Pjesništvo spram filozofije

[asophos]

trebamo razlučiti do sada rečeno; složili smo se da su pjesnici ispod filozofa, ali ne odmah ispod njih. ispod njih su oni koji se bave trajnim bivstvima, a to su matematičari, jer znamo da su i u idejama brojevi igrali skoro najznačajniju ulogu, pa ih platon u trenucima smješta gotovo ravnopravne idejama, o tome dobro piše barbarić u 1. tomu hrestomatije, ne znam točno čije je izdanje, ali je to izdanje značajna literatura za platona na studijima, bar kod nas.
moram vas obojicu podsjetiti na značajnu ulogu misterija u životima svih većih filozofa, od pitagore sve do aleksandra velikog (kojeg ne učimo kao filozofa), kako orfičkih tako eleuzinskih i inih, pa tako i u platonovu životu. a da ne govorim o ulozi apolona u njegovim dijalozima, pa pojavu konja kao vječitog primjera (bilo koji dijalog da se pažljivije pročita) koji je kao mjesečev kopitar bio žrtva artemidi, a kao običan konj žrtva posejdonu; a platona kada posmatramo iz današnjeg gledišta kao onog za kojeg nam kažu da je bio racionalan, te da je uvijek koristio ratio te tako i razmišljao moramo pripaziti na sve te opaske koje su došle u različitim tumačenjima i različito se, posebice kroz kršćanstvo, interpretirale. platona, prije svega, moramo uzeti kao GRKA, čitamo kraj fedona i vidimo sokratovu žrtvu asklepiju, kao čin ozdravljenja, tj.prelazak iz ovoga života kao bolesti duše u onaj život kao ozdravljenje; i zaista moramo paziti na sve te detalje; većina je tih ljudi, tadašnjih filozofa bila posvećena u misterije, znali su tajne egipta (platon je tamo i putovao); naravno, sve se ovo može nekome učiniti smiješnim, ali smatram da se stvarno to sve treba uzeti zaozbiljno kad se govori o platonovu poštivanju starogrčkih božanstava, a i sam pristup tim se božanstvima ne treba uzeti olako, jer i sam platon govori, u politiku, protiv takovog način bogohuljenja u mitovima gdje se radnja prepričava nalik današnjim sapunicama i ondašnjim tragedijama, te kaže da se bogovi tako ne ponašaju, jer su dobri, lijepi i pravedni, što s te strane govori o njegovu ozbiljnomu svhaćanju tih bogova...

[maelstrom]

Dobro, a nameće se pitanje kako onda Platon integrira svoje prihvaćanje bogova u nauk o idejama?

[asophos]

nemam konkretan primjer kojim bih mogao iz njegovih djela argumentirati, al potrudit ću se pronaći nešto ovih dana. znam samo da ima veze sa sferama (sphairos), koji je poznati nauk u grčkoj, ima i kod aristotela (sfere zvijezda stajačica itd.), a nalazimo i u Corpus Hermeticum tekstovima vezu (jedno područje koje sada istražujem); naime, povezano je s time, mislim da je u timaju dobro objašnjeno, kako je bog Jedno, nezavisno njemu postoje ideje, nužnost, usud i kaos. on je onaj koji kaos dovodi u red, stvara kosmos, drži ih u redu i otpušta ih ravnomjerno kao borbu suprotnosti (politik); prije zeusa imamo krona, njegova oca, prije njega urana i geju koji nastaju...iz Jednog nastaju one sfere, a svaka sfera ima svog daimona; e, bogovi su ti daimoni; slično u H.Trismegistos - Corpus Hermeticum, imamo 7 kraljeva kosmosa koji daju mudrost i šalju čovjeka na zemlju; a za aristotelove sfere najbolje je pogledati lambda knjigu metafizike. mislim sve je to povezano.
znači bitno je da: bog je Jedno (Dobro, Lijepo, Pravedno, demijurg), a ideje su nezavisno njemu (ono dobro, ono pravedno, ono lijepo...) i postoje od-uvijek, za-uvijek - razlika je što one mogu biti u pri-sutnosti i od-sutnosti u svijetu, ovisi da li se o njima misli ili ne misli; bog stvara sfere (sphairos - grč.krugovi,kugle, planete) i unutar njih daimone, od kojih su neki roditelji zemaljskim bogovima.
ponavljam, nauk nije čisto platonovski, imao je preteče iz ranijeg perioda, a i poslije njega; ali znam da nam je to prof objašnjavao kao digresiju, tj. ne uči se to inače i nije toliko bitno, iako ja smatram da jest.

[sensej]

Bog ima mnogo svojih sinonima . Jedino Bog moze uciniti '' Da ne bude ono sto je vec bilo''. IDEJA JE PLATONOV BOG, SAMO STO NIJE OSUDJEN ZBOG TOGA STO UZIMA DRUGE BOGOVE KAO SVOJE ...SOKRATA OSUDIJE uzrecica '' TAKO MI PSA EGIPATSKOG BOGA''... A U DUHU JE HRISCANSTVA, JER NE UZIMA SE UZALUD IME...


 p.s.
 moje izvinjenje za neuredan text, nemam vremena za sredjivanje. Pozdrav !

[Branko]

   O tradicionalnom i modernom razumevanju razlike između filozofije i pesništva, Čarls Bernstin, pesnik:
   "Druga tradicionalna distinkcija filozofije i poezije sada zvuči anahrono: filozofija se bavi sistemom građenja i doslednošću, a poezija lepotom jezika i emocijom. Pored grotesknog dualizma ove distinkcije (kao da doslednost i zahtev za izvesnošću nisu emocionalni), ovo gledište pretpostavlja da poeziju i filozofiju treba definisati proizvodom njihovih aktivnosti, u prvom slučaju doslednim u drugom lepim tekstovima. Pre će biti da se ni filozofija ni poezija ne mogu definisati kao produkti filozofirajućeg i poetskog mišljenja, već kao procesi (aktivnost) filozofirajućeg ili poetskog mišljenja."

Charles Bernstein, "Writing and Method", iz Content's Dream, Essays 1975-1984,
Sun&Moon Press, Los Angeles, 1986, str. 218.