Ako covek uzima stvari u svoje ruke sa ciljem da oslobodi covecanstvo morala, zar on vec nema neki unapred odredjeni plan, ideju, za koju drzi da je istinita i kojom se vodi. U tom slucaju ispada da je nihilista mahniti ubica koji go trci ulicama i pajserom razbija glave ljudima. Svaka misija, poduhvat, revolucija, ili kako vec zelite da to nazovete, je u stvari svesno delovanje u svrhu dostizanja nekog cilja. A ako je nihilizam odbacivanje svih vrednosti, onda je logicno da nihilista cak ni svoju misiju ne uzima za istinitu. Ispada da se nihilizam javlja iz dosade.
Stvar je u tome da se razluci kada se pojam Nihilizam koristi i u kojoj svrsi. Nietzsche govori cesto samo "nihilizam" kada misli na "pasivni nihilizam", ali isto tako govori i "nihilizam" misleci na "aktivni nihilizam", a to su dve skoro sasvim odvojene stvari. Naravno, moze biti da podrazumeva i oba u jednom pojmu nihilizma. Zato je potrebno pazljivo ga citati.
Primer sa covekom koji prestaje da veruje u vrednosti kao posledice nihilizma govori o tome kako deluje pasivni nihilizam. On je prosto receno rusilacki jer gleda istini u oci pa ako se ta istina ne poklapa sa onim sto on zivi ili sto je u njegovom zivotu i okolnostima predstavljeno kao vrednost/istina, on divlja, rusi, ne zeli da prihvati to sto mu je pred ocima i sto mu je dato. To je pasivni nihilizam. On je podloga za rusenje i pocinjanje nove izgradnje.
Aktivni nihilizam je preduzimljiv, i umesto same kontemplacije o bedi trenutnog stanja on prihvata macolu i ide da rusi ono sto je lose da bi na novim/zdravim temeljima izgradio nesto drugo.
Nihilizam je odricanje svake vrijednosti.
Tako i Nietzsche kaze, ali on tada misli na pasivni nihilizam, kao uslov radjanja aktivnog nihilizma.
Mislim da se on rađa iz treska one dvije dijalektičke faze ( teza -antiteza ) i predstavlja međufazu u njihovom međusobnom ispreplitanju u sintezu - novu vrijednost.
Slazem se da moze tako da se kaze, ali misleci i dalje na pasivni nihilizam kao uslov javljanja onog rusilackog, koji dodje kao "antiteza" ali i "sinteza" u ovom postulatu. Antiteza kao javljanje svesti o potrebi za rusenjem i samo rusenje, dok je sinteza u ovom slucaju dizanje novih vrednosnih lestvica.