Konkretno, sjecam se kako je opisivao uspon u crkvenoj hijerarhiji tadasnje Francuske.
Elem, onaj ucenik je umio spretno da odvaja kosti od mesa, i tako servira nadredjenom svesteniku, koji je inace bio paraliticar, te mu je ovaj ostavio svoje visoko mjesto.
A onaj je najvise novaca prilozio crkvi, o cemu je ista vodila strogu evidenciju, pa kada se nasao na listi za izbor gradonacelnika ili tome slicno, pobjeda mu je bila zagarantovana.
Sjecam se i toga kada je pisao o istom fenomenu novcanih priloga crkvi, pa dodao kako se i crkveni oci umiju nasaliti, ali kada je to u pitanju, novci dakle, onda su smrtno ozbiljni itd.
A sjecam se i kako je pisao kako bi u tom periodu, ako bi nekakav kavzimocnik sreo nekakvog ponosnog sirotana, kako bi nastojao da mu ubije taj ponos, a ako ne bi uspio u tomu, onda bi ga i ubio bukvalno. Bez ikakve odgovornosti.
I tako.
Stendal je genitalac
