|
modesty
|
 |
« Odgovor #39 poslato: 07.04.2008. 12:47 » |
|
Dopao mi se film. Volim bajke, a Čarlston jeste bajkovit, ujedno prožet poukom, koja je univerzalna. Mislim da se mnogo toga nije promenilo ni danas, ako pokušamo da ispratimo metaforu. Žena se jeste emancipovala, ali isto tako je ostala željna iskrene ljubavi, a isto važi i za muškarca. Fenomenalan kontrast jeste ta različitost u senzibilitetu Male Boginje, koju je čarobno ostvarila Katarina Radivojević i "velikana čarlstona" iz grada koga je, po mom mišljenju jako dobro odigrao Stevan Kapičić. Ona je po prirodi snažna i prkosi, a on, kako se i u filmu kaže "svilen" i eto koliko je u stvari društvo "instruiralo" da su muškarci jači, snažniji, odlučniji... Shvatamo iz filma koliko je sve individualno i koliko uslovi života pre svega utiču na razvoj individue. Dopao mi se odnos Ognjenke i Male Boginje, takođe, kao i simbolika suprodstavljanja tradiciji, a ujedno griže savesti koja se javlja kod Ognjenke i želja za očuvanjem te iste tradicije, uprkos nezaustavljivom napretku civilizacije i prevazilaženju "običaja". Kostimi su mi se posebno dopali, naročito haljine koje Olivera Katarina, u ulozi Velike Boginje, ukrade za unuke... Lično vrlo cenim Katarinu Radivojević i pored toga što je lepa žena, ona je vrlo talentovana glumica i mislim da Čarlston bez nje ne bi bio isti film. Izbor glumaca je odličan, Jezdiću i Kapičiću su uloge sjajno legle, takođe. Što se tiče ovoga što kaže Morella povodom arogancije, takođe smatram da je nepotrebna i da profesionalci i nisu takvi. Mislim samo da kada neko ima talenat, talenat i jeste dar prirode,a spoljašnjost, koja za glumca jeste važna, ne u smislu da je lep ili ružan, plav ili crn, dugonog ili kratkonog, debeo ili mršav, već i smislu da ima artikulisano telo, osećaj za ritam, dobar govorni aparat, harizmu, u tom smislu jeste važna pojava. Zašto na FDU i ostale umetničke fakultete primaju malo ljudi? Zato što jesu neophodne predispozicije za umetnički rad. Možeš ti do sutra da vežbaš pevanje i da radiš na tome, ako nemaš sluha ili ritma, glas... Isto je sa glumom. Ako nemaš talenat, džaba trud i rad, ne ide, nema baze... Muzika mi se posebno dopala. Sve u svemu, meni lično, drag film, ali ja i volim ovaj žanr. Našem filmu je, čini se neophodan, jer je prezasićen tematikom 90-ih godina, rata, ubijanja i ostalog... Lepo osveženje
|