Vrijeme

[maelstrom]

Ako nije prostorno, onda ne da nije bice, nego nije uopste.

nego, što jest između bića i uopće? je li prostor prostoran? je li biće i je li uopće?

prostor i vrijeme/tok omogućuju mjerenje, a sami su nemjerljivi (što ne znači automatski neograničeni, odnosno vječni). kad već za vrijeme uvodiš novi pojam zašto ne bi i za prostor? i on je nemjerljiv, dok je ono što banalna fizika i svakodnevno mišljenje podrazumijevaju pod prostorom tek njime omogućeno mjerenje u prostoru.

[milos]

Nauka/znanost predstavlja, izmedju ostalog, ali, cini mi se, i prvenstveno, izmisljanje sistema za mjerenje, i usavrsavanje istih.
Tako da mi danas mozemo precizno da izmjerimo duzinu odredjene stvari.
Njenu visinu.
Njenu masu.
Njenu brzinu.
Akceleraciju.
Snagu.
Njeno ovo.
Njeno ono.
No, izmjerivsi sve to u vezi sa odredjenom stvari, nismo je i shvatili.
Mozemo da izmislimo jos milion preciznih sistema za mjerenje odredjene stvari, da za svako njeno svojstvo izmislimo precizan sistem mjerenja, i opet je necemo shvatiti.
Da, jeste to tako, cini se beznadezno.
Ali sta da radimo, sem da mjerimo odredjenu stvar, a iako se i to cini beznadezno u vezi sa tim da je i shvatimo?
Zar da trkeljisemo kako ta stvar uopste i nije?
Pa taj nacin je automacko odustajanje od pokusaja da se odredjena stvar shvati.
To je automacko prihvatanje nemoci covjeka da shvati.

A sve odredjene stvari su samo prostorno udaljene jedna od druge.
Kada se priblizavaju, priblizavaju se prostorno.
Kada udaljuju, udaljuju prostorno.
Izmedju jednog odredjenog i drugog odredjenog dogadjaja postoji samo prostorna udaljenost.
Kada se odvija, odredjeni dogadjaj se odvija prostorno.
Vrijeme smo izmislili da bismo mjerili ta prostorna odvijanja.
Jebo ga ti!