Plodni bizon
Građanin

Duh bunta: +53/-53
Van mreže
Pol: 
Poruke: 2993
|
 |
« Odgovor #21 poslato: 22.10.2007. 19:25 » |
|
Nihilizam, o nihilizmu sa bloga uvod.blog.hr. Nakon citanja recite mi da li se ovo sve moze odnositi na nihilizam, i to onaj nihilizam koji se javlja kod Nicea u tacki koja spaja negativan i pozitivan nihilizam, odnosno ono kretanje ka dnu i odstranjivanju svega slucajno nabacanog u nasu svest, do u momenat kad sve krece novim putem u pitanje i donosenje novih vrednosnih tablica:
Evanđelje po Mateju, 18, 1-3 U onaj čas pristupe učenici Isusu pa ga zapitaju: "Tko je, dakle, najveći u kraljevstvu nebeskom?" On dozove dijete, postavi ga posred njih i reče: "Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko...''
Lao Ce, Dao De Jing Kad si prozreo svijet, vječna sila vrline [de] ne napušta te, i vraćaš se u djetinjstvo. (§28) Ako sabereš dah, postaješ voljan, nije li moguće vratiti se u djetinjstvo? (§10) Tko čuva izobilje vrline [de], nalikuje djetetu... Krhke su djetetove kosti i nježne tetive, ali mu je držanje ispunjeno snagom. (§55)
Karl Jaspers, Uvod u filosofiju Čudesan dokaz da čovek kao takav izvorno filosofira predstavljaju pitanja djece. Nije rijedak slučaj da se iz dječjih usta čuje ponešto što po svom smislu zadire u srž filosofiranja. Ispričat ću neke primjere: Jedno se dijete čudi: ''Stalno pokušavam mislti da sam netko drugi, pa ipak sam to uvijek opet ja.'' Taj dječak dodiruje porijeklo svake izvijesnosti, svijest o bitku u samosvijesti. On se čudi pred zagonetkom bitka vlastitog Ja, pred onim što se ne može pojmiti na temelju bilo čega drugog. I pitajući, stoji pred tom granicom. Drugo neko dijete čulo je priču o postanku svijeta: u početku Bog stvori nebo i zemlju... pa ubrzo zatim pita: ''A što je bilo prije početka?'' Taj je dječak spoznao da se pitanje nastavlja u beskonačnost, da razum ne može zastati i da nije u stanju naći konačan odgovor. Drugom djetetu, koje se za vrijeme šetnje našlo pred nekim proplankom usred šume, pričaju bajke o vilama koje u toku noći na tom mestu plešu kolo... ''Ali vila uopće nema...'' Tad mu pričaju o stvarnosti, motre gibanje Sunca, objašnjavaju giba li se Sunce ili Zemlja, iznose razloge koji idu u prilog tome da Zemlja ima oblik kugle i da se giba sama oko sebe... ''Ah, pa sve to nije istina'', kaže djevojčica, lupivši nogom o zemlju, ''pa zemlja stoji čvrsto. Ja ipak vjerujem samo ono što vidim.'' Na to joj odgovaraju: ''Onda ne vjeruješ ni u dobrog Boga, jer ni njega ne možeš vidjeti.'' Djevojčica se trgne, i sasvim odlučno kaže: ''Kad njega ne bi bilo, ni nas ne bi bilo.'' To dijete je potreslo čuđenje pred postojanjem: postojanje nije samo sobom dano. Dijete je pojmilo razliku između pitanja koje se odnosi na neki poseban predmet u svijetu i pitanja o bitku i našem postojanju u cjelini. Druga se djevojčica, idući u posjetu, uspinje stubištem. I shvati kako se sve mijenja, i teče, i kako sve prođe kao da nije ni bilo. ''Ali mora postojati nešto trajno... to što se sada uspinjem stubištem do tetke, to ću zapamtiti.'' Čuđenje i strah od univerzalne prolaznosti i nestajanja bespomoćno traže neko rešenje. Čovek koji bi sve to sakupio mogao bi podnijeti izvještaj o bogatoj dječjoj filosofiji. Prigovor da su djeca to ranije čula od svojih roditelja ili drugih očigledno se ne može odnositi na ozbiljne misli. Prigovor da ta djeca ne nastavljaju filosofirati i da, prema tome, takve izjave mogu biti samo slučajne, previđa činjenicu da djeca često imaju genijalnost koja se izgubi kad odrastu. Kao da tijekom godina sve više ulazimo u zatvor konvencija i mnenja, u zatvor gdje se ništa ne otkriva i ne pita, gubeći pri tome djetinju bezazlenost. Dijete je još otvoreno prema životu koji se sam u sebi gradi, ono osjeća, gleda i pita, što se kasnije izgubi. Dijete zaboravi ono što mu se u jednom trenutku otkrilo i iznenadi se kad mu odrasli, koji to zabilježe, kasnije priopće što je sve reklo i pitalo.
Peter Sloterdijk, Kritika ciničkoga uma Zadaća je filosofije da, suočena s ''tvrdim činjenicama'', postavlja dječja pitanja. Poput ovih: zašto se ljudi ne podnose? Što ih primorava da se pripremaju za uzajamno atomiziranje? Filosof je onaj čovjek koji u sebi može odstraniti otvrdla, obikla i cinički verziranog suvremenika, koji će mu s dvije tri rečenice bez daljnjega razjasniti zašto je to sve tako i zašto se to ne mijenja s dobrim namjerama. Filosof mora pružiti priliku djetetu u sebi, koje to sve ''još ne razumije''. Tko to ''još ne razumije'' možda može postaviti ispravna pitanja.
|