Johan Volfgang Gete (28. avgust 1749. - 22. mart 1832.) bio je nemački pisac, političar, pesnik, naučnik i filozof, a tokom 10 godina i predsednik oblasti Vajmar. Gete je bio jedna od najznačajnijih ličnosti nemačke književnosti i evropskog neoklasicizma i romantizma krajem 18. veka i početkom 19. veka. Autor "Fausta" i "Teorije boja" širio je svoj uticaj diljem Evrope, a tokom narednog veka njegova dela bila su inspiracija za mnoge muzičke i dramske komade.ŽivotGete je rođen u Frankfurtu na Majni u Nemačkoj. Njegov otac bio je važna i poštovana ličnost, i lično je nadgledao obrazovanje svog sina u početku.
Gete je studirao na univerzitetima u Lajpcigu i Strazburgu. Na poziv Karla Avgusta, vojvode od Saks-Vajmara, otišao je 1775. u Vajmar, gde je
obavljao niz političkih poslova a na posletku je
postao vojvodin glavni savetnik. Od 1786. do 1788.
putovao je Italijom i upravljao vojvodskim pozorištem Vajmara.
Učestvovao je u ratu protiv Francuske, i u narednom periodu sklopio
prijateljstvo sa Fridrihom Šilerom, koje je potrajalo do 1805. Oženio je Kristijanu Vulpius 1806. Od 1794. posvetio se isključivo pisanju, i nakon niza neprevaziđenih dela,
preminuo je u Vajmaru 1832.
RadNjegovo najznačajnije delo, napisano pre odlaska u Vajmar, bila je tragedija
Gec od Berlihingena (1773.), koje je ujedno bilo i prvo delo koje mu je donelo slavu. Zatim je usledilo delo
Jadi mladog Vertera koje mu je donelo enormno veliku popularnost.
U periodu dok se družio sa Fridrihom Šilerom dovršio je
Godine učenja Vilhema Majstera i prelepu pesmu
Herman i Dorotea, kao i
Rimske elegije. U periodu od Šilerove do svoje smrti, napisao je
Fausta ,
Izbor po srodnosti, njegovu pseudo-autobiografiju
Iz mog života: činjenice i fikcija, opisao je njegovo putovanje po Italiji, objavio je dosta naučnih radova, i seriju rasprava o nemačkoj umetnosti. Njegova dela imala su ogroman uticaj na književnost i umetnost uopšte čim su se pojavila.
Kao dopuna radu u književnosti
Gete je dao značajan doprinos i naučnom radu. U biologiji, njegova teorija uslova za metamorfozu biljaka, po kojoj sve biljke nastaju od listova. Takođe je poznat po svom otkriću središnje vilične kosti kod ljudi.
Gete je smatrao svoju teoriju boja, svojim najznačajnijim doprinosom nauci i uopšte svojim najznačajnijim delom. On je tvrdio da boje nisu samo fenomen na fizičkom nivou već da boje zavise od svetla i načina na koje ono pada na predmete, odnosno da su one stvar individualne percepcije. Bio je izuzetno ponosan na svoj rad i jednom prilikom je rekao:
"To što sam ja jedina osoba u ovom veku koja ima pravi uvid u nauku boja, je zato što sam ja ponosan na to i to je ono što mi daje osećaj da sam mnoge nadmašio".
DelaRomani:
- Jadi mladog Vertera
- Godine učenja Vilhema Majstera (1796)
- Izbor prema sličnosti
- Putovanja Vilhema Majstera (1821)
- Iz mog života: činjenice i fikcija
Drame:
- Gec od Berlihingena (1773)
- Ifigenija u Taurisu
- Egmont (1788)
- Torkvato Taso (1789)
- Faust, prvi deo (1808)
- Faust, drugi deo (1832)
Pesme:
- Prometej
- Kralj patuljak
- Rimske elegije (1795)
- Reineke Fuchs
- Godine učenja čarobnjaštva
- Herman i Doroteja (1797)
Naučna dela:
- Metamorfoza biljaka (1790)
- Teorija boja (1810)
- Putovanje Italijom
- Posmrtna posla
- Geteovi razgovori
Malo preradjeno iz srpske Vikipedije.