Još jedan biser turbo-rodoljublja. Video sam ga na drugom, niškom takođe, ali fašističkom forumu, pa ću sada prebaciti ovde zajedno sa citiranjem devojke (fašistkinje) koja pravi sjajnu turborodoljubivu uvertiru za pesmu:
Možda su ove pesme nacionalnog zanosa odavno zaključane u sanducima prošlosti...
Možda se nikada više ne vrati vreme strasnog patriotizma i pisanja o njemu na uzvišen, topao ili prkosan ili patnički način...
U ime tih vremena i svih pisaca i pesnika koje su svojim rečima hvalili ili žalili srpski narod, otvaram ovu temu...
Slava njima i svim koji su Srbiju voleli, stvarali, sanjali... želeli pravednije i istinskije...!!!
Evo pesme koju je napisao kralj Nikola I (nekima je poznata verovatno sa poslednjeg mitinga u Beogradu, održanog povodom Kosova; kazivao ju je Nenad Jezdić), a koja, po nekom mom subjektivno-objektivnom mišljenju spada u najlepše rodoljubive pesme... (pesma je bila predlagana za crnogorsku himnu, ali je odbačena kao ''neprikladna''... jasno, pošto je pesma - srpska... kao i sav ''crnogorski'' narod...)
Neću ni pokušati da opišem šta sve ova pesma izaziva u meni.
Znam da će biti bez uspeha.
A onda pesma:
Onamo, 'namo... za brda ona,
govore da je razoren dvor
mojega cara; onamo vele,
bio je negda junački zbor.
Onamo, 'namo... da viđu Prizren!
Ta to je moje - doma ću doć'!
Starina mila tamo me zove,
tu moram jedan oružan poć'.
Onamo, 'namo... sa razvalina
dvorova carskih vragu ću reć'!
„S ognjišta milog bježi mi, kugo,
zajam ti moram vraćati već'!“
Onamo, 'namo... za brda ona
kazuju da je zeleni gaj
pod kim se dižu Dečani sveti:
molitva u njih prisvaja raj.
Onamo, 'namo... za brda ona
đe nebo plavo savija svod;
na srpska polja, na polja bojna
onamo, braćo, spremajmo hod!
Onamo, 'namo... za brda ona
pogažen konj'ma klikuje Jug:
„U pomoć, đeco, u pomoć, sinci,
svetit' me starca, svet vam je dug!“
Onamo, 'namo... sablji za stara
njegova rebra da tupim rez
po turskim rebrim'; da b'jednoj raji
njom istom s ruku res'jecam bez!
Onamo, 'namo... za brda ona
Milošev, kažu, prebiva grob!
Onamo pokoj dobiću duši,
kad Srbin više ne bude rob.