Istorija Hrvatske i Hrvata

[Plodni bizon]

Pokusaj revizije istorije Hrvatske, zbog nekih drugacijih interpretacija u Srbiji. Temu pokrecem iz razloga sto se na drugoj zapocela prica kako su Hrvati u stvari pokatoliceni Srbi, sto je inace teza najnovije Seseljeve knjige, napisane u haskom zatvoru. Ta knjiga je, inace, izazvala veliko odusevljenje i sjajan prijem u srpskoj javnosti, tako da su se mnogi, cak akademici, javili da drze govore o njoj kao o nekom naucno-istorijskom radu. Izvor ovog teksta je hrvatska wikipedia. Ne mogu da tvrdim da je ovo sto sledi stvarno tako, nego samo treba da posluzi kao otpor onim sovinistickim srpskim istoricarima koji bi sve sto je moguce stavili pod srpski genetski kod koji se "odsrbio". Vecu pomoc u ovome dao bi neko ko je ucen pod hrvatskim udzbenicima, za razliku od nas koji smo indoktrinisani srpskim, i uglavnom velikosrpskom istorijom.


Hrvatska u doba narodnih vladara (do 1102. godine)

Hrvati i drugi Slaveni stigli su u današnju Hrvatsku i Bosnu u 7. stoljeću.

Hrvati su pokrštavani iz dvaju pravaca: sa strane Franaka (na sjeveru i zapadu) i sa strane Bizanta (na jugu i istoku). Velikim dijelom je pokrštavanje Hrvata završilo u 9. stoljeću, ali neka područja (Neretvanska kneževina, primjerice) su još četiri stoljeća zadržala poganska vjerovanja, o čemu svjedoče sačuvani nazivi za poganska božanstva, najčešće u zemljopisnim nazivima (brdo Perun kod Splita, primjerice).

Prvi autohtoni hrvatski vladar kojeg je priznao papa bio je knez Branimir, koga je papa Ivan VIII. nazvao dux Chroatorum 879. godine.

Prvi kralj Hrvatske, Tomislav iz loze Trpimirovića, okrunjen je 925. godine. Tomislav, rex Chroatorum, ujedinio je Posavsku i Primorsku Hrvatsku i stvorio državu znatne veličine.



Srednjovjekovno hrvatsko kraljevstvo doseglo je vrhunac pod kraljem Petrom Krešimirom IV. (1058-1074.).

Kad je glavna autohtona kraljevska loza presahnula krajem 11. stoljeća, Hrvati su priznali ugarskog vladara Kolomana kao zajedničkog kralja Hrvatske i Ugarske u nagodbi od 1102. godine (tzv. Pacta Conventa).

Personalna unija s Ugarskom (1102-1526)

Nakon ulaska u personalnu uniju (unija dvaju ili više kraljevstava povezanih kroz vladarevu osobu) s Ugarskom, uveden je drugi tip feudalizma. Vremenom značaj starih hrvatskih plemena, koje su birale hrvatskog kralja slabi, a na pozornicu značajnih plemstava izlaze hrvatske plemenitaške obitelji kao što su Frankopani i Šubići. Kasniji su kraljevi nastojali povratiti utjecaj dajući povlastice hrvatskim gradovima. Upravitelj hrvatskih pokrajina zvao se ban.

Bribirski kneževi iz loze Šubića stekli su najveći utjecaj, vladajući nad velikim dijelom Hrvatske, Dalmacije i Bosne, dok su Babonići vladali Slavonijom. Ipak, kasnije su Anžuvinci ojačali kraljevsku moć, pokorivši Babonjiće i Šubiće u drugom desetljeću 14. stoljeća. Poslije pada Šubića, lokalno plemstvo je vladalo Hrvatskom sve dok ih nije Ludovik I Anžuvinski pokorio, a isti vladar je povratio Dalmaciju mirom u Zadru 1358. U kasnijim dinastičkim ratovima, Anžuvinci su prodali dio Dalmacije Mlecima 1409. godine.

Kad je Osmansko Carstvo počelo osvajati Europu, Hrvatska se našla na granici s carstvom. Unatoč stalnim borbama, Hrvatska je gubila sve više teritorija zbog nadiranja Turaka.

Habsburška vlast (1527-1918)

Mohačka bitka (1526.) bila je ključni događaj u kojem je vlast kraljevske kuće Jagelovića propala smrću kralja Luja II. Otomansko Carstvo se dalje širilo da bi u 16. stoljeću obuhvatilo veći dio Slavonije, zapadne Bosne i Like.

U drugoj polovici 16. stoljeća, velika područja Hrvatske i Slavonije uz granicu Otomanskog Carstva pretvorena su u Vojnu krajinu, kojom je izravno zapovijedao bečki vojni stožer. Kako je Vojna krajina opustjela, tamo su naseljeni kršćanski prebjezi s osmanske strane granice: Hrvati i Vlasi (koji su se kasnije nacionalno oblikovali kao Hrvati i Srbi), a naseljeni su i Nijemci i drugi.

Prva Jugoslavija (1918-1941)

Malo prije kraja 1. svjetskog rata (1918.), Hrvatski sabor je prekinuo veze s Austro-Ugarskom, koja je izgubila rat. Narodno vijeće države, vođeno idejama panslavenstva koje su se razvijale pedeset godina, pridružilo se Srbiji i Crnoj Gori, čime je stvorena Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Odluku o ujedinjenju s Kraljevinom Srbijom i Kraljevinom Crnom Hrvatski sabor nikada nije potvrdio.

Kraljevstvo je prošlo kroz ključnu promjenu 1921. godine, kad je novi ustav centralizirao vlast u glavnom gradu Beogradu i prekrojio unutrašnje granice vodeći se geografskim i ekonomskim načelima, čemu se protivila Hrvatska republikanska seljačka stranka pod vodstvom Stjepana Radića. Hrvatska državnost je za jedno vrijeme zbrisana. Stranka je bojkotirala vlast Srpske radikalne narodne stranke tijekom čitavog razdoblja, osim 1925-1927. Početkom 1925. djelovanje HRSS bilo je onoemogućeno primjenom Zakona o zaštiti države, a Stjepan Radić. Iz zatvoru, on radikalno mijenja stranačko usmjerenje: prihvaća monarhiju i Vidovdanski ustav i odriče se republikanizma. Stranka mijenja ime u Hrvatska seljačka stranka.

Radića je 1928. godine u parlamentu smrtno ranio srpski zastupnik Puniša Račić, što je izazvalo nemire u Zagrebu. Godine 1929. kralj Aleksandar je proglasio diktaturu i nametnuo novi ustav koji je između ostaloga preimenovao zemlju u Kraljevinu Jugoslaviju.

Kralj Aleksandar je ubijen 1934. godine u atentatu radikalnih skupina (VMRO i Ustaški pokret) koje je prethodno protjerao. Hrvatska je dobila određenu autonomiju 1939. osnutkom Banovine Hrvatske na osnovu sporazuma Cvetković-Maček. Militaristička vlast u Beogradu je propala 1941. godine, a sile osovine ubrzo su osvojile Jugoslaviju.

Nezavisna Država Hrvatska (1941-1945)

Ustaše, hrvatska stranka radikalne desnice, došla je na vlast zbog potpore Sila osovine, te je 1941. godine stvorila Nezavisnu Državu Hrvatsku pod vodstvom Ante Pavelića. Njegov marionetski režim donio je rasne zakone, osnovao osam koncentracijskih logora i pokrenuo kampanju za uništenje Srba, Židova i Roma, te svih jačih političkih protivnika, od kojih su hrvatski komunisti bili najbrojniji.

Početkom 1941. u Hrvatskoj se pojavio i antifašistički pokret, kojim je upravljala Komunistička partija Jugoslavije pod vodstvom Josipa Broza Tita, kao i u drugim dijelovima Jugoslavije. Srpska rojalistička gerila, četnici, borila se ispočetka protiv ustaša i uništavala Hrvate općenito, ali već od 1942. godine, kako je jačao partizanski pokret s komunistima na čelu počeli su sve otvorenije surađivati s ustašama u zajedničkom cilju uništavanja partizana.

I ustaše i četnici surađivali su sa Silama osovine i borili se protiv partizana. Partizanski pokret je brzo uhvatio maha diljem NDH, pa su se u brdsko-planinskim, teže prohodnim područjima, stvorila veća područja pod partizanskom kontrolom (vidi Partizanske republike). Padom Italije 1943., dotad slabije i nekvalitetno naoružani partizani dolaze do većih zaliha oružja, što lakog, što težeg, pa su se stvorili preduvjeti za naoružavanje većeg broja ljudi. Partizanski se pokret raširio po cijeloj zemlji, te je uz pomoć Crvene armije istjerao naciste i njihove pomagače 1945.

Država NDH je svoj kraj doživjela 17. svibnja 1945. na polju blizu mjesta Bleiburg u Austriji, gdje se prema prethodno postignutom dogovoru hrvatska vojska (200.000 vojnika), zajedno s mnoštvom civila (500.000 ljudi) koja se nekoliko dana probijala uz neprestanu borbu s partizanskim jedinicama, trebala predati engleskoj vojsci da bi se izbjegla osveta. Englezi krše dogovor i predaju te ljude partizanima. Sve završava "križnim putem", u kojem biva na mučki način ubijen do današnjeg dana neutvrđen broj ljudi.

Druga Jugoslavija (1945-1991)

Hrvatska je postala dio federalne Jugoslavije 1945. godine. Državom je upravljala Titova Komunistička partija. Tito je vodio autokratsku, represivnu politiku, u cilju stvaranja unitarističke jugoslavenske države. Hrvati su opet bili u manjini, ali ustav iz 1963. uravnotežio je moć u zemlji između dva naroda. Razvoj nakon 1965. doveo je do Hrvatskog proljeća 1970-71. godine, kad su zagrebački studenti demonstrirali radi većih građanskih prava i veće samostalnosti Hrvatske. Režim je ugušio proteste i zatvorio političke vođe, ali to je dovelo do novog ustava iz 1974. godine, koji je republikama dao veća prava.

[Silovani_Leptir]

Zanima me koje točno obrazovanje ima Šešelj?

[Plodni bizon]

Izvor: Srpska Wikipedia

Diplomirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu za dve i po godine 1976, a zatim i magistrirao 1977. Doktorirao je u Beogradu 26. novembra 1979. godine, disertacijom na temu “Politička suština militarizma i fašizma”. Najmlađi doktor nauka u tadašnjoj SFRJ, svoju karijeru nastavio je kao asistent na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, od 1981. do 1984.

Neverovatno zvuci da je doktorirao na temu fasizma i militarizma, pa onda postao upravo militarist i fasist.

[Domaci Zdajnik]

Ne samo ta glupost izrečena i napisana od strane Šešelja i šešeljevaca-akademika, nego se i za kasnije doba vezuju neke teže laži vezane za Hrvatsku. Malo se osećam glupo da ja sad branim državu koju Srbi verovatno najviše mrze (pošto Albanija nije direktno umešana u ono što se događa na Kosovu), jer bih više voleo da to čini neki Hrvat, pošto će mene optužiti za još jedno antisrpsko delovanje... Ali pošto se ljudi iz Hrvatske ne oglašavaju, ja ću spomenuti ovaj jedan momenat koji je meni uvek bio nelogičan u onoj uobičajenoj priči o staroj Jugoslaviji i ulozi Hrvatske u Drugom svetskom ratu.

Naime, ovde u Srbiji decu u školama su učili još onih ranih devedesetih kad sam ja išao u osnovnu školu, tome da su Hrvati (generalno - Hrvati kao narod, ne vlast, ne neka politička opcija koja je imala toliko i toliko pristalica) mučili i ubijali Srbe mnogo gore nego što bi to i Hitler zamislio i poželeo. Problematično je to što svi ti udžbenici govore da su Hrvati kao narod zločinci, da su genocidan narod, i da su sve vreme bili - svi do jednog - uz Hitlera. S druge strane, partizani su isključivo Srbi koji su se izborili za oslobođenje Hrvatske od fašizma, te isterali Italijane i praktično poklonili osvojenu teritoriju Hrvatskoj. Ostalo je ono čudno pitanje: Zašto smo mi to poklonili Hrvatima ako su to naši vojnici - partizani, dakle komunistički Srbi - osvojili? Nikome nije ni palo na pamet to što je vođa tih komunista bio upravo - Hrvat. I što je moralo biti da je on nekako prvi oformio ili sakupio tu antifašističku vojsku.

Drugo, u Srbiji se veruje da je za vreme Drugog svetskog rata u njoj na vlasti bio uvek Hitleru opozicioni režim, dakle, antifašistički, a ne marionetski, kakav je bio u Hrvatskoj. Udžbenici su jasno napravili razliku između fašističke Hrvatske i antihitlerske/antifašističke Srbije, u kojoj mora biti da ili niko nije vladao, ili su to vladali sami Nemci i vanredno stanje, ili su vladali partizani. Tek se na netu mogu naći podaci da je i u Srbiji na vlasti bila Srpska fašistička stranka, koja je odmah dobila i svoju vojsku - četnike (koji su se, doduše, tajno borili i protiv Nemaca).

Iz ovih pouka vidimo brojne manipulacije istorijom. Žalosno što je u onako divnom projektu kakav je Jugoslavija bila, koji je verovatno bilo moguće prevesti u funkcionalnu demokratsku saveznu državu, što su se u Srbiji gajile zaista te antihrvatske, antibošnjačke i na kraju antijugoslovenske ideje, ideje velikosrpstva. To ne znači da ih u drugim republikama nije bilo. Čak sam uveren da ih je bilo, možda se na tome radilo i intenzivnije nego u Srbiji (to ostavljam drugima da dokumentuju). Ne treba zato niti da čudi što su mnogi istoričari u Srbiji opterećeni nacionalnim, i uglavnom ksenofobični i puni mržnje prema svemu onom što nije poreklom iz njihovog naciona.

[Silovani_Leptir]

Pokusaj revizije istorije Hrvatske, zbog nekih drugacijih interpretacija u Srbiji. Temu pokrecem iz razloga sto se na drugoj zapocela prica kako su Hrvati u stvari pokatoliceni Srbi, sto je inace teza najnovije Seseljeve knjige, napisane u haskom zatvoru. Ta knjiga je, inace, izazvala veliko odusevljenje i sjajan prijem u srpskoj javnosti, tako da su se mnogi, cak akademici, javili da drze govore o njoj kao o nekom naucno-istorijskom radu.

Ovo mi zaista zvuči nevjerojatno. Pa valjda onaj tko ima titulu akademika ima i neke obaveze koje dolaze sa tom titulom. Inače, ukoliko su Hrvati zapravo pokatoličeni Srbi, onda dolazimo do paradoksa da su Srbi zapravo samogenocidan narod. SRS je poslala 48 primjeraka knjige u neke hrvatske institucije (http://www.srpskadijaspora.info/vest.asp?id=8665 ), očekujući valjda nekakvu znanstvenu raspravu. Siguran sam da neki nisu ni otvorili knjigu, samo zbog naslova.
Uopće takvo učenje da su Hrvati pokatoličeni Srbi mi je suludo. Ja se ne osjećam pokatoličenim Srbinom, bez obzira šta struka govori drukčije. Jesam li nekome sad dužan zato šta sam pokatoličeni Srbin? Šta da dam pravim Srbima koji nisu pali pod utjecaj vatikanskog zla?

PS: Također ne promatram na muslimane kao  poturčene Hrvate. Smatram takav način razmišljanja vrlo opasnim. Ne slažem se ni sa DaXa-inim razmišljanima o Hrvatima, iako je on iznosio neke chinjenice.

[Plodni bizon]

Silovani, i ja sam ucen da su to "cinjenice", a danas u medijima ne mali broj srpskih istoricara, uglavnom iz Seseljeve partije, propagira upravo te dve istorijske "cinjenice", da su Bosnjaci poturceni, odnosno islamizirani, a Hrvati pokatoliceni Srbi. Kad bi se pojavio ovde neki debil pa da sve te "cinjenice" obrazlozi, kako je ucen u gimnaziji i na fakultetu, najbolje oni sa istorije, da vidis i kompletno izlaganje. Te lazi su akademski inspirisane, pa moraju da imaju i akademsko utemeljenje, zato se nalaze neki izvori koji tvrde to sto oni traze. A izvori postoje, isto kao sto ce i za sto godina neko da se poziva na Seselja tvrdeci to sto on tvrdi.

U Srbiji je neophodno uvesti nov program obrazovanja vezanog za istoriju, reviziju istorije, i konacno dati nekom inteligentnijem i nacionalno neopterecenom istoricaru da napise udzbenik da se deca vise ne truju mrznjom i lazima.

Inače, ukoliko su Hrvati zapravo pokatoličeni Srbi, onda dolazimo do paradoksa da su Srbi zapravo samogenocidan narod.

Nije to jedini paradoks. Ima mnogo paradoksa, i svi oni poticu zbog samoprotivrecne nacifikovane svesti.

SRS je poslala 48 primjeraka knjige u neke hrvatske institucije (http://www.srpskadijaspora.info/vest.asp?id=8665 ), očekujući valjda nekakvu znanstvenu raspravu. Siguran sam da neki nisu ni otvorili knjigu, samo zbog naslova.

Naslov je takav da im ni u Srbiji mnoge opstine nisu dozvolile promociju te knjige. Znam da su u Beogradu imali ogromnih problema sa promocijom u nekoj njihovoj opstini, da su se gradjani usprotivili jer su znali da je ta knjiga jos jedan fasisticki pokusaj indoktrinacije. Medjutim, knjiga je sjajno primljena u provincijskim gradicima [Nis, Kragujevac, Cacak, Kraljevo] i opstinama.

Uopće takvo učenje da su Hrvati pokatoličeni Srbi mi je suludo. Ja se ne osjećam pokatoličenim Srbinom, bez obzira šta struka govori drukčije. Jesam li nekome sad dužan zato šta sam pokatoličeni Srbin? Šta da dam pravim Srbima koji nisu pali pod utjecaj vatikanskog zla?

Ja i ne znam kako se to osecaju "Srbi". Sve su to fiktivne kategorije, i bas zato sto ne postoji "osecanje Srbinom" ili "osecanje Hrvatom" ili bilo kojom drugom nacionalnoscu, debilno je uopste voditi se nacionalnoscu u odnosu prema ljudima. Covek se oseca kao covek, svako ima posebna osecanja, a opet mogu biti sasvim slicna nekome ko se naziva po drugoj naciji... no, da ne zagazimo ponovo u temu o nacionalizmu.

Seselj bi ti mozda rekao da si mu duzan i verovatno bi on pozeleo da te ubije zato sto si se ogresio o pravoslavnu crkvu (kao Srbin, haha), posto je i isao da ubija licno u tim ratovima, a ovi malo manje militantni fasisti bi rekli da je njemu dovoljno to sto si ti "Srbin", pa kakve god to posledice imalo. E sad, to sto oni ne shvataju kako ta laz deluje na gradjane Srbije, koliko u stvari mobilise ljudi da imaju pretenzije prema Hrvatskoj...

[shkavel]

Ovaj gore isečak iz wikipedije je onako, realan prikaz stanja stvari. Mogu reći da nije sve u udžbenicima već u onima koji mladom narodu daju informacije - profesorima, nastavnicima isl. 

Naime, ovde u Srbiji decu u školama su učili još onih ranih devedesetih kad sam ja išao u osnovnu školu, tome da su Hrvati (generalno - Hrvati kao narod, ne vlast, ne neka politička opcija koja je imala toliko i toliko pristalica) mučili i ubijali Srbe mnogo gore nego što bi to i Hitler zamislio i poželeo. Problematično je to što svi ti udžbenici govore da su Hrvati kao narod zločinci, da su genocidan narod, i da su sve vreme bili - svi do jednog - uz Hitlera.

Mislim da ti ne treba da se posebno upoznaješ sa udžbenicima u drugim državama - poseti forume koje sam spominjao i videćeš da i Hrvati i Bošnjaci i Albanci govore isto o Srbima. Jedan od najčešćih argumenata Bošnjaka je "Nisu svi Srbi četnici, ali su zato svi četnici Srbi". To se ponavlja baš papagajski. Kao da bismo mi rekli, nisu svi muslimani islamski teroristi, ali su svi isl. teroristi muslimani - zato oni treba da se pokaju i izvine i pospu pepepom u ime kukolja u svojim redovima, koji i oni sami indirektno podržavaju jer ga nisu očistili ili barem neutralizovali. To Bošnjaci i Hrvati govore o Srbima. Jedino oni imaju "sreću" u tome što su ovi "naši" zločini novijeg datuma pa su aktuelni, dok genocid koji su počinile ustaše i muslimani nad Srbima u NDH spominju još samo njihovi potomci.

Drugo, u Srbiji se veruje da je za vreme Drugog svetskog rata u njoj na vlasti bio uvek Hitleru opozicioni režim, dakle, antifašistički, a ne marionetski, kakav je bio u Hrvatskoj. Udžbenici su jasno napravili razliku između fašističke Hrvatske i antihitlerske/antifašističke Srbije, u kojoj mora biti da ili niko nije vladao, ili su to vladali sami Nemci i vanredno stanje, ili su vladali partizani. Tek se na netu mogu naći podaci da je i u Srbiji na vlasti bila Srpska fašistička stranka, koja je odmah dobila i svoju vojsku - četnike (koji su se, doduše, tajno borili i protiv Nemaca).

Koji je bolid tebe učio istoriju??? Mislim da bi trebalo da se razapnu vaši profesori a ne udžbenici.
A da te popravim u podacima - posle kapitulacije Nemci su stvorili marionetsku vladu u Srbiji (vlada nacionalnog spasa), za vođenje koje je bio prvo predložen Dimitrije Ljotić, ali je to mesto preuzeo Milan Nedić, nekadašnji general. Srbiji su otrgnuti Kosovo i Sandžak (u sastavu velike Albanije - pod ITA upravom), Srem (NDH), sever Vojvodine (Mađarska) i jug Srbije (Bugarska). Ostatak je bila nazovi je država Srbija pod vlašću Nedića (kvizling). Kada govoriš o četnicima, moraš biti oprezan - termin četnik prvi put se koristio u doba borbi protiv turaka (momci sakupljeni u četi - isto kao izraz komiti). A ono što danas nazivaju četnicima su bili četnici Draže Mihailovića, koji nije imao nikakve veze sa Nedićem - on nije priznao kapitulaciju Jugoslavije već se povukao u brda i tamo odlučio da sačeka da se situacija na većim frontovima okrene u korist saveznika, pa kada Nemci počnu padati da i on udari u Srbiji. Pre nije hteo, jer nemačke odmazde bile su stravične. On je bio jedan od onih što su hteli da poštede srpske živote. Ti četnici su se zvali i "Jugoslovenska vojska u otadžbini", finansirala ih je vlada Karađorđevića iz Londona i Kaira, a Draža Mihailović je posle rata posthumno nagrađen američkim ordenom od strane predsednika Trumana. Ovde ne svetlikujem đenerala i moram da napomenem da ne podržavam zločine za koje se terete i Mihailovićevi četnici, ali vidim da dolazi do velike konfuzije u terminima i nepovezanosti. Mada priznajem da je situacija i bila konfuzna, tako da je veoma teško pohvatati sve veze. Ali preporučujem knjigu Slovenca Aleksandra Bajta "Bermanov dosije" - lepo oslikava jednu drugu stranu istorije.

Iz ovih pouka vidimo brojne manipulacije istorijom. Žalosno što je u onako divnom projektu kakav je Jugoslavija bila, koji je verovatno bilo moguće prevesti u funkcionalnu demokratsku saveznu državu, što su se u Srbiji gajile zaista te antihrvatske, antibošnjačke i na kraju antijugoslovenske ideje, ideje velikosrpstva. To ne znači da ih u drugim republikama nije bilo. Čak sam uveren da ih je bilo, možda se na tome radilo i intenzivnije nego u Srbiji (to ostavljam drugima da dokumentuju). Ne treba zato niti da čudi što su mnogi istoričari u Srbiji opterećeni nacionalnim, i uglavnom ksenofobični i puni mržnje prema svemu onom što nije poreklom iz njihovog naciona.

Mislim da sam bezbroj puta predložio podatke o velikobošnjačkim teorijama na ovom forumu, pa ne bih da se ponavljam. Pogledaj topic ukidanje entiteta u bh ili poreklo bosanskih muslimana. Ali u pravu si - na sve strane se radi o tome da su u pripremi bili i ostali velikodržavni projekti (mada mi se smešno čini kako jedan mali narodić naziva velikom svoju idealnu državu koja je u najidealnijim granicama upola manja od SFRJ, koja ipak sama po sebi bila srednje velika Evropska zemlja): Hrvati vide Hrvatsku koja če uključivati čitavu današnju RH, zapadnu Hercegovinu, centralnu bosnu, bosansku posavinu i možda srem i Boku kotorsku. Srbi vide Srbiju od Kosova i Makedonije do linije Karlovac-Karlobag-Virovitica. Bošnjaci žele čitavu Bosnu + Sandžak(Jug Srbije+Sever CG) i možda još ponešto (od Zadra do Skadra), Albanci Kosovo+PreševoBujanovacMedveđu+Zapadnu Makedoniju+Ulcinjski region u CG. Konflikt interesa je očigledan 

[provincijalac]

Temu pokrecem iz razloga sto se na drugoj zapocela prica kako su Hrvati u stvari pokatoliceni Srbi, sto je inace teza najnovije Seseljeve knjige, napisane u haskom zatvoru.

seselj je iskompleksiran i po nacionalnosti hrvat koji je svoj kompleks nasao da leci velikosrpstvom i dokazivanjem da je veci srbin od srba u srbiji. i nije tako redak slucaj da se covek tako promeni pod uticajem okoline da bi joj se priblizio. vidimo da je uspeo u tome posto taj hrvat a najveci srpski nacionalista ima najjacu partiju u srbiji.
ne treba njegovu knjigu shvatiti ozbiljno, kao i bilo sta sto taj covek i njegova partija kazu.

[Domaci Zdajnik]

Da odgovorim u vezi sa FSS. To je moj, recimo to tako, radni ili arbitrarni naziv za ono što je činilo tada vlast u Srbiji, a što se prikriva kao da se radi o delovanju oslobodilačke, antifašističke vojskei i politike (antinemačka je donekle i bila s vremena na vreme, ali antifašistički nastrojeni nisu čak ni oni koji danas u Srbiji slede ideale tog pokreta), što se tako to prikazuje mladima u Srbiji, što nikako ne može doneti ništa dobro toj deci.

Mislim da ti ne treba da se posebno upoznaješ sa udžbenicima u drugim državama - poseti forume koje sam spominjao i videćeš da i Hrvati i Bošnjaci i Albanci govore isto o Srbima. Jedan od najčešćih argumenata Bošnjaka je "Nisu svi Srbi četnici, ali su zato svi četnici Srbi". To se ponavlja baš papagajski.

Za mene nikad neće biti argument da ne postanem kosmopolit to što neko drugi ne misli da je kosmopolitizam dobar, pa se zdušno posvećuje rasizmu i čini kakve gluposti koje ću ja smatrati, kao kosmopolita i anacionalni građanin - idiotskim. Danas je naročito opasno u Srbiji propagirati mržnju prema Hrvatima, Albancima ili Bošnjacima (ništa nije gore zastupati ideju mržnjem prema svima) jer svest građana na koje takva država utiče postaje sve samo ne neka koja će trezveno razmišljati o budućnosti. Takva država, država u kojoj pobeđuje partija koju biraju nacionalisti i neonacisti, propada u rekordnom roku. Zato će se svako ko voli Srbiju zalagati za to da njeni građani građanina Hrvatske, BiH ili Albanije (i Kosova verovatno uskoro) doživljavaju kao bilo kog drugog građanina, anacionalno, a njihove države kao partnere u daljoj borbi za što bolji standard svake od tih država, a ne za proširenje njihovih granica.

[shkavel]

Da odgovorim u vezi sa FSS. To je moj, recimo to tako, radni ili arbitrarni naziv za ono što je činilo tada vlast u Srbiji, a što se prikriva kao da se radi o delovanju oslobodilačke, antifašističke vojskei i politike (antinemačka je donekle i bila s vremena na vreme, ali antifašistički nastrojeni nisu čak ni oni koji danas u Srbiji slede ideale tog pokreta), što se tako to prikazuje mladima u Srbiji, što nikako ne može doneti ništa dobro toj deci.

U tome ništa nije sporno. Sporna je samo tvoja generalizacija prilika u Srbiji tokom WWII. Kao što rekoh, postoji velika razlika između Ljotićevaca, Nedićevaca, Ravnogoraca Draže Mihailovića, ili četnika Koste Pećanca. Stvarno ne bi bilo naodmet da pročitaš gore pomenutu knjigu ili pak neko drugo analitičko delo o sličnoj temi...

Za mene nikad neće biti argument da ne postanem kosmopolit to što neko drugi ne misli da je kosmopolitizam dobar, pa se zdušno posvećuje rasizmu i čini kakve gluposti koje ću ja smatrati, kao kosmopolita i anacionalni građanin - idiotskim. Danas je naročito opasno u Srbiji propagirati mržnju prema Hrvatima, Albancima ili Bošnjacima jer svest građana na koje takva država utiče postaje sve samo ne neka koja će trezveno razmišljati o budućnosti. Takva država, država u kojoj pobeđuje partija koju biraju nacionalisti i neonacisti, propada u rekordnom roku. Zato će se svako ko voli Srbiju zalagati za to da njeni građani građanina Hrvatske, BiH ili Albanije (i Kosova verovatno uskoro) doživljavaju kao bilo kog drugog građanina, anacionalno, a njihove države kao partnere u daljoj borbi za što bolji standard svake od tih država, a ne za proširenje njihovih granica.

Nije stvar u tvojim ubeđenjima, moja poenta je bila da sa druge strane nema nijedan sagovornik. Ja nisam za mržnju i ne mrzim nikoga, ali isto tako nisam lud za idejom da uporno pružam ruku nekom ko bi me nabio na kolac, radilo se o Srbinu, Bošnjaku, Šumadincu, Merakliji ili jehovcu.
A uporno tvrdim i tvrdiću da u srpskom organizmu ima potenciala i nade, što upravo dokazuje tolika polarizovanost mišljenja (postoje rasonalisti, pravoslavni fundamentalisti, umereni nacionalisti, kozmopoliti i građanske duše). Jer većina naših suseda nema sličnih kapaciteta - većinom su jednoumni, nacionalisti.

[Domaci Zdajnik]

U tome ništa nije sporno. Sporna je samo tvoja generalizacija prilika u Srbiji tokom WWII. Kao što rekoh, postoji velika razlika između Ljotićevaca, Nedićevaca, Ravnogoraca Draže Mihailovića, ili četnika Koste Pećanca. Stvarno ne bi bilo naodmet da pročitaš gore pomenutu knjigu ili pak neko drugo analitičko delo o sličnoj temi...

Nije potrebno poznavati detalje da bi se konstatovalo da je na čelu države bio marionetski režim, a poenta i cilj moje kritike je obelodanjivanje toga da se ta informacija izbegava spomenuti učenicima u Srbiji, te se ovi busaju u grudi i druge proglašavaju fašistima sa odgovornošću u narednih stotinu ili više godina, dok svoju naciju proglašavaju antifašističkom, što naravno ne stoji (niti bi ta generalizacija u bilo kojoj formi trebalo da prođe u bilo kom udžbeniku istorije).

Nije stvar u tvojim ubeđenjima, moja poenta je bila da sa druge strane nema nijedan sagovornik. Ja nisam za mržnju i ne mrzim nikoga, ali isto tako nisam lud za idejom da uporno pružam ruku nekom ko bi me nabio na kolac, radilo se o Srbinu, Bošnjaku, Šumadincu, Merakliji ili jehovcu.

Izgleda da imaš jako loše iskustvo sa tim ljudima. Ja poznajem par Bošnjaka i mogu da kažem da su sa političke strane više nego korektni, da sjajno razmišljaju i da uprkos onome što su doživeli od strane Srba, ove vide bez imalo opterećenja i bez trunke mržnje. Ovi koje viđaš na netu verujem da su takvi, ali dovoljno je da se pojavi jedan pa da ti pokvari tezu.

A uporno tvrdim i tvrdiću da u srpskom organizmu ima potenciala i nade, što upravo dokazuje tolika polarizovanost mišljenja (postoje rasonalisti, pravoslavni fundamentalisti, umereni nacionalisti, kozmopoliti i građanske duše). Jer većina naših suseda nema sličnih kapaciteta - većinom su jednoumni, nacionalisti.

Moguće je da u Srbiji ima više takvih koji će ustati i boriti se za ideje denacifikacije i anacionalnosti. Tu pre svih vidim one koji su naklonjeni LDP-u, koji je veliko bogatstvo za Srbiju (ne verujem da slična postoji u zemljama u okruženju), te nevladine organizacije kakve su Helsinški odbor za ljudska prava, YUCOM i njima slične. Svakako da to govori da u Srbiji ima naprednih ljudi, čak i institucija koje će se zalagati za neko sasvim novo društvo, a to je nešto što verujem da se do sada nije moglo videti u zemljama našeg okruženja.

[shkavel]

Ovi koje viđaš na netu verujem da su takvi, ali dovoljno je da se pojavi jedan pa da ti pokvari tezu.

Iskreno se nadam da ću ga/je sresti.....

[modesty]

Ovo sto je napisano u uvodu sam licno ucila iz nacionalne istorije na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Akademici koji ovo sto je Seselj napisao podrzavaju su naverovatnije radikali... Ne znam ko bi drugi mogao...

[Plodni bizon]

Ovo sto je napisano u uvodu sam licno ucila iz nacionalne istorije na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu.

Taj faks je poznat u Srbiji po tome sto ima ogroman broj profesora koji su podrzavali Milosevica i Seselja za devedesetih i zalagali se za istrebljenje svih drugih naroda na prostorima koje su smatrali drevno-srpskim. Bas bi me cudilo da tamo nema prodju ona Seseljeva knjiga.

Neg, pojavio se jos jedan izuzetan istoricar, strucnjak... koji je izgleda jos bolji od Seselja, posto Seselj tvrdi "jedino" da su Hrvati i Bosnjaci "od Srba" nastali - ono, kao sto je covek od majmuna? - nego ovaj sad tvrdi da su to i Crnogorci a bo'me nista manje nego i Rumuni!



Znaci to je neki Slobodan Jarcevic, ja bih dodao Nindza u sredini, a evo i korica njegove knjige.

[provincijalac]

smesno je to, sta se sve stampa kod nas i prikazuje ljudima i sa kojim ciljem?
evo sta sam ja nasao sa ciljem da prikazem koliko su ljudi ovde zatrovani bas takvom politikom, koliko daleko i u sta konkretno moze da izraste nacionalna identifikacija. jedna devojka izjavljuje sledece:

Medju nama postoji vekovna mržnja...doduše, oni nas oduvek, a mi smo se spametili, konačno (bar se nadam). Šteta je što smo morali da podnesemo tolike žrtve da bismo nešto naučili...


kao da je vekovima zivela i ona licno ratovala protiv hrvata, da je svaki hrvat ziveo za mrznju prema srbinu, i obrnuto. prozivela je rane svoje nacije, u stilu ivane zigon, i sada razmislja koliko joj je hrvat veliki neprijatelj. boze moj, kad nekog sledeci put sretne neka ga pita ako je slabija da je ovaj ne ubije jer sa hrvatom se nikad ne zna, zar ne.