E i meni se dogodilo nesto slicno.
Vozim se ja autobusom i kontrolor mi pridje i pita me decko da li imas karticu; ja mu odgovorim da; on onda ode dalje.
Pa ga onda malo kasnije opet vidim kako prilazi jednom decku i pita ga potpuno isto, a ovaj mu odgovori da.
Meni se to ucini sumnjivo pa ja pocnem da pratim kontrolora. I on tako ide od jednog do drugog coveka i postavlja im isto pitanje. Rekoh sebi, prva dva puta je mozda bila slucajnost ali ostali putovi sigurno nisu. U tom momentu otvorise se vrata autobusa i udje jos ljudi. Kad, sta, ono i njih pita dal imaju kartu. Svi odgovorise mesecna. STA?
Cemu promena? Da li smo stigli u neki drugi deo grada, gde govore drugim jezikom? Da li cu moci, uopste, da komuniciram s`nekim?
Od toliko pitanja jeza prodje kroz moje kosti, a onda okrenuh glavu i videh otvoren prozor. To je bilo sve sto mi je trebalo. Znao sam: moram odmah da sidjem!!!
Vrata su se otvorila... ja sam jurnuo ka njima, ne mareci za tudju bezbednost... culi su se krici... stepenice... klizave... pad
morala i ljudskih vrednosti, prouzrokovan je okretanjem ljudi ka idejnim (bozanskim) vrednostima, koje coveka teraju da se okrene ucenjima crkve koja teraju coveka u nedelanje (radi ne cinjenja greha) i ocekivanje nagrade za to svoje nedelanje. Umesto da ljudi delaju radi poboljsanja svog standarda (novcanog, socijalnog, kulturnog...) oni ocekuju nagradu posle smrti.
Evo me na stanici...
Odoh kuci.