Martin Hajdeger (Martin Heidegger)

[maelstrom]

Nisam čitao "Sein un zeit". Da li si siguran da Hajdeger koristi pojam apriorno?

Ne koristi, ali mogao ga je koristiti da je htio. Nema nakon Kanta toliko mnogo novih opcija u filozofiji spoznaje. Heidegger je sve to strpao u nekakvu ontološku kašu, ali apriorno ostaje aprirorno, ma kako ga nazvali.

[Nicolas Berihon]

Ne koristi, ali mogao ga je koristiti da je htio. Nema nakon Kanta toliko mnogo novih opcija u filozofiji spoznaje. Heidegger je sve to strpao u nekakvu ontološku kašu, ali apriorno ostaje aprirorno, ma kako ga nazvali.

Ne koristi ga razložno. A korištenje istih pri interpretaciji bih, rekao bih, udaljava od razumevanja Hajdegera i njegovog projekta. To je pojam koij pripada tradiciji metafizike, i rekao bih da je to jedan od razloga što ga ne koristi. A to za Kanta ne bih se složio ...

[maelstrom]

Razumjevanje bitka je datost, mi smo bačeni u bitak da bi ga razumjeli, tako da to nabačajno razumijevanje dolazi prije iskustva (a priori). Ne moramo uopće obraćati pozornost na tradicionalni razvoj pojma, već jednostavno na ono što se tim pojmom označava.

[Nicolas Berihon]

Razumjevanje bitka je datost, mi smo bačeni u bitak da bi ga razumjeli, tako da to nabačajno razumijevanje dolazi prije iskustva (a priori). Ne moramo uopće obraćati pozornost na tradicionalni razvoj pojma, već jednostavno na ono što se tim pojmom označava.

Treba da praviš razliku između predontološkog i ontološkog. Hajdeger kaže da smo uvek vođeni jednim predrazumevanjem, koje nije razumevanje,  bitka, odnosno bivstvovanja. Ti kako hoćeš, ali sam mišljenja da ne treba koristiti tu pojmovnu aparaturu u ovom slučaju. Ono što se tim pojmom označava je govor tradicije. Ne vidim kako bi uspelo da izbegneš to, tj. da odvojiš jedno od drugog. Kada kažeš apriornu ti povlačiš celu mrežu, strukturu koja je vezana za taj znak, simbol, pojam. Odmah tu iskrsava subjekt-objekt odnos. Mislim da je u tome problem.

[maelstrom]

O ISTINI – 1. FAZA - "BITAK I VRIJEME", iz paragrafa 44

Istinitost (istina) iskaza mora biti razumljena kao biti-otkrivajuća. Biti istinit (istina) reći će biti-otkrivajući. Istinitost kao aletheia jest dati vidjeti biće – vadeći ga iz skrivenosti – u njegovoj neskrivenosti (otkritosti).

Biti-istinit kao Biti-otkrivajućim jest način bitka tubitka. Ono što čini mogućim samo to otkrivanje mora biti nazvano “istinitim” u jednom još izvornijem smislu. Tek egzistencijalno-ontološki temelji samog otkrivanja pokazuju najizvorniji fenomen istine. Primarno “istinit”, to jest otkrivajući, jest tubitak. Istina u ovom drugom smislu ne kazuje Biti-otkrivajućim (otkrivanje), nego Biti-otkritim (otkritost). Tubitak je “u istini”.

Put autentične egzistencije: briga > dokučenost (eksplicirana brigom) > bačenost (konstitutiv dokučenosti koja je bitno faktična) > projekt (dokučujući bitak pri nekomu Moći-biti; najizvornija, i to najpravija dokučenost u kojoj tubitak može biti kao Moći-biti, jest istina egzistencije)

Neautentičnu egzistenciju karakterizira propadanje. U njemu Otkrito i Dokučeno stoje u modusu iskrivljenosti i zatvorenosti uslijed naklapanja, znatiželje i dvosmislenosti. Tubitak je, budući bitno propadajući, prema ustrojstvu svojeg bitka u “neistini”. Istina (otkritost) mora se od bića uvijek tek izboriti. Biće biva oteto skrivenosti. Svaka faktična otkritost je tako reći uvijek neki plijen.
1.Istina u izvornom smislu jest dokučenost tubitka, kojoj pripada otkritost unutarsvjetskog bića. 2.Tubitak je jednako izvorno i u istini i u neistini.

Iskaz i njegova struktura, apophantičko Kao, fundirani su u izlaganju i njegovoj strukturi, u hermeneutičkom Kao, i zatim u razumljenju, dokučenosti tubitka. Prema tome, korijeni istine iskaza sežu unazad u dokučenost razumljenja.

Izrečeno postaje tako reći jednim unutarsvjetskim Priručnim, koje može biti preuzeto i ponovo izricano. Otkritost ne biva u velikom opsegu prisvajana putem uvijek vlastitog otkrivanja, nego putem čuvenja o Rečenomu. Otkritost bitka premješta se s izgovorenošću iskaza u vrstu bitka unutarsvjetski Priručnoga.

Nije iskaz primarno “mjesto” istine, nego obratno, iskaz se kao modus prisvajanja otkritosti i kao način bitka-u-svijetu temelji u otkrivanju, odnosno dokučenosti tubitka. Najizvornija “istina” jest “mjesto” iskaza i ontološki uvjet mogućnosti za to, da iskaz može biti istinit ili lažan (otkrivajući ili zakrivajući).

Tubitak je, kao konstituiran putem dokučenosti, bitno u istini. Dokučenost jest bitna vrsta tubitka. Istine “ima” samo ukoliko i dokle tubitak jest. Da ima “vječnih istina”, bit će dovoljno dokazano tek tada kad uspije dokaz, da tubitak bijaše, i da će biti, u čitavoj vječnosti.

Svaja je istina, primjereno svojoj bitnoj vrsti bitka sukladnoj tubitku, relativna s obzirom na bitak tubitka. Znači li ta relativnost isto što i: svaka je istina “subjektivna”? Ne, jer samo je “istina” kao otkrivanje jedna vrsta bitka tubitka, i samo kao takva može ona biti pošteđena njegove proizvoljnosti. Ne pretpostavljamo mi “istinu”, nego je ona ta, koja uopće čini ontološki mogućim, da mi možemo biti takvi te nešto “pretpostavljamo”. U ustrojstvu bitka tubitka kao brige, u bitku-ispred-sebe, leži izvorno pretpostavljanje.

Bitka – ne bića – “ima” samo ukoliko istina jest. A ona jest samo, i dotle, dok tubitak jest.

O ISTINI – 2. FAZA - iz predavanja "O BITI ISTINE"

Otvorenost odnođenja kao unutarnje omogućavanje ispravnosti temelji se u slobodi. Bit istine je sloboda. “Bit” je pri tome shvaćena kao temelj unutarnje mogućnosti onoga što se najprije i uopće priznaje kao poznato. Sloboda je samo stoga temelj unutarnje mogućnosti ispravnosti, jer svoju vlastitu bit prima iz izvornije biti jedino bitne istine. Sloboda je ponajprije bila određena kao sloboda za ono očito nečeg otvorenoga.

Sloboda se sad otkriva kao puštanje bića da bude. Sloboda je eksistentno, otkrivajuće puštanje bića da bude. Pustiti da što bude jest sebeupuštanje u biće. Pustiti da što bude – naime, biće kao biće, da jest – znači, upustiti se u ono otvoreno i njegovu otvorenost, u kojoj svatko stoji, a koju sa sobom tako reći nosi. Pustiti da što bude, tj. sloboda jest u sebi iz-stojeća. ek-sistentna. Ta, s obzirom na bit istine uočena bit slobode pokazuje se kao iz-stajanje u otkrivenosti bića. Čovjek “posjeduje” slobodu ne kao svojestvo, nego najvećma obrnuto, sloboda, ek-sistentni, otkrivajući tu-bitak posjeduje čovjeka.

Ek-sistencija povijesnog čovjeka počinje u onom trenutku kad je prvi mislilac, pitajući što biće jest, postavio pitanje o neskrivenosti bića. Tek ondje gdje se biće samo izdiže u svoju neskrivenost i čuva, tek ondje gdje je to čuvanje na temlju pitanja o biću pojmljeno, počinje povijest.

U plitkosti i površnosti sveznanja i samoznanja postaje površnom očitost bića u tome prividnome ništa uopće više indiferentnoga, nego samo još zaboravljenoga. U eksistentnoj slobodi tubitka stječe se skrivanje bića u cjelini, to jest skrivenost.

Skrivenost bića u cjelini, prava neistina, starija je od svake očitosti ovoga ili onoga bića. Ona je starija i od puštanja-da-što-bude samog. Tu-bitak, ako kao tu-bitak ek-sistira, čuva prvu i posljednju neotkrivenost, pravu neistinu. Ta prava ne-bit istine jest tajna. Ne-bit ovdje još ne znaći gubitak biti u smislu općega, svog omogućenja i svojega temelja. Ne-bit je ovdje u takvu smislu predbivstvena bit. “Nebit”, međutim, znači ponajprije i najvećma nagrđivanje one već izgubljene biti.

Čovjek to više griješi što isključivije sebe samo kao subjekt uzimlje kao mjeru za svekoliko biće. Kao ek-sistentan tubitak je insistentan. I u in-sistentnoj ek-sistenciji vlada tajna, ali kao zaboravljena te tako “nebitnom” postala bit istine.

Čovjek je kao insistentan okrenut ka vazda najbližoj uobičajenosti bića. Ali, on insistira samo kao već eksistentan. Ogledanje čovjeka amo i tamo, od tajne kao uobičajenome, a od uobičajenoga dalje, dalje ka sljedećemu i mimo tajne, jest bluđenje. Bludnja je prostor u kojemu se odigrava ono ogledanje, u kojmu se in-sistentna ek-sistencija, ogledajući se, opetovno zaboravlja i odmjerava svoje pogreške. Bludnja je bitna suprotivnost prvotnoj biti istine.

Bludnja se bitno podudara s otvorenošću tubitka. Ona vlada čovjekom, dovodeći ga u zabljdu. Ali, kao dovođenje u zabludu bludnja istodobno suostvaruje mogućnot, koja čovjeka može izdići iz ek-sistencije, da se ne da dovesti u zabludu, time što iskušava bludnju samo i ne zastranjuje glede tajne tu-bitka.

Otkrivanje bića kao takvog u sebi je istodobno skrivanje bića u cjelini. U istodobnosti otkrivanja i skrivanja vlada bludnja.

Neki istinit stav može uopće doći u oštru suprotnost prema odgovarajućem neistinitom stavu samo zato što istina i neistina u biti nisu indiferentni, nego supripadaju. Puna bit istine uključuje i svoju vlastitu nebit. Sloboda, pojmljena iz in-sistentne ek-sistencije tubitka, jest bit istine (u smislu ispravnosti predstavljanja) samo zato što sama sloboda potječe iz prvotne biti istine, vladavine tajne u bludnji. Obitkovljenje bića izvršuje se u otvorenom odnošenju.

Bit istine je istina biti. To osvjetljavajuće krijenje jest, tj. pušta da bude, slaganje između spoznaje i bića.

[maelstrom]

Zanima me originalan razlog zbog kojeg je Heidegger napustio pojam bitka i usredotočio se na samo biće u drugoj fazi.

[Nicolas Berihon]

Zanima me originalan razlog zbog kojeg je Heidegger napustio pojam bitka i usredotočio se na samo biće u drugoj fazi.

Mislim da si nešto pogrešno razumeo. Mada ima tekst koji nosi ime "Obrt", ali mi je bio potpuno nerazumljiv. Možeš ga naći u Heidegger, Martin Uvod u Heideggera, Centar za društvene delatnosti omladine RK SOH, Zagreb, 1972

[maelstrom]

Mislim da si nešto pogrešno razumeo...

Krivo sam postavio pitanje, sad kad pogledam. Ispao sam glup, da. Preformulirat ću ga: zašto Heidegger odjednom posvećuje toliko pažnje pojedinačnim bićima? Čini mi se kao da u drugoj fazi negira apriornu nabačenost bitka i govori da ju sami trebamo steći istupanjem u otvorenost bića, upitivanjem o njihovoj neskrivenosti. Tako je čitava povijest čovječanstva počela kada je "pvi mislilac postavio pitanje o neskrivenosti bića kao bića", a prije toga pitanja čovjek nije bio ništa više od životinje. Nasuprot tome, u prvoj je fazi "svijest" o bitku u nama prije dodira sa bilo kakvim bićem i bez nje uopće nema mogućnosti susreta sa pojedinačnim bićima.

[harita]

Da li je ova prica o Heideggeru zavrsena?
Zeli li se iko od vas ponovo u to upustiti?
Rado bih se prikljucila.

[Plodni bizon]

Zacni ti pa cemo se mi prikljuciti spontano.

[Branko]

   "Predontološko razumevanje bivstvovanja bitna je karakteristika tubivstvovanja a eksplicitno pitanje o smislu bivstvovanja samo je radikalizacija tog predontološkog razumevanja." Gajo Petrović u Uvodu u Bitak i Vreme

   Šta je predontološko a šta ontološko razumevanje bivstvovanja?

[Plodni bizon]

Ja sam taj problem termina onticko - ontolosko - predontolosko video ovako:

Onticko = nivo samih bivstvujucih stvari.
Ontolosko = nivo moguceg pojavljivanja bivstvujuceg.
Predontolosko = nivo [pred]razumevanja bivstvovanja.

Ovo zadnje je nivo u kojem se sprovodi Hajdegerova analitika tubivstvovanja.

[Branko]

Onticko = nivo samih bivstvujucih stvari.
Ontolosko = nivo moguceg pojavljivanja bivstvujuceg.
Predontolosko = nivo [pred]razumevanja bivstvovanja.

    Sa prva dva se slažem. Ali treće?
    Nije li predontološko u stvari ontologija čoveka? možda nivo moguće fenomenologije tubivstvovanja?

[Enisa_18]

pozdrav svima...Zovem se Enisa i imam referat iz filozofije na temu Martin Hajdeger, konkretno trebam uraditi istrazivacki rad, pa vas molim da mi pomognete. hvala

[h5n1]

Bitak nam se rasvjetljuje u ekstatičnom nabačaju - kaže negdje Heidegger. To znači da nabačaj nije nikakva deduktivna ili induktivna spoznaja, već prvenstveno nešto apriorno, što uzimamo kao samo po sebi razumljivo. Iz nabačaja nam se pojavljuju pojmovi kao što su: bitak, biće, svijet i istina, a koji se ne mogu opisati, ni definicijom obuhvatiti kao što je to slučaj sa zasebnim bićim

Ispravite me ako negdje griješim.

 :(  mislim da grijesis; dasein je bacen u svjet. to stanje nije odabrano. nabacaj je daseinova projekcija prema nekoj MOGUCNOSTI , jer hedgg kaze kaže da je buducnost temeljno vrijeme .. postavljaš se u onoj budućnosti u kojoj si vec nesto napravio pa gledaš unatrag i procjenjuješ jeli se isplatilo napraviti taj put .. aali, dasein ima ogranicene mogucnosti i ne moze se projicirat prema bilo cemu jer bi mogao i izgubiti sebe ....
e, sad, zasto se posvecuje bicima? jer bitak je nesto neodredivo, opcenito, JESTE, u vremenu. a bica imaju svojstva koja ih karakteriziraju + vremenita su.... i covjek je bice, i vjerojatno zeli rjesiti problem SE,U, itd...da bude neke i koristi od njega

et' toliko za 1. put  :oprost: :jezik: