Stranice: 1 [2] 3 4   Idi dole
  Pošalji ovu temu  |  Štampaj  
Autor Tema: Delo i autor - omiljeno delo i opus  (Pročitano 5158 puta)
debeli dud
Nazionalist
****

Duh bunta: +9/-18
Van mreže Van mreže

Poruke: 477



« Odgovor #15 poslato: 03.12.2007. 00:40 »

Irvin Vels, Trainspotting
Citali?

Na svakoj stranici po desetak psovki. Mnogo nahvaljeno ali nista posebno. Svako moze da napise takav roman.
Sačuvana
Nebojsa
Posvećeni mislilac
*****

Duh bunta: +7/-15
Van mreže Van mreže

Poruke: 587



« Odgovor #16 poslato: 17.01.2008. 02:46 »

Na svakoj stranici po desetak psovki.

A ti kad citas roman brojis koliko je ruznih reci autor napisao u proseku po stranici, i onda zakljucujes koliko je delo dobro?  cudjenje



Mnogo nahvaljeno ali nista posebno. Svako moze da napise takav roman.

Knjiga uopste nije nahvaljena, idi gradom i pitaj koga stignes da li je cuo za tu knjigu;shvatices da ti izjava nije na mestu. A da li svako moze da napise takav roman necu da komentarisem.
Sačuvana
neko
Narodni mudrac
**

Duh bunta: +5/-0
Van mreže Van mreže

Poruke: 11


« Odgovor #17 poslato: 17.01.2008. 12:12 »

trenutno Murakami u izdanju geopoetike.. volim njegove teze o chudnim ljudima koji nisu chudni... [Norveshka shuma, Igraj Igraj Igraj, Istochno od granice zapadno od sunca, Sputnik ljubav....
Sačuvana
Svidrigajlov
Narodni mudrac
**

Duh bunta: +1/-0
Van mreže Van mreže

Poruke: 11


« Odgovor #18 poslato: 17.01.2008. 12:25 »

Od pomenutih Kafka definitivno prvenstveno zbog inspiracije koja zraci iz njegovih dela .Mada moj problem sa njim je taj sto imam utisak da on kad krece da pise nesto pojma nema ni sta pise ni zasto pise ali na kraju se izbori nekako sa tim svojim ushicennjem ali...Nesto slicno kao Tolkin kad je pisao gospodara pa kad je uveo Gandalfa pojma nije imao odakle sad pa on ili sta ce kasnije da uradi ali se posel nekako snasao...

Remark takodje izuzetan humanizam i velika Iskra Zivota koja postoji u svim njegovim delima.Jako lepo obradjena destruktivan uticaj rata za vreme a i posle svrsetka.Mana mozda sto i nije bas vest kao pripovedac tj mozda malcice povrsni likovi ali oni su tu pre svega da istaknu snagu njegovih humanistickih ideja pa mu to mozemo oprostiti.Najbolje knjige po meni "Iskra zivota","Crni Obelisk","na zapadu nista novo"-vazna zato sto je prva cini mi se... i definitivno moj favorit "Trijumfalna Kapija"-svima preporucujem...

Hesea...hmm.Rekao bih da je on opasan ali opet treba procitati sva njegova dela samo iz malo drugacije perspektive...Narocito je opasan za decu i za neko mladje doba zato sto reklo bi se na prvu loptu u njemu pronalazimo toliko novih ideja ,drugaciji pogled na svet i slicno ali oni koji su malo upuceni vrlo lako mogu da vide da su sve "njegove ideje; u stvari falsifikati i kolicina ne originalnosti je do te mere izrazena da se njegova literatura moze smatrati sa idejne strane bezvrednomLicno njegovi su jedino polu zakljuci ili zakljuci koje daje na kraju svojih dela koji su poprilicno losi i pokazuju samo koliko je siromasna i nesrecna osoba.Medjutim naravno treba procitati Hesea ali imati u vidu da je on "lazni prorok"-obican falsifikat koji se u pojedinim trenutcima svojih dela egom izdigao...Na kraju svog zivota je bio prilicno nesrecan...

Niko nije pomenuo Bulgakova...
Viktor Igo za sve one koje vole romantizam...
....
Sto se tice Dostojevskog...
Citat
Dostojevski je smarac. Ja sam se smorio samo od citanja prepricanih dela njegovih (ej prepricanih) zamislite kako mi je bilo kad sam cito cijela. On nema onaj obzir koji bi umetnik trebalo da ima prema publici, njegovo djelo jednostavno ne ume komunicirati sa citaocem. Suvoparno, bez dinamike. A mozda je on i zeleo da ga glorifikuju samo oni najistrajniji, najzagrizeniji i najumisljeniji elitisti. I jest, on ima armiju takvih iza sebe, koji bi, verujem, glavu dali za svaku rijec iz karamazovih ili bednih ljudi. Pred streljacki vod bi stali, samo da opravdaju onih hiljadu sati koliko su probdeli nad njegovim delom i da odbrane svoje zakljucke i pouke koje su izvukli iz tog dela. Pouke koje, kako se to uvijek osjeca iz njihovih rijeci, jesu stvar transcendentalne mudrosti, oplemenjujuce istine, koja elitistu uzdize iznad mase i on ih onda promatra onako nipodastavajuci, kao neotesanu, primitivnu bagru, koja o zivotu nista ne zna. Jednostavno postane Hari Haler, i u onim svojim kontemplacijama cesto bistri kukavnost covjeka koji je pokupio svu mudrost ovog svijeta.
Hm.. Pa  Dostojevski nije za svakoga.Slazem se da ima jako mnogo onih koji procitaju neku knjigu samo da bi se pohvalili svojoj uciteljici ali svakako ima i onih drugih.Na pocetku jedne knjige sam procitao"Onaj za koga je ova knjiga pisana ce svakako procitati ovu knjigu".To vazi i za Dostojevskog.Njegova dela se citaju u razlicitim zivotnim dobima i razlicito se shvatajju.Sto se tice toga da je smarac.Kako za koga.Stvar ukusa.Recimo meni je Hari Poter smor i smece a znam dosta ljudi koji i po nekoliko puta citaju Harija.Svako bira svoje.Meni recimo on uopste nije smor i recimo da su mi bas njegova 'nepreporucena dela" zanimljiva.Pocevsi od Bednih ljudi pa nadalje....
Citat
Pouke koje, kako se to uvijek osjeca iz njihovih rijeci
Ja sam nesto citao Dostojevskog i zamislite bas ni jednu poruku iz njegovih reci nisam uocio.To je bas i njegova karakteristika on ne govori nista .I dosta slusam "Po Dostojevskom to je..." i ne znam odakle im to posto covek zaista ni jedan jedini stav u svojim knjigama nije izneo.Ako Ivan Karamazov ili knez Miskin kaze nesto to onda kaze Knez Miskin,covek od krvi i mesa a ne Dostojevski.Njegova glavna karakteristika koja je lako uocljiva i koja se lako prepoznaje i u bednim ljudima je ta da su njegovi likovi potpuno ne zavisni od njega.To moze da uradi samo covek koji je duboko u sebi osetio bic zivota.On izvrce svoju "kozurinu".Kod Hesae(druga je epoha ali opet se moze posmatrati) su likovi u odnosu na Fjodora nule jer su oni samo instrument Heseovih ubedjenja i igraju kako on povuce konac.Dok Dostojevskom njegov lik moze cak i samar da opali...
...

A moja "omiljena knjiga" ako tako nesto postoji je definitivno "Dekameron"-genijalno delo...
Sačuvana
Domaci I.
Posvećeni mislilac
*****

Duh bunta: +125/-94
Van mreže Van mreže

Poruke: 5388



WWW
« Odgovor #19 poslato: 17.01.2008. 16:21 »

Što se Trejnspotinga tiče, ja sam to delo čitao onda kad sam hteo da proverim kako to izgleda savremeni roman. Naravno, nisam oduševljen, štaviše, razočaran sam. Mogu i ovde da se složim sa Dudom kada kaže da se na svakoj strani nalazi po nekoliko psovki i ružnih reči. Ako li i ne vodimo računa o lepim rečima, ako li su i takve stvari dozvoljene, a smatram da jesu, opet je previše i ne vidim baš neki smisao u takvoj literaturi. Na kraju, roman i nema nikakvu pouku, a sam nije pisan tako da zadivi kvalitetnim izrazom, formom... Zaista, voleo bih da mi neko pojasni kvalitet tog dela.

A sada da se obazrem na poruku Svidrigajlova.

Najpre što se Kafke tiče, on zaista deluje inspirativno. Mislim da može mnogo da pomogne mlađim piscima, da se oslobode i dozvole sebi pravo na grešku dok pišu. Kod Kafke zaista postoje te situacije u koje se nesvesno upliće, uvodi likove i opise koji mogu i da ne budu od neke koristi. Kao da ne piše planski, kao da nema sve u glavi kad počne sa pisanjem. To je relaksirajuće za mlađe i ljude koji tek pokušavaju da se bave pisanjem.

Kad smo kod Hesea, iznenađuje me onaj komentar u kojem je relevantno to koliko je sam Hese bio srećan ili nesrećan. Dalje, to da li je krao/falsifikovao, da li je plagijator nekih ideja ili ne, isto tako je potpuno irelevantno. Uvesti neku budističku (na primer) ili hrišćansku ideju u svoje delo i razrađivati je kroz likove, događaje i slično sasvim je dozvoljena pa čak i česta praksa kod svih značajnijih pisaca. U savremenoj literaturi i umetnosti čak se i podrazumeva da se materijal pozajmljuje, čak da se pišu fusnote ako li se pozajmi doslovno. Što se tiče njegovih likova i zaključaka... Ne dopada mi se jedino to što njegova dela kao da teže tome da na kraju daju nekakav zaključak. Ne shvatam čemu to. I zaista, svi ti zaključci, sve te preporuke jesu odavno donete, nikakva filozofija ne stoji i ne može da bude iza toga što će reći. Trebalo je da se ipak zadrži i fokusira na sam literarni kvalitet svojih dela, a da filozofiju i zaključke ostavi ljudima koji se time profesionalno bave. Umetnik/pisac nije nikakav filozof, i samo oni koji književnost nimalo ne poznaju mogu od ovih da uče o životu kao od onih koji su život stvarno upoznali.
Sačuvana

Morella
Posvećeni mislilac
*****

Duh bunta: +45/-7
Van mreže Van mreže

Pol: Žena
Poruke: 1047


Hejter


« Odgovor #20 poslato: 17.01.2008. 19:43 »

Citat
Hm.. Pa  Dostojevski nije za svakoga.

Ovako nesto ipak nije na mestu, svaka knjiga jest za svakoga. Ljudi se ovim sluze uglavnom kada zele da odbrane svoj ukus tako sto ce pokusati da dokazu da persona koja misli drugacije nije dovoljno inteligentna ili vec sta da bi shvatila poentu dela.
Svako prosecne inteligencije moze shvatiti Dostojevskog, pitanje je stila koji individua preferira.
Licno volim Dostojevskog ali smatram da je precenjen, posebno famozni Zlocin i Kazna. A veruj procitala sam kompletan opus vise puta. Draza mi je "Zapisi iz mrtvog doma" naprimer.
Kad smo vec kod rusa volim i L. Andrejeva...mnogo vise od Dostojevskog.
Al ajde da se vratim na temu......

Citat
Ja sam nesto citao Dostojevskog i zamislite bas ni jednu poruku iz njegovih reci nisam uocio.To je bas i njegova karakteristika on ne govori nista
jea pa realno ovo jest tacno....u takvim delima je najlakse pronaci pouku doduse..zato sto ih svako tumaci kako mu je volja.

Citat
Niko nije pomenuo Bulgakova...
Aaa famozni Majstor i Margarita kao prva asocijacija...mozda i najbolja lektira , po mom skromnom misljenju. Sto je vise citas to vise divnih detalja pronalazis.


A sto se Hessea tice....pa osim ovoga sto je Izdajnik spomenuo o "pozajmljivanju" ja uocavam jos dve stvarcice koje se provlace kroz sva njegova dela..naravno ovo sad shvatite kao salu ali uvek se pojavljuje odnos Ucenik - Ucitelj i vrlo intimna ljubav ( mada ne i homosexualna) medju njima :jezik:
« Poslednja izmena: 17.01.2008. 19:48 Morella » Sačuvana

**Sve zivotinje su jednake. Ali neke zivotinje su jednakije od drugih!**

~ Ubicu te ako nisi za mir ~ Cheesy
Svidrigajlov
Narodni mudrac
**

Duh bunta: +1/-0
Van mreže Van mreže

Poruke: 11


« Odgovor #21 poslato: 18.01.2008. 00:20 »

Citat
Ovako nesto ipak nije na mestu, svaka knjiga jest za svakoga. Ljudi se ovim sluze uglavnom kada zele da odbrane svoj ukus tako sto ce pokusati da dokazu da persona koja misli drugacije nije dovoljno inteligentna ili vec sta da bi shvatila poentu dela.
Svako prosecne inteligencije moze shvatiti Dostojevskog, pitanje je stila koji individua preferira.

Nisam na to mislio kada sam napisao da nije za svakoga.Zaista nisam imao nameru nikog da uvredim i sad vidim da sam neoprezno napisao nesto sto se moze protumaciti drugacije od moje zelje.Izvinjenje svima kojima je izvinjenje potrebno...
Nisam uopste ciljao ni nasta slicno pojmu inteligencija.Sama "inteligencija"(tako nesto ne postoji ali ajde...) kao takv termin ne igra nikakvu ulogu u tome da roman nije za nekoga.Naime svi ljudi su razliciti i svaki pa  i onaj prosjak kog ste malocas videli na ulici(mozda i on najvise...) je neproceljiva i zadivljujuca misterija beskrajno dragocena.Ali ti "skupovi atoma"(kako ih danas tako nepravedno tumace) su svi do jednog beskrajno razliciti.I kada jedan treba da jede zato sto je gladan drugi treba da pije zato sto je zedan.A kako bi strasno bilo kada bi svi trebali da piju u isto vreme.Svi ljudi bi u roku od par sekundi izvrsili samoubistvo kao protest toj strasnoj kazni i zaista milsim da nista strasnije od toga nema i da bi se cak i Tantalovo telo strasno potreslo pred takvom mukom...
Nekim ljudima je neka knjiga ili neki razgovor potreban da bi shvatili kako je sagovornik dosadan ili pogresan.Kakva bi kazna bila kada bi se svi ljudi slozili da je nesto korisno?Kako neko jednom rece:"Vece u kojem se svii za stolom slazu je propalo."
Isto tako nesto sto je za nekog u jednom trenutku dobro i potrebno za drugog ce to biti potrebno u drugom trenutku(mozda u nekom drugomo bliku).Pa i siti ce morati opet da jedu(mozda ne susi ili bele bubrege).U tom kontekstu sam napisao citirano.Neko ode na karate a neko na dzudo a i jedno i drugo su Japanske vestine:) ono sto je bitno je to da se uvek trenira.I onda jednog dana i dzudoka i karatista kada se sretnu svaki velicanstven u svojoj snazi pogledace jedan drugog i bice ponosni sto tako velicanstvenom rodu pripadaju neizmerno postujuci i voleci jedan drugog.

Citat
Kad smo kod Hesea, iznenađuje me onaj komentar u kojem je relevantno to koliko je sam Hese bio srećan ili nesrećan. Dalje, to da li je krao/falsifikovao, da li je plagijator nekih ideja ili ne, isto tako je potpuno irelevantno. Uvesti neku budističku (na primer) ili hrišćansku ideju u svoje delo i razrađivati je kroz likove, događaje i slično sasvim je dozvoljena pa čak i česta praksa kod svih značajnijih pisaca. U savremenoj literaturi i umetnosti čak se i podrazumeva da se materijal pozajmljuje, čak da se pišu fusnote ako li se pozajmi doslovno. Što se tiče njegovih likova i zaključaka... Ne dopada mi se jedino to što njegova dela kao da teže tome da na kraju daju nekakav zaključak. Ne shvatam čemu to. I zaista, svi ti zaključci, sve te preporuke jesu odavno donete, nikakva filozofija ne stoji i ne može da bude iza toga što će reći. Trebalo je da se ipak zadrži i fokusira na sam literarni kvalitet svojih dela, a da filozofiju i zaključke ostavi ljudima koji se time profesionalno bave. Umetnik/pisac nije nikakav filozof, i samo oni koji književnost nimalo ne poznaju mogu od ovih da uče o životu kao od onih koji su život stvarno upoznali.
Ponekad se setim Sokrata i toga da:"Knjiga cuti kad je nesto upias?".Iako ja sada jako verujem cak cu se usuditi da kazem "znam" da je Sokrat u pravu odmah mi sine misao :"pa da nije knjige ja za Sokrata ne bih i znao".Zar to nije zivotna ironija covek koji je izbegavao sam da pise ostao je upamcen bas po knjigama..
Iako razumem Sokrata ipak se radujem Gutenbergu.Jer ako neko ulozi toliko energije,ljubavi ponekad i citav jedan zivot da napise nesto- koliko je to onda bogastvo onome koji to i  procita.Pa to je kao da se prozivi na stotinu zivota ali opet svi ti zivotu su samo papir i oni cute kad ih udaris oni te ne bude ujutru i ne uspavljuju uvece kada malo bolje razmislmo ustvari jedina dodirna tacka tog papira sa zivotom je ta da dobro gori i nista vise.Medjutim ti papiri su ipak dragoceni.
Citat
ali uvek se pojavljuje odnos Ucenik - Ucitelj i
Ovo je lepo i ispravno uoceno ali ne znam bas koliko ima veze sa njegovim delima ali ima jako puno veze sa njegovim zivotom.
Pomenuo sam da je Hese "lazni prorok" time sam mislio na Junga kao istinskog.
Lepo je kada neko uzme recimo bibliji kao motiv i naslika potpuno originalnu Tajnu veceru ili kad uzme mit o Jovu i napise Fausta ili (da nebudu svi primeri ovako sumorno crkveni) uzme grcke mitove9i mitove uopste)  pa napise Silmarilion.Ali tajna vecera,Faust,Silmarilion... su potpuno nezavisna originalna genijalna dela.Lose je kada neko uzme pa prepise Fausta izmeni ime glavnog lika (nazove ga Jovica) i to objavi kao svoje.Sta vise cak ni ne bude dosledan i samo prepise vec i krene da objsanjava ono Sto Gete "nije objasnio" (ili jeste samo ovaj nije razumeo) i recimo Jovica sa Pericom gleda u reku jedno 2 sata(Naravno ni to nije originalno nego ajde bilo bi cool da gledamo u reku) ili sedi ispod Sljive pije rakije i dodje do prosvecennja.Uplice Jungove i istocne ideje koji nije ni kako treba shvatio.Koristi hipnosticki, tacnije "sugestivni" model sveta.Barata sa hipnozom(a da o njoj nema pojma).Objasnjava ono sto se objasniti ne da.I sve bi ovo bilo uredu da su ideje originalne  cak bi bilo i pohvalno.U redi bi bil oda je to preuzeo i iz toga napravio nesto novo.Ali on je uzeo tudje ideje i izveo svoje zakljucke.Da nije donosio zakljucke bio bi mnogo bolji bar bi bio dosledan ali onda nebi bio ono sto jeste...
Covek koji sam dodje do likova kao sto su Demijan ili Sidarta je genijalan ,cak sta vise i najveci genije koji je ikad pisao ali kljucna rec je samostalno,originalno.
Kljuc za njegov uspeh je jedino taj sto se istocne ideje jako slabo cuju na zapadu,Svi su culi za Junga,Frojda,Froma ali ko ih je i procitao.Koliko ljudi zna nesto o hipnozi i o podsvesnom o snu i javi?U njegovim knjigama to znjanje i pleni toliko ljudi te ideje...Isto je kao u onom filu o Dinosaursima (Dinotopija ili tak onesto) koji sam slucajno gledao gde dvoje ljudi upadaju u neki izgubljen svet i gde jedan recituje "bohemian rhapsody" (kao svoju pesmu trenutno smisljenu) i svi klicu zadivljeni...
Mada napisao sam ali napisacu opet treba procitati bas svaku knjigu Hese-a.





Sačuvana
Domaci I.
Posvećeni mislilac
*****

Duh bunta: +125/-94
Van mreže Van mreže

Poruke: 5388



WWW
« Odgovor #22 poslato: 18.01.2008. 08:26 »

Zamislite čoveka koji u četrdeset i nekoj uzima da čita Hegela, Aristotela, Huserla... ali tako da ga studira kao ozbiljan stručnjak koji još uvek nije dovršio svoj rad. U ono vreme kada obični ljudi vode ljubav sa ženom ili devojkom, gledaju vesti ili čitaju novine, u ono vreme dok neobični pišu kakvo revolucionarno delo koje će promeniti stanje u društvu, doneti mir i blagostanje, u vreme kada dokoni čitaju beletristiku (o kojoj smo ovde govorili), da neko u stvari sedi i studira sasvim ozbiljno one pomenute filozofe. Kako vam se čini? Divite mu se? Sažaljevate ga? Čitajte ovo: "U drugom delu istraživanja u prvom planu je Z4 poglavlje, koje će, kao i Z3 poglavlje, biti interpretirano u celini, uz posebni osvrt na Aristotelov prelaz od izlaganja bivstva qua podležećeg (Z3) ka izlaganju bivstva qua bivstvenosti (Z4). Biće uzeta u obzir, naravno, i sva ostala poglavlja Z knjige u kojima se govori o obliku, obličju, bivstvenosti, vrsti i jednom (hen)." Kako vam to izgleda? Kako vam se čini takva osoba? Divite joj se? A onome ko za to vreme recimo rinta i radi neki teži fizički posao da bi preživeo? Zamislite, između ostalog, i to da ovaj koji čita i piše koješta (ono citirano), dobija platu od skoro 50 000 dinara, dok ovaj koji fizikališe uzima nekih deset puta manje. Šta onaj prvi uopšte radi? Za koga piše? čemu? Prodrli bismo u pitanje o tome čemu filozofija i filozofiranje (u onom akademskom, u mojoj retorici - pogrdnom smislu reči). Zasad me to ne zanima na ovoj temi.

Onda se osvrnimo na ovoga koji čita beletrističku literaturu. Sličan mi je onome ko uživa u dobrom jelu, dobrom filmu, akciji, dobroj fudbalskoj utakmici.

Ali šta čini čoveka takvim da bira i odlučuje da umesto da igra fudbal, kompjutersku igricu ili lastriž (kak se kaže?), ipak rešava da uzme knjigu sa police (neka ne bude debilna filozofska literatura, neka je to Dostojevski ili Kafka). Otkud to? Šta očekuje da vidi? Neki novi događaj? Da doživi neko novo iskustvo? Znamo da tražiti mudrost u tim knjigama je besmislenije od bilo čega. O čem se onda radi? O ljubavi prema tuđim mislima? Tuđem mišljenju? Volja za diskusijom sa nekim? Sa nekim pametnijim, nekim ko želi nešto da kaže (pa otud piše knjigu)?

Haj'mo malo o tome.
Sačuvana

Otrovni Starac
Genij
*****

Duh bunta: +47/-9
Van mreže Van mreže

Poruke: 412


Palios kai Dilitiriodis


« Odgovor #23 poslato: 18.01.2008. 11:55 »

Presveti gospodine Kekenj,


uvidjam koliko ste se vi vremenom izmjenili. Na bolje. Sada bih konacno to i otvoreno da vam kazem.

A sjecam se, kat smo se upoznali onomad na govnarici, filosofija je za vas bila sredstvo kojim ste hteli unaprediti svest pojedinca. Vid'te vi sad ovo. Ako, ako.. Ponosan sam na vas.
Sačuvana
Domaci I.
Posvećeni mislilac
*****

Duh bunta: +125/-94
Van mreže Van mreže

Poruke: 5388



WWW
« Odgovor #24 poslato: 18.01.2008. 15:11 »

Izmjenili smo se, o presveti gospodine Starče, jer smo skinuli one naočare koje nose mladi entuzijasti, arogantni kvaziintelektualci koji smatraju da je znati bilo šta u stvari jednako sa imanjem moći i prava na nešto drugo. Kakva boleština je čitati Aristotela, kakva perverzija je čitanje Hegela u ovo krivo vreme! Koliko, o koliko veliki pokvarenjak bi trebalo biti i čitati Hajdegera danas, u ovo vreme bede, u ovo vreme gledanja u smrt, i koliko je bilo perverzno govoriti onda, i čitati, dok se još imalo baviti medicinom i boriti protiv opakih bolesti. Politika nikada nije bila onakva kakvu trebamo, ali su ti ljudi ipak nalazili nekakav kut za sebe i svoje perverzne, filozofske misli, stavljali to na papir, misleći možda čak i to da će tako promeniti nešto na bolje. Kakve li budalaštine. Kakve li dokonosti. Kakvog defetizma! Ali nadasve bezobrazluka. Da vam kažem: bezobrazluk je pisati tako što, a perverzija čitati.

U ono vreme dok smo zastupali te kvazielitističke ideje bio sam verovatno poput onih mladih ljudi koji kažu da će se baviti matematikom samo zato što znaju dobro da računaju ili su imali retko pozitivnu ocenu iz te oblasti. To su oni mladići i devojke koji hvale ono u čemu su sami dobri, ili makar misle da su jedino u toj stvari zadovoljavajućeg nivoa znanja. A ja vam kažem da je to sve sprdačina i sa bogom i sa čovekom, bilo da gledate iz teističke ili ateističke pozicije. U prvom slučaju to je vređanje boga i tvorca svega ovoga što vidimo, u drugom je vređanje čoveka kao bića koje ima realan svet i mora da ga čini boljim svakim proživljenim časom, nalaziti sebi topos pod suncem.

Ali haj'te, vratimo se beletristici. Toj najnevinijoj literaturi. Ona makar ništa ne tvrdi, ona se ne trudi nikoga ničemu da pouči. Ona nije gorda, ona je zabavljačica, dobra prostitutka. Date joj vreme, ona vam uvek da nešto zauzvrat.
Sačuvana

Svidrigajlov
Narodni mudrac
**

Duh bunta: +1/-0
Van mreže Van mreže

Poruke: 11


« Odgovor #25 poslato: 26.01.2008. 00:32 »

@Domaci izdajnik
Pitnje je retoricko i podrzavam misao koji ti se rodila ali to je samo pocetak  ne bih da preduhtrim procese koje se mogu desiti ili ne desiti ...
Davno je receno da u jednom poljupcu ima vise istine nego u hiljadu reci.Ali ja sam sve sto si ti rekao gore implicipno nagovestio jer papir je samo papir.Ali knjige sluze za neke druge stvari nekim ljudima stvari koje nemaju veze sa onim sto si spomenuo ali to je druga tema...
Pogledaj kroz prozor decu kako igraju fudbal ili svoju devojku u orgazmu i onda pomisli u delicu sekunde i odmah skreni misao na ateizam,moral,religiju pravednost i ostale gluposti i stavi to u kontekst onoga sto si napisao....
poz
Sačuvana
avant-garde
Teatralni mislilac
***

Duh bunta: +2/-0
Van mreže Van mreže

Poruke: 133


« Odgovor #26 poslato: 26.01.2008. 13:23 »

dostojevski:
  -- idiot
  -- braca karamazovi
  -- mladic
  -- kockar
  -- ponizeni i uvredjeni
  -- bele noci
  -- bedni ljudi

mnogo toga od eriha froma, hesea, velimirovica.....
Sačuvana
Branko
Slobodni mislilac
****

Duh bunta: +11/-2
Van mreže Van mreže

Pol: Muškarac
Poruke: 366



« Odgovor #27 poslato: 03.02.2008. 00:52 »

   Gistav Flober i njegovo delo Madam Bovari. Kratak uvod u delo i njegova fabula.

   Poznata je priča o tome kako je Flaubert, da bi što objektivnije opisao smrt Emme Bovary, probao manju dozu arsena kako bi sam osetio delovanje tog otrova.
   Madam Bovary izlazi 1857. godine. Knjiga je doživela buran uspeh, ali je bila osuđena i proganjana zbog povrede javnog morala od strane pariskog suda za prestupe. Oslobođena je zahvaljujući odličnom advokatu Senardu.
   Gospođa Bovary je remek-delo realizma po realističnoj književnoj doktrini (studija karaktera, analiza osećaja, izbor pojedinosti), po savršenom stilu, te po moralnoj pouci. Emma Bovary je zena unistena romanticnim iluzijama. Ovaj roman kritika često ocjenjuje kao životopis malograđanske preljubnice, epopeju provincijske bijede, a stilski kao antiromantičarski romanticizam.
   U razotkrivanju iluzija Flaubert zapravo razotkriva sebe, što je najbolje izrekao rečenicom: 'Madame Bovary, to sam ja!'
   Fabula: Charles Bovary, seoski lekar i udovac, ženi se ljupkom devojkom Emmom Rouault. Emma je kći imućnog seoskog gospodara. Ranu mladost i školovanje provela je u samostanu uršulinki gdje često kradom čita zabranjene romantične ljubavne romane u koje uranja svom silinom svoje mašte. Od braka je očekivala ostvarenje svojih romantičnih snova, sreću i mir, no ubrzo se pita:
   Bože, zašto sam se udala?
   Dobroćudni Charles svim svojim jednostavnim srcem ljubi Emmu i misli da mu je ljubav uzvraćena. Međutim, mlada žena vrlo brzo shvata raskorak između svojih snova i monotone jednoličnosti svakodnevnog malograđanskog života.
Njen duh vapi za pustolovinama. Nakon selidbe u Yonville Emma upoznaje advokata Léona s kojim se počinje tajno sastajati i ljubovati. Léon odlazi u Pariz, a Emma, željna ljubavnih pustolovina, pronalazi novog ljubavnika – barona Rodolpha. Sledi ljubavna romansa uz vatru kamina, izlete u prirodu… Potpuno zapušta Charlesa, kuću, dijete. Opsednuta je ljubavnikom, lepim haljinama i svojim sada uzbudljivim životom. Nagovara Rodolpha da je otme i da pobjegnu.
U početku Rodolphe pristaje, ali joj kasnije šalje pismo u kojem objašnjava da je odustao od bega. Emma je potpuno slomljena, doživljava slom živaca. Charles je pokušava utešiti, pokazuje potpuno razumijevanje, brine se za dete, vraća sve dugove i ne pitajući kako su nastali. Ona ponovo živi teško podnoseći dosadu svakodnevnog života. Charles je želi razvedriti i zabaviti te je odvede u teatar Rouen. Tamo susretne Léona i obnovi s njim stari flert, ali kod Léona sve više raste zasićenost Emmom. Emma je upadala u sve veće dugove u težnji da ostvari svoje želje za raskoši i sjajem.
   'Sav ostali svet bio je za nju izgubljen, bez određenog mesta i kao da nije ni postojao. Što su joj, uostalom, stvari bile bliže, to više su se od njih odvraćale njene misli. Sve što ju je neposredno okruživalo, dosadno selo, glupi malograđani, osrednji život, činilo joj se izuzetkom u svijetu, pukim slučajem, koji ju je držao u svojim okovima, dok se izvan toga kruga protezala unedogled neizmerna zemlja blaženstva i strasti.'
   Napušta Léona i odlazi ponovo Rodolphu. Moli ga da je spasi od dugova, ali on je ponovo odbija. Iako pokrade Rodolpha, plenidba imovine je već počela. Emma je poražena i ponižena.
   'Bila je tako tužna i tako mirna, u isti mah tako mila i tako povučena, da si u njenoj blizini osećao kako te obuzima neki ledeni čar, kao što te u crkvama hvata zima od hladnoće mramora, koja se meša s mirisom cvijeća.'
   Ne može prihvatiti poraz i ponovni povratak u dosadu svakodnevnog života te radije odabire beg u smrt. Ispija otrov i umire. Charles, jecajući kao lud, u očaju govori svojoj ženi koja umire: Zar nisi bila sretna? Jesam li ja možda kriv? Činio sam ipak sve što sam mogao! (Kakav je ovo dramski momenat). Uskoro i on umire.
   Ko je Emma Bovary?
   Emma simbolizira nekog ko ne prihvata svoju sudbinu i ko se bori za ostvarenje svojih snova i ideala. Ona tvrdoglavo brani svoj san, svoje iluzije, svoju zamisao o sreći. Emma je simbol slomljenog čovjeka pod teretom vlastitih htenja i ambicija: predstavlja određenu topologiju ljudskog postojanja poput Don Kihota, Hamleta, Fausta. Neki će reći da ljudi koji žele ostvariti svoj san i po cijenu vlastitog života zaslužuju poštovanje, a ne osudu i podsmeh. Istovremeno, ona je odraz jednog vremena i jedne društvene pojave koju objedinjuje pojam bovarizam – nemoćna čežnja pojedinca ka visinama, neostvarivim ambicijama, beg iz svakodnevne dosade.
   Flaubertova težnja da izleči sebe i čovečanstvo od snova, naivnosti, iluzija, težnja da razbije ljudsku potrebu za sebičnim (možda!) samoostvarenjem, osobito na štetu drugih. Iz toga proizlazi njegov samootkrivajući usklik: 'Madame Bovary, to sam ja!'
   Emma Bovary je simbol osrednjosti i ograničenosti, nemogućnosti ostvarenja sebe i svojih vizija o sebi.
Sačuvana
Bliskost
Sumnjiv tip
*

Duh bunta: +0/-0
Van mreže Van mreže

Poruke: 1


Svet je ko krv vruć i ličan


« Odgovor #28 poslato: 09.02.2008. 12:25 »

Dozvolite mi da ilustrujem primerom Zvrko

LEZBOS
Silvija Plat (Sylvia Plath)
 
Pakost u kuhinji!
Sikću krompiri.
Sve je to Holivud, bez prozora,
Neon trepće ko užasna glavobolja,
Stidljive papirne trake umesto vrata -
Pozorišne zavese, udovičine lokne.
A ja sam ti, draga, patološka lažljivica,
A moje dete - vidi je, smetenu na podu,
Lutkica pokidanog konca, rita se do besvesti -
Zašto je ona šizofrena,
Rumeno njeno i belo lišće, panika,
Bacila si njene mačiće kroz prozor
U nekakvu cementnu jamu
Gde pogane, bljuju i cvile a ona ne može to da sluša.
Kažeš ne podnosiš je,
Kopile je devojčica.
Ti kojoj su produvali jajovode ko pokvaren radio
Očišćen od glasova i istorije, statičke
Buke novog.
Kažeš trebalo bi da udavim mačiće. Njihov smrad!
Kažeš trebalo bi da udavim svoju devojčicu.
Prerezaće sebi grlo u desetoj ako je luda u drugoj.
Beba se ceri, debeli puž,
S uglačanih rombova oranž linoleuma.
njega bi mogla da pojedeš. On je dečak.
Kažeš muž ti ne valja.
Njegova jevrejska mama čuva njegov slatki keks poput bisera.
 
Ti imaš jednu bebu, ja dve.
Trebalo bi da sedim na steni kraj Kromvola i kosu da češljam.
Trebalo bi tigraste gaće da nosim, avanturu bi trebalo da imam.
Trebalo bi da se sretnemo u drugom životu, trebalo
                                        bi da se sretnemo u zraku.
Ja i ti.
 
 
Dotle tu je smrad i bebina pogan.
Drogirana sam i tupa od poslednje pilule za spavanje.
Smog kuvanja, smog pakla
Preplavljuje naše glave, dve zlobne oprečnosti,
Naše kosti, našu kosu.
Zovem te Siroče, siroče. Bolesna si.
Sunce ti daje čir, vetar ti daje TBC.
Nekad si lepa bila ti.
U Njujorku, u Holivudu, muški si govorila: "Gotova?
Uf, mala, strašna si."
Glumila si, glumila, glumila iz zadovoljstva.
Impotentan muž izlazi na kafu.
Pokušavam da ga zadržim unutra.
Stari gromobran,
Kisela kupatila, vedrine od tebe daleko.
Baca se niz plastično kaldrmisano brdo,
Išibana trola. Varnice su plavičaste.
Bljuju plavičaste varnice,
Rasprskavajući se u milion čestica poput kvarca.
 
 
O dragulju! O, dragoceni!
Te noći luna je
Teglila svoju krvavu torbu, bolesna
Zver
Gore nad svetlima pristaništa.
A onda je postala normalna,
Tvrda, izdvojena i bela.
Krljušti sjaj peska na smrt me uplašio.
Nastavili smo da skupljamo pregršti, ljubeći ga,
Meseći ga, telo mulata,
Svileni pesak.
Pas je pokupio tvoje pseto od muža. On je otišao.
 
 
Sad sam tiha, u mržnji
Do grla,
Tupa, tupa.
Ne govorim.
Pakujem tvrde krompire kao dobru odeću,
Pakujem bebe,
Pakujem bolesne mačke.
O, vazo kiseline,
Ljubav je to čime si ispunjena. Zanš ti koga mrziš.
Grli on svoju loptu i lanac dole kraj vrata
Što se otvaraju ka moru
Gde ono nadire, belo i crno,
A onda kulja nazad.
Svakog dana puniš ga duševnošću, kao krčag.
Tako si iscrpljena.
Tvoj glas moja naušnica.
Što lepeće i siše, krvožedni šišmiš.
To je to. To je to.
Viriš sa vrata,
Tužna veštica. "Svaka je žena drolja.
Ne mogu da komuniciram."
 
 
Vidim da se tvoj dražesni decor
Zatvara nad tobom poput bebine pesnice
Ili sase, to more
Draga, taj kleptoman.
Još sam neiskusna.
Kažem: možda se i vratim.
Znaš ti čemu služe laži.
 
 
Čak ni na tvojim zen nebesima nećemo se sresti.

 
(Silvija Plat, "Arijel", Narodna knjiga, Biblioteka Alpha Lyrae, Beograd, 1988.
sa engleskog prevela i pogovor napisala: Ljiljana Đurđić
)
P.S. Pogovor iz knjige iz Biblioteke grada Beograda iscepio/la nepoznati/a autor/ka.



Sačuvana

... šta su oni to
uspeli da urade, zašto sam ja hladna?
                                  SILVIJA PLAT
Truman
Posvećeni mislilac
*****

Duh bunta: +48/-24
Van mreže Van mreže

Pol: Muškarac
Poruke: 2483


Ja nisam luzer naprotiv...


« Odgovor #29 poslato: 29.03.2008. 21:05 »

Skoro procitah Tvrđavu plus ranije Derviš i smrt i mogu reći da mi Meša Selimović postaje sve omiljeniji...Šta mi preporučujete još od nejga da čitam pošto nisam čuo za mnogo njegovih dela?
Sačuvana

"Kada bi mozak bio tako prost da bismo ga mogli razumeti mi bismo bili tako glupi da ga ne bismo mogli razumeti."
Stranice: 1 [2] 3 4   Idi gore
  Pošalji ovu temu  |  Štampaj  
 
Prebaci se na: