vidim da se patite oko ove nimalo lake tematike, pa bih želio samo uputiti na jednu stvar
Moj trkeljavi prijatelj Maelstrom nije trkeljav zbog toga sto ja mislim da je trkeljav, vec ja govorim istinu kada kazem da je trkeljav zbog toga sto on jeste trkeljav.
Kada govorimo o vremenu, uvelike nam pomaže Aristotel (pa onda i Hegel), i njegov odnos dinamis-energeia, tj.
možnosti i zbiljnosti.
Upravo bi i Aristotel kazao kako Maelstrom nije trkeljav zbog toga sto mi mislimo da je trkeljav, vec mi kazemo istinu kada kazemo da je trkeljav zato sto jeste trkeljav.
A Hegel bi mozda kazao drugacije?
mi smo podijelili vrijeme na tri njegove razine, ali moramo biti oprezni u tumačenju tih razina.
Vrijeme, kao mjeru postojanja, a koja ne sluzi nicemu sem da bismo mjerili postojanje dakle, podjelismo...
jer, ako se malo upustimo u mišljenje o tome, vidimo da prošlost nije jer je više nema,
Proslost je dakle jedan podiok vremena, a vrijeme je mjera za postojanje, sto znaci da je proslost samo mjera za postojanje.
Daklem, proslost ne da ne postoji zbog toga sto je vise nema, vec ne postoji zbog toga sto je nikada nije ni bilo.
Ustvari, ti si ovdje govorio o postojanju, a govorio da govoris o vremenu.
Sve se desava samo fizicki-prostorno.
Nista se ne desava ako se ne desava fizicki-prostorno.
A fizicki-prostorno kretanje moze da tece prema naprijed, nazad, gore, dolje...
Nikako prema proslosti, odnosno sadasnjosti, odnosno buducnosti.
Zamisli, ti si sada zakoracio jedan korak prema naprijed, pa kazes kako si zakoracio u buducnost.
Pa nisi.
Kada si zakoracio, zakoracio si jedan korak fizicki-prostorno.
Daklem, ne tece vrijeme, vec postojanje.
A vrijeme smo izmislili da bismo mjerili taj tok.
vidimo da budućnost nije jer je još nema,
Daklem, ti si ovdje misli reci kako vidimo da buduca desavanja nisu jer ih jos nema.
Pa zasto si onda rekao buducnost, a ne buduca desavanja?
a isto tako vidimo da ni sadašnjost nije jer nikada ne možemo reći: ovo je sada.čim smo to izrekli to već više nije.
Opet si pricao o postojanju, a pricao kao da pricas o vremenu.
Daklem, sadasnja postojanja jesu, i mi ih konstatujemo osjetilima.
Kada smo osjetili odredjeno, tacno smo osjetili.
U vjecnom procesu, to osjeceno vise nije isto.
Ali mi pratimo proces osjetilima, i svaki osjet je istina.
Proces tece.
Zajedno sa njim i osjetila.
Svaki osjet je dakle istina.
Dakle, sve sto smo ikada osjetili, bilo je sada.
Jerbo sve i postoji samo sada.
Odnosno, ne postoji to sada u vremenskom smislu.
Nego u fizicki-prostornom.
Nema vremenski udaljenih postojanja.
Tu su samo fizicki-prostorno udaljenja postojanja.
Daklem, docim pokusamo da interpretiramo jedan dogadjaj, taj dogadjaj vise nije taj, jerbo je prosces.
Vec je daklem nesto drugo.
Istinu uvijek samo osjetimo, jerbo samo osjetila savrseno korespomdiraju sa stvarnoscu.
Interpretacija dolazi naknadno.
Ako cemo govoriti o tacnoj interpretaciji, onda ce to biti interpretacija kojom cemo konstatovati sta smo osjetili.
No, sta ce nam interpretacija istine kada istinu vec osjecamo?
kako ne bismo ostali na bespuću, potrebno je sjetiti se spomenutog odnosa d-e i onda tstvar postaje donekle jasnija (ali i nejasnija).
Sta?
Znaci, kako ne bismo ostali na bespucu, potrebno je da se sjecamo odredjene interpretacije?
Ali ako se prisjetimo odredjene interpretacije to ne znaci da smo se uklonili bespucu.
ono što je bilo u prošlosti, ono jest i u sadašnjosti i u budućnosti (i obrnuto u svim slučajevima), ali jest po možnosti, mogućnosti (dinamis), ali još nije ozbiljeno (energeia).
Nista nije vremenski udaljeno od nas, vec samo fizicki-prostorno.
Ono sto nam se desavalo blisko, desava se nekomu negdje udaljeno, i moguce je da ce se opet nama desavati.
Korespomdirajuci fizicki prostorno sa okruzenjem, moguce je da cemo opet dozivjeti isto ili slicno prethodnom.
To si rekao, a misli da govoris nesto drugo.
No, nisi govorio nesto drugo.
vrijeme jest dakle razvoj onoga što jest koje putuje ka sebi, ka svom sve istinskijem ostvarenju, ozbiljenju. klica jest klica, ali je ona po mogućnosti i drvo i plod, a vrijeme je razvoj klice od sebe same do drveta, pa do ploda i ponovno natrag do klice...
E, ovo je vec trkeljisanje.
Zesce trkeljisanje.
Pera u nebesa!
Ave!
