Mjesto filozofije danas

[asophos]

još je jaspers govorio da je problem filozofije u tome što je ona u instituciji. naime, ona se danas nalazi u školstvu. škola, kao što znamo, dolazi od grčkog shole , što je označavalo dokolicu. dokolica je, po platonu i aristotelu, izvor filozofije. dokoni su se i bavili filozofijom.
danas nije takav slučaj. danas se ona nalazi kao obavezan predmet u srednjim nekim srednjim školama, no u tome je i problem, upravo u nazivu tog predmeta - filozofija. naime, ona se bavi povijesnim/historijskim pregledom razvoja mišljenja određenih filozofa, a ne filozofijom samom. filozofija sama po sebi nije nešto što se može staviti u udžbenike.
drugi je problem u tom nazivu vezan za zvanje koje nose profesori koji predaju taj predmet. naime, oni rade u školama, za državnu instituciju, i od države primaju novac. sjetimo se samo kako je platon nazivao ljude koji su prodavali mudrost te kakav je stav imao prema njima. to su bili sofisti, koji su svoja predavanja naplaćivali bogatim roditeljima, a predavali njihovoj djeci. naravno da znam kakav je sustav vrijednosti danas u nas prisutan, ali bez obzira na to, bar bi filozofi njemu trebali biti alternativa. podsjećam vas da je aristotel govorio da se filozofijom trebamo baviti poradi filozofije, a ne poradi koristi, te da je platon bio u pravu kad ih je nazivao koristoljubivima. ne govorim ovo zbog toga što su to njih dvojica rekli, nego kad se objektivno sagleda cijela situacija i uzmu sve stvari u obzir, odista ispada tako.
time dolazimo do zaključka da se cijela filozofija danas svodi na sofistiku, a današnji filozofi to nisu, nego su sofisti, slijedi iz svega gore navedenog...

postavljaju se pitanja u ovoj temi...
1.) trebamo li stoga mijenjati naziv tog predmeta, tog studija, tog zvanja iz filozofija/filozof u sofistika/sofist???
2.) je li moguće, i kako, danas odvojiti filozofiju od institucije, i je li to dobra stvar?
3.) je li moguće povratiti u pri-sutnost misli iz antičke filozofije i modernog čovjeka navesti na filozofiju kao takvu, a negirati današnji, znanstveni pristup filozofiji?

ja ću odmah odgovoriti, ukratko, i iznjeti svoje mišljenje o ovim pitanjima...

- ako bi filozofija ostala kao predmet u školama, trebalo bi promjeniti njezin program i naziv, te naziv zvanja u diplomirani sofist, s tim da se na tu stvar ne gleda kao na nužno negativnu, jer po definiciji sofisti su bili ljudi koji su za svoju mudrost primali plaću. što se tiče programa, on bi trebao u većini ostati isti, ali bi se trebao promijeniti naziv tog predmeta/kolegija u recimo povijest razvoja mudrosti, ili slično tome...
- ako je platon mogao osnovati akademiju, te ako je aristotel mogao odvojiti svoju peripatetičku školu od stare akademije, može se i danas osnovati slična škola, ali ne škola u klasičnom smislu, nego nešto slično tim, starim atenskim školama; bar moj prijedlog
- teško; potrebno je mijenjati čitav sustav vrijednosti...


oprostite na mogućim nejasnoćama i pravopisnim pogreškama, pisano u žurbi

[maelstrom]

Prvo, potrebno je distancirati školske profesore filozofije od filozofa - mislim da su razlozi zašto i više nego jasni. Druga stvar, ako su sofisti tada i mogli prodati mudrost, danas mudrost nitko neće kupiti, tako da je filozofska sofistika izumrla. Sofistika se danas ukorijenila u neke druge, 'produktivnije' discipline, poput javnog tj. medijskog govorništva gdje svatko svoje mišljenje i bez ozbiljnije sofistike može podvaliti zaslinjenom naslonjačkom narodu.

Treće, filozofija se u školama ne može učiti pošto je u korijenu današnjeg sistema prisutan isključivo sustav kompeticije, onaj koji su Grci na vrhuncu slave katarzički izolirali isključivo u sportska natjecanja. Znanje mora biti pasivno iz više razloga, a jedan od njih je eto i mogućnost njegova objektivnog bodovanja. Tako se u školi uči samo povijest filozofije, a nitko neće filozofirati zbog toga što se to ne može ocijeniti, prva stvar, a druga stvar je ta da niti mnogi profesori filozofije nisu kompetentni za valjani filozofski dijalog, opet iz razloga njihova obrazovanja. Treće, pasivno znanje koje tijekom obrazovanja usvajamo čini od nas strojeve, lako povodljive robote bez ikakve ideologije, aktivno sposobne jedino za područje svoje uže specijalizacije. Kada bi se u školama učilo aktivno razmišljati, što nužno vodi u filozofiju, ljudi bi postali samosvjesni, prgavi i naturalistički razumni, što bi ih učinilo lošim potrošačima, lošim radnicima i općenito ih, ovisno o karakteru, uvelo ili u idealizam ili u posvemašnji nihilizam, a oba su ta stanovišta u većim razmjerima pogubna za današnji sustav. Kapitalistički sistem obrazovanja oblikuje relativno stabilne individue, robove onoga što se pred njih servira, niti idealiste, niti nihiliste, neposredno praktičke materijaliste čija se eventualna potreba za duhovnošću pokatkad zadovoljava primitivnom očinskom figurom Boga. Učenje filozofije u školama tako bi moglo negativno utjecati na ravnotežu čitavog društva, jer djecu je najlakše oblikovati.

No, s tobom se slažem da bi se predmet trebao zvati, kao i Povijest umjetnosti, Povijest filozofije, a ne Filozofija sama. Što se tiče tvoje vizije da se osnuje nešto poput antičkih filozofskih škola, pa mislim da bi takve ustanove među pukom imale status sanatorija, a financirao ih ne bi nitko. Kad bi se našao neki konvertirani obogaćeni idealist-ljubitelj filozofije, eh da, ali novac ljudima ukazuje na neki drugi poredak, u skladu sa pasivističkom ideologijom ovoga društva.

[asophos]

za distinkciju filozofa od dipl.filozofa si u pravu, mada se ne slažem da nitko ne želi kupiti mudrost, jer ju je kupila država, dajući ljudima novac za predavanja; mada se tu ne može govoriti o kupnji mudrosti, nego prividne mudrosti, iako se ona ne shvaća kao mudrost po sebi, čak i u tim krugovima, nego samo kao, kao što se slozismo, povijesni pregled razvoja mudrosti, nazovimo ga tako.
No, hajde da uvedemo i nešto novo u temu. filozofija se nalazi u školi. u školi se uče stvari/predmeti/znanja/umijeća. da izbjegnemo sada klasični logički zaključak iz dvaju premisa i u konkluziji postavimo pitanje. može li se filozofija učiti? ili tu dolazimo do jezične pogreške? govor nam je bitan u životu, bar da bi drugi razumjeli neke naše potrebe, jer potrebe i izražavamo govorom. a jesmo li jasni kad kažemo da učimo filozofiju? smatram da se ona ne može učiti. bar ne filozofija po sebi. i tu je još nešto bitno za valjanost našeg stava. ono što se može naučiti jest kad je što koji od filozofa rekao; i to nas ponovno dovodi to našeg naziva za predmet filozofije koji se izučava u školi. kad učimo iz jednog predmeta kad se što i zašto dogodilo u svijetu, a da su ta zbivanja bila u prošlosti, onda učimo povijest; iz toga možemo reći  da učimo povijest filozofijske misli određenih filozofa. obzirom na način na koji se to gradivo predaje, dakle kronološkim pregledom, možemo reći da učimo povijesni/historijski razvoj filozofske misli u svijetu, a posebice u zapadnom svijetu. toliko o tome.
što se tiče profesora, ja sam imao sreće u srednjoj i imao dobrog profesora, a kad vidim moje kolegice i kolege, koji su na filozofiju upali jer nisu mogli ni na šta drugo, kako se šminkaju na predavanjima, kako prodaju skripte i literaturu čim polože ispit, kako ne znaju ništa čim polože ispit, još više strahujem za budućnost filozofije u srednjim školama.
i to što pišeš o ,lošim potrošačima' je istina, živa istina. naime, možemo raspravljati i o sistemu koji danas vlada, o americi i svemu ostalom, ali nažalost samo i to, mada izreći istinu, i staviti ju u neskrivenost je nešto predivno, a ovdje bi se trebalo raditi o nekoj akciji koja bi to trebala spriječiti.
oko osnivanja takvih škola bi trebalo govoriti samo sa pravim stručnjacima, koji bi bili voljni tako nešto raditi; naravno ne bi se od toga moglo živjeti. moderni bi čovjek rekao ,,lako je bilo grčkim filozofima, imali su robove i novac, pa su mogli i filozofirat stalno'' - istina nije daleko od toga, ali bi se trebao naći određeni način kako zadovoljiti tu potrebu za filozofijom kao takvom, a zanemariti, na neki način, današnji svijet. teško da je moguće, al kad bi se pojavila jedna struja, koja bi se danas umjesto izmišljenim problemima analitičke filozofije, pozabavila temom vraćanja filozofije u svoju bit, siguran sam da bi se mogli početi pojavljivati određeni članci, teorije, knjige i o tomu. naravno, filozofi kao filozofi ne bi došli do zajedničkog rješenja, ali u tome i jest bit, da ne budemo svi potpuno jednaki u svojim gledištima, jer niti su kroz povijest svi bili platoničari, niti su svi bili peripatetici; svako ima svoje viđenje..

još samo jedno pitanje kolegi maelstrom: jel imaš/si imao ti blog na blog.hr gdje si se u komentima potpisivao tim nickom?

[maelstrom]

ono što se može naučiti jest kad je što koji od filozofa rekao

Sa takvim se stavom zaista ne može ništa naučiti. Ali sa stavom ŠTO je kad koji od filozofa rekao, uz aktivno zanimanje za problematiku, i može se nešto naučiti. Znanje povijesti filozofije gotovo je neophodno za filozofiranje modernih filozofa čiji je bitan predmet filozofskog sagledavanja postala povijesnost, i to ne zaludu.

No ne znam točno što ti predmnijevaš današnjim aktivnim filozofima (koji, naravno, postoje). Da se odviše bave teorijom ili pak da se smućuju gotovo isključivom praksom? Koliko svatih, možda si više sklon vraćanju filozofije u praiskonski teritorij filozofiranja, u teoriju, pa makar u svrhu obrazovanja (iako svaki filozof o filozofiji cijeli život uči, i opet - ništa ne na-uči, jer je filozofija čista aktivnost). Opet, to ne bi bilo točno pošto filozofija do određenog svodljivog stupnja znači dijalektičku sintezu misli i čina, teorije i prakse. Ne znam što misliš pod 'izolacijom filozofije od duha današnjeg vremena', vjerojatno na način filozofiranja koji je malo-pomalo zanemario aktivni dijalog i ontološke filozofe učinio usamljenicima. Ali ukoliko misliš na potpuno izdvajanje filozofije iz toka svake društvene aktivnosti, u tom slučaju ne znam koja bi uopće filozofska svrha preostala sem zadovoljstva onih koji filozofiraju. Svako se učenje može i mora primjeniti (a pogotovo danas) na problem današnjice, u praktične svrhe, i upravo zbog tog obilježja filozofija je oduvijek, unatoč Marxovoj opasci, mijenjala svijet. Ni Platon, ni Aristotel, unatoč širokom spektru interesa i gotovo utopijskoj izoliranosti svojih škola, nisu nikad zanemarili društvene tokove svog vremena, što svjedoče i njihova djela, poglavito politička, ali i etička.

još samo jedno pitanje kolegi maelstrom: jel imaš/si imao ti blog na blog.hr gdje si se u komentima potpisivao tim nickom?

Da, imao sam jednom blog, pobuna1729.blog.hr, ali ga više nemam.

[asophos]

Upravo bi podjednako zadovoljenje bavljena kako teorijom tako i praksom bilo idealno. no, nisam mislio na izolaciju filozofije, to nikako, pa onda ona ne bi ni mogla biti, jer ona mora imati prisutnost u svijetu, bez obzira na sva ona pitanja na koja ovaj svijet nema odgovora, a koja su predmetom metafizike, ali da, mislio sam na to što si napisao, naime da se vrati dijalektika, da se na filozofiju ne gleda kao na znanost koja nužno mora davati odgovore, jer naravno da nitko ne može dati odgovore, da imamo odgovore na sva pitanja ne bi bilo ni svrhe živjeti.
Kada kažem zanemariti današnji svijet, mislim prvenstveno na sve njegove sustave vrijednosti, u smislu da filozofima ne budu važni novci koje će primati za svoj rad, jer to nije bit filozofije. ta bit bi trebala biti filozofija sama po sebi. no, ne govorim o zanemarivanju svijeta na način izlaska iz njega, u njemu se i kroz teoretiziranje, a i kroz praksu treba ostvariti filozofija, i taj bi cilj filozofije danas bio kako prevladati sustave vrijednosti u svijetu, koji, ne znam koliko je to ljudima jasno, ali iz moje točke gledišta, nisu po prirodi. vraćanje u kolijevke filozofije da, ali na metafizički način, jer mi se čini da se danas nitko ne bavi metafizikom, a i onaj koji se njome ,bavi' bavi se proučavanjem i analizom djela velikih mislilaca. pored tog vraćanja u dijalektiku metafizike, ostanak, naravno, u današnjici, ali s drugačijim pogledom na sustav vrijednosti, na moral, na zakone, na državu, na slobodu, na ljubav, na demijurga (boga), na smrt, na filozofiju u krajnjoj crti.

što se tiče bloga, možda se i sjećaš laureat.blog.hr, čitali smo se jedno vrijeme, ljetos, jesenas. i ja sam obrisao.

[maelstrom]

Ne poznam dijalektiku toliko da bih mogao o njoj odviše suditi, ali znam da i sa njom treba oprezno. Naravno da se čovjek čak i svakodnevno služi dijalektičkim mišljenjem, ali sam filozof u njemu ne bi smio pretjerivati, barem u notornom hegelovskom smislu jer, koliko pojmih, apsolutna dijalektika na koncu sve pretvara u ništa, što nespremne duhove vodi u nihilizam. A što se tiče metafizike, također vjerujem da ista udaljava od bitka, što je opet jedan oblik nihilizma. No, naravno da se i dijalektika kao do-određene-mjere neizbježna metoda, i metafizika kao do-određene-mjere neizbježna disciplina, trebaju proučavati i donekle prakticirati - a sama filozofija trebala bi se posvetiti dokidanju nihilizma kao sudbine današnje civilizacije, u čemu joj ni metafizika ni hegelovska dijalektika, kao njegove manifestacije, neće odviše pomoći. Prevladavanje sustava vrijednosti, naravno, ukoliko bi se današnji sustav vrijednosti mogao uopće nazvati sustavom pošto se sastoji od jednog faktora - novca, bio bi joj primarni cilj. Na koji način prevladavanje? To je već pitanje mnogo složenije na koje ne mogu dati odgovor, ali mislim da on ne leži u metafizici, a još manje u dijalektičkoj negaciji.

Te škole za čije se ti osnivanje zalažeš morale bi pak tražiti nove putove filozofije, preuzimajući od starih postulata samo ono vrijedno, aktivno učeći na povijesnim greškama. Zbog toga je povijesno usustavljenje filozofije, kakvo zagovara Hegel i kakvo je danas općeprivaćeno, neibježno, ali aktivno, promišljeno i kritičko učenje. Osnovana bi škola morala biti strogo kritička i strogo prosvjetiteljska ukoliko bi željela požnjeti ikakve rezultate, jer više nema povratka tomu što ti nazivaš "kolijevkom filozofije" vjerojatno referirajući na Akademiju i Licej. Tamo bi se trebala iznaći i obraditi 'greška filozofije' koja je posredno dovela do stanja kakvo danas jeste, a potom bi trebalo pokušati ju izmijeniti i pokušati djelovati. Naravno da takva škola, unatoč prosvjetiteljskom djelovanju, vjerojatno ne bi požnjela nikakve masovne rezultate, ne valja se tako zavaravati, ali mogla bi postati misaono utjecajna poput recimo Fenomenološke ili Egzistencijalističke škole, i tako, poput ove dvije, posredno utjecati na tok povijesti. No, činjenica stoji - danas više nema novih filozofskih škola, pogotovo ne u tradicionalnom smislu.

P.S. Da, sjećam te se, i sjećam se da si imao zanimljive poetske uratke. Ako hoćeš, možeš neke objaviti i ovdje na forumu, bilo bi mi drago.

[asophos]

da budem iskren o hegelu ne znam gotovo ništa, nisam pročitao niti jedno njegovo djelo i ne mogu suditi o njemu,a njega nisam ni imao u mislima kad sam mislio na dijalektiku, nego sam više mislio na dijalog kao oblik dijalektike, živi govor koji izlazi iz misli, koji dovodi misao u postojanje, i ostvaruje bitak. e, tu sad dolazimo do prave otkrivenosti - metafizika, dijalektika, u smislu dijaloga - misao postoji sama za sebe, ona nije izrečena; izgovaramo misao, iznosimo ju na vidjelo, kad je izgovorena ona jest (platon, a pomalo i stoici), i na taj način ona u-vodi u bitak, a ne udaljava od bitka, jer biti udaljen od bitka je biti ne-prisutan u njemu, a biti je ono što jest, samo suće/biće. kad je nešto izgovoreno, ono JE(ST) izgovoreno i samim tim on JEST, ono je tad u bitku.
kao ukidanje nihilizma bi nam dobro došla neka era, možda nekog, produhovljenog prosvjetiteljstva - učenja duhu, duhovnosti, svakoga na svoj način, po slobodnoj želji. tu nam treba filozofija.
i tu slijedi prevladavanje, ili hajdemo koristiti Nietzscheovo prevrednovanje svih vrijednosti - prevrednovanje u nekom smislu, hajde da kažemo sličnom kartezijanskoj sumnji, ali ne sama sumnja, nego kritčki pogled na svijet, tipa - hajdemo pogledati što u svijetu ne valja, pa ćemo se složiti oko bar neke stvari, metafizičke stvari (mislim prvotno na filozofe), pa ćemo ići dalje.
čuj, što se tiče tih škola, nije sad da imam neki razrađen plan na papiru ili u glavi pa da mogu argumentirano branit te sve svoje stavove, ali mi je ideja filozofije u školstvu, a posebice provedba te iste ideje odvratna, te zrela za promjenu...zato to i imam stalno u glavi i zato sam i stavio na topic baš to, da čujem što drugi imaju reći o tome, jer me zanima. moja je ideja ta da filozofija izađe iz znanstvenih institucija, i vrati se sama sebi, vrati se dijalogu, vrati se knjigama, da proučava stare mislioce, ali, brate, da daje i nove prijedloge, nova mišljenja, nove škole. ako je do sada to mogla, ne vidim razlog ovom zastoju u razvoju misli.

[maelstrom]

misao postoji sama za sebe, ona nije izrečena; izgovaramo misao, iznosimo ju na vidjelo, kad je izgovorena ona jest (platon, a pomalo i stoici), i na taj način ona u-vodi u bitak, a ne udaljava od bitka, jer biti udaljen od bitka je biti ne-prisutan u njemu, a biti je ono što jest, samo suće/biće. kad je nešto izgovoreno, ono JE(ST) izgovoreno i samim tim on JEST, ono je tad u bitku.

Dakako, ali kada već pričamo platnoski, potrebno je naglasiti da i izgovorena neistina neosporno sudjeluje u bitku što bi, neispravno protumačeno, moglo opravdati svu sofistiku. Zato Platon lukavo neistinu smješta u okvir bitka, ali je naziva ne-bićem koje u bitku sudjeluje samo po ideji različitosti, nepodudarnosti s istinom, različitosti od bića. No, ne zaboravimo da i sav spoljašnji svijet po Platonu nije istinski, odnosno jest ne-biće. Za mene je to odviše apstraktno tumačenje, ali to sad nije relevantno. Što je važno je to da uistinu filozofski dijalog iznosi na vidjelo sve neispravnosti  naših pretpostavki koje sami, zbog psiholoških faktora, često previđamo i zato je kao neophodnost za filozofiju na počasnom mjestu. Naravno, danas se, u vrijeme borbe za vlastiti život i pro-bitak (!), više ništa ne poštuje, pa ni dijalog.

hajdemo pogledati što u svijetu ne valja, pa ćemo se složiti oko bar neke stvari, metafizičke stvari (mislim prvotno na filozofe), pa ćemo ići dalje.

Istinu zboriš da je metafizika dosad za naše usuglašenje bila neophodna jer fizika (danas znanost, kibernetika, tehnika) nije donjela ništa osim otuđenja. Ali metafizika se, po mom mišljenju, pokazala kao labav temelj filozofije, a kao takva bila je i labav temelj međuljudske brige. Nego, da upitam, oko kakve konkretno metafizičke stvari misliš da bi se trebali složiti?

. . .nove prijedloge, nova mišljenja, nove škole. ako je do sada to mogla, ne vidim razlog ovom zastoju u razvoju misli.

Mnogi bi pomislili da se svaki mogući način mišljenja kroz dvije i pol tisuće godina zapadne misli iscrpio, ali to nipošto nije točno. Filozofskih sustava može biti, u najmanju ruku, neodređen broj. Problem je sa modernom filozofijom taj što ili preuzima ili ruši destruktivno, mislim da bi jedno ispravno konstruktivno rušenje moglo dati privremeno rješenje, no za to je potreban značajan pojedinac - jer zameci svih velikih sustava uvijek su tvorevine pojedinaca. Naravno da se u ovoj pasivnoj civilizaciji rijetko nađe pojedinac sposoban za aktivno mišljenje, što se opet dotiče problema obrazovanja i odgoja oko kojeg se i poveo prvotni spor na ovoj temi.

[asophos]

pitaš o čemu bi metafizika danas trebala biti...već sam to spomenuo u jednom od prošlih postova, ali da malo i objasnim...
treba opet postaviti pitanja: prevrednovanje sustava vrijednosti - kritika postojećih, te prijedlozi za ponovno-iznalaženje novih/starih; etička pitanja - promjena morala, iako danas i nema baš morala, jedino je nemoralno ubiti drugu osobu; zakoni i država - promjena zakona u državi i preustroj države (po mojem mišljenju, bez države, u čisti anarhiju, ali ja sam utopist  :)); jasnija definicija i primjena definicije slobode čovjeka - danas nismo slobodni, nemamo mnogo izbora, a manje više smo robovi kapitalizma; o ljubavi - treba više pričati o ljubavi, što više pričamo o njoj ona je prisutnija; o bogu - iako se stalno priča o njemu, ali vidjeti gdje smo pogriješili kad smo se prihvatili kršćanstva (ne znam tvoje mišljenje o tomu, ali za mene je ono virus - izbrisani su mi postovi nedavno s filozofija.org zbog takvih stavova; filozofi fakulteta družbe isusove se nazivaju filozofima, a ne poštuju tuđe mišljenje); u vezi s tim govoriti i o smrti --- a sve u vezi s filozofijom metafizike kao onom koja se bavi tim pitanjima. danas se od filozofije traži da da odgovore na pitanja koja postavlja, poput drugih znanosti, i da dokaže te odgovore empirijski; pa, filozofija jest pitanje, na koje rijetko imaš odgovor - a moderni čovjek želi da kupi sve odgovore, ili da se u krajnjem slučaju uopće i ne pita, jer njemu je važno što će pojesti kad se vrati s posla i koji će način sistem izmisliti kako bi ga gledanjem u crnu kutiju s pokretnim sličicama odvratio od dokolice razmišljanja. možda bi jedno od pitanja metafizike, ili bolje rečeno pitanje filozofije uopće bilo i kako stati na kraj siromaštvu, ratu, gladi, i na kraju kako dokinuti ovaj glupi sistem koji vlada planetom!!

[maelstrom]

Opet te ne razumjem, ne znam što bi se postiglo kada bi se sve od toga što si nabrojao sagledalo pod domenom metafizike. Uostalom, metafizika je oduvijek više otuđivala nego zbližavala, uzrokovala sporove, a ne ih razrješavala.

Možda pod metafizikom misliš na filozofiju samu, onu izvornu, u užem smislu. Ali ne potječe filozofija iz metafizike, to valjda znaš, metafizika je odraz jednog već uštimanog, dobrostojećeg društva, onog koje je i iznjedrilo njezina oca - mladog, nadobudnog i bogatog Platona. Ona je odraz dobrog stanja u državi, lagode i bezbrižnosti oko gole egzistencije. Kapitalizam, istina, proizvodi i dokolicu, ali njegovo važno geslo je - "ne prepuštaj ljudima ništa, pa ni njihovu dokolicu". Zato se on brine za to da nas zaokupi i kroz čitavo budno vrijeme pretvarajući nas tako u nemisleće strojeve (primjer 'crne kutijice' koju navodiš). Ljudima bi na to svakako trebalo ukazati, filozofijom ili ne. Treba naći pravi pristup.

Nego, metafizika se neće u naše misli vratiti sve dok na svjetovniji način ne razrješimo navedene probleme, dok se ne vratimo u misleće stanje. Možda nam u tome može pomoći ona sama, dakle ogoljela filozofija (kako ti veliš, metafizika), ali ne bez suradnje sa antropologijom, sociologijom, psihologijom, etikom i inim 'disciplinama' koje su  filozofiji imanentne. Metafizika je proizvod jednog vremena blagostanja, a nije to vrijeme proizvod metafizike. Obrat nije moguć. Naprotiv, srednji je vijek u ovoj našoj povijesti bio jedino doba primjenjene metafizike. Zato bih se ogradio od pojma 'metafizika' i vratio eto na pojam 'filozofija' jer on izvorno u sebi sadrži sve potrebno.

[asophos]

naravno da metafizika potječe iz filozofije, a ne obratno, to je bar jasno - sama pitanja o onomu što je ,iza-fisike' izvan prirodnog su jedna od vrsta misli u cjelokupnoj filozofiji, koja ima više grana (etika, estetike, gnoseologija...), a ja mislim na baš ta pitanja koja su izvan fisičkog, a da podsjetim physike - priroda, narav; znači, stalno ukazujem na to da se više pitanja o tomu ne postavljaju, smatra se da su sva već postavljena, a moderna filozofija od njiz zahtjeva empirijsko dokazive odgovore. kako empirijski dokazati dušu? a ako nije empirijski dokazano, onda, po njima, i nije; što je potpuna glupost. a upravo je to problem i današnji nestanak metaphysike.
druga su stvar rješenja za konkretna pitanja današnjeg svijeta - o tomu smo već nas dvojica pisali u prošlim postovima, o teorijskoj i praktičnoj filozofiji (koja nije metafizika).
u iznalaženju pravog pristupa ti se okrećeš nužno teoretiziranju, theoria, koja je isto pod filozofijom, ne filozofija sama, ali na neki način.
dakle, ponavljam (vjerojatno u žurbi, tražeći najbolji način za objasniti, sve krivo objasnim, ali ti izvrsno misliš pa mi ukažeš na to, hvala), metafizika za metafizička pitanja, filozofija kao takva (te kroz nju, razvoj cjelokupne misli) za sve ostale probleme.

[maelstrom]

Ne znam baš, možda sam veći idealist od tebe ako mislim da i bez metafizike može biti kvalitetne spekulativne filozofije, odnosno one koja ne bi bila u uskoj svezi sa današnjom znanstvenom metodologijom. Oboje smo, vjerujem, humanisti, ali tvoja bi metafizika kod ljudi nužno iziskivala vjeru jer spekulativna metafizika definitivno nije za svakoga. Povrat istinskoj vjeri po tebi bi onda značio udaljavanje od znanošću i kapitalizmom nametnutog materijalizma jer narodna metafizika znači jedino vjeru. Kršćanstvo je jedna narodna metafizika, spoznaja (koja klasično vodi do ljubavi i ostalih vrlina) zamijenjena je samom vrlinom ljubavi. Pristupačno i narodu lako shvatljivo, posve prihvatljivo svakako ne.

Ja, naprotiv, vjerujem da čovjek može naći svoju vrijednost i kriterium djelovanja bez ikakvih meta- prefikasa. Filozofija treba doprijeti do same biti čovjeka na način da ne bježi od njegovih ponora i nejasnosti u bilo kakvu metafizičku utjehu. Jedina vjera koja je potrebna jest da se to može. Znanost se može prihvatiti kao jedna od metoda, kao olakšica, ali ne i konačni cilj. Filozofi te hipotetske škole bili bi svojevrsni prosvjetiteljski mučenici (kako samo romantičko-idealistički zvučim). Oni bi bezizlazno prevladavali sebe da bi došli do dubokih temelja čovjeka koje bi potom znanjem retorike i psihologije prenijeli narodu. Reći ćeš da su nešto slično ovom prvom već uradili egzistencijalisti, ali oni su bili narodu odviše cerebralni i nerijetko suviše depresivni, i metafizički terminologizirani. Nisu dakle odgovarali kriteriju čiste ljudskosti. Zapravo, ne znam kako bi trebala izgledati ta škola, onaj koji bi se tomu efektivno dosmislio postao bi najvećim filozofom novog doba, ali mislim da ne bi smjela ležati na temeljima metafizike. Dosta je metafizike za narednih nekoliko milenija, nije nam donijela isuviše dobra

[asophos]

ni u kom slučaju se ne moraš plašiti da propagiram nešto kao kršćanstvo, da sam patetični vjernik koji vjeruje u simbole, uskrsnule ljude, ali ne vjerujem niti u novac. možda sad zvučim patetično, ali vjerujem u čovjekov um, bar onaj koji zna misliti. a svi oni koji mogu misliti, mogu misliti i o počelima, o postanku, o kraju, o svemu; a to ne mogu a da se ne zapitam ZAŠTO?? a to ne znam, to nitko ne zna; ali vjerujem; ne mogu, ne želim da mi sva pitanja budu razjašnjena, riješena, odgovorena, gdje bi onda bio moj smisao - ne bi bio u taženju, nego bi bio u ovom svijetu. to i jest cilj sistema - uvjeriti sve da nema onoga svijeta, nema duha, nema ničega, ima samo smrti i zato radite što bolje u ovom životu, drugim riječima radite nama i za nas i uživajte u životu, završite škole, zaposlite se, nađite svoj smisao u produženju vrste i umrite s penzijom. to ne pali kod mene - ne želim raditi za njih, ne želim djecu; želim svoju dušu i slobodu nazad.
želim metafiziku, ona mi je spas - udaljavanje od materijalizma, naravno, što će mi slike, mobiteli, auti, televizori, tra la la, ali su mi nametnuli sve to, i ja živeći ovako i trebam sve to, da bih imao sve to treba mi novac, novac će mi dati ako radim, da bih radio moram nešto znati, da bih znao moram učiti - zatvoren krug. da je drugačiji sustav vrijednosti, život bi bio ljepši...možda, ne znam...recimo da bi...
ali, ako ćeš tako gledati na stvari, ti bi izbacio metafiziku, a drugačije gledao na te stvari - gledaj, ime nije toliko bitno, osim za jasnoću u komunikaciji, ali nazvao ti to metafizikom ili ne znam ni ja kako, ako se bavi tim pitanjima to jest to samo.

[maelstrom]

Pitanje ZAŠTO je kritično pitanje za mase ukoliko se prije svega okolnosti ne promijene. Kako rekoh, a kako je povijest pokazala: filozofija raste u blagostanju, a ne raste blagostanje iz filozofije. Ne možeš nametnuti ljudima ZAŠTO u kriznim situacijama jer ono ih iz njih neće izbaviti, svi ljudi nemaju takvu volju, takav um, takvu snagu. Ljudi su pasivni. Oni koji si danas postavljaju pitanje zašto, a nemaju dubok uvid u filozofiju, oni postaju nihilisti. U dubini zagađenih 'kapitalističkih' bića, iz krivo primjenjenog materijalizma, titra u svakoj osobi iskra jednog nihilizma, i samo čeka na jedno pravo ZAŠTO da pokrene požar.

Materijalizma, krivo primjenjenog rekoh, jer i materijalizam može ukazati na bitak, može podariti smisao. Pogledaj samo Nietzcheovu filozofiju, koja je u osnovi materijalizam ili barem u njoj nema metafizike u klasičnom smislu, a moćniji hvalospjev nade u čovjeka nisam čitao. Nije Nietzche humanist u uvriježenom značenju izraza jer on na kraju jednog vijeka doboko uviđa bezizlaz takvog slijepog humanizma, ali je humanist u najvećim razmjerima jer vjeruje još jedino u čovjeka.

Tvoja želja za transcedentnim (u smislu nespoznatog/nespoznatljivog), potreba je svakog čovjeka, ona te pokreće. Pokreće sve nas, negdje duboko u pozadini, ali ti si, kao i ja, toga postao neposredno svjestan. Naravno da nas pokreće, ali smatram da je njezino razrješenje u metafiziku kraći i manje trnovit put od ovog 'fizičkog'. Možda da se pojavi kao jedan prirodan revolucionarni odgovor na postojeće stanje - to da, i takvo će se nešto prije ili kasnije, u većoj ili manjoj mjeri zbiti, ali revolucija slijedi za revolucijom, kao što se zemlja i ljeti i zimi obrće oko istog sunca. Treba nam nešto dublje i jasnije od stalne izmjene stajališta i reakcija na iste dijalektički suprotnima. Revolucija konačno treba ustupiti mjesto evoluciji.

[Domaci Zdajnik]

Odmah moram da napomenem da nisam isčitao čitavu diskusiju koja se ovde vodila. Još onog dana kad je bila otvorena imao sam na umu da pronađem knjigu Josipa Marinkovića, Metodika filozofije, kako bih citirao odande neke momente koji bi mogli da koriste. No, još uvek je nisam pronašao, ali ću prokomentarisati neke momente.

još je jaspers govorio da je problem filozofije u tome što je ona u instituciji. naime, ona se danas nalazi u školstvu. škola, kao što znamo, dolazi od grčkog shole , što je označavalo dokolicu. dokolica je, po platonu i aristotelu, izvor filozofije. dokoni su se i bavili filozofijom.

Možda je ipak sve institucionalizovano. Ja ne vidim da je problem filozofije u tom što postoji (mada ne isključivo) unutar školske institucije, koliko je problem u tom što je sam školski sistem nastrojen neprijateljski prema filozofiji i svemu što je njoj srodno.

danas nije takav slučaj. danas se ona nalazi kao obavezan predmet u srednjim nekim srednjim školama, no u tome je i problem, upravo u nazivu tog predmeta - filozofija. naime, ona se bavi povijesnim/historijskim pregledom razvoja mišljenja određenih filozofa, a ne filozofijom samom. filozofija sama po sebi nije nešto što se može staviti u udžbenike.

Ovde se za prijemni ispit iz filozofije uglavnom koristi udžbenik koji je naslovljen "Istorija filozofije", što dobro oslikava ovaj problem o kojem govoriš. Slažem se, školski predmet filozofije jeste koncipiran tako da je potrebno jedino popamtiti mehanički kad je ko šta rekao, i tu se sve završava. U tom se principijelno i programski ne razlikuje od istorije, geografije... a poznato je da filozofija mora imati drugačiji zadatak.

drugi je problem u tom nazivu vezan za zvanje koje nose profesori koji predaju taj predmet. naime, oni rade u školama, za državnu instituciju, i od države primaju novac. sjetimo se samo kako je platon nazivao ljude koji su prodavali mudrost te kakav je stav imao prema njima. to su bili sofisti, koji su svoja predavanja naplaćivali bogatim roditeljima, a predavali njihovoj djeci.

Većina mojih profesora bi pohvalilo ovakvo stanovište, ali ja ne mogu. A ovo zbog toga što je suviše idealno gledanje na stvar pretpostaviti da se danas nešto može raditi bez nadoknade (jedino sam sebi samom poznat kao takav, ali i to je u oblasti politike). Valjalo bi sagledati društvenu situaciju i naći mesto filozofiji i filozofima unutar tako koncipiranih vrednosti i uslova.

naravno da znam kakav je sustav vrijednosti danas u nas prisutan, ali bez obzira na to, bar bi filozofi njemu trebali biti alternativa.

Dok sam studirao (dok sam učio filozofiju u stvari) i ja sam tako govorio. Hteo sam filozofima da dam neko posebno mesto. Danas se s tim ne slažem, i u nastavku ću obrazložiti.

Inače, postoje danas i oni (inače isntitucionalizovani, kao i sve drugo, i svako drugi) filozofi koji se povremeno upuste u takve projekte kakvi su držanje filozofskih škola, bar na nekoliko dana. Ali moje gađenje prema tim skupovima ne bih mogao opisati u jednom ovakvom poduhvatu. Morao bih se malo primiriti i detaljno obrazložiti sav taj užas.

1.) trebamo li stoga mijenjati naziv tog predmeta, tog studija, tog zvanja iz filozofija/filozof u sofistika/sofist?

Mislim da je problem filozofije upravo u tom što se previše bavi terminologijom. I tvrdim uvek (možda zbog toga što je sve slabije znam) sve žešće da je zbog toga potrebno da ispašta.

2.) je li moguće, i kako, danas odvojiti filozofiju od institucije, i je li to dobra stvar?

Mislim da nije moguće, a isto tako i da nije potrebno. Filozofiji je potrebna velika preorijentacija, a to znači da se prestane baviti ontologijom, metafizikom, metaetikom i sličnim, već kritikom društva, kritikom umetnosti, kritikom medija, politike. Ona mora da bude enciklopedijska nauka, nauka koja će objediniti znanje o društvu kao fenomenu koji je nešto dato, a što je potrebno preurediti s obzirom na znanje iz svih ovih oblasti. Univerzalna društvena nauka, bez primesa ontologije, teologije, meta-etičkog teoretisanja. Filozofija mora da se prilagodi aktuelnoj društvenoj stvarnosti i potrebi čoveka. Pogledajte, s druge strane, šta rade savremeni filozofi. Pa to je takva neodgovornost, takva nakaznost duha, da bi čovek zabrinut za društvo mogao da se zapita o tom zaslužuju li oni koje nazivamo filozofima takvo zvanje, s obzirom na etimološku referenciju ove reči.

3.) je li moguće povratiti u pri-sutnost misli iz antičke filozofije i modernog čovjeka navesti na filozofiju kao takvu, a negirati današnji, znanstveni pristup filozofiji?

U stvari ovo je isto pitanje kao pod brojem 2. Pokušaću zato da samo pojasnim ono što sam već rekao. Filozofija ne mora da se preimenuje - time bi samo afirmisala dosadašnju praksu kontinuirane terminologizacije, ako je ova reč dovoljno pogrdna - već da promeni orijentaciju, da se angažuje na polju približavanja čoveku i društvu, na programu pronalaska načina života, na planu prevazilaženja "kritike radi nje same". Filozofija ispašta, kako rekoh, za ono što je činila, a u stvari za ono što nije htela da čini. Na njenu vekovnu indolentnost, društvo je odgovorilo jednakom merom. Pogledajte šta radi društvo filozofa unutar jednog društva.

Istorijski pristup filozofskoj materiji kao nečemu gotovom, uokvirenom i obuhvatnom, reflektuje se i na angažman učenika filozofije prema društvu: on je ćutljiv, on je zatvoren, on je svoj, on je nezainteresovan, on je mislilac kome ništa ne smeta. Na kraju, on je pokoran, a da to i ne primećuje.

Filozofija, kao pojam koji sjedinjuje tendencije filozofa makar na Balkanu ili u Srbiji, ne shvata da nije neko bez koga se ne može, da svet bez nje, a naročito bez nje ovakve, može da postoji i da bi bio potpuno isti. Ne shvata da više ništa ne zavisi od nje, da je i umetnost uticajnija na društvo, da oblikuje svet u većoj meri neg što to radi i najistaknutiji filozof.

Oprostite, moram ovde da prekinem. Moje gađenje prema filozofiji je neiscrpno, ali se prebrzo iscrpim dok ovo radim.