Da pokusam na neka pitanja ukratko da odgovorim...
1. Mitsko zaledje filozofije?
Mit je jedan od prvih oblika selektivnog misljenja, prvi proizvod upitanosti o tome kud vodi ovaj zivot, sta je istina, i slicno. Mit je kao preteca religije isto tako i preteca filozofije, mada se cesto sa njom i mesala, odnosno bila aktuelna cak i u vreme pojave principijelnog misljenja kakvom se filozofija, i uopste naucna praksa smatra. Mitsko zaledje filozofije je podrucje postavljanja pitanja i davanje mogucih odgovora na njih, na pitanja koja su verovatno sustinska za ljudsku egzistenciju, a koja kasnije preuzima filozofija, i na njih pokusava ali ne uspeva da da konacne odgovore (konacne ce dati mit i religija, kao dogmatski nacini misljenja). Filozofija unapredjuje (ako cemo govoriti u nivou progresa i progresivnog aspekta, sto nije bas precizno) to misljenje i iz dogmatike prelazi u kriticko misljenje, cime ukida mitsko misljenje (u svom kasnije periodu).
Na primer, evo kako se opisuje mitsko i misterijsko misljenje u knjizi Milosa Djurica - Istorija helenske etike, citirajuci Lieseganga... Kaze da misljenje kojim mi poimamo svet i zivot i sebe jeste racionalno-naucno misljenje, a ono kojim je to poimano u misterijama zove se mitsko-mistickim nacinom dozivljavanja sebe i sveta. U tom dozivljavanju [kaze Liesegang]:
".. covek se ne stavlja prema svetu kao prema sasvim od njega odvojenoj stvari po sebi, kojoj se on moze pribliziti samo zaobilaznim putevima misljenja i doskakivanjem s vesto izmisljenim aparatima, mikroskopom, durbinom, metarskom merom i terazijama, nego se stavlja u srz njegovu. On posmatra svet kao velik ziv organizam, kome on pripada kao sa celinom organski srastao clan, koji zato sto velikom organizmu duguje svoj sopstveni zivot, mora u sebi u manjoj razmeri sadrzavati iste elemente i zivotne snage. Za njega ne postoji nikakav neprekoraciv zid izmedju coveka i sveta, subjekta i objekta, coveka i coveka, coveka i boga. Njegov sopstveni organizam zivi sa svetom u organskoj svezi, i svet se ogleda u njemu... Jednakoza njega saznaje se samo kao jednako. Stoga on ne treba da najpre gleda samo u sopstveno Ja, da tu nadje na poslu iste snage koje prozimaju i svet: "On gleda i gleda, i duboko roneci u sebe drzi ceo svemir u dusi". "Ako u tom pravcu posmatramo vesti sto ih imamo o antickim misterijama, onda se moze reci da su misterijski kultovi i sve sto je s njima bilo u vezi isli bas na to da proizvedu takvo gledanje."
2. Odnos filozofije i pjesnistva?
O tome se govorilo na diskusiji
Pjesnistvo spram filozofije.
3. Sta znaci teorija?
Prema prevodu sa starogrckog, to znaci "umno gledanje". Mislim da se javlja s pocetkom srednjovekovnog nacina misljenja, meditacijama i slicnim. Cita se "theoria".
4. Objasniti stav: "Evropa je rodjena iz duha filozofije." !
Ovo nagadjam... mislim da moze i drugacije da se formulise, ali evo najkrace. Evropa je zamena za naucno misljenje, tehnicko doba i savremeni tehnicko-tehnoloski svet. A naucno misljenje, kao po staroj izreci da je filozofija majka svih nauka, izrodilo se iz filozofije, koja je kao principijelno [nereligiozno i nemitsko] misljenje pocelo da se razvija u Grckoj. Zato se kaze da je Grcka kolevka Evrope, ili evropske civilizacije.
5. Nastanak pojma filozofije (razracun sa Sofistima i sa pjesnicima)
Ovo mozes ili procitati na nekoj drugoj temi, verovatno na pesnistvu i filozofiji, ili kombinacijom tog i odgovora na pitanje o mitu i misterijskom misljenju kao preteci filozofskog misljenja. Uglavnom, filozofija se radja i opstaje zahvaljujuci upitnosti, kritickom stavu, sumnji u nesto sto je dato, tu pred tobom. Pesnici se ne pitaju o tom, oni pevaju i opisuju dato stanje. Filozof je tu da kao neki hirurg raspori stvarnost i stavi je pod lupu. Sofist je tu kao neko ko se ne trudi da da istinit odgovor, trudeci se na prvi pogled da radi na otkrivanju istine.
To neka ti bude samo uvod za dalje citanje. Postoji bezbroj knjizica koje se bave pitanjem nastanka anticke filozofije, gde se javljaju sva ova pitanja o pesnistvu, mitskom misljenju i slicnom.