Pesnicka ostvarenja forumasa

[milos]

Raspustena slutnja

Stici cu te jednom u obliku nekom
pozeljena zeno neljubljena joste
i sve ces mi tada platiti lelekom:
gnjecicu te zvijerski! bez trunka miloste!

Zelja mi za tobom takvu vatru rada
da mi svaka pora u groznici gori,
a rima instinktom pjesnickim pogada
da ce ovaj nemir kad-tad da mi stvori

priliku: kad budes jedan listak zuti
sto je otpanuo negdje u dolini,
tada ces podamnom lagano venuti -

bicu jedan kamen! u jednoj lavini!
Stici cu te jednom u obliku nekom
i sve ces mi ovo platiti lelekom!!!

M.D.

[solo]

Necu


I ne, necu ti dozvoliti da se vratish,
da gazish po rushevinama moga sveta.
Ne vrede priche kako stvarno patish,
i da te, kad si sama, muchi seta.

Pa sama si rekla da me ne volish,
da tvoj osmeh vishe ne mogu da kupim.
Uopshte nisi htela da se borish
a ja vishe nisam smeo da se trudim.

Zashto izgovor sada za to trazish?
Ja zbog toga ne zelim da ti sudim.
Zashto uspomene iz zaborava budish?
Ja ti samo prijateljstvo nudim.

Zaborav je mali da bi u njega stala,
zbog toga se samo josh vishe bojim,
jer te, priznaj to nisi znala,
duboko u srcu ja josh uvek volim.

Ali ne, necu ti dozvoliti da se vratish,
da gazish po rushevinama moga sveta,
jer znam kako je kad stvarno patish,
i kako te, kad si sam, muchi seta.

S.I.

[milos]

Zenina tajna

Sta to krijes
kad umijes
probuditi
one niti,

one strune
sto jogune
svu krv moju
pa u stroju

zrnca salje
do medalje?
Sta to stvaras

kad pretvaras
ovu jadu -
u gromadu!!!

M.D.

[Boris_Zr]

Jedan slobodan stih...  

                Tao

Osetili smo majčinu ruku na krhkom ramenu,        
neuspešno zataškan nemiran pogled- kao pozdrav.
U torbi šarenoj, iskrzanoj i ispisanoj,
spakovana su dva sendviča sa šunkom- kao oproštaj.

Sećamo se prvog, davnog ispraćaja na put,
svih opomena, roditeljskih saveta.
Posle, pri svakom sledećem polasku osetili smo miris,
užegli miris benzina, zaparni dah autobusa
što povezao nas je nekada davno, nekuda daleko;

U neki novi, daleki, nepoznati svet.
Potom smo, prisećajući se svih detalja iz mladosti,
zagazili na novu, neutabanu stazu- skrećući, lutajući ...
                                             ... da otkrijemo šta!?

Posle mnogo hiljada kilometara staćemo odjednom zbunjeni,
uskraj nekog sasvim običnog druma,
ne sećajući se više nijednog (osim prvog) puta.
S izrazom bezazlenog deteta (onog s početka pesme)
rojiće nam se misli kao atakovana košnica borbenih osa;
preko vidokruga preletaće neke sasvim drugačije, izoštrenije
vizije, nijanse svih stvari koje smo videli, pomirisali,- dotakli.

Shvatićemo da je na sceni poslednji put,
slepa ulica, kraj. Skrušeni ovim saznanjem
probudićemo u nama neku neobjašnjivu radost- (kao uspomenu na put?)
Otvorićemo novi cirkulus Kosmičkih puteva (sad već nešto više spremniji)
u nekoj tamo daljnoj dimenziji novog života,
s one strane horizonta našeg uma,
                                                   - i naše duše.


     

[milos]

Nema duse

Nema duse! Nema!
To je samo sema
kojom bi se htjelo
potisnuti tijelo

i skrajnuti s puta
onoga trenuta
prirodnog ustrojstva.
Toliko razbojstva

ja jos nisam sreo:
zivot bi se sveo
na nekakva stanja

praznog mudrovanja -
luda je to sema!
Nema duse! Nema!!!

M.D.

   

[milos]

Igra pojmova

Sta moze o jednom zivotnome casu
tumaciti jedan slovicasti pojam,
sem sto se u tome drhtavome glasu
stice samo neki mutnjikavi dojam

da mi nesto znamo i da nesto mnimo
o damaru toga treperenja, time
sto se samo tako prosto odvazimo
da mu damo neko odredeno ime?

Al bez pojma nista ne ostaje umu!
I pojam je opet umu maksimala!
Pa se tako znanje pretvara u glumu

dosezuci onu pompu karnevala
kojemu je stvarnost - plodonosje dojma!
A to sa istinom stvarno nema pojma!!!

M.D.

[Domaci Zdajnik]

Najpre sam pomislio da liči na Eliota, ali onda videh da se radi o igri izmeðu filozofije i literature. Interesantno. Nisam još video takvo pesništvo.

[milos]

Pronalazim da ce me dolazeci postovi jasnije odrediti.

[milos]

Gospodar Poeta

Ova energija
sto je poezija
objerucke daje
govori mi da je

meni dozvoljeno
samouvjereno
osjecanje ovo
da je svako slovo

potcinjeno mome
srcu pjesnickome
i da vjerno slijedi

sve sto mu naredi
ova volja sveta -
Gospodar Poeta!!!

M.D.

[milos]

Zapisivanje pjesme

U ovoj punoci
kad osjecaj moci
tako silan biva
da se sav preliva

duboko u meni,
gdje mahnito pjeni
i suludo struji,
ja u toj oluji

pokusavam da ga
zapisem, i snaga
mog pjesnickog cina

nalazi nacina
da ga u tom hiru -
prospe po papiru!!!

M.D.

[milos]

Do kriticne mase

Pozivam sve one
koji je se klone
i kojima ona
zato nije sklona,

one, meni drage,
sto imaju snage
da pljunu u lice
podle danasnjice:

da se tako gordi
u divljackoj hordi
pobjesnjeli slete

u moje sonete
i u njima skrase -
do kriticne mase!!!

M.D.

[milos]

Budenje pjesme

Kad grom sine
iz visine
u cas oni,
i odzvoni

silnim glasom,
pa talasom
vrelim svojim
krene mojim

bicem svetim,
ja osjetim
da sam cio

jedan dio
vjecnog sklada...
Pjesma tada!!!

[milos]

Vidio sam i ja

Vidjeli su azdaju u gori
i junaka sto se sa njom bori;
vidjeli su vjesticu da leti
ponad gora i ponad vrleti,

i kako im donosi nevolju
sipajuci oluju po polju;
vidjeli su onaj trak presvijetli
koji ponad svete glave svijetli,

i culi su kako svetac zbori
o spasenju vjecnom - u pokori;
vidjeli su kad je kamen pao,

i kako je onda vaskrsao...
Vidio sam i ja - boze sveti -
kunem vam se! da magarac leti!!!

M.D.

[milos]

Vjernik

Toliko je obolio
da je tacno naucio
onaj nauk koji zbori
o ljepoti u pokori,

pa prezreo sve uzitke
sto izviru iz te bitke
u kojoj se zivot vodi.
On zivljenje svoje svodi

na beskrajna odricanja,
neprestana poricanja
sve ljepote toga htijenja

sto izvire iz zivljenja.
Toliko je obolio
da je boljku zavolio!!!


M.D.

[milos]

Nocne more

Vi pricate
kako znate
sta se zbiva
kad se ziva

dusa gasi.
Zar vas krasi
takvo znanje!
Vise-manje,

vi ste lude
koje blude
odgovore:

to vas more
nocne prate!
pa buncate!!!

M.D.