Forma

[lanavi]

Time si cini mi se i dao odgovor da li forma postoji u ne-formi...znas ga, nema razloga da se pitas, osim ako zelis da cujes misljenje drugih.

[DramatisPersonae]

Pa, ne, ja zelim da naglasim paradoks.
Nemoguce je da sve postoji.

[lanavi]

Sta sa paradoksom - mogucnoscu da ne postoji nista?

[DramatisPersonae]

Pa kako moze sve da postoji?

[maelstrom]

Da, ali da li forma moze da postoji bez odnosa (onog shto forma predstavlja) na ostale forme?
Kao recimo jedno telo u beskraju nichega...
Da li je forma samoreferentna?

realizam, naspram nominalizma. čini se da je to jedna od onih najviših antinomija. svaki od datih načina viđenja svijeta ima svojih prednosti i nedostataka u opisu stvarnosti, koja se ne može reducirati ni na jedan od njih.

P.S. primjećujem da ovdje svi govore o formi kao onom u samoj percepciji što je kao percepciju omogućuje, dok svijet-izvan-nas pretpostavljaju "bitno" bezobličnim (iako i to određenje, kao i svako ograničenje, pretpostavlja neku formu). na temelju čega to zaključujete? zar ne smatrate da bi već unaprijed trebalo biti nekog reda u svijetu izvan nas, makar reda drugog "reda", eda bismo mogli uopće biti kao bića, a potom i percipirati, misliti i ostalo. pitanje glasi: je li forma pretpostavka uređenosti?

Forma je samo nasa percepcija stvarnosti. Za insekt forma nekog predmeta moze biti drugacija.

ali predmet je predmet, za nas i za insekta, upravo po svojoj formi koja ga opredmećuje. mi su-živimo s insektima, zar ne bi trebalo biti nekakve "forme" koja taj suživot omogućuje?

Da, al' generalno, zashto se stvarnost iskazuje kroz formu?

čak ni najluđa mašta ne može ponuditi alternativu.

Mislim da mogu ali to ne mogu u svakom momentu, na svakom mestu...

nekoliko fokusiranih, nepomičnih minuta ispred ogledala, i eto ničega. ali ne ništa kao bezobličnost, već ništa kao bezuspješna promjena forme, promjena bez zastoja. kada se privid stvari (ega, ličnosti, u ovom slučaju) gubi u onom što bi moglo biti. za nas je percepcija čiste promjene jasna koliko i ništa.

[Truman]

ali predmet je predmet, za nas i za insekta, upravo po svojoj formi koja ga opredmećuje. mi su-živimo s insektima, zar ne bi trebalo biti nekakve "forme" koja taj suživot omogućuje?
čak ni najluđa mašta ne može ponuditi alternativu.

Da vidim da li sam te razumeo - hoces da kazes da je forma apsolut, tj. jedna jedina nepromenljiva a da je to sto mi vidimo samo nasa iskrivljena slika? Da li si stekao utisak da ja kazem da forma kao konstanta ne postoji nego da je to relativno i da proizilazi iz naseg vidjenja?

[maelstrom]

Da vidim da li sam te razumeo - hoces da kazes da je forma apsolut, tj. jedna jedina nepromenljiva a da je to sto mi vidimo samo nasa iskrivljena slika? Da li si stekao utisak da ja kazem da forma kao konstanta ne postoji nego da je to relativno i da proizilazi iz naseg vidjenja?

forma "stvari" omogućuje i uvjetuje formu "viđenja". da je svijet po sebi neuređen, da nema formu, tada bi forma "viđenja" bila nemoguća. naravno, ovo govorim u realističkim okvirima, sve što izvan njih preostaje jest solipsizam (apsolutni identitet forme "viđenja" i forme "svijeta")... čini se da sam stekao takav utisak; ako misliš drugačije izjasni se.

[DramatisPersonae]

primjećujem da ovdje svi govore o formi kao onom u samoj percepciji što je kao percepciju omogućuje, dok svijet-izvan-nas pretpostavljaju "bitno" bezobličnim (iako i to određenje, kao i svako ograničenje, pretpostavlja neku formu). na temelju čega to zaključujete? zar ne smatrate da bi već unaprijed trebalo biti nekog reda u svijetu izvan nas, makar reda drugog "reda", eda bismo mogli uopće biti kao bića, a potom i percipirati, misliti i ostalo. pitanje glasi: je li forma pretpostavka uređenosti?

khm, ja ne smatram da van opazajnog postoji bezoblichje, i van opazajnog postoji oblik, oformljenost, za koju smatram da je najblizi iskaz prvobitne volje postojanja, prvobitna volja postojanja, koja se umnogome vishe ne odnosi na choveka, i chovechje.

[milos]

da je svijet po sebi neuređen, da nema formu, tada bi forma "viđenja" bila nemoguća

Ne znam.
Ali je svijet proces.
Znaci neuredjen u smislu da nikada nije statican.
No je ipak forma vidjenja moguca.
To je stoga sto su i osjetila proces.
Korespomdirajuci.

[Druid]

Za posjedovanje forme neophodno je sadrzavati kontradiktornost nistavila, invertiranu reflekciju velike praznine. Sve sto se izlaze oblikom u principu je reakcija nultog polariteta, infinitivnog pojmovanja ljudske percepcije - nicega.

[maelstrom]

Ali je svijet proces.
Znaci neuredjen u smislu da nikada nije statican.

i upravo je to ono fascinantno. kako ujedno jest jedno i mnogo, kako svijet i ono svjetovno zadržavaju svoju "bit", svoju formu u neprekidnom procesu?

Za posjedovanje forme neophodno je sadrzavati kontradiktornost nistavila, invertiranu reflekciju velike praznine. Sve sto se izlaze oblikom u principu je reakcija nultog polariteta, infinitivnog pojmovanja ljudske percepcije - nicega.

malo više o ovome, ako je moguće.

[milos]

Za posjedovanje forme neophodno je sadrzavati kontradiktornost nistavila, invertiranu reflekciju velike praznine.

Ako je to preduslov, a forma jeste, znaci da je ispunjen i taj preduslov.
No, otkud si ti upoznat sa tim preduslovom forme?
Pretpostavljas da je tako?
Ili znas?

Sve sto se izlaze oblikom u principu je reakcija nultog polariteta, infinitivnog pojmovanja ljudske percepcije - nicega.

Pa recimo da to jeste od toga.
No, otkud si ti upoznat sa tim?
Pretpostavljas da je tako?
Ili znas?
Mozda ti se javlja?

[maelstrom]

Ako je to preduslov, a forma jeste, znaci da je ispunjen i taj preduslov.

naizgled tautologično za jezik običnog uma, znači na jeziku korespondencije. možda je ipak mišljenje sposobno predati svoje tautologije ovlastima korespondencije.
ipak logika, a ona svjetskija ne može biti, kaže:
a --> b
b
______
a
nije valjan silogizam.
tako da to nije niti tautologija, već kontradikcija što znači da želiš tek kontradikcije filozofije preseliti u jezik (kao "okvir" tumačenja i tumačenje ujedno) korespondencije, tj. banalnog pozitivizma. a on, kao negacija koja proizlazi iz kontradikcije kao onog uništavajućeg, udvajajućeg i razlikujućeg, jest negacija negacije - pozitivizam, odaziva se logika. ali ne, moj zaključak nije točan. ako tvoj jezik korespondencije počiva na kontradikciji, on nije uopće jezik, pa ni onaj korespondencije. samo dokaz da se korespondencija (wittgenstein bi je nazvao "forma odslikavanja") ne može izraziti jezikom.

P.S. a mislim da kontradikcija u samom korijenu mojeg prethodnog odgovora po sebi odgovara na pitanje g. milosa s jedne druge teme.

Jel pijes drogu?

jedna stvar, a toliko korespondencija. jer korespondencija nema intezitet, ne može se više ili manje korespondirati. može se korespondirati ili ne. a to znači da ne postoji kriterij u binarnoj masi ("svijet"-"svijest") binarnih korespondencija. jer, pri nižim iskustva-omogućujućim* stanjima/slojevima svijesti, sve je korespondencija - reče odgovor na to pitanje. heidegger bi, u duhu apsolutnog duha interpretiran, dodao: "istina sebi prethodi kao otvorenost" (slobodna, istina je otvorenost), ja ostajem suzdržan - tek navodim moguća autorizirana trkeljanja. a dolje su, u nižim stanjima svijesti - možda osjeti? "svaka je hijerarhija proizvoljna" - autoritet wittgenstein. bilo kako bilo, nezdravo se onesposobljavati.

* ima i tog preduvjeta jer ima iskustva. opet nezdrav silogizam. pak, dva su preduvjeta: ono iskustveno i ono iskusujuće. ali silogizam je nezdrav, metafizikalan.

svjestan sam da moje filozofiranje vodi u ovo: sve je na stvarnosti osim toga da se jest (bitak) i da se jest u-istinu (bivanje), slučajnost. "kako jest" je akcidentalno. spinoza: postoji beskonačno atributa beskonačne supstancije, mi živimo dva (duh, materija). krugovi, krugovi. krugovi. krug. krug. krugovi, krugovi.

VOLJA NAS TJERRRRAAAAAAAA!!!!!

P.P.S. a kurziv pruža dobar primjer u prilog mom profilozofskom stavu s treće pak teme.  ipak je nietzsche iskustvo volje sretno proživio kroz iskustvo filozofa. kaže on: samo nadčovjek može preživjeti iskustvo vječnog vraćanja istog. a ono kao takvo najneposrednije pogađa filozofa jer on se u svojim mislima neprestano vraća na isto - na bitak. nietzsche nije napustio metafiziku jer je sam živio filozofiranje kao metafizičko iskustvo, što istinska filozofija uvijek jest. on je pisao iz perspektive tog iskustva, nije dovodio u pitanje svoje iskustvo. ipak, metafizika je opet uspješno dijagnosticirala sindrom vremena. a kad vrijeme samo sebe osvijesti, može - "dijalektički" - krenuti dalje. kako vrijeme pojedinca, tako i povijest. filozofi su od vijeka bili oni koji su osvještavali povijest. usprkos njima, povijest će ići, svijeta će biti - i oni su akcidens njezine nužnosti. a ne smijem misliti svrhu!!!!!!!!! krug, krug!, krug!, krugovi i nemam kontrolu, a mora biti kontrole da bi bilo forme. VOLJA NAS TJERAAAAAA!!!! SLIJEPA SLIJEPA SLIJEPA VOLJA!!!!! - čini se da iz mene izbija osobni stav.

P.P.P.S. možemo promatrati korespondentna mjesta onoga što se smatra koherentnom i relevantnom opaskom u raspravi ove vrste i konkretno ove opaske.

[Druid]

Za posjedovanje forme neophodno je sadrzavati kontradiktornost nistavila, invertiranu reflekciju velike praznine. Sve sto se izlaze oblikom u principu je reakcija nultog polariteta, infinitivnog pojmovanja ljudske percepcije - nicega.

Tesko je ovako kompleksnu temu svesti na maksimalno pojednostavljenu ebenu.

Ukoliko je covijek infinitivno bio nista, svojim manifestiranjem u spiritualnom i fizickom pogledu postaje plod formiranja, jasno je da u sebi nosi proturjecje nistavila. Nesto s ambicijom ozivljenja mora prkositi nultom meridijanu egzistenicije. Ono sto zeli "biti" mora jos snaznije zeljeti "ne biti".

Ako je to preduslov, a forma jeste, znaci da je ispunjen i taj preduslov.
No, otkud si ti upoznat sa tim preduslovom forme?
Pretpostavljas da je tako?
Ili znas?

Znam da nista ne znam, izlizana fraza, ali tako je. Sve moje spoznaje baziraju se iskljucivo na predpostavkama, ne znam ni jesam li ono sto mislim da jesam, kako onda znati sto je platforma izvan osobnog opsega.

Pa recimo da to jeste od toga.
No, otkud si ti upoznat sa tim?
Pretpostavljas da je tako?
Ili znas?
Mozda ti se javlja?

Je, ko i tebi Creatrix

VOLJA NAS TJERAAAAAA!!!! SLIJEPA SLIJEPA SLIJEPA VOLJA!!!!!

Schopenhauer pozdravlja! Ali apsolutno istina.

[milos]

Nesto s ambicijom ozivljenja mora prkositi nultom meridijanu egzistenicije

Nesto s ambicijom ozivljenja?
Nulti meridijan egzistencije?
Prkos?
Ovo mora prkositi ovom?
Pa, baki, mis'im, ovaj...
Nego, aj ti meni reci da li znas koja je razlika izmedju jednog vrapca?

Znam da nista ne znam, izlizana fraza, ali tako je.

Znas da nista ne znas?
Izlizana fraza.
Ali ti je smatras tacnom.
Pa eto onda zaista i znas kako nista ne znas, smatras.
Ali ako nista ne znas, kako onda mozes znati da nista ne znas?
Jerbo, ako znas da nista ne znas, onda nesto znas, elem znas da nista ne znas
Pa da li ondak zaista znas da nista ne znas, ili samo pretpostavljas da nista ne znas?

Sve moje spoznaje baziraju se iskljucivo na predpostavkama, ne znam ni jesam li ono sto mislim da jesam, kako onda znati sto je platforma izvan osobnog opsega.

Eto, dobro, nista ne znas.
A reci mi da li znas odgovor na pitanje da li si stisnuo supak nad svojom vlastitom egzistencijom, kao sto ja jesam, ili Maelstrom, ili, recimo, nebitno, Creatrix, ili si se potpuno prepustio pa te ne interesuje da li ces jos sutra uopste biti, ili si mozda, daleko bilo, pozurio da okoncas istu?
Jel znas bilo sta u vezi su tim?

Pozdrav Druidu!