Čitam upravo da je neki Budimir Milutinović iz Glasa javnosti (dnevni list po kvalitetu sličan Kuriru i Pravdi) objavio sledeće:
Sve analize o ulozi NATO alijanse potvrdile su da je jedan od najbitnijih rezultata pripremanja svakog kandidata za NATO koji automatski "olakšava dijalog sa alijansom", uključujući aktivnosti u okviru Partnerstva za mir, slabljenje Vojske koja na kraju nije u stanju da brani i odbrani svoju teritoriju. Jedan od jasnih primera za ovu tezu možemo naći u nekoliko država, a prvo bismo se osvrnuli na Bugarsku, čija je odbrambena strategija potpuno podređena strategiji NATO.
I u daljem tekstu:
Turska kao "večiti" osvajač bugarskih teritorija mogla bi to da učini bez problema, kao i mnogo puta ranije.
Smatram da mediji koriste nesposobnost ili lenjost građana da razmisle o ovom problemu i o konceptu koji je ovde iznesen. Pre svega, autor teksta govori o NATO snagama kao o alijansi koja ima zaverenički predumišljaj. To nije tako strašno. Trebalo bi biti oprezan. No, dalje on govori o tome kako bi jedna slabo razvijena država, kao što je Srbija ili kao što je Bugarska, dakle, da bi ona mogla na neki način sama da se brani od napada neke druge države, ukoliko ne bi smanjila sopstveno naoružanje i ljudstvo. Potpuno zaboravlja, ili namerno propušta da pomene, ili je sasvim uživljen u potrazi za novim herojstvima svog naroda, zaboravlja da pomene da se ratovi ne vode više između dve republike izolovano od ostatka sveta i regiona. Jedna zemlja koja napada drugu, pod uslovom da ova druga ima prijateljske odnose sa svetom (da nije u situaciji u kojoj je Srbija danas, u koju je svojom voljom ušla) biva pregažena od strane celog sveta koji se udružuje da bi rasčistio sa agresorom nad prijateljskom zemljom. Članica NATO pakta je zemlja koju ostale članice brane. Pa čak i ako ne bi bila članica, ukoliko je druga zemlja napadne, MZ ukoliko nema neprijateljske stavove prema toj zemlji, reaguje i napadačka zemlja sledećeg momenta ima protiv sebe ne samo zemlju koju je napala, nego čitav svet.
Da rezimiram što se ovoga tiče: ratovi se u Evropi i civilizovanom svetu više ne vode na način kako autor teksta pretpostavlja, tako da bi njegov tekst mogao da bude relevantan u vreme pre drugog svetskog rata, ali ne i danas.
Dalje on govori o tome kako bi Turska mogla, kao "tradicionalni neprijatelj" - kao da tako nešto postoji izuzev u glavama nacionalista zaljubljenih u istoriju - dakle, kao tradicionalni neprijatelj Bugarske da ovu napadne i pokori bez problema. Pošto je Bugarska članica Evropske Unije, a Turska nije (a da jeste isto bi joj se dogodilo, ukoliko bi prekršila pravila unutar Unije, a koja sigurno obuhvataju i član o nenapadanju sopstvenih članica), na prvo poletanje turskog aviona ili ispaljene rakete, Turska bi imala protiv sebe i Ameriku i zapadnu Evropu. To je više nego logično. Logično za čoveka koji je sposoban misliti unapred, ali ne i za nacionalistu koji živi u hororima i istoriji, i odgaja inat.
Zapalo mi je za oko još nešto:
Međutim, ni u Hrvatskoj, ali ni u Srbiji ovakav broj vojnika neće lako biti poslat u Avganistan, Irak ili na neko drugo vruće mesto. Ovakvi transferi vojnika već izazivaju primetna negodovanja nacionalno demokratskih snaga, dok su liberalno demokratske opcije mnogo raspoloženije za ispunjenje svih uslova koje postavljaju NATO i SAD.
Ništa, samo mi je interesantan pojam "nacionalno demokratske snage". Srbija je uspela da skove ideološkog mutanta, monstruma Koštunicu, kao demokratu i nacionalistu, pa otud pojam nacional-demokrata. Jezivo.