Stranice: 1 2 [3] 4   Idi dole
  Pošalji ovu temu  |  Štampaj  
Autor Tema: Sta je kic  (Pročitano 7172 puta)
Plodni bizon
Posvećeni mislilac
*****

Duh bunta: +52/-50
Van mreže Van mreže

Pol: Muškarac
Poruke: 2995



WWW
« Odgovor #30 poslato: 19.10.2007. 04:52 »

Da, ima tu par takvih boja koje su rezervisane za kic, ali je kralj kica definitivno pink, odnosno roze.

Jedna zanimljivost. Da li ste primetili slike koje vise u kafanskim i restoranskim prostorima? Ja sam ih vidjao i po nekim mestima koja se deklarisu kao rok ili lokali za hevi metal muziku i promociju mladih bendova, ali je kic izrazitiji kod ovih prvih. Kafanske slike me uvek zaprepaste svojom neskladnoscu, koje se nalaze sasvim van konteksta, i to po difoltu van svakog prihvatljivog rezona. Evo nekih primera.

Okaceno u restoranu u kojem se chuje iskljuchivo turbo folk:




Okaceno u primitivnoj kafani, futurizam na kitsch nacin:




Pseudotuga u seoskoj birtiji:

Sačuvana
Vidovita Rino
Pouzdano!
*****

Duh bunta: +26/-1008
Van mreže Van mreže

Poruke: 2011



« Odgovor #31 poslato: 19.10.2007. 11:11 »

Kolke noge ima ovaj konj, jel to tako imaju noge od detinjstva i uopshte im ne rastu?
Sačuvana
maelstrom
Posvećeni mislilac
*****

Duh bunta: +25/-4
Van mreže Van mreže

Pol: Muškarac
Poruke: 777


ocean pospremljen u kutije


« Odgovor #32 poslato: 08.11.2007. 00:10 »

Evo ulomka s pokušajem definicije kiča iz Gadamerovog "Nasljeđa Europe" (Matica Hrvatska, str. 57, 58 i 59), donekle se nadovezuje i usustavljuje ono o čemu sam bio govorio:

Ako dobro vidim, kič postoji tek otkad postoji potreba za nečm zajedničkim koje više nije za sve tu kao samorazumljiva pretpostavka. Neka se, recimo, pomisli na samorazumljivost kojom se u velikoj povijesti slikarstva reprezentativna slika imperatora, sa svim njegovim nama tako dalekim atributima konja i opreme i maršalske palice, ipak posve prilagodila carskome liku. Ili neka se pomisli na svetačku sliku, koja pri svoj mijeni shvaćanja nikada ne djeluje kao prerušavanje ili maskiranje, jer kao samorazumljiv izraz pobožnog obožavanja uključuje ono samorazumljivo osjetilne pojave. Tek otkad više nema takve samorazumljivosti, postoji posezanje za efektom koje povezujemo s fenomenom kiča. Cilj koji se na taj način želi postići i širiti može biti i vrlo plemenit, ali kič koji služi dobrim svrhama nije bolji od onoga koji je isključivo komercijalan. Zato se kič ne smije promatrati jednostavno kao negativan kvalitativan pojam. Neko djelo lošije kvalitete ne mora biti kič. Tako vjerujem da ondje, gdje nema pojma umjetnosti koji se etablirao kao vlastito stajalište u oslobađanju od svih drugih zajedničkih momenata, ne može biti ni kiča. To ništa ne govori o razini oblikovanja kao takvoj. Uz svu imitaciju koja se u njoj osjeća, u seljačkoj umjetnosti nema kiča. U njoj se, štoviše, recimo u slikanju na staklu, zrcali samorazumljivost zajedničkih sadržaja, bili oni religijske ili profane naravi. Draž takve naivne umjetničke vježbe jest baš u tome da se ovdje samo od sebe pojavljuje ono što se u nastojanju umjetnika u našem današnjem svijetu ispunjava samo u rijetkim uspjelim djelima. Umjetničko djelo koje je uspjelo uvijek je uspio pokušaj sjedinjenja onoga što se raspada.
To ću ilustrirati jednim primjerom: pjesničkim djelom Paula Celana, čija oblikovna snaga doslovce izgara u njegovoj zadaći. Bila je to zadaća omogućiti da iz smisaonih i zvučnih fragmenata, koji leže jedni uz druge poput ruševina, ipak proizađe nešto kao glazba, nova igra prožimanja nesjedinjivoga. U rijetkim trenucima, u kojima tada neki čitalac doista razumije pjesmu u njezinu nutarnjem jedinstvu, najednom je tu nešto opće, nešto što sada važi kao samorazumljivo. Na tome očitavam što se promijenilo, a što je ostalo. To nije više neko zajedničko stilsko jedinstvo, kakvo, recimo, u pogledu velikih umjetničkih razdoblja prošlosti čak i obrazovani laik tako snažni isheća da ne može razlikovati osobni stil pojedinog umjetnika. Sada se prije čini da stil ne postoji, nego se traži, i današnjem je umjetniku, otkad da ne obvezuje nikakva tradicija koja samorazumljivo važi, potreban dug proces traženja da bi pronašao svoj vlastiti rukopis - upravo takav rukopis koji je njegov, a ipak treba biti čitak. Očito se radi o zadaći za obje strane, za umjetnika, koji traži čitak rukopis, i za čitaoca, koji se tako reći mora uživjeti u taj rukopis i u ono što on kaže.
Sačuvana

Lanci na rešetkama,
zid te od sveta deli -:
spasao si se, samo
k o g a  si spasao, je li?
maelstrom
Posvećeni mislilac
*****

Duh bunta: +25/-4
Van mreže Van mreže

Pol: Muškarac
Poruke: 777


ocean pospremljen u kutije


« Odgovor #33 poslato: 08.11.2007. 00:43 »

Istina, danas nema samorazumljivosti. Čak i ako je nekoć moglo, a zasad se čini da jest, danas ništa ne može biti samo sebi kontekstom. Ipak moram, kad bolje promislim, kritizirati Gadamera na ovom mjestu i to poglavito način na koji historijski shvaća i primjenjuje pojam samorazumljivosti.

Kako je bilo nekoć, možemo samo slutiti, ali s ove razdaljine, izgleda, ne libimo se pravilo epohe primijeniti i na psihu njezinih individua koje su, što se katkad previđa, njezin isključivi sadržaj. Povijest nam se, sve do Francuske revolucije ili, u kranjem slučaju, do postmodernog raspada, tako shvaćena (bolje reći za-hvaćena) znade učiniti neodoljivo kohezivnom, ponukati nas na kojekakve historijske materijalizme i linearna objašnjenja. Ali ipak ostaje neodgovoreno pitanje - je li uistinu bilo tako?

Pisani tragovi, najvjerodostojnija svjedočanstva povijesnog života, beziznimno djela su učenjaka i istaknutih individua, one kreme koja je pod vlašću zajedničkog diskurza, uglavnom kršćansko-humanističkog (govori se o Europi, da se razumijemo), vrednovala umjetnost. Onih koji, uvjetno rečeno, ne bi da danas žive uživali kič. Nije vrijeme vrednovalo umjetnost, to su činili ljudi. Gadamer nekritički pretpostavlja postojanje svim klasama zajedničkog estetskog ideala kroz povijesne epohe, a taj zaključak izvlači iz samog postojanja onih povijesnih, konkretno: povijesno-umjetničkih, epoha do prvog rasapa, ako ćemo po Hegelu - ostvarenja, čija se sjena nad Europu nadvila pod stjegovima Francuske revolucije.

Prigodno izjednačavati vječni problem slobode s njegovom modernom formulacijom, kao da se sam problem pojavio tek s Prosvjetiteljsvom...

Dakle, Gadamer ovdje bitnu činjenicu da su oni estetski neobrazovani (ako uopće smijem koristiti takvu konstrukciju, što je pitanje za drugi topic), pravo glasa izborili tek u odjecima Revolucije, a do nje same vjerojatno i nisu, barem ne slobodno, sudjelovali u toj samorazumljivosti epohe. Smiono se razbacuje 'samorazumljivošću', kao da je sama po sebi samorazumljiva, previđajući onaj bitni (prevladavajući?) 'stalež' kič-publike o kojem je na ovoj temi čitavo vrijeme i riječ.


U trendu promatranja umjetnosti na dosadašnjoj ne-fenomenološkoj razini, nakon svega ovoga, moja je pretpostavka da u vrijeme stvaranja svako djelo ovisi o kontekstu, da samorazumljivosti bez obrazovanosti nema, a tek vrijeme veže na djelo onaj 'duh sadašnjosti u prošlosti' (što je istovjetno prošlosti u sadašnjosti) koji po Hegelu čini njegovu bit te ga odlijepljuje od suvremenih prilika u kojima je nastalo dajući mu univerzalni karakter ili ga pak odlažući u zaborav.
« Poslednja izmena: 08.11.2007. 01:36 maelstrom » Sačuvana

Lanci na rešetkama,
zid te od sveta deli -:
spasao si se, samo
k o g a  si spasao, je li?
maelstrom
Posvećeni mislilac
*****

Duh bunta: +25/-4
Van mreže Van mreže

Pol: Muškarac
Poruke: 777


ocean pospremljen u kutije


« Odgovor #34 poslato: 08.11.2007. 17:27 »

Po onoj konstataciji značilo bi da su svaki trend i pomodnost kao pokušaji prisilnog uvođenja samorazumljivosti također kič. Koliko je tomu tako?

Uistinu, uživači mode najčešće ne razumiju estetski okvir onoga što se uživa, njihovi su motivi izvanestetski. To bitno nerazumijevanje jedna je od dosad navedenih odlika kiča. Je li stvar samo u tome ili tu ima još nečega? Napominjem, ovdje se ne radi o umjetnosti u užem smislu, ali načini proizvodnje i percepcije odjevnog predmeta i izoliranog umjetničkog djela imaju neka temeljna zajednička obilježja koja ih čine podobnima za komparaciju.
Sačuvana

Lanci na rešetkama,
zid te od sveta deli -:
spasao si se, samo
k o g a  si spasao, je li?
Domaci I.
Urednik
*****

Duh bunta: +125/-94
Van mreže Van mreže

Poruke: 5392



WWW
« Odgovor #35 poslato: 09.11.2007. 03:57 »

Ono sa samorazumljivošću, ako to treba da znači stavljanje van bilo kakvog konteksta, iz današnje perspektive bilo bi kič par excellence. Pogledajte ovo:



Kao posuda za ispijanje neke tečnosti ovaj predmet jeste kič. Međutim, postavljen u nekom kontekstu izložbenog prostora, uz još neke ili konceptualno bez ičega više, mogao bi da bude umetnički predmet.



Isto onako, van konteksta ovi pištolji izgledaju potpuno besmisleno. Na morbidan način time se vređa svaki smisao stvari, simbola, možda bih to nazvao morbidizacijom sveta. Šta traže, do đavola, ti pištolji tu? Van konteksta (kao činija za cveće) - ništa. Sa kontekstom - simbol su morbidizacije/izopačavanja predmeta, stvari (recimo).



Pogledajte ovu šolju za malu i veliku nuždu. Čemu to zlato ili ta pozlaćenost? Kakva je funkcija zlata u samorazumljivosti predmeta? Nema tog smisla i zato je predmet kič. A kada bismo ovu šolju postavili van upotrebne funkcije, već doveli u kontekst sa nečim, ona bi mogla da posluži opet kao simbol nekakve otuđenosti, odvojnosti od smisla, nezgrapnosti, disharmonije, pa čak mi se čini da bi mogla poslužiti i kao simbol samog pakla.



Ovo je jedan ordninarni kič predmet na koji smo verovatno navikli jer ga možemo videti svaki put kad izađemo na ulicu bilo kog grada u svetu. Pitao sam se na trenutak može li ovo da bude kič predmet koji se nikako ne može podvesti pod kontekst koji bi ga mogao učiniti elementom nekog umetničkog prostora. Izgleda da može. I da taj momenat u stvari važi za sve dosadašnje primere. Oni upravo prikazuju iskrivljenost društvene stvarnosti simbolišući bit kiča, sopstveno o(be)značenje u kontekstu umetničkog dela.

Na isti način, međutim, kako bismo bili u stanju iskoristiti kič predmete za jedan umetnički ambijent, možemo iskoristiti i gotova umetnička dela, odnosno ono što se pre recimo dve i po hiljada godina smatralo vrhunskim umetničkim ostvarenjem. I to delo sada dobija naročitu vrednost, međutim kao elemenat u jednoj povećoj umetničkoj slagalici. Taj eksponat od pre dve i po hiljada godina doveden u vezu sa drugim eksponatima prestaje biti umetnička figura.

U stvari, vodeći se strogim kriterijumima samorazumljivosti, odnosno gledanja na delo van konteksta, čini se da bi antička ostvarenja bila iz današnje perspektive totalni kič. Kao što bi bilo kič danas izraditi bilo kakav kip poput onih koji su tada rađeni.

Po onoj konstataciji značilo bi da su svaki trend i pomodnost kao pokušaji prisilnog uvođenja samorazumljivosti također kič. Koliko je tomu tako?

I prema ovome što sam ja rekao svaka moda je kao standard koji ne postavlja pitanja, koji je gotov i koji nije potrebno ispitivati, zaista ono što postavlja samorazumljivi predmet kao kič. Međutim, ako bi neki konkretni modni proizvod bio takav da ima za cilj jedino pokriti deo tela i tako zaštititi ga od zime ili sunca, ne referišući ni na šta drugo, modni proizvod ili modni trend ne bi mogao da bude kič, već predmet kao što je i čajna kobasica, kreker, računar ili šta od drugih čisto upotrebnih stvari.

Jedini problem je što bi se modna industrija ugasila ukoliko bismo na njene proizvode gledali na ovaj način, tako da će izgleda biti u redu stav da je modni trend uvek van konteksta, a opet višeznačan, tako da su njegovi proizvodi kič predmeti.

Uistinu, uživači mode najčešće ne razumiju estetski okvir onoga što se uživa, njihovi su motivi izvanestetski.

Neko reče da je to bitna odlika ali - kič čoveka, a ne kič predmeta. Predmet nema ništa s tim što neko nije u stanju da ga razume, kakav god bio. Kič čovek je onaj koji ne vidi da je nešto kič i prihvata dati predmet kao deo aktuelne kulture i kulturne vrednosti. Svako ko uviđa, međutim, da je nešto kič, zgražava se nad njim, ali ga ipak predstavlja sa sobom (npr. neka idiotska odeća - vidi sliku "pank kič"), ne može se smestiti međ kič ljude, jer postaje eksponat, umetnička figura, a kič predmet onaj element u novokomponovanom ambijentu.



Citat
Napominjem, ovdje se ne radi o umjetnosti u užem smislu, ali načini proizvodnje i percepcije odjevnog predmeta i izoliranog umjetničkog djela imaju neka temeljna zajednička obilježja koja ih čine podobnima za komparaciju.

O tom izolovanom umetničkom delu bih voleo da se porazgovara. Mislim se kako bi to izgledalo. Jer ako bi izrada onih predmeta koje vidimo u ovoj poruci (zakačene slike) mogle biti umetnička dela u bilo kojoj umetničkoj epohi, onda umetnosti nema. I ne bi je moglo biti. Ako je, pak, drugačije, i ovi predmeti ne mogu biti nikada i ni pod kojim uslovima smatrani umetničkim ili slabim umetničkim delima, trebalo bi naći ono što ih veže (a ja mislim da sam to pronašao i tiče se upotrebne vrednosti, potrošnog karaktera, pa čak možda i toga što uvek "progovaraju" nekim kvazi-moralnim jezikom, mešavinom moralnog i estetskog koji se u potpunosti suprotstavljaju u kič predmetu).
Sačuvana

debeli dud
Nazionalist
****

Duh bunta: +9/-18
Van mreže Van mreže

Poruke: 477



« Odgovor #36 poslato: 10.11.2007. 13:48 »

Kič je niskovredno stvaralaštvo sa umetničkim pretenzijama i ciljem dostupnosti što širem krugu ljudi. Najčešće povlađuje nerazvijenom ukusu i izvesnim potrebama ljudi koje su na granici vrednosne i moralne neprihvatljivosti, ali sa jakim emocionalnim nabojem. Radi zaštite od negativnog uticaja kiča u svim sferama života pojedine zemlje pribegavaju većem oporezivanju ili zabrani distribucije takvih proizvoda. - Wikipedia
Sačuvana
Plodni bizon
Posvećeni mislilac
*****

Duh bunta: +52/-50
Van mreže Van mreže

Pol: Muškarac
Poruke: 2995



WWW
« Odgovor #37 poslato: 12.11.2007. 00:35 »

Radi zaštite od negativnog uticaja kiča u svim sferama života pojedine zemlje pribegavaju većem oporezivanju ili zabrani distribucije takvih proizvoda.

A sta cemo sa kicem u medijima? kic ponasanjem? kic politikom? kic znanjem?
Uostalom u vremenu kada nije jasno ni sta je umetnost, kako i ko je sposoban da kaze sta je kic?
Sačuvana
Branko
Slobodni mislilac
****

Duh bunta: +11/-2
Van mreže Van mreže

Pol: Muškarac
Poruke: 366



« Odgovor #38 poslato: 17.12.2007. 18:09 »

A sta cemo sa kicem u medijima? kic ponasanjem? kic politikom? kic znanjem?

    Takođe bih postavio pitanje o ikonografiji. Da li je ikonografija kič? Video sam na diskusiji o tetoviranju i tetovažama da ljudi tetoviraju svece, i to izgleda kao na nekoj ikoni. Koliko je bitna podloga u svemu tome? Ako je ikona pisana na drvetu predviđenom za ikone umetnost ili zanat, da li je i crtanje ikona po telu umetnost ili je ipak kič?
Sačuvana
Popper
Narodni mudrac
**

Duh bunta: +0/-0
Van mreže Van mreže

Poruke: 19



« Odgovor #39 poslato: 19.12.2007. 18:34 »

Kič je sve ono što vrijeđa estetsku "tvar" u nama. Estetska "tvar" je istančan ukus za lijepo. Njega posjeduju samo nepatvorene estete. Oni su obično preosjetljivi na senzacije i emanacije iz okoline, tako da mikroskopskom tačnošću mogu odrediti različite intenzitete lijepog kao takvog.
Sačuvana
Plodni bizon
Posvećeni mislilac
*****

Duh bunta: +52/-50
Van mreže Van mreže

Pol: Muškarac
Poruke: 2995



WWW
« Odgovor #40 poslato: 20.12.2007. 13:20 »

Popper, mozes uzeti slicicu g. Karla Poppera iz galerije, dodata je jutros.

Inace, u onoj gore pomenutoj knjizi Abrahama Mola, pominje se ovo nesto o cemu sam i ja govorio: Kic je odnos izmedju coveka i stvari a ne stvar, on je pridev a ne imenica, to je tacnije receno estetski nacin odnosa prema okolini.
Sačuvana
Popper
Narodni mudrac
**

Duh bunta: +0/-0
Van mreže Van mreže

Poruke: 19



« Odgovor #41 poslato: 20.12.2007. 19:20 »

Hvala, hvala.
Sačuvana
Domaci I.
Urednik
*****

Duh bunta: +125/-94
Van mreže Van mreže

Poruke: 5392



WWW
« Odgovor #42 poslato: 21.12.2007. 20:10 »

Takođe bih postavio pitanje o ikonografiji. Da li je ikonografija kič?

Po mom mišljenju, ikonografija mora biti kič iz ortodoksno-umetničke perspektive. Sve što ima multifunkcionalnu ulogu, dakle, sve što neposredno služi još nečemu, a ne umetničkoj recepciji (koja može biti i prožeta društveno-političkom tematikom i kritikom), moralo bi biti kič (po definiciji kiča).

Tu se nalazi i kalendar koji obiluje umetničkim delima pored onih neizbežnih brojeva. Mada, videh malo pre da se ustanovljava kalendar kao umetnički medij. To je izuzetno postmodernistički, ukoliko se uzima kao ironija ili parodija, ali ako se misli ozbiljno - čist kič.
Sačuvana

cheguevara
Sumnjiv tip
*

Duh bunta: +0/-1
Van mreže Van mreže

Poruke: 2



« Odgovor #43 poslato: 10.05.2008. 16:44 »

Srbija... Zvrko
Sačuvana
Domaci I.
Urednik
*****

Duh bunta: +125/-94
Van mreže Van mreže

Poruke: 5392



WWW
« Odgovor #44 poslato: 02.07.2008. 12:55 »

Evo još jednog ultra-kič predmeta: krstača u tržnom centru Merkator u Nišu.



Spotovali smo ga Rino i ja, oko nedelju dana po otvaranju TC-a.

Zanimljivo pitanje bi bilo tražiti objašnjene: zašto je ova krstača (križ-otina) - kič?
Sačuvana

Stranice: 1 2 [3] 4   Idi gore
  Pošalji ovu temu  |  Štampaj  
 
Prebaci se na: