom momentu ovu ne doživljava kao objekt. Zato je i imao problema da u svoj doživljaj ljubavi integriše momenat seksa***, koji je u sebi već takav da ništi ono što Kant naziva lepim.



* Uzvišeno je takvo da u sopstvenoj predstavi naginje više ka pojmu (umnom), nego ka čulnosti (lepom koje je bezinteresno).
** Lepo je ono što subjekt-recipijent percipira kao lepo (na pola puta od predstave do pojma) bez ličnog interesa prema predmetu lepote. Tiče se čulnog, a nalazi se između umnog i čulnosti (kao i uzvišeno), s tim što naginje ka čulnom.
*** O tom piše u "Vaspitavanje dece".
« Poslednja izmena: 01.04.2007. 14:44 Domaći izdajnik » Sačuvana

maelstrom
Posvećeni mislilac
*****

Duh bunta: +25/-4
Na mreži Na mreži

Pol: Muškarac
Poruke: 777


ocean pospremljen u kutije


« Odgovor #103 poslato: 01.04.2007. 14:37 »

Uzvišeno naginje ka pojmu, a lijepo ka čulnosti. Istina, ali ne bih tako oštro na istom stupnju odvojio ta dva pojma davši im jednakopravnost. Već sam govorio o tom kako smo gotovo svi skloni doživljaj lijepog razrješiti u uzvišenost. Uzvišeno ne traje dugo i moglo bi se usporediti s kratkotrajnim, intenzivnim pročišćenjem, čak su mu i fizički simptomi nalik orgazmičkim. Ono je, uvjetno rečeno, naša pobjeda nad lijepim, put kojim se iz divljine lijepog bježi u sigurno okružje pojma. Znamo da čovjek ne može čitav svoj život proboraviti cjelovito doživljavajući ljepotu, ona je osuđena da većinu vremena vreba iz pozadine svjesnosti, tamo odakle raste svijest.
Sačuvana

Lanci na rešetkama,
zid te od sveta deli -:
spasao si se, samo
k o g a  si spasao, je li?
maelstrom
Posvećeni mislilac
*****

Duh bunta: +25/-4
Na mreži Na mreži

Pol: Muškarac
Poruke: 777


ocean pospremljen u kutije


« Odgovor #104 poslato: 01.04.2007. 14:46 »

Ljubav jeste odluka, ali mistriozni momenat indicira ljubav... Da je samo odluka, svi bi bili srecno zaljubljeni... Nije ljubav kompromis

Zapravo, odluka je nešto najteže što se traži od čovjeka. Malo je tko priseban i voljan za velike odluke. Da je samo misteriozni moment rekao bih, tada bi svi bili sretno zaljubljeni. Ali ljubav je prvo misteriozni moment, a onda odluke, odluke, odluke. . .

A kad bi netko odlukama indicirao misteriozni moment, što bi teoretski bilo moguće, to bi značilo dominaciju volje nad ljepotom, voljnu ljepotu, i takvo bih nešto postavio među najviše ideale čovjekove, uz najviše dosege slobode.
« Poslednja izmena: 01.04.2007. 14:51 maelstrom » Sačuvana

Lanci na rešetkama,
zid te od sveta deli -:
spasao si se, samo
k o g a  si spasao, je li?
Stranice: 1 ... 5 6 [7] 8 9 ... 27   Idi gore
  Pošalji ovu temu  |  Štampaj  
 
Prebaci se na: