Vandalizam, neo-ludizam, ili...?
Nekoliko godina su Nišlije čekale da se na keju u centru grada postave korpe za otpatke i kada su radnici javnog komunalnog preduzeća ''Medijana'' konačno postavili deset vrlo ukusno urađenih korpi od čvrstog materijala, nepoznatim vandalima je bilo potrebno samo tridesetak dana da ih potpuno unište. Neko će pomisliti da je u pitanju rekord u uništavanju životne okoline, ali radnici ''Medijane'' i Nišlije kojima je gradski kej mesto za odmor i rekreaciju znaju da su ''noćne utvare'' prošle godine za samo jednu noć uništile dvadesetak korpi za smeće postavljenih na sijaličnim stubovima između novog Pantalejskog mosta i Đačkog ostrva. Osim toga nije retka pojava da po neka klupa sa keja osvane u reci, a oni pažljiviji šetači će primetiti da im je staza za šetnju sve kraća jer je neko noću uporno razgrađuje i materijal baca u korito reke. Međutim, nisu samo Nišavski kej i korpe za smeće na udaru huligana. Oni, koji za odmor koriste tvrđavu i druge gradske parkove svakodnevno nailaze na tragove noćnog orgijanja kao što su: razbijene noćne svetiljke, polomljene klupe, klackalice i druge dečije igračke, oštećeni kulturno-istorijski i nadgrobni spomenici, vulgarni grafiti /žvrljotine/ na spomenicima i novookrečenim fasadama, polomljene sadnice, počupano cveće i td. i td.
No, nije ova pojava svojstvena samo Nišu, što potvrđuju svakodnevni naslovi u sredstvima javnog informisanja u čitavom regionu pa i šire. Potsetimo se samo nekih: ''Vandali divljali u dvorištu osnovne škole'', ''Vandalizam u vrtiću u Majdanpeku'', ''Zapaljene džamije u Beogradu i Nišu'', ''Očerupano staro niško groblje'', ''Zlokobna poruka – oskrnavljeno 77 spomenika na katoličkom groblju u Novom Sadu'', ''Osvanuli antimađarski grafiti u Novom Sadu'', ''Srušen spomenik palim borcima'', ''Kamenovane prostorije Džemata Novi Bar'', ''Vandalizam na pravoslavnom groblju u Bihaću'', ''Demolirane kuće povratnika u Zadru'', ''Oskrnavljeni manastir Sveti Jovan Krstitelj, Nemačko groblje i Krst zaštitnik grada u Bitolju'', ''Vandalizam na stranim železničkim vagonima'', ''Derbi u senci ubistva navijača'', ''Navijači uništili južnu tribinu'', ''Uništeno nekoliko stotina automobila i autobusa u protestima mladih muslimana u Parizu'' ...
Ko su ovi savremeni vandali, ili neo-ludisti, šta ih tera na takvo destruktivno ponašanje i kako se boriti protiv ove pošasti savremenog društva?
Definicija i poreklo vandalizma
U savremenim enciklopedijama piše: Vandalizam je uništavanje javne ili privatne imovine, ili masovno javno vređanje, ponižavanje i nasilje. Glagol vandalizovati (vandalisme) potiče iz francuskog jezika i prvi ga je upotrebio Anri Gregoar, biskup Bloa, početkom 1794.godine, poredeći ponašanje francuske republikanske vojske sa Vandalima prilikom pljačke Rima 455 godine.
Vandali su inače jedno od brojnijih germanskih plemena čija je postojbina bila na prostorima Skandinavije i severne Nemačke. U drugoj polovini III veka nove ere oni su počeli prelaziti reku Dunav i pljačkati područje Rimskog Carstva. U nameri da se reši tog višedecenijskog ugrožavanja severnih granica Imperije, Konstantin I. Veliki je oko 330.godine dopustio Vandalima da se nasele u provinciji Panonija, na desnoj obali Dunava, gde su oni tokom IV. stoleća počeli prihvatati hrišćanstvo.
Međutim nova domovina i prihvatanje vere nisu smirili duhove i genetske porive Vandala tako da su oni već početkom V. stoleća krenuli u nove pljačkaške pohode po Evropi, zadržali se neko vreme u Španiji, /smatra se da je španska regija Andaluzija dobila ime po njima, odnosno da se nekada zvala Vandaluzija/, da bi konačno prešli i u Afriku gde su oko 430.godine na području bivše Kartagine osnovali svoju državu. U narednih tridesetak godina Vandali su svojim brodovima pljačkali istočna i zapadna područja Rimskog Carstva.
Istorija je zabeležila da se jedan od najvećih ''podviga'' Vandala odigrao 455.godine, kada su uspeli prvaliti u Rim i u nekih petnaestak dana pljačkali, palili i uništavali sve što im je palo pod ruku.
Do kraja V. stoleća Vandali su formirali kraljevstvo i proširili svoju državu koja je uključivala većinu područja Severne Afrike, Siciliju, Sardiniju, Korziku i Balearska ostrva. Međutim, usled međuplemenskih sukoba ovo kraljevstvo se nije dugo održalo. Zabeleženo je da se njegov poslednji kralj Gelimer predao Bizantima 534.godine.
Šta je ludizam
Razvoj društveno ekonomskih odnosa i procvat kapitalizma tokom 17. i 18. veka, a pogotovu uvođenje mašinskog načina proizvodnje ima za posledicu masovno izbacivanje radnika na ulicu, u bedu, glad i siromaštvo. Smatrajući da su za njihov težak položaj u društvu krive mašine, a ne aktuelni društveni odnosi, radnici tog ranog perioda britanske radničke klase organizovano su se borili protiv kapitalista i mašinskog načina proizvodnje, paljenjem skladišta, lomljenjem mašina i rušenjem fabričkih zgrada. Njihov organizator bio je Ned Ludd, po kome je pokret i dobio naziv ''Ludistički pokret''.
Vandalizam ili ludizam u savremenim uslovima
Obzirom da su Vandali kao narod davno izumrli, a društveni odnosi i svest radničke klase bitno promenjeni u poslednjih 200 – 300 godina, pitamo se šta je to što određenu kategoriju ljudi, pre svega iz redova mlađe populacije, praktično u svim delovima sveta, tera na tako destruktivno ponašanje?
Kao što su Vandali pljačkali prvenstveno iz koristoljublja, a ludisti uništavali mašine verujući da tako brane svoju egzistenciju, savremeni vandalo-ludisti imaju takođe neke svoje motive. Naime, u svetu nije registrovan niti jedan slučaj osnivanja organizacije ili grupe da bi se bavila vandalizmom. Analize ukazuju da je takvo ponašanje uglavnom svojstveno određenim interesnim grupama kao što su neofašističke, ekstremne nacionalističke, klero-nacionalističke, političke, kriminalne pa i navijačke grupacije. Imajući u vidu da se ovakve grupacije najviše eksponiraju u periodu velikih društvenih promena, kakve su inače na ovim prostorima u poslednjih dvadesetak godina, onda nije čudo što je došlo i do procvata vandalskog ponašanja.
Nosioci ovakvog ponašanja uglavnom su pojedinci, ali njihovo delovanje posebno dobija na značaju kada su u grupama jer su u stanju da podstaknu čak i velike grupe na masovno destruktivno ponašanje.
Kada se u našim uslovima pomene vandalsko ponašanje onda je prva asocijacija da iza toga stoje pripadnici ili simpatizeri skinsa, ili ekstremnih navijačkih grupa tzv. ultras-a.
Može li se i kako protiv vandalizma?
Da se vratimo niškom keju i domaćim vandalima s'početka naše priče. Uništavanje korpi za smeće, razgrađivanje staze za šetnju, lomljenje klupa, vulgarni grafiti i druge pakosti koje niški vandali, uglavnom pod okriljem noći, sprovode na gradskom keju ne mogu biti motivisani političkim, socijalnim, nacionalnim, verskim, ili drugim realnim motivima. Jednostavno nema logike, tu šetaju oni sami, njihovi roditelji, prijatelji. Kej nije vlasništvo poslodavca koji ih je isterao sa posla, nije nacionalno, verski, ideološki ni klupski obojen... Šta je onda u pitanju? Preostaju dva iracionalna motiva, bolestan um, ili razvrat potstaknuta savremenim stimulativnim sredstvima. Pošto je bolestan um stvarno retka pojava onda će pre biti razvrat, zapuštenost, nevaspitanje, nedovoljno ili nepravilno angažovanje, odnosno maniri koji se stiču u kući, u osnovnoj i srednjoj školi. Dakle loše vaspitanje i obrazovanje potpomognuti manjkavostima sistema, kao što su prodaja alkohola na kioscima i prodaja maloletnicima, neograničen rad noćnih klubova i kafića i td., direktni su uzroci vadalskog ponašanja.
Kako se onda boriti i suzbijati vandalizam u našoj sredini? Ako smo dobro definisali problem i šta bi mogli biti motivi takvog ponašanja odgovor se sam nameće odnosno preventiva je jedini lek. Dobro podržana medijska inicijativa usmerena na porodično i školsko vaspitanje, uz određene korekcije zakonske regulative u oblasti prometa roba i usluga i efikasnije delovanje policije i drugih državnih organa, sigurno bi doveli do značajnijeg suzbijanja vandalizma u našoj sredini.
I umesto zaključka:
Robert Ajnštajn je svojevremeno izjavio da fašizam i fašisti nisu opasni već je opasno društvo koje to posmatra i toleriše. Nešto slično bi se moglo danas prevesti i na vandalizam. Vandali su minorne grupice i njihovo ponašanje i učinak će zavisiti od našeg ponašanja. Indolencija i zabijanje glave u pesak pred vandalskim ponašanjem će im samo davati krila i inspiraciju za nove ''podvige''.
Kome smeta nišavski kej – vandalizam na delu
