Znacajno samocitiranje

[milos]

Kada se sretnemo sa inteligentnim zivotom negdje u bespucu zvemira, a zadesi se tako da smo za nijansu inteligentniji od njiha, ladno cemo ih ocerupati kao kokosku, narafski stvar.
E, a ako se zadesi da u tom susretu oni budu za nijansu inteligentniji od nas, oni naske nece ocerupati kao kokosku, narafski stvar, nego ce nam prenijeti svoju inteligenciju.
I tada cemo mi i ove, narafski stvar, ocerupati kao kokosku.

[Domaci Zdajnik]

Presveti Rinoteletabis:
Diks kako ce krstrish decu? ja cu moju ONUFRIJE i IZOLDA! Ako imam dva mushka jedno moram da ubijem i obrnuto.

 

[Zdenka Paunović]

Iz kabineta Otrovnoga Starca pod naznakom hitno otposlato je obaveštenje u kome Njegova Svetost izražava zabrinutost i najoštrije osuđuje implikaciju da se Rinoteletabis u dogledno vrijeme namerava pariti i spariti, a koja sledi iz otrovnih riječi gorepostavljenih nad kojima je gospodin Ždajnik doživio orgazmičke trzaje. Otrovni Starac istovremeno izražava i nadu da je Rinoteletabis bijo samo teatralan.



Sekretarica UNE-a,

Zdenka Filipović

[Miroslav Ibic]

Gospojice Zdenka, molim vas!

Upitajte svetost njegovu rechima ovim, rechima ovakvim:

Predusetljivi, nesagledivi, zar zajista istina je to shto kroz vasha usta prozboriste!
Pa zar je moguce da taj chovek, taj g.Kekenj, misli takvih gaji, kada toliko sam uchinila za njega, toliko pazhnje, toliko ljubavi i pozhrtvovanja!
Zar je moguce da se sve to ovako vrati!
Zar je moguce da je taj gospodin jedan obichan decozhderac!
Zar je moguce, zar je moguce da me tako obrlati
Zar je moguce da nema vishe radosti na ovome svijetu
Zar je moguce uskratiti zhivot jednome detetu

Odgovor je vechan, strahujem: Da

[Domaci Zdajnik]

Još dva supergenijalna gospodina da citiram. Prvi je Njegova Presvetost. Na moju privatnu poruku kojom ga pozivam da dođe na pričaonicu Govnarice, odgovara: Ma pali b'ate! Nema otoga ništa! Kanal filosofija/differentia/staracki-dom je odavna propo! Nema vise nade, sve price su ispricane.

Drugi je presveti gospodin Odradek ili Gospod, kako ko voli da ga zove. Naime, na pomenutom kanalu odjednom se našla neka matora gospođa u potrazi sa staračkim falusima, ali nije tek obična gospođa u godinama već takva da je završila neke grdne fakultete. No, to je za gospodina Odradeka omiljeno meso. Evo dijaloga:

Gospodin Gospod: Dakle, želiš li da se učlaniš u naš starački dom?
Starija gospođa: Želim.
Gospodin Gospod: Svake večeri slušamo Baha, čitamo Kafku i povremeno pogledamo po neki nemi film, ali većinu vremena provodimo u raspravama.
Starija gospođa: Samo Baha? A neku romansu, onako na uvce?
Gospodin Gospod: Uglavnom njega. Ponekad ubacimo i druge autore. Po potrebi.
Starija gospođa: Lepo.
Gospodin Gospod: Tu su Albinoni, Barber, Vivaldi, Šopen, itd.
Starija gospođa: Ja više volim poeziju, ali čitam i prozu.
Gospodin Gospod: Ali nam je Bah najomiljeniji.
Starija gospođa: Slušam mešovito.
Gospodin Gospod: Šta od poezije?
Starija gospođa: Klasiku uglavnom, ali i nešto od modernijih pisaca, ako mi padnu šaka. To važi i za prozu. Preferiram Ruse, ali ustvari i druge.
Gospodin Gospod: Hm. Dobro. Pretpostavljam da ceniš Dostojevskog.
Starija gospođa: Vordsvorda od engleskih, Logfeloua od američkih, Igoa od Francuza i Prevera i još poneke. Dovoljno? Ali volim i Šolohova.
Gospodin Gospod: Pa da.
Starija gospođa: Ovako.
Gospodin Gospod: Antologija ruske klasike. Dopada mi se izbor.
Starija gospođa: Ako ste zaista u nekim godinama, ja jesam.
Gospodin Gospod: Mi smo najmatoriji duhovi na Krstarici.
Starija gospođa: Ja sam advokat i filolog.
Gospodin Gospod: Ja i ne toliko koliko gospodin Pomračeni Um (Domaći Ždajnik, prim. priređivača).
Starija gospođa: Koliko?
Gospodin Gospod: Njemu je reuma pojela prste, tako da jedva kuca. Zato i ćuti.
Starija gospođa: He, he. Valjda su ostali patrljci?
Gospodin Gospod: Pa, ne.
Starija gospođa: Nije.
Gospodin Gospod: Lepi su mu prsti, ali ukočeni i nepokretni.

 
(mada je moglo i na drame da ide)

[lanavi]

Ma vi ste stvarno uvrnuti!  A drugo..koliko ste vi stari toliko je i ona  ...Mislim da je uistinu rizik uopste dolaziti na forume   .

[Druid]

U zivotu nije potrebno biti jak koliko ponekad osijetiti se takvim; iako permanentno snaznije, sunce gubi vaznost pred mjesecom, projekcijom covjeka, potrebom za poistovjecivanjem s nebeskim tijelom koje je nalik njemu; prividno raste, pada i umire.

[DramatisPersonae]

prisustvo je majka boginja, reche neko. Ljudi su se vishe poistovecivali sa mesecom zato shto nije ortodoksan kao sunce, a i blizi je.

[Miroslav Ibic]

[Druid]

Ljudi su se vishe poistovecivali sa mesecom zato shto nije ortodoksan kao sunce, a i blizi je.

Naravno. Kod poistovijecivanja je potrebna doza simetrije, dijagonala medu subjektima. Tako permanentno i omnipotentno sunce ne pronalazi plodno tlo kod covjeka, amplitudnog bica ovisnog o promjenama i suprotnostima.

[Ljubo Gazivoda]

Negde sam pročitao da su se ljudi nekada parili u skladu sa lunarnim ritmovima. Kada su prešli na solarni sex, tj uvekjebstvo, onda je počela da se dešava historija.... i sve ono šta ona vuče sa sobom. Danas kao rezultat povijesnog solarnog seksa imamo probleme sa prostatom i potencijom.

[milos]

Uvekjebstvo?
E, za ovo cu da ti svirnem jos jednog plusovanovica.

[Druid]

Ne precijeniti se, ne podcijeniti se; sredinom hodajuci izbjegavamo strmine.

[Domaci Zdajnik]

Pogledajte ovu veličinu, ovu gorostasnost presvetog Otrovnog Starca (izvučeno iz arhive naše privatne prepiske; radi se o razgovoru o produženju njegovog briljantnog performansa na forumu, a u konkretnom i u gospodinovom prastaračkom interesovanju za jednog mladića koji je kazao da preferira starački ud!):

Čujte, ako mi otkrijete ime toga mladiča ja bih mogao  razmisliti o poklon-paketu postova, tako da namesto 600 koliko je planirano pri stvaranju otrovnog starca na kraju u njegovoj arhivi bute 666 pisanih dokumenata! Šta vi mislite o tome! Dakle još 66 poruka, još šesdeset šes briljantnih, genijalnih, fantastičnih beseda! To se ne odbija, a posle bi mogli razmišljati i o dodatnim proširenjima moje arhive, naravno, uz adekvatan honorar!

(svaka riječ Gospodareva je važna!)

[DramatisPersonae]

Ugushen u svakodnevnici, dok chekam da mi kostur prodje kroz okrilje krvi i mesa, govorim svima:
"Mi smo mrtvi", u ochima mi kraljevstvo mrtvih vrishti, govori da su oni granice sna. Da li sanjam, ili ziv sam?