Film
When Nietzsche Wept (Kad je Niče plakao) jedna je od solidno odrađenih priča, ali uz sasvim prosečnu glumu. Pored Armanda Assantea koji igra ulogu Nietzschea, i koju odrađuje gotovo savršeno, teško da se još koji glumac iz one ekipe može oceniti prelaznom ocenom. Film je svakako prema osnovnoj zamisli i priči jako interesantan. Od početka prati delatnost jednog psihologa u Beču, dr Bojera, koga gospođica Lu Salome moli da pomogne Ničeu, pošto on u pismima govori dotičnoj da uveliko propada i da bi mogao da izvrši samoubistvo. Bojer, iako nevoljno, prihvata. Sam Niče nekako pristaje da se pojavi kod doktora, ali nije voljan da govori otvoreno o sebi, smatrajući da tako doktor postaje autoritet za njega, da ima nadmoćan položaj u takvoj raspodeli uloga. Zbog toga se doktor odlučuje da ponudi Ničeu zanimljiv kompromis: on će njega lečiti u psihičkom smislu, dok će Niče doktora Bojera poučavati filozofiji, odnosno lečiti mu duh. Na kraju to se svodi na isto, pa će se u položaju pacijenta čas naći Niče, čas Bojer. Stalno bi menjali uloge a sve vreme bi ti razgovori bili korisni za obojicu. Niče se lečio tako što je lečio Bojera, a Bojer uživao u društvu Ničea. Pritom se povremeno pojavljivao i Sigmund Frojd, tada dosta mlad, kao Bojerov kućni prijatelj. Pročitavši neka Ničeova dela, kazao je Bojeru da ne treba da potcenjuje Ničea čak ni na planu psihologije, budući da je iz pročitanog Ničeovog štiva primetio da je to možda i najbolji živi psiholog koga zna, s obzirom na to koliko ljude i čoveka uopšte poznaje.

A govorili su o životu, o slobodi, i najviše o ljubavi. Niče je isprva govorio da se ne može posvetiti nakon dva poraza. Šta god bi počeo da gradi, srušilo bi se. Ili kako on u filmu kaže:
Kad god sam pokušao da izgradim nešto, bio sam izdat. Prvo je bio kompozitor Rihard Vagner. Patio sam zbog njega i kasnije zbog najbolje prijateljice.Kroz čitavu dalju priču Nietzsche govori kroz svoju filozofiju, živi na taj način, i pomalo na površini počinje da pokazuje i priznaje nakaznost svojih stavova. Strogoću koja ni njemu ni doktoru nije od pomoći. Na kraju filma Niče plače, mada te suze zove onima koje najavljuju slobodu.
Film bi trebalo odgledati. Od velike bi koristi mogao da bude onima koji površno sagledavaju međuljudske odnose, komunikaciju, ljubav, prijateljstvo. Sve ono što čini čoveka - čovekom, i ono što odvaja od bagrašenja, može da se nađe ovde prateći dijaloge glavnih likova. Nema tu neke naročite glume, film je isto tako verovatno i dosta jeftin, ali je filozofija života koja ga prožima vredna pažnje.
Konačna ocena:
8,5/10.