Dobrodosli u Hrvatsku

[Druid]

Sad ce vam ptica hrvatskog jata kroz primjer univerzalnoga hrvata opisat zadnjih 14 st.!

PRAVI HRVAT:

 - Pravi Hrvat i ponasanje;

Pravi Hrvat dok laze gleda direktno u oci i ne srami se.
Pravi Hrvat mrzi i gnusa se drustvenih razlicitosti, a posebice homoseksualaca, „nebijelih“ naroda, osoba drugih vjerovanja, makrobioticara, komunista, liberala (i jos nekoliko tisuca drugih grupacija)...
Pravi Hrvat se pravi glup i kad je sve dobro shvatio, da mu se prijatelji nebi narugali kako je, nedajboze, nacitan.
Pravi Hrvat stoga mrzi i knjige i ljude sa naocalima.
Pravi Hrvat ne spava ni kad spava, jer je u oprezu da ga tko ne zaskoci.
Pravi Hrvat tuce zenu. Prvu „porciju“ joj dodjeljuje na dan vjencanja (tako da zna sto je ceka ako bude „nevaljana“), a nadalje jednom do dva puta tjedno, ovisno o tome koliko se puta iz gostionice vrati "sumnjicav".
Pravi Hrvat ne priznaje zenu za ljusko bice.
Pravi Hrvat nikad ne priznaje poraz.
Pravi Hrvat se rado izruguje slabijem od sebe.
Pravi Hrvat vitla rukama dok prica.
Pravi Hrvat mrzi kvizove, a raduje sa samo „Milijunasu“ i to samo prva dva pitanja.
Pravi Hrvat vadi dusu nejacemu, ali se zato mocnijem od sebe duboko klanja i srdacno rukuje obuhvativsi mu ruku sa svoje dvije.
Pravi Hrvat ne place ni kad mu otac umre, ali zato narice poput malog djeteta kad ga narodna pjesma dirne.
Pravi Hrvat prica kratko, ali jasno i odrijesito, a ponekad vazne rijeci i ponavlja dvaput (npr. „udri-udri, daj ga-daj ga, to-to“..).
Pravi Hrvat nikad ne trepce ocima da tko nebi pomislio da se cega plasi.
Pravi Hrvat ne okrivljuje svoje djete zbog neuspjeha u skoli („Tata, onaj nastavnik me mrzi jer je komunjara!“), vec hvata profesora za vrat i izbija mu naocale samarom.
Pravi Hrvat pred drugarima nikad ne kaze „moja zena“ vec „ona moja“.
Pravi Hrvat ima umijece otvaranja boca najrazlicitijim predmetima, a najmilije mu je zubima.
Pravi Hrvat ne zna tablicu mnozenja, ali zato punte na kartama zbraja digitronskom preciznoscu.
Pravi Hrvat svoje duznike pamti „slonovskim pamcenjem“, ali kada se radi o njegovim dugovima, tada ima znatno losije pamcenje.

 - Pravi Hrvat i gastronomija;

Pravi Hrvat ne jede nista biljnog porijekla.
Pravi Hrvat se strese kad pije vodu, a rakiju pije poput vode.
Pravi Hrvat ne priznaje marendu od salame i sira. Gdje nema vatre, nema ni marende
Pravi Hrvat ne jede nista sto leti ili pliva
Pravi hrvat kapulu jede k'o jabuku.
Pravi hrvat nezna kuhati, jedino peci.

 - Pravi Hrvat i politika;

Pravi Hrvat uvijek glasa, pa i kad nije na popisu.
Pravi Hrvat se uvijek hvali sudjelovanjem u Domovinskom ratu, pa i kad u njemu nije sudjelovao vec baustelio u njemackoj. Kad ga upitaju gdje se borio, odgovara nejasno „u Slavoniji“ ili „u Krajini“. Ako doticni i dalje inzistira, PH mu zajapurenog lica pocne jebavati Mesica i Racana, te prijetiti bacanjem bombe na kucu.
Pravi Hrvat od malih nogu odgaja dijete da je srbin cetnik, englez mason, a crnac djava.
Pravi Hrvat obozava i postiva srbina kriminalca, a obicnog i postenog srbina zatire k'o hrusta.
Pravi Hrvat bi radje zivio u „Velikoj Srbiji“ nego u Jugoslaviji.
Pravi Hrvat je spreman na polaganje zivota za obranu Piranskog zaljeva, iako nije siguran gdje se nalazi, a zbog toga neizmjerno mrzi slovence (ili slavonce, nikako da skonta koji su nasi a koji njihovi).
Pravi Hrvat ne mrzi toliko partizane (dida mu bio na Kozari), pa ni komuniste (stric mu bio u partiji) koliko liberale.

 - Pravi Hrvat i vjera;

Pravi Hrvat u crkvu ne ide zbog Boga, vec da bude vidjen.
Pravi Hrvat se ponekad u gostioni cak i natjece tko ce opsovati socnije i mastovitije, na smijeh i radost sveprisutnog drustva.
Pravi Hrvat mjeri velicinu svoga vjere velicinom zlatnog kriza sa lanca.
Pravi Hrvat ne ide na polnocku, vec ispred crkve baca petarde, a u slucajevima jaceg pijanstva i bombe.
Pravi Hrvat rijetko ide na misu, ali zato zenu i djecu redovito tjera na sluzbe.

 - Pravi Hrvat i izgled;

Pravi Hrvat brkove pusti kad-tad.
Pravi Hrvat se oblaci samo u crnu boju.
Pravi Hrvat od tinejdjerskih dana pocinje celavit pa brije glavu, ali okolini objasnjava da to radi zbog imagea a ne potrebe.

 - Pravi Hrvat i zdravlje;

Pravi Hrvat se trudi imati sto vise kilograma (ma koliko mu to stetno za zdravlje bilo) jer selo kaze: "Jebo covika ispod 100 kg!".
Pravi Hrvat slomljenu ruku namjesta kod „nekog covjeka“ iz drugog sela.

 - Pravi Hrvat i sex;

Pravi Hrvat ne stenje u sexu, a ako mu se ta slabost i omakne, tada ubije zenu od batina da kome ne kaze.

Nadam se da vam je sad jasnije!
 

[razorblade]

Ivo andric je dobro rekao da je Balkan mehana na sred puta i da, kada se ugasi svetlo, zapocne sveopsta tuca...
Svi smo mi, i Srbi i Hrvati, jednaki drek. Danas cemo piti i jesti, sutra cemo se klati...U svakom slucaju, bolje da se raspala Jugoslavija, jer je, priznali mi ili ne, bila tamnica naroda. svakom tu ponesto nije bilo pravo. Srbima, kako da nista, uz krvave gubitke, u dva rata, nisu dobili. Hrvatima, kako da nisu dobili toliko zeljenu im drzavu. Slovencima, kako su svi drugi smrdljivi nekulturni Bosanci. Bosancima, kako da zastite posebnosti izmedju Srba i Hrvata. Makedoncima, koji, ni sami ne znaju sta su, danas srbi, sutra bugari. O crnogorcima, necu da trosim tastaturu...Neka se svi izive, pa cemo jednom biti dobre komsije. Ili susedi. Nevolja je, sto su neke drzavne tvorevine na ovim prostorima nastale u porazima onih drugih. I to je klica buducih sukoba. Setite se da Hitlera ne bi bilo, da nije bilo Vajnmarske Nemacke i ponizavajuceg poraza u I svetskom...Bojim se da ni dan-danas nismo rascistili sta je bilo cije u SFRJ i da su se poneki iskrali sa trpeze sa tudjim ruckom....

[Domaci Zdajnik]

Druid... shvatam da je to neka šaljiva priča o "pravom Hrvatu". No, istina je da pravog Hrvata nema, kao što nema ni pravog Srbina. Uopšte, ta priča o "pravom" ovom ili onom (može biti i Englezu, Francuzu ili Turčinu) ne paše ni u kom slučaju ako odbacimo predrasude i stereotipe, što intelektualci obično čine. Dakle, ta priča je dobra u tom smislu što je potpuno ironična, i tako ismeva, ja bih rekao, ne samo stereotipe o Hrvatima, već stereotipe uopšte, jer verujem da ni oni teški oblici nacionalizma sa ove strane Drine neće priču uzeti kao da se radi samo o Hrvatima. Stoga, mislim da je dobra za temu "Nacionalizam niskog intenziteta", jer se upravo od tih stereotipa o "pravom Srbinu", "pravom Hrvatu", ovom ili onom - počinje utirati put ka fašizmu/neonacizmu.

No, vratimo se temi. Može li nam ko iz Hrvatske objasniti na osnovu čega se u Srbiji zamagljuje hrvatska istorija/povijest? Šta to daje zamah srpskim povijesničarima/istoričarima da to tako tumače (mislim na ove tendenciozne, a ne na objektivne i ozbiljne istoričare)? Sa druge strane, zanima me i kako se povijesničari odnose prema istoriji Srbije u vašem obrazovnom programu (programu za osnovnu i srednju školu).

[Druid]

Izdajnice ja te uvjeravam da sve gore napisano barem polovicno a u cestim slucajvima i potpuno odgovara istini. Kroz ove na prvi pogled ironicne upise mozes itekako stec sliku o prosjecnome hrvatu, sta je po meni jako tuzno. Normalno da nisam mislio na sve svoje zemljake, valjda se podrazumijeva da na intelektualnome forumu to ne treba ni naglasavati.

Sta se tice obrazovanja osnovne skole nisam kompetentan pricati iz vlastitog iskustva jer sam u tom periodu zivio u njemackoj. U srednjoj skoli vam mogu reci da se spominjete tek u indirektnim okolnostima, ( osmanska osvajanja, shs, ndh, domovinski rat i sl.) Steta, jer ako smo u stanju u najsitnije detalje proucavati Mezapotamiju, Perziju, Skandinaviju, Atenu, Rim i ostale prijestolnice povijesti onda bi trebali itekako progovrit i o Slavenskim vezama. Ipak mislim da odgovor na tvoje pitanje lezi u politici.

Da se vratim na ovo gore, nije mi bio cilj spam-at ni pricat saljive anegdote, kroz prethodni post sam pokusao ukazat kako razmislja hrvat, a na temelju njegovog razmisljanja kakvu je povijest pisao, na temelju njegove povijesti kakva je njegova sadasnjost, na temelju njegove sadasnjosti kakva ga buducnost ceka.

[razorblade]

Ne smijes ovako pricati u neprijateljskom okruzenju...Ipak je ovdje prepuno Srba, koji znas vec kakav svijet jesu, mogu pomislit svasta i to sto pricas okrenut protivu tebe...
Uopce nije dobro da vas ja branim, ali opcenito govoreci, ja ne mogu biti nazocan dok netko ovak prica o svojem narodu...

[Druid]

Di ces bolje kritike od covjeka koji sam sebe kritizira, u ovom slucaju svoju zemlju.
Ako ja necu tko ce, vi niste informirani ili iz nekih politickih i drugih razloga smatrate da to ne bi bilo primjereno, i vjerojatno ste u pravu.
Neka se rijeci okrecu, bolje one nego puske.

[Truman]

Malo mi je neobicno da neko zaista ovo misli o svojoj naciji. Druid, ti jesi hrvat po nacionalnosti ( mislim nije samo da zivis u HR )? Ipak moram priznati da ne mogu da shvatim da neko ovako pljuje svoj narod.

[Domaci Zdajnik]

Za mene je uvek veliko i lepo osveženje čuti ili videti nekoga ko govori kritički (drugi onda misle da mrzi) o nacionalnosti kojoj nominalno pripada. Kao da srećem brata po ideologiji i političkoj zrelosti. Takvi su retki, i pravi su biseri u ovom moru nacionalističkih degenerika. No, moram nešto da prigovorim, a u stvari isto što sam rekao u prethodnom komentaru na onaj tekst Druida: Stav da je jedan narod ovakav ili onakav, da su pripadnici tog naroda ovakvi ili onakvi, da poseduju neke kolektivne opise/obeležja/karakteristike, bez razlike ili uglavnom, već jeste iskorak ka nacionalizmu. Kosmopolita ili denacifikator zahteva od drugih da potpuno negiraju postojanje takvih razlika kakve su nacionalne. Otkako se govori svetski (engleski) jezik, te je komunikacija omogućena bez obzira na to gde živeli, obaveza je svakog zrelog (svesnog) ljudskog bića da drugoga posmatra prema tome šta zna/ume i kakav je kao čovek, a ne prema tome gde se rodio i kakvog je kvaliteta njegova krv.

[razorblade]

Meni je bitno, najbitnije da si ti osvezen, izdajnice. Ako ja sebe uhvatim da branim Hrvate, tu po meni, nisu cista posla. "Brat po ideologiji"-fuj. Patetican si do koske, veliki covece sveta. Sedis u svojoj misjoj rupi i ispaljujes verbalne plotune po svojem narodu. Denacifikator, kosmopolita, mocno zvuci, ako mislis da sebi mozes i trebas da odenes neki od tih plastova. Ja, a ti znas sta mislis o meni, jezim se dok neko prica o Hrvatima na nacin na koji sam procitao par postova pre.
Ne volim Hrvate, ali mi smo kao Jang i Jing, ego i alterego, crno i belo...Mislim da su Hrvati postovanja vredni neprijatelji, i ne dozvoljavam da se o njima ovako prica,
D.I., prijavicu te N.Kandic, pa ce da te isprepuca lilihipom po dupetu...

[Druid]

Cistokrvni Hrvat, da osporim sumjivce. Mozda vas nick buni, ali nikakvi keltski geni nisu u pitanju.
Jedno je pljuvanje a drugo konstruktivna kritka, a ona mora imati malo gorcine u sebi da urodila plodom.
Ja svoj narod volim i respektiram ga, posebno ljude s kojima sam u izravnome kontaktu, no ni na kraj pameti mi nije ljubiti svakog hrvata iz nekog patriotskog razloga. Da sam kojim slucajem roden malo istocnije bio bi srbin, prema tome
nacionalnost meni ne igra bitnu ulogu. Lijepo je voliti svoje, ali jos lijepse je znati zasto to volis.

Opet cu napomenit da nisam ni mislio generalizirat, kad kazem u navedenom slucaju pravi hrvat podrazumijevam da ne mislim na sve hrvate vec na prosjecnu sliku konkretnog primjerka te specificne vrste.

@Razorblade;
Ta fraza "dostojan protivnik" mi je malo ljigava, da ti ne navodim primjere nakon svega sta se dogodila na ovim prostorima. Da zakljucim, prvo sam osoba, onda covjek, pa tek zatim pripadnik narodnosti.
Malo mi je krivo sta se skrenilo s teme, nije bila namjera.

[razorblade]

Dragi Druid,
nista licno, malo sam se zaneo.Ako mi se pruzi prilika da D.I. izvedem iz takta, necu je propustiti. Posto znam da skace dva metra na stolici od ovakvih mojih izjava, to je njemu bilo upuceno...

[modesty]

Druid, bila sam u Zagrebu u Decembru 2007., bilo je OK, a posetila sam i Samobor, gradić je presladak. Žao mi je samo što nisam imala vremena da malo više razgledam. Tramvaji su vam stvarno vrhunski. Samobor je poznat po vinu, maslinovom ulju, smokvama i krempitama, samo se te krempite drugačije zovu na hrvatskom, kako beše, podseti me, ako znaš na šta mislim? Bilo je zabavno, jedino nisam probala te čuvene krempite, zato što sam postila u tom periodu.

Bila sam poslovno sa firmom, tako da smo sve morali brzo da odradimo, razgledanja nije bilo mnogo, ali Katedrala u Zagrebu je jako lepa.Hrvati su po meni prilično gostoprimivi, moram priznati da sam se dvoumila po malo da li da govorim na srpskom ili engleskom, ali shvatila sam da je ljubazan srpski sasvim OK. Neki momci su se samo malo začudili kada sam ih nešto pitala da mi objasne, na srpskom, bili su malo izbezumljeni, ali su se pribrali nekako i ljubazno razgovarali... Generalno, zapanjuje me činjenica koliki broj mladih ljudi zna one odvratne četničke pesme, samo što se nisam ispovraćala pre neki dan kada sam čula jednu, muka mi je i kada se podsećam. najgore je što sam čula da i neke devojke, koje ja srećom ne poznajem i nadam se da nikada slične upoznati neću znaju. Fuj... bljak... grozota... radim baš sa Ivanom, Zagrepčankom, divna je osoba, zaista...

[razorblade]

radim baš sa Ivanom, Zagrepčankom, divna je osoba, zaista...

Daj njen telefon, da sirimo istinu o  Srbima...

[modesty]

Razorblade, pa tvoja fotka zrači takvom energijom da mislim da reči nisu potrebne  , a nešto mi se čini da ti znaš reči nekih pesmica koje se meni ne sviđaju , možda  grešim, nemoj me pogrešno interpretirati i izvini , ako grešim 

[Domaci Zdajnik]

Jedno je pljuvanje a drugo konstruktivna kritka, a ona mora imati malo gorcine u sebi da urodila plodom.

To je lepo rečeno. Nažalost jako je teško objasniti ljudima razliku. U zemlji u kojoj živim oni koji imaju najbolje planove (za državu) nazivaju se nacionalnim izdajnicima, baš otud što kritikuju. A kritikuju mnogo, jer je država u više nego lošem stanju. Promene počinju od kritike. Ali promene bole običnog čoveka, čoveka neposredne svesti. On kritiku doživljava kao i rušenje nečega, i ne pravi razliku između lošeg i dobrog vladanja, dok je to rušenje uvek i jednostavno - rušenje, što znači nekakav pad.  Obimna bi tema bila raspravljati o prosečnoj narodnjačkoj svesti. Politička psihologija ima tu pravo na reč.

Ja svoj narod volim i respektiram ga, posebno ljude s kojima sam u izravnome kontaktu, no ni na kraj pameti mi nije ljubiti svakog hrvata iz nekog patriotskog razloga. Da sam kojim slucajem roden malo istocnije bio bi srbin, prema tome
nacionalnost meni ne igra bitnu ulogu. Lijepo je voliti svoje, ali jos lijepse je znati zasto to volis.

Sa svim se slažem, sem sa prvom rečenicom. "Ja svoj narod volim i respektiram ga". I to se nikako ne uklapa u onu na kraju: "... ali još lijepše je znati zašto to voliš". Jer ako postavljaš uvek pitanje "zašto?" pri ljubljenju nečega, pa bio to i narod (što je prilično fantastična kategorija za ljubav, hoću reći nerealna), onda teško da možeš da kažeš "volim svoj narod i respektiram ga". Ako li respektiraš svoj, koji realno (budući da o njemu nešto znaš, kao i o drugima) ne zaslužuje da bude respektiraniji nego neki drugi u Evropi (pa i u Svetu), onda ti u stvari odbijaš da priznaš o njemu ono što je on u poređenju sa drugima, pa tako žmuriš na ono znanje o drugima ili lažeš o znanju o tom tvom narodu. Znanje o narodu i narodima proizvodi jasnu suprotnost sa onim prosečnim mišljenjem da volim i poštujem svoj narod, otud što onaj koji zna uvek postavlja pitanje: A zašto baš taj, i zašto ne bih voleo i poštovao neki drugi (koji se možda čini herojskijim ili uspešnijim)?

Opet cu napomenit da nisam ni mislio generalizirat, kad kazem u navedenom slucaju pravi hrvat podrazumijevam da ne mislim na sve hrvate vec na prosjecnu sliku konkretnog primjerka te specificne vrste.

Da, tako i ja kad kažem "Srbin" već mislim na taj prosečan primerak vrste. Ono, ideš ulicom i kad hoćeš da opsuješ nekoga ti uzvikni "Hrvatu jedan"... kao što ja ovde često sa prijateljima umem da uzviknem "Srbine jedan". 'Nako, deluje akademskije nego da si mater opsovao. 

Ta fraza "dostojan protivnik" mi je malo ljigava, da ti ne navodim primjere nakon svega sta se dogodila na ovim prostorima.

Ima dosta takvih razorblade-ovaca u Srbiji koji su, poput ovoga na forumu, učestvovali u ratovima, i koji ne misle da su bili uzaludni (nisu tako mislili kad su polazili da ubijaju), a ne misle ni da je dosta takvih scena (ovaj te naziva dostojnim neprijateljem... šta reći posle toga?). Ja, naprosto, nemam reči na takve komentare.

Da zakljucim, prvo sam osoba, onda covjek, pa tek zatim pripadnik narodnosti.

Pre ćeš kamilu da provučeš kroz iglene uši nego li da jednom prosečnom Srbinu (ili prosečnom Hrvatu) objasniš šta si ovim rekao. A oni koji bi te shvatili rekli bi ti da si - kao što meni stoji pored nick-a - tikva bez korena (jer odbijaš ono što ti je dato u nasleđe).

Malo mi je krivo sta se skrenilo s teme, nije bila namjera.

Nema brige. Preimenovao sam ovu diskusiju od onog momenta kad se skrenulo s teme, tako da sada nosi naslov "Dobrodosli u Hrvatsku". Deluje provokativno za posetioce iz Srbije... pa rekoh ajde prvenstveno zbog toga tako da nazovemo ovu uglavnom slobodnu temu o Hrvatskoj i Hrvatima.