razorblade
Banovani korisnik
 
Duh bunta: +7/-6
Van mreže
Pol: 
Poruke: 101
|
 |
« Odgovor #11 poslato: 11.03.2008. 18:43 » |
|
Evropa (malo) sutra ?
Problem sa kojima se svi na ovim prostorima susreću, nije Evropa ili Rusija, jer to, zapravo i nije dilema. Prvo i zbog toga štp nas niko u Evropu još ni ne zove, dok čak i ostrašćene pristalice zakatančenog Haškog vojvode, svesni, da je Rusija hiljadama kilometara daleko, i da bi život u EU doneo pogodnosti malom čoveku, u principu teže toj ideji. Pitanje,oko kog se razilaze agresivni "Evropejci" i agresivne "nacionaliste", kako u Evropu jednog dana? Na jedini, mogući način, bez Kosova, kao plod neprincipijelnosti EU? Pod njihovim uslovima, po cenu odricanja od, ionako skučenog, suvereniteta i povređenog nacionalnog ponosa? Na ovo oni, koje prozapadni lobi krsti, često bez osnova u stvarnosti, prosto nacionalistima, vrte glavama. U šarenoj "nacionalističkoj" koaliciji, mnogo je ateista, manje vernika, nešto opterećenih nacionalnim ponosom, dosta legalista, poneko bi da zaradi neki poen za sebe, ali je svima zajedničko da posle najnovijih događanja, Evropu posmatraju podozrivo, slično kučetu koje je dobilo štapom od gazde, ali mora da priđe jer je gladno. S druge strane, "zapadnjaci" u Srbiji, Evropu posmatraju kao šarenu pilulu koja rešava sve probleme i briše sve traume i spremni su na sve, samo da se uguraju u šareni autobus zvani EU. Bez obzira na to što je Kosovo kancer koji nagriza tkivo Srbije već tri decenije kočeći je da se bavi boljitkom svojih građana i obaška što su svi svesni da na Kosovu živi više od dva miliona neprijateljskih građana Srbije, a s obzirom na najviši natalitet u Evropi, sa tendencijom stalnog porasta, način na koji je to urađeno, korišćenjem proste, primitivne, sile, izaziva zgađenost. Mnogi od "nacionalista", razmišljajući hladne glave, mogli bi da zlurado, odahnu, jer je "vruć" krompir pao u komšijsko(Evropsko) dvorište. Ali, protivno međunarodnom pravu, na koje smo često podsećani, bar svaki put kada je Solana, Ren ili Galjakova, boravila u Beogradu, baveći se pitanjem ne-saradnje sa Hagom. Pritom, objektivno, Srbiji, nije obećana ni minimalna korist od ove međunarodnopravne bruke. Zelena lista čeka repatrijaciju Šiptara iz zapadne Evrope, pozivi na saradnju sa kriminalno smešnom, parapravnom institucijom iz Haga tek su privremeno utišani, deoba Kosova, "ne dolazi u obzir", a Republici Srpskoj je mesto u Bosni, koja se, polako, propisima visokog okupatora, mic po mic, pretvara u unitarnu tvorevinu... Zato se deo naroda okreće Rusiji, nadajući se pomoći. Rusija, sa svoje strane, diže buku, tobož u našu korist, a ispotiha kupuje strateške delove pretekle u našoj privatizaciji, peglajući preko nas, svoje frustracije u odnosima sa zapadom. I čeka da vidi u kom trenutku bi bilo najbolje da nas unovči.
Kuda dalje? S razlogom uvređeni i iznenađeni u dobrovoljnu izolaciju? Ostati van svih tokova, zaparloženi u ekonomskoj nemoći upropašćene privrede? Čekati i gledati dok jedna za drugom, čak i kvazidržave iz okruženja, kao što su Okupaciona zona Bosna i Hercegovina, i bivša-sadašnja naša teritorija Kosovo, postaju članovi EU? Čekati nove separatističke pokrete, koji će poželeti da još teritorije iz Srbije iznesu u džepovima na putu za bolje sutra? Postati Belorusija 2? Sačekati nekog novog Slobu(Voju), koji će naše nacionalne frustracije umeti da iskoristi?
Ili, obrisati znoj, skupiti snagu za još jedan osmeh, i nastaviti kartarošku partiju sa EU, u nadi da će nam sutrašnje članstvo i ekonomske investicije pomoći da, danas-sutra, ekonomski ili vojno reokupiramo otcepljene nam teritorije?
|