Nemoj molim te vise! Koncentrisi se ti na sadasnjicu ili barem blisku proslost. Ako potegnemo kasike i viljuske zgadice nam se svima rucak na kraju...hajde ne preteruj.
nek se zgadi.ionako nema šanse da vodimo ljubav
Pomadžareni katolički biskup Gavro Patačić kažnjavao je sve one,koji bi progovorili u crkvi hrvatski.Učitelji su batinali hrvatsku djecu kada bi progovorila hrvatski,materinsku riječ.I madžarsko je svećenstvo nastojalo Bunjevce i Šokce madžarizirati,pa je radi toga znalo na žalost doći i do pravih okršaja u crkvama,kako je bilo u Bajmoku,Kaćmaru i Sv.Ivanu.Najviše je nepravde nanijelo madžarsko svećenstvo našim ljudima u Santomu.Nikakve molbe,ni memorandumi,koje su bunjevačko-šokački Hrvati slali župniku,biskupu,ministarstvima i svim mogućim vlastima nisu koristile i nisu ispravile nepravdu.To je tako ogorčilo ljude,da je na žalost skoro
cijelo Santovo 1200. Hrvata-PREŠLO NA PRAVOSLAVLJE 1899.godine
mene ipak zanima stvarna istorija hrvatske i hrvata, dosta smo slushali koje kakve nacionalistichke priche i sa jedne i sa druge strane. postoji li neka istinita pricha a da je iko zna?
ima ali ti se neće svidjeti
hrvati su došli n adanašnji prostor iz svoje države koja se zvala "velika hrvatska" i protezala se na prostoru današnje poljske,češke i slovačke.dakle,dio hrvata uputio se iz te pradomovine,a na poziv heraklita (tako ja zovem heraklija)
ta pradomovina je opstala sve do 9 stoljeća a onda su na njoj nastale druge države.
odakle su došli na prostor pradomovine ima 4 teorije,što je i manje bitno.
a od svog dolaska ovamo,pa nadalje,sve je jasno.rim (vatikan) ima dovoljno dokumenta na temelju kojih se može rasvjetliti hrvatska povijest.
Među važnije događaje valja svakako zabilježiti i
PRIJELAZ JEDNOG DIJELA KATOLIKA U BOSNI NA PRAVOSLAVLJE. Prešla je i skoro cijela Trebinjska biskupija u Hercegovini tjiekom XVI. i XVII. stoljeća. Katolički narod ostao je bez svećenika usred ljutih progona. Pravoslavna crkva sklapa vec iza pada Carigrada sporazum s Turskom carevinom i patrijarha Genadije dobiva čast turskog paše. U Srbiji se ta ista stvar događa osnutkom Pećke patrijaršije. Makar da pravoslavni kaluđeri poput monaha Marka pišu, kako su turski sultani (»ismailski car Bajazit«) »nečastivi i troicihulni i hriščanom dosaditelni«, ipak se pod Turcima svuda pravoslavlje širi na račun katolicizma pa tako i u Hercegovini. Započinje sustavno proganjanje katolika kroz 300 godina (1488.-1779.) od strane pravoslavnih arhijereja, koji katolike carskim fermanima i janjičarskom pomoći sile na plaćanje pravosl. vjerskog poreza i podložnost u vjerskim stvarima, što bi neminovno svršilo odpadom katolika na pravoslavlje. Fratri i drugi svećenici bore se na turskim sudovima, plaćaju globe i idu u tamnice. Katolici su više progonjeni nego pravoslavni sve do zadnjih stoljeća turske vlade, jer su pristaše najvećeg neprijatelja sultana, - rimskog pape, i jer ne će poput pravoslavnih martologa, da se bore s Turcima protiv kršćana. Za turske vlade više puta katolici teže progone trpe od pravoslavnih nego li od samih turskih gospodara. »Mi u njima ljuće dušmane imamo nego li su sami Turci, jer nikada ne prestaju raditi o tomu, da nas pod svoju vlast sprave«, piše fra Filip Lastrić. A biskup fra Marko Dobretić u okružnici god. 1777. govori o pravoslavnima (zovi ih skizmatici) »koji panjkaju na nas po tribunalih ono, što ne bi ni vragovi izmislili, za oborit nas i vas i ove svete kuce u svako zlo; dave, globe i gule...« (J e l e n i ć, Izvori za kult. pov., 50). Stvar je ta toliko poznata iz Smičiklasa, Batinića, Jelenića i drugih, da je ne moramo dalje ni spominjati. Sam arhimandrit Ruvarac veli, »da se takav postupak srpskih patrijarha nikako opravdati ne da.« Ti su progoni išli gdjekad tako daleko, da je narod, da se od tog oslobodi, čak prielazio na pravoslavlje. Trebinjski biskup Primi piše u Rim god. 1674. ovako: »Pravoslavni (kaluđeri!) na temelju toga fermana idu i tlače bijedne katolike (po Popovu polju , nezadovoljni s onim, što im je sultan dozvolio. ) to više, oni obilaze s četom Turaka i grubom silom otimaju od tih hercegovačkih katolika deset puta više, nego što stoji u fermanu, izjavljujući odtvoreno, kako će im svake godine tako dodijavati, dok ne postanu pravoslavcima. Radi toga ne mogući se oduprieti tolikoj nevolji, katolici samo što nisu izgubljeni. Vec su izjavili biskupu, da će morati prieći na grčki zakon, ako se ne ukloni ta nepravda« (K. Draganović, Massenubertritte von Katholiken zur Orthodoxie, Rim 1937., str. 72).
