Stranice: 1 2 [3]   Idi dole
  Pošalji ovu temu  |  Štampaj  
Autor Tema: Danil Harms  (Pročitano 4883 puta)
0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Miroslav Ibic
Urednik
*****

Duh bunta: +39/-1008
Na mreži Na mreži

Poruke: 2543



« Odgovor #30 poslato: 10.03.2008. 23:31 »

Lija i zeka


Bila jednom dva druga: zečić - Sivi Repić i lija - Ridji Repić.
Izgradili oni kućice i počeli da idu u goste jedno drugom.
Ako lija kod zeke ne svrati, zeka trči kod lije, i viče: "Ridji Repiću! Što te nema?"
A ako zeka kod lije ne dodje, lija trči kod zeke i viče:

"Sivi Repiću! Što te nema?"
Jednom tako Repić Sivi
Dodje liji, baš gde živi.
"Hej, otvori!" Tuk! Tuk! Tuk!
Ali čuje: "Kakav zvuk?!
Vidiš li da noć već pada
Bolje zeko, beži sada!"
Zeka misli: "Molim? Kako?
E, ja nisam tu tek tako!"
Sad je lija, Ridji Repić
Ispred kuće gde je zečić.
"Hej, otvori!" Tuk! Tuk! Tuk!
Sikće zeka kroza zub:
"Ne, ne, draga taman posla!
Suviše si rano došla!"
I od tada druga dva
Ne videše većeg zla.
Sačuvana

Fac me cocleario vomere!
Miroslav Ibic
Urednik
*****

Duh bunta: +39/-1008
Na mreži Na mreži

Poruke: 2543



« Odgovor #31 poslato: 18.03.2008. 21:59 »

Vitezovi


Beše jedna kuća, puna starica. Starice se po ceo dan vrzmale po kući i ubijale muve fišecima. U toj kući beše svega trideset šest starica. Najratobornija medju njima, po prezimenu Jufleva komandovala je drugim staricama. Neposlušne starice je štipala za ramena ili im podmetala nogu, i one su padale i razbijale svoje noseve. Starica Zvjakina, koju je Jufleva kaznila, pala je tako nesrećno da je slomila obe svoje vilice. Morali su da zovu doktora. On dodje,  obuče mantil i, pregledavši Zvjakinu reče da je odveć stara da se računa kako bi se vilica mogla ispraviti. Zatim doktor zamoli da mu daju mali čekić, dleto i konopac. Starice su se dugo baktale po kuće i, ne znajući kako izgledaju klešta i dleto, donosile doktoru sve što im se učinilo nalik na alat. Doktor se dugo ljutio, ali, najzad pošto dobi tražene predmete, zamoli da se sve udalje. Gorući od znatiželje, starice izadjoše vrlo nezadovoljne. Kad sa psovkama i roptanjem starice poispadaše iz sobe, doktor za njima zatvori vrata i pridje Zvjakinoj. "Pa" - reče doktor i, uhvativši Zvjakinu, čvrsto je veza kanapom. Zatim doktor, ne obraćajući pažnju na glasnu pisku jako udari čekićem. Zvjakina zaurla roptavim basom. Smrskavši dletom obe vilice Zvjakine, doktor dohvati klešta i, uhvativši njima vilice Zvjakine, izvadi ih. Zvjakina je zavijala, vrištala i krkljala, krvareći. A doktor baci na pod klešta i izvadjenje vilice Zvjakine, svuče mantil, obrisa o njega svoje ruke i, prišavši vratima, otvori ih. Starice s cikom uleteše u sobu i razrogačenim očima se zagledaše - ko u Zvjakinu, ko u okrvavljene delove koji su ležali na podu. Doktor se promuva medju starice i ode. Starice se baciše ka Zvjakinoj. Zvjakina se umirila i, izgleda počela da umire. Jufleva je stajala odmah pored, gledala Zvjakinu i grickala semenke. Starica Bješečkina reče: "Evo, Juflova, ovako ćemo se jednom i nas dve upokojiti." Jufleva mlatnu Bješečkinu, ali ova na vreme odskoči u stranu.
- Hajdemo, starice! - reče Bješečkina - Šta ćemo mi ovde? Neka se JUfleva bavi Zvjakinom, a mi hajdemo da hvatamo muve.
I starice odoše iz sobe.
Jufleva je, nastavljajući da ljušti semenke, stajala posred sobe i gledala Zvjakinu. Zvjakina je zamrla i ležala nepomično. Možda je i umrla.
Ali na ovome autor završava pripovedanje, jer ne može da pronadje svoju mastionicu.
Sačuvana

Fac me cocleario vomere!
Cvica
Slobodni mislilac
***

Duh bunta: +8/-4
Van mreže Van mreže

Poruke: 86


Rinin najveci fan na svetu!!!!!!


WWW
« Odgovor #32 poslato: 28.05.2008. 18:57 »

Hahahahhahaha, Rino, pa ovaj Harms je isti kao onaj veliki reditelj koga i ja i ti tako volimo, a koji je snimio onaj predivan film, koji se zove Polyester!
Kakve scene, kakva virtuoznost.
Nego, ja uzoh da čitam dela ovog velikog čoveka, i smejah se Rino, ali kada naidjoh na ovu priču, rekoh sebi, da je prepisati moram.

Ivan Grigorjevič Kantov je išao, oslanjajući se na štap i gazeći važno, kao gusan. Išao je Gusevom ulicom i nosio gusana ispod miške.
 - Kuda ćeš? - obrati se Ponomarjov Ivanu Grigorjeviču
 - Eno, onuda - reče Ivan Grigorjevič Kantov
 - Je l mogu i ja sa tobom? - upita Ponomarjov
 - Možeš - odgovori Ivan Grigorjevič Kantov
Obojica dodjoše na pijacu.
Pored pijace, sedeo je pas i zevao.
 - Pogledaj, Kantove, kakav pas - reče Ponomarjov
 - Baš smešan - reče Kantov.
 - Hej, kuco, dodji ovamo! - viknu Ponomarjov i coknu zubima. Pas prestade da zeva i krenu prema Ponomarjovu pravo uobičajeno, onda vrlo polako, zatim puzeći, pa na stomaku, a onda se okrenu na ledja i tako dopuza do Ponomarjova.
 - Baš neki skroman pas - reče Ponomarjov - Uzeću ga
Sačuvana

Rino je najveca!!!
Miroslav Ibic
Urednik
*****

Duh bunta: +39/-1008
Na mreži Na mreži

Poruke: 2543



« Odgovor #33 poslato: 01.07.2008. 13:48 »

    Zovu me kapuciner. Nekome ću zbog toga jednom iščupati uši, ali sada mi ne da mira slava Žan-Žak Rusoa. Zašto je on sve znao? I kako da se deca povijaju, i kako da se devojke udaju! Ja bih takodje voleo sve da znam. Ja, u stvari, sve već i znam, samo nisam siguran u sebe. Za decu stopostotno znam da njih uopšte ne treba povijati - njih treba uništavati. U tu svrhu bih u gradu iskopao centralnu jamu i u nju bih bacao decu. A da se iz jame ne bi širio smrad truleži, može se svake nedelje polivati živim krečom. U istu tu jamu bih pobacao i sve ovčarske pse. A sad o tome, kako udavati devojke. To je, po meni, još jednostavnije. Ja bih organizovao jednu javnu salu, gde bi se, recimo, jednom mesečno okupljala mladež. Svi od 17 do 35 godina morali bi da se svuku goli i da se šetaju po sali. Ako bi se neko nekome dopao, onda bi se taj par izdvojio u stranu i tamo se detaljno proučavao. Zaboravio sam da kažem da bi svima oko vrata morala da visi cedulja sa imenom, prezimenom i adresom. Posle se može onome, ko ti se dopao, poslati pismo i uspostaviti intimnije poznanstvo. Ako se u te stvari umešaju starac ili starica, predlažem da se iseku sekirom i odvuku na isto mesto gde i deca, u centralnu jamu.
    Još bih ja pisao o znanjima koja posedujem, ali, nažalost, moram da idem u radnju po krdžu. Kad idem napolje, uvek nosim sa sobom debeo, kvrgav štap.
    Nosim ga sa sobom da bih njime mlatio decu, koja mi se motaju oko nogu. Mora biti d su me zato prozvali kapuciner. Samo, čekajte, dok vam ja počupam uši bitange jedne.
Sačuvana

Fac me cocleario vomere!
Domaci Zdajnik
Libertarijanac
*****

Duh bunta: +136/-97
Na mreži Na mreži

Poruke: 5921



WWW
« Odgovor #34 poslato: 01.07.2008. 14:46 »

Ako bi se neko nekome dopao, onda bi se taj par izdvojio u stranu i tamo se detaljno proučavao.

Najviše mi se dopao ovaj momenat "proučavanja".
Sačuvana

Cetvrti broj casopisa Zapad [download]
Cvica
Slobodni mislilac
***

Duh bunta: +8/-4
Van mreže Van mreže

Poruke: 86


Rinin najveci fan na svetu!!!!!!


WWW
« Odgovor #35 poslato: 11.07.2008. 10:52 »

Kijev imade dva druga
Neki mnogo čudan rod.
Prvi beše dole s juga
Drugi - sasvim nasuprot.

Prvi - izjelička mora
Drugi - strašan idiot.
Prvi umre od zatvora
Drugi - sasvim nasuprot
Sačuvana

Rino je najveca!!!
Miroslav Ibic
Urednik
*****

Duh bunta: +39/-1008
Na mreži Na mreži

Poruke: 2543



« Odgovor #36 poslato: 15.07.2008. 23:00 »

Grinj:
Zaboravih da se obesim.

Marja:
Mapa, Kapa, evo kanapa

Grinj:
Snovi! Ne znam lekciju.

Marja:
Nish. Pif. Kif. tum

Grinj:
Neshto ne chujem na uvo
uvo tuvo kuvo
Sačuvana

Fac me cocleario vomere!
Miroslav Ibic
Urednik
*****

Duh bunta: +39/-1008
Na mreži Na mreži

Poruke: 2543



« Odgovor #37 poslato: 16.07.2008. 23:11 »

Prva Babina pricha

Zhiveo jednom jedan zeka Jerofejka. I taj zeka Jerofejka je zheleo da se provoza tramvajem.
-Zashto se ljudi voze tramvajem, a ja ne mogu?
Sačuvana

Fac me cocleario vomere!
Miroslav Ibic
Urednik
*****

Duh bunta: +39/-1008
Na mreži Na mreži

Poruke: 2543



« Odgovor #38 poslato: 17.08.2008. 00:53 »

Razlika u visini izmedju muža i žene

Muž: Išibao sam kćerku, a sada ću da šibam ženu.
Žena i kćerka (iza vrata): be be be be be!
Me me me me me me!
Muž: Ivane! Sobaru Ivan!
(ulazi Ivan. Ivan nema ruke.)
Ivan: Upravo tako!
Muž: Gde su ti ruke Ivane?
Ivan: Izgubio sam ih za vreme rata u žestini bitke!

Sabrana dela, str.620

Hoćete li da vam ispričam priču o toj koškici? To jest ne o koškici, nego o košoškici. Ili ne, ne o košoškici, nego o kokošoškici. Uh, bre! Ne o kokošoškici, nego o kukošiškici. Ma ne o kukošiškici, nego o kukošoški! Ili kukukoški? Ma ne, nije tako!
Zaboravio sam kako se zove ta ptica. A da nisam zaboravio, ispričao bih vam priču o toj kukukokorukukoški.

Sabrana dela, 458
Sačuvana

Fac me cocleario vomere!
Stranice: 1 2 [3]   Idi gore
  Pošalji ovu temu  |  Štampaj  
 
Prebaci se na: