Koliko je Nis provincijski grad?
100% i tako ce uvek biti sve do momenta kada su Nis (ili bilo koji grad osim prestonice) i Beograd u jednoj drzavi.
Provincija nije derogativ (a tako to mnogi ovde pretstavljaju) i u tome nema niceg loseg.
To nije ni simbol za nerazvijenost.
Provincija/provincijalac je kulturna odrednica. Novi Sad nije provincijski grad koliko god ne bio prestonica, na isti način kako Barselona nije provincija u odnosu na Madrid, ili Cirih u odnosu na Bern, ili Njujork u odnosu na Vašington, ili Glasgov u odnosu na Edinburg.
Dakle, te priče da je Niš provincija samo zato što nije glavni grad priča je za decu na času geografije, a ne za kulturološko-politički diskurs.
Lokal-patriotizam, nije zlo kakvim ga Aleksandar Kekenj predstavlja u npr temi o reformistickoj stranci. Lokal patriotizam je ugrozena vrsta i njegova klinicka smrt se ogleda u kulturnoj mimikriji drugih, severnih, regiona, u podrugivanju domaceg akcenta, dijalekta, proizvoda i slicnom.
Jedna od glavnih karakteristika provnicije jeste upravo to da insistira na svojim korenima, kakvi god oni bili. To ćeš uvideti ako budeš obišao sela po Makedoniji, Bugarskoj, Rumuniji, Mađarskoj, pa i Hrvatskoj, u kojima žive Srbi (u pograničnim krajevima). Jedino za šta se ti ljudi hvataju je tradicija, korenje, držanje do prošlosti i život u prošlosti. Na isti način mali gradovi u Srbiji (koji zbog ekonomskih prilika i državne opredeljenosti i vere u centralizam - umiru) imaju još uvek one stare kućice, oronule od starosti, neguju stare zanate i u praktičnom smislu takva mesta su više otvoreni muzeji nego što su funkcionalni politički subjekti (kao lokalne samouprave, opštine ili mesne kancelarije).
Kulturna mimikrija, usmerenost i kopiranje onog što je bolje, što je priznatije, što je oprobano kvalitetno, karakter je onih sredina, ali i onih pojedinaca koji su slobodni da priznaju kada je neko bolji, kvalitetniji, i - u pravu, kada je neko na boljem putu i kada bi mu trebalo priznati primat, ako je to put napretka i samog zaostalog područja. Tako će građani Niša početi da grade svoj grad onda kada budu promenili sistem vrednosti, pa i ukoliko ta promena sa sobom znači okretanje onim vrednostima koje su "sever", bio to Beograd, Novi Sad, bila to Subotica ili Kragujevac - odavno usvojili.
Ali za to je potreban veliki kulturni i politički preporod, za šta u ovom trenutku u Nišu nema snage (što dokazuje i akademsko insistiranje na onom svom, kakvo god to bilo; i toga sam se nagledao). Konzervativnost tih lokalnih glavonja je takođe jedan od faktora koji unazađuju grad i ne daju mu da - ako treba reći ću tu grubu reč - da uveze evropske vrednosti i evropski način mišljenja.
U nedostatku istog, Nis ne moze ili mu je tesko da razvije nista sta je Nisu karakterno (npr. Burekijada) ili ista sta ima dusu. Jer da bi ikakva kulturna manifestacija zazivela na nacionalnom nivou mora prvo da se u koreni u domacoj javnosti. Pa makar to bio i sajam pornografije ili turbo-folka.
To je još jedna zabluda (a la Dexa Pantelejski, tj. Dejan Stojiljković koji tvrdi da su najveći niški brendovi burek, Piksi i tri padeža). Niš svakako može da održi i siguran sam da će održati i čak podržavati sve te provincijske, palanačke (pročitaj onu knjigu koju pominje prof. Dimitrijević, i na koju jedino ume da se pozove - Filosofija palanke, autora Radomira Konstantinovića) manifestacije. To će grad Niš napokon uvrstiti u maršute turističkih organizacija Evrope i Srbije pri promociji seoskog turizma. Ali to Niš neće učiniti evropskim gradom, niti će ga učiniti lepšim, prijatnijim i boljim mestom za život.