Filozofski recnik

[Admini...]

A

abdukcija - oblik silogističkog zaključivanja u kome je manja premisa samo verovatna, tako da je zaključak samo verovatan, a ne nužno istinit

adekvacija - podudaranje misli i predmeta mišljenja

agnosticizam - učenje koje negira mogućnost potpune spoznaje apsolutnog. uči da postoji određena granica spoznaje koju je nemoguće prekoračiti

aksiologija - filozofska disciplina o vrijednostima. Vrijednosti ne postoje kao realitet, nego važe, vrijede, a važenjem se bavi um

aksiom - očigledna istina koju nije potrebno dokazivati

aktivizam - svjetonazor koji nadređuje praksu teoriji i ističe ulogu akcije za ostvarenje vrijednosti općenito

aktualizam - učenje koje naglašava da je sva materijalna i duhovna stvarnost neprekidno mijenjanje, zbivanje, proces (akcija).

alijenacija - otuđenje. u filzofiji kao otuđenje čovjeka, gubljenje i negiranje njegova biti. Suprotno ozbiljenju i potvrđivanju. Vrlo važna ketegorija kod Marxa koji alijenaciju smatra središnjim problemom čovjeka u kapitalističkom društveno-ekonomskom uređenju

amoralizam - učenje da ne postoje nikakve realne niti opće moralne vrijednosti.

anamneza - izražava suštinu saznanja kao sećanja na svet ideja (Platon)

anarhizam - bezvlašće. u filozofiji politike učenje koje traži nepostojanje bilo kojeg državnog ili pravnog poretka na Zemlji. izvorno nastao u Rusiji kao daljnja razrada komunističkog društva.

antropocenrizam - svjetonazor da je čovjek središte Svijeta, u antičkoj filozofiji izraženo mišlju čovjek je mjera svih stvari

apatija - ravnodušnost prema afektima

apologeti - branitelji. u ranom kršćanstvu apologeti su bili branitelji važnosti vjere za religiju. nastaju kao reakcija na gnostike koji su spoznajom pokušavali doći do odnosa vjere i razuma. najpoznatiji apologet bio je Tretulijan koji je tvrdoglavo htio odbaciti svaku povezanost religije i filozofije. takav stav najbolje je odrazio mišlju: vjerujem zato što je apsurdno

aporija - nerešiv problem, problem iz kojeg proizlaze protivrečna rešenja

apsolut - beskonačan, vječan, prvi temelj Svijeta, najčešće povezivan s božanstvima

arhe - praosnov, prauslov stvarnosti, počelo, načelo

askeza - odricanje bilo kakvih metarijalnih uživanja. životni ideal najviše izražen kod kinika, stoika, nekih srednjevjekovnih kršćanskih redova

ataraksija - stanje bez emocija, duhovni mir. vrlo čest religijski ideal antičkog doba
ataraksija - duševni mir, stanje bez strasti

ateizam - svjetonazor koji negira postojanje bogova, božanstveng i bilo kakvih nadprirodnih sila.

autarkija - samodostatnost. biti sam sebi dovoljan bez neophodnih vanjskih potreba. največi životni ideal kod stoika
autarkija - dovoljnost samom sebi, sloboda delovanja

autohton - samonikao, samobitan



B

biće - to što jest. ono što postoji, bez obzira je li dostupno osjetilima ili nije.

bit - ono po čemu jest to što jest. istinska i opća priroda jednog bića, stvari

bitak - ono po čemu jest sve što jest. šablona svemira, bit bića kao bića, ono po čemu bića jesu

bivanje - u najopćenitijem smislu promjena, zbivanje, događanje, mijenjanje. prvotno izraženo u misli Heraklita: sve teče

budizam - filozofsko-religijsko učenje indijskog princa Siddharte Gautame, poslije nazvanog "Buddha" (prosvijetljeni). Polazi od "4 plemenite istine": istina o bolu, istina o nastanku bola, istina o prestanku bola i istina o putu koji vodi do prestanka bola. četvrta istinia odnosno put ima osam "faza": ispravni nazori, ispravne namjere, ispravni govor, ispravna djelatnost, ispravan način života, ispravan napor, ispravna pažnja, ispravna meditacijska sabranost. Budizam naglašava jednakost svih ljudi, žestoko osuđuje indijski društveni poredak po kastama i odbacuje religioznu askezu.



D

dedukcija - logički postupak izvođenja jedne tvrdnje iz jedne ili više premisa tako da je zaključak nužno istinit ako su istinite premise

deizam - učenje da je Bog tvorac svijeta i moralni zakonodavac, ali svijetom ne upravlja već ga je ostavio ljudima i prirodnim zakonima. suprotno: ateizam, teizam, panteizam

dekadencija - kulturno i biološko propadanje

demarkacija - razgraničenje

determinizam - učenje o općoj i potpunoj određenosti (determinaciji) svih pojava, bilo materijalnih bilo duhovnih. Sve što jest posljedica je nekog uzroka i uzrok je nekoj drugoj stvari. Izvorno potiče od Demokritovog učenja o atomima.

dijalektika - umijeće vođenja govora. vrlo važna kategorija kod Hegela: dijalektika je zakonomjernost po kojemu se Svijet odvija, tj. po kojemu bitak ostvaruje samog sebe

dogma - stav koji je neopovrgljiv, neoboriv, suvišno je preispitivati njegovu točnost. u religiji temeljni stav vjere, izvorno načelo iz kojeg se izvode ostala

doksa - prividno mišljenje, mnijenje. u Parmednida osjetilni svijet, fizika, još ga i naziva "mišljenje smrtnika"

dualizam - učenje koje naglašava postojanja dva bitka. u Descartesa duhovni i materijalni. u teologiji (zoroastrizam, srednjevjekovni patareni, bogumili, hugenoti, katari,...) naziv za učenje o dva praizvora, dobra i zla



E

egzistencijalizam - pravac koji naglašava bit egzistencije (postojanja) kao jednokratnu, konačnu (Sartre: "povijesnu"). Po Sartreu, kod čovjeka postojanje prethodi njegovoj biti, tj. čovjek je unaprijed određen svojim postojanjem, a tek postojanjem određuje svoju bit. Jaspers egzistenciju poistovječuje sa slobodom kao "mogućnošću da postanemo ono što nismo"

ekstaza - izlaženje izvan sebe. maksimalna sreća i ushićenje. u Plotina jedini "pravi" način spoznaje "Jednog", bitka, praizvora, "Svijetle točke", često poistovijećivane s Bogom

eklekticizam - Svjetonazor koji neka svojstva uzima iz različitih sustava. često povezan s površnošću.

emanacija - isijavanje, izviranje. po principu emanacije, sve što je udaljenije od "Jednog", bitka, Boga to manje jest, to više "gubi na biti"

empirija - iskustvo, poznavanje

empirizam - filozofski pravac koji naglašava iskustvo kao najvažniji izvor sveukupne životne spoznaje. ljudski duh je rođenjem tabula rasa (neispisana ploča) koja se kroz život konstantno nadograđuje iskustvom. izvorno začet u Engleskoj.

entelehija - ono što je poprimilo oblik prema svrsi

epikurejizam - ateističko učenje antičkog filozofa Epikura da je smisao života ugoda, bilo tjelesna bilo duhovna. svaka stvar donosi i ugodu i bol, a um je vaga koja ih mjeri i proračunava "profit". često povezivan sa ekstremnim hedoizmom

epistemologija - filozofija znanja, teorija znanja

eristika - umijeće raspravljanja kojoj je jedini i osnovni cilj uvjeriti neistomišljenika da je u krivu. izvorno je razvili sofisti.

esencija - suština, priroda nečega

esteticizam - shvaćanje da je umjetnost najviša vrijednost, pa čak i veća od istine same. najzornije prikazana u misli Nietzchea: život može dobiti na važnosti jedino kao estetski fenomen

estetika - filozofija lijepog. bavi se biti i prosuđivanjem i izvorima, bitima lijepog u umjetnosti

etatizam - u politici pravo nadmoći države nad bilo kojim oblim oblikom društvenog zbivanja

etika - filozofija morala. istražuje izvore i svrhu moralnog prosuđivanja. najosnovnija dva etička gledišta su autonomno: izvor morala je u čovjeku i heteronomno: izvor morala je izvan čovjeka

etos - običaj, navika,sadržaj ukupnog čovekovog moralnog delovanja

eudajmonizam - etičko učenje o sreći kao svrsi cjelokupng ljudskog djelovanja. dobro je ono što čini sretnim. ovo etički realističko gledište izvorno je došlo od Aristotela

evolucionizam - općenito teorijsko promišljanje o nastanku stvari, bilo iz prirode, bilo iz društvenog života, kao neprekidnom razvitku. najpoznatiji evolucionisti su Darwin (biologija) i Spencer (sociologija, psihologija)



F

fatalizam - uvjerenje da je zbivanje u svijetu neizbježno unaprijed određeno. vrlo često izražen u ranim grčkim mitovima i tragedijama

fenomenologija - Kada je Kant završio svoju kritiku metafizike, zaključivši da je sve što uopće možemo spoznati s empirijskom sigurnošću fenomenalni svijet osjetilnog iskustva, a nikad noumenalni svijet stvari "po sebi", postavilo se pitanje: "Ali što mi to u iskustvu iskušavamo?" Fenomenologija predstavlja pokušaj odgovora na to pitanje, usredotočujući se na analizu načina na koji se stvari javljaju u našoj svijesti

fetišizam - vjerovanje u čarobnu moć nekih predmeta prožetih mističnim silama. vrlo često izražen u primitivnih religija

filidoks - sveznalica, ljubitelj slave

fizis - priroda, pojavno, znano, cjelina svega što jest.

fronezis - sposobnost delovanja u društvenoj zajednici na osnovu racionalnog izbora onoga što je za čoveka dobro.



G

gnoseologija - spoznajna teorija. disciplina koja promišlja izvore i dosega metoda spoznaje.



H

helenizam - povijesno-umjetničko razdoblje potaknuto osvajanjima Aleksandra velikog. karakterizira ga miješanja grčke filozofije s istočnjačkom tradicijom, vrlo često mističnom. u filozofiji daje naglasak pitanjima etike i sreće čovjeka

heodnizam - učenje po kojem je trenutni užitak jedino istinsko dobro.

hereza - krivovjerje. pojam vrlo često upotrebljivan u svrhu očuavanja moći dominantne religijske organizacije (npr. katoličke Crkve)

hermeneutika - vještina tumačenja, dokazivanja, način na koji interpratator iznosi svoje misli glede određenog problema. U novijoj filozofiji metoda izlaganja i objašnjenja smisla bitka. Za Heideggera je fenomenologiija postojanja (Dasein) hermenutika u prvotnom značenju riječi kojom se označuje tumačenje (Sein und Zeit).

heuristika - nauka o metodama istraživanja novih spoznaja.

hilozoizam - učenje da je materija prožeta životom. izvorno od Talesa.

humanizam - svjesno razrađeni antropocentrizam koji, polazeći od poznavanja čovjeka ide za vrijednosnom afirmacijom čovjeka
prvi počeci hmanizma javljaju se u Italiji (Dante, Petrarca).

[Admini...]

I

idealizam - filozofsko učenje koje ističe da su bitak i osnova svega ideje, savršene praslike stvari. često naglašava primat duhovnog nad materijalnim. najpoznatiji idealizam je Platnova ontološka koncepcija

ideologija - sustav društvenog vjerovanja, najčešće u svjetovne pojmove i ideje. vrlo često shvaćana kao iskrivljena, izokrenuta svijest

imanentan - unutrašnji, neizvadiv, neodvojiv.

imoralizam - stajalište koje odbacuje vladajući moral i nastoji ga zamijeniti novim. bjelodani primjer imoralizma Nietzcheova je koncepcija natčovjeka

individaulizam - svjetonazor koji pojedinca kao vrijednost nadređuje zajednici.

intelektualizam - općenito svođenje stvari na misaone kategorije. često povezan s zanemarivanjem, zapostavljanjem neintelktualnih djelatnosti

inteligibilan - nadosjetilan, samo umom dohvatljiv.

intuicionizam - filozofski pravac koji ističe intuiciju kao glavnu metodu cjelokupne životne spoznaje. Samo intuicijom, npesrednim uviđajem dolazimo do biti stvari. najpoznatiji primjeri intuicionizma je onaj od Bergsona tj. da se bit života može spoznati jedino intuicijom, izravnim suosjećanjem. u Descartesa intuitivna je spoznaja sebe. uslijed sumnjanja bilo što: prirodu, Boga, tjelesnost, duhovnost jedno je sigurno: mislim. spoznaja toga je intuitivna

iracionalizam - Svjetonazor koji odbacuje, negira bilo kakve intelektualne metode spoznaje. najčešće iracionalne metode spoznaje su voluntarizam i misticizam. u svakodnevnom životu naziv za bilo kakav svjetonazou intelektom neobjašnjiv.



K

katarza - duhovno očišćenje od nepotrebnog. Aristotel naglašava katarzičnu svrhu tragedije kao djelatnosti koja ljude očišćava od afekata, emocija. radi se o svrsi kazališta da bolji nego što bijasmo iz njega izađemo

kauzalitet - uzročnost, nužnost uzroka i posljedica

kolektivizam - svjetonazor koji nadređuje zajedničke, društve interese pojedincu. primjer krajnjeg kolektivizma su plemenska solidarnost i komunizam

kontemplacija - duboko misaono poniranje, udubljivanje u sebe. poznata je usporedba konteplacije sa "zrcalo Boga"

kozmopolitizam - svjetonazor da je čovjek "granin svijeta". ideji suprotnoj nacionalizmu bitno je doprinjela veličina i ogrmnost rimskog carstva i njegov pravni poredak. kozmopolitizam su posebno promicali stoici

kriticizam - gnoseološko gledište Emmanuela Kanta: svojevrsna sinteza racionalizma i empirizma koja objašnjava spoznaju kao sintezu sadržaja i forme: objekt joj daje sadržaj, a subjekt oblik. Kant ju je izrazio mišlju:prikazi su bez pojmova slijepi, a pojmovi su bez prikaza prazni.



L

logicizam - filozofsko-logičko usmjerenje koje ističe logiku kao temeljnu filozofsku disciplinu. u 20. stoljeću razvija se logicistički pravac koji traži neovisnost logike od nauke o bitku (ontologije). Russell uvodi pojam "trećeg carstva čistih misli" želeći istaknuti da predmet logike nije ni realnost ni mišljenje

logos - U filozofiji zakon, red, pravilnost, zakonomjernost, vječna istost uvjeta. Heraklit, koji taj pojam uvodi, ju još naziva "vječna vatra" želeći naglasiti da se Svijet odvija kao vječna promjena. riječ logos u antici još koriste stoici u svom etičkom učenju. Filon Aleksandrijski, želeći spojiti židovska mistična učenja s grčkom filozofijom poistovječuje logos s Riječi Božjom.



M

majeutika - Istraživački postupak u Sokrata. faza razgovora gdje nakon "negativne" faze (ironije) učitelj iz sugovornika "izvlači istinu" koju svatko nosi u sebi. uspoređuje ju s "porođajnom vještinom". podsijeća na Hegelovu trijdau: teza-antiteza-sinteza

materijalizam - ontološka koncepcija koja uči da je bitak materijalan. duh i ideje su samo izvedeni oblici materije. izvorni začetnik materijalizma jest Demokrit sa svojim učenjem o atomima. Marx uvodi novi oblik materijalizma, tzv. socijalnog materijalizma (historijski materijalizam) tj. uvjetovanost društvenih oblika svijesti ekonomskim činiteljima

metafizika - s one strane prirode. najosnovnija filozofska disciplina. podučava prve izvore, principe, uzroke onoga zbiljskoga, onog što je prirodno

mimezis - oponašanje, imitiranje. Platon pojmom mimezis degradira umjetnost. nazivaći je "gorom od stvarnosti". umjetnost je mimezis, oponašanje stvarnosti, a sama stvarnost mimezis ideja, idealnog svijeta.

misticizam - svjetonazor koji naglašava tajanstveno, razumski neobjšnjivo, nadnaravno, intelktualno nedohvatljivo. jedini pravi način spoznaje jest stapanje s apsolutom, Bogom. često korišten pojam za okultizam tj. iracionalno, iskrivljeno, izvrnuto veličanje dijelova nekog učenja

monada - neprotežan jednostavni bitak. Leibnitz naziv koristi za ukazivanje da se svijet sastoji od beskonačno bitaka. monade još nazima i "duhovnim atomima"

monizam - stajalište da je bitak samo jedan.



N

nativizam - stajalište koje uči da su određene ideje, pojmovi, slike, predodžbe urođeni, "umetnuti u ljude"

nihilizam - filozofski svjetonazor da ništa zbiljski ne postoji, a još manje da nešto možemo spoznati. općenito znači nepostojanje načela, principa, ideala, ponekad poputno amoralno stajalište

nominalizam - srednjevjekovno učenje da su pojmovi puke izvedenosti, samo naziv koji smo pridodali nečem realnom, entiteti koji stvarno bez naših umova ne postoje.



O

ontologija - filozofska disciplina koja istražuje ono po čemu jest sve što jest, bitak

ortodoksan - onaj koji kruto bez kloebanja stoji uz neka načela, principe.



P

panlogizam - Hegelovo učenje da je um (logos) osnova svega događanja u Svijetu. Logos se razvija i njegov razvitak se manifetira na svim pojavama i stvarima

panteizam - učenje da je Svijet prožet Bogom, da je Bog imanentan svijetu. Svijet i Bog su isto

paradigma - uzorak, obrazac, primjer, šablona. Vrlo važna sociološka kategorija

patristika - doktrine crkvenih otaca (pater) u svrhu obrana vjere od pogana i različitih kršćanskih sekti. nastala uslijed burnih društveno-političkih događanja i sveopćeg pada morala društva u rimskom carstvu

perfekcionizam - etičko učenje da je cilje svakog moralnog djeovanja savršenost, perfekcija

pluralizam - etičko učenje da se Svijet sastoji od tri ili više bitaka. najpoznatije je pluralističko učenje Leibnitza po kojemu postoji beskonačno bitaka (monada, duhovnih atoma)

pozitivizam - pravac koji odbacuje svako postojanje izvan konkretne datosti, pojave, iskustveno provjerljivog tj. poptuno odbacuje bilo kakva metafizička gledišta. izražava se najbolje mišlju Comtea: odsada ljudski duh napušta apsolutna traganja. Bloch ovo stajalište naziva "žabljom perspektivom"

pragmatizam - pravac koji, osim što prihvaća osnovne postulate pozitivizma, naglašava praktičnu korist u ljudskom djelovanju. po Wiliamu Jamesu ideja nije ništa drugo nego plan djelovanja, a sud ima smisla jedino ako donosi praktičnu posljedicu. ovaj stav odražava duh američkog čovjeka, a Russell to naziva "ekstremnim pozitivizmom"

predestinacija - preodređenje. krajnje teističko gledište po kojemu Bog preodređuje sve, čak do te mjere da potpuno odbacuje slobou volje čovjeka. čovjek je potpuno bespomoćan u rukama Boga i ne može ništa protiv sudbine koju mu je Bog preodredio (predestinirao). predestnacija je bila predmet žestokog spora između Katoličke crkve i protestantizma

probabilizam - svjetonazor da nikakvo znanje nije sigurno, nego da je manje ili više vjerojatno (probabilno).



R

racionalizam - gnoseološki pravac koji uči da do temeljnih žvotnih spoznaja dolazimo razumom. racionalizam ne negira iskustvo kao jedno od važnih metoda spoznaje, ali daje primat umu u spoznajnom procesu.



S

scijentizam - svjetonazor koji daje primat znanstvenom soznavanju Svijeta i eksperimentalnoj metodologiji, a filozofsko, religijsko i umjetničko gledište stavlja u drugi plan

senzualizam - krajnje empirističko stajalište koje, osim nadređuje iskustvo svim ostalim oblicima spoznaje, daje primat osjetilima. senzualitičko učenje najbolje odražavao misao Lockea:nema ničega u razumu što prethodno nije bilo u osjetilima

skepsa - sumnja. Descartes uvodi pojam metodičke sumnje, tj. naglašava kako se svako istraživanje bilo koje vrste rađa iz sumnje da nešto nije

skepticizam - učenje koje govori da objektivna spoznaja nije moguća zato svaka teza ima svoju antitezu koje je uvijek jednako na vagi. životni je ideal suzdržavati se od donošenja bilo kakvih sudova. izvorno nastao u grčkoj

skolastika - ustaljeni naziv za srednjevjekovnu filozofiju. naziv je kasnio dobio pogrdno obilježje jer je srednjevjekovna filozofija nekritički kretala od istine nekih crkvenih i biblijskih istina nastojeći ih racionalno objasniti.

socijalizam - u filozofiji politike prijelazna faza ka ostvarenju komunizma kao besklasnog društva u kojem ne postoje izrabljianja, države budućnosti

sofisti - grčki putujući "filozofi". diljem grčkog svijeta punili su teatre i naplaćivali ulaznice za svoje govore. ujedno i prvi profesionalni prosvjetitelji u povijesti. cilj im je bio pod svaku cijenu ostvariti uspjeh u raspravi s nekim

sofistika - naziv pogrdne konotacije za nekoga tko u raspravi namjerno izvodi krive zaključke u svrhu "pobjede" nad sugovornikom. dobio naziv po sofistima

solipsizam - filozofski pravac koji govori da postoji samo "ja" (solus). jedino što postoji je svijest, a sve oko nje samo su puki doživljaji

stoicizam - rimsko-helenističko filozofsko učenje koje se najprije bavi etičkim problemima, kao što su savladavanje emocija, samodostatnosti. bave se i pitanjem logosa kao vječne, neproomijenjive zakonomjernosti. Marko Aurelije, rimski car, bio je jedan od stoika.



T

teizam - stajalište po kojemu je Bog svijet stvorio, njime aktivno upravlja i postoji odvojen od svijeta

teleologija - nauka o svrhama. svaha stvar ima svoji razlog zašto postoji. ovo stajalište je u suprotnosti s uzročno-posljedičnim obješnjenjm svijeta. Spinoza je teleološko gledište žestoko osudio

teologija - nauka o Bogu. vrlo često polazi religijskih neoborivih istina, dogmi koje nastoji razumski objasniti i predočiti

transcedentalan - neovisan o iskustvu. u Kanta preduvjet iskustva, a to su prostor, vrijeme i oblici mišljenja

transcedentan - onaj koji je s one strane iskustva. nemoguć za spoznati. za Kanta je Bog transcedentalan tj. nemoguć za spoznati.



U

utilitarizam - svjetonazor koji da je korist svrha moralnog vjerovanja. dobro je ono što je korisno, pa čak ako je i duhovno

utopija - idealna zamišljena zemlja ili zajednica u kojoj vladaju savršeni društveni odnosi. Ideju utopije protežirali su najviše More, Campanella, Bacon i kod nas Petrić, s tim da je satirično i ironično tretirana (Swift i Orwell).



V

vitalizam - Svjetonazor koji nglašava da se život ne može objasniti mehanički, kao niz bioloških i kemijskih uzročnosti već traži poseban pristup. bit života se može spoznati jedino intuicijom, neposrednim uviđajem. Po Bergsonu razum je podoban za promišljanje beživotne materije, ali u bit života može prodrijeti samo izravno suosijećanje, životna intuicija

voluntaizam - gnoseološki pravac koji primat daje volji kao najvažnijoj metodi životnih spoznaja. najpoznatije voluntarističe koncepcije su Aurelija Augustina i Schopenhauera.



Materijal dodao: Shomi-, 28.2.2007.
---------------------------
Ko ima šta da doda može pisati u nastavku, na sličan način (navesti najpre slovo).

[crazychick]

help me sta je katarza treba mi hitno... havala unaprijed....

[Plodni bizon]

Katarza ti je duhovno prociscenje. Ali obicno nema veze sa umetnoscu (sem kod Aristotela, i u kontekstu teorije o umetnosti/poeziji), vec sa religijom. Kataraksicno stanje - stanje duhovnog prociscenja. Oslobadjanje od nekog tereta, a takodje i prosvetljenje.

Evo sta ti o tome kaze Srpski recnik stranih reci i izraza - Vujaklija:
KATARZA - medicinski: čišćenje, ispražnjavanje creva; filozofski: moralno čišćenje i uzdizanje duše iznad svih telesnih, čulnih strasti i prljavština (po Aristotelu cilj tragedije).

[DramatisPersonae]

U, meni bi bash prijala jedna katarza...
e, a shta je ataraxia?

[Druid]

U, meni bi bash prijala jedna katarza...
e, a shta je ataraxia?

Dusevni mir, osjecaj smirenosti, neuznemirenosti.
StaroGrcki sinonim.

[Ljubo Gazivoda]

Eto....

[...creatrix...]

Katarza ti je duhovno prociscenje. Ali obicno nema veze sa umetnoscu (sem kod Aristotela, i u kontekstu teorije o umetnosti/poeziji), vec sa religijom. Kataraksicno stanje - stanje duhovnog prociscenja. Oslobadjanje od nekog tereta, a takodje i prosvetljenje.

Evo sta ti o tome kaze Srpski recnik stranih reci i izraza - Vujaklija:
KATARZA - medicinski: čišćenje, ispražnjavanje creva; filozofski: moralno čišćenje i uzdizanje duše iznad svih telesnih, čulnih strasti i prljavština (po Aristotelu cilj tragedije).

moracu da te ispravim (teska srca)... ne znam da li je ovo tvoja definicija katarze ili si je negde procitao pa prepisao, ali samo jedna napomena i isparvka... aristotel ne govori o moralnom ociscenju... upravo je to ono sto je zamerao platonu: umetnost nije stvar etike i morala, nego je umetnost stvar estetike, stoga moral nema sta da trazi kada je estetika u pitanju... aristotel govori o katarzi kao psiholoskom ociscenju a ne moralnom... jer tragedija izaziva osecanja sazaljenja i(li) straha koja su dva najcesca osecanja koja se prenagomilavaju... katarzom, "imitirajuci" (uslovno receno) zapletom neki dogadjaj koji je vazan a u njemu neku (ne)zgodu u koju je lik upao svojom pogresnom ili dovbrom odlukom, mi se poistovecujemo sa likom i kroz njega mi se oslaobadjamo ovih osecanja...

dakle, aristotel ne govori o moralnom ociscenju vec o psiholoskom... jer je platonu zamerao sto mesa etiku sa estetikom :)

nema ljutis :)

[Plodni bizon]

moracu da te ispravim (teska srca)... ne znam da li je ovo tvoja definicija katarze ili si je negde procitao pa prepisao, ali samo jedna napomena i isparvka... aristotel ne govori o moralnom ociscenju...

Prepisao ali se slazem sa prepisanim.

dakle, aristotel ne govori o moralnom ociscenju vec o psiholoskom... jer je platonu zamerao sto mesa etiku sa estetikom :)

Pa sad zavisi kako ti tumacis to psiholosko. Evo kako o tome kaze Wiki: Aristotel, prvi teoretičar tragedije, smatrao je da tragedija treba izazivati strah i sažaljenje te tako pročistiti osjećaje gledatelja. To pročišćenje zove on katarzom (od grč. katharsis, prema kathairo, čistim). Na temelju Aristotelova mišljenja o katarzi razvile su se kasnije mnoge teorije o katarktičkom djelovanju tragedije ili drame u cjelini, pa i takve teorije koje svrhu cjelokupne književnosti tumače u smislu pročišćenja odnosno oplemenjivanja osjećanosti. E sad da li to ima veze sa moralom, a dalje sa etikom... Ja mislim, a tako sam i citao, da je dusa prociscena od straha i losih osecanja, dakle oplemenjene osecajnosti, nesposobna da ubija i da se ponasa nemoralno.

[...creatrix...]

u bre... pa nije moralno isto sto i psiholosko i obrnuto... i nema sta ja tu mnogo da "filozofiram" i tumacim na svoju ruku... zna se sta je covek rekao

a citat sa vikipedije... pa recimo to samo ovako: delimicno sam upoznata sa tim ko pise clanke po vikipediji i smatram da ona ne moze da bude ona ciji ce citat da bude validan...

uostalom, osecanja straha i sazaljenja nisu moralne kategorije nego psiholoske, a nadalje- aristotel nigde ne govori o tome da dusa koja nije ociscena od nagomilanih emocijaa vise potencijala da ubije ili cini stetu od one koja jeste... mislim, o uopste nisu njegove kategorije... ne govori covek o tome!

bitno je da se napravila razlika sto si tice ovoga iz razloga sto profesori nece tolerisati nerazlikovanje a onda i pogresno tumacenje onoga sto je cika aristotel kazao...

najbolje je da se konsultuje strucna litertura, ako nista ruo onda sekundarna- istorije filozofije, a ne vikipedija!

a cak i ovaj citat ne govori o tome da je to aristotel rekao, nego da se kasnije razvilo misljenje da tagedija izaziva kaarakticno moralno prociscenje... sve sto sam ja htela da uradim jeste da ukazem na tome da on nije govorio o moralno, nego o psiholoskom!

[Otrovni Starac]

nihilizam - filozofski svjetonazor da ništa zbiljski ne postoji, a još manje da nešto možemo spoznati. općenito znači nepostojanje načela, principa, ideala, ponekad poputno amoralno stajalište

Zar ovo nije onaj bagrashki nihilizam. Nietzsche, taj demagog i izdajnik mudrosti, je valda imo ono drugo u vidu.

[Truman]

Zar ovo nije onaj bagrashki nihilizam. Nietzsche, taj demagog i izdajnik mudrosti, je valda imo ono drugo u vidu.

Zamolio bih da mi se podvuceno objasni. Vi jeste svetac i genij, ali udariste na jos veceg! Pretpostavljam da sam sada ucinio svetogrdje jer sam se usudio reci da ima neko veci i od vas. Stra' me je...
Ili ste se samo zezali...