branko krsmanovic
Narodni mudrac

Duh bunta: +1/-0
Van mreže
Poruke: 11
|
 |
« Odgovor #45 poslato: 09.03.2007. 09:25 » |
|
Sretao sam nekoliko puta do sada ljude građanske orijentacije koji su se zalagali za "ekstremno građansku opciju", što će reći za građanski ekstremizam. I dan-danas ne vidim u čemu je problem ako neko zauzme građanski-ekstremno-ofanzivnu poziciju, nasuprot ksenofobičnoj i stalno prisutnoj, vidno dominantnoj na ovim prostorima - ksenofobično-nacionalističko-šovinističkim ekstremizmima koji haraju, dobijaju prostor na medijima, pobeđuju na izborima, čine glavninu ličnosti 99% ljudi na ovim prostorima ("ako mi oduzmeš nacionalnost i ljubav prema naciji, šta će od mene preostati?").
Vrlo sam skeptičan prema mogućnosti postojanja "ekstremno građanske opcije", ali cela fraza ostavlja prostor za nastavak diskusije koja ostaje u okviru zadate teme. Dalje, otvara se pitanje pozicije sa koje dolaze kritike nacionalizma/patriotizma. Na građanskom konceptu su zasnovane sve moderne demokratije. Koncept, zapravo nije nikakvo posebno umovanje već konkretan skup prava, sloboda, ali i obaveza koje su pozitivirane Ustavom i zakonima. Pobrojane slobode i prava nastaju u okvirima liberalnog učenja Kanta, Loka, kasnije Mila i drugih. Cilj liberalne teorije bio je ostvarenje jednog polja jednakosti i slobode, koje će biti zaštićeno od državne intervencije, a prvi put ovi ideali su uvedeni posle Francuske revolucije. Važna je činjenica da se proklamovanim građanskim slobodama nije htela ostvariti koncepcija društve gde će liberalizam biti jedina vladajuća ideja. Naprotiv, cilj je bio ostvariti ambijent u kome će moći da konkurišu različite ideje, ideologije počevši od onih desnih sve do onih levih, sa liberalizmom u centru. Isto tako smisao učenja podrazumeva odustajanje od ekstremizma i jednih i drugih, a sve u korist trajne stabilnosti i ostvarenja mogućnosti da svi u jednoj fer konkurenciji mogu doći na vlast ako steknu odgovarajuću podršku. "Odustajanje od ekstremizma" kao nešto što je u središtu građanskog koncepta čini frazu "ekstremno građanska opcija" besmislenom. Građanska opcija jeste jednostavno skup prava i sloboda koje postoje u zakonu ili ne postoje, i ako postoje onda se primenju ili ne u zavisnosti od toga koliko je država pravna ili nije. Ekstremnom se smatra ona ideja čiji cilj jeste da se ove slobode i prava uskrate drugima, po bilo kom osnovu. U tom smislu, kritike nacionalizma/patriotizma nisu nikada dolazile iz polja liberalnih učenja. Sam liberalizam ne bi bio to što jeste ako bi kritikovao sadržaj nacionalističkih ideja. On se ograničava na kritiku ekstremizma bilo konzervativnog, bilo radikalno-revolucionarnog, bez ulaska u evaluaciju sadržaja ovih pogleda na svet. Svaka ideja može biti legitimna ukoliko poštuje pravila igre, tj. proceduru koju je iznedrila liberalna teorija. Kritika sadržaja ideje nacionalizma, dolazi iz drugog ekstrema, koji nije mnogo bolji, već može biti i gori jer je ekstreman, kao što i nacionalizam može biti socijalno prihvatljiv ukoliko poštuje pravila igre (već sam spomenuo primer Hrvatske). Desni i levi ekstremizam su zapravo skloni kritci svega što se ne poklapa sa njihovim pogledom na svet, ali oni nemaju puno veze sa građanskim konceptom već samom činjenucom da su ekstremni. U prilog ovom navešću jedan citat Aleksandra Tišme, ne sećam se od koga ga je on preuzeo. Glasi o ovako:"U čemu je razlika između komunizma i fašizma? Odgovor: U teoriji!"
|
|
|
|
« Poslednja izmena: 09.03.2007. 13:00 Admini... »
|
Sačuvana
|
|
|
|
|
Domaci I.
|
 |
« Odgovor #46 poslato: 09.03.2007. 13:17 » |
|
Jasno, moja je krivica što smo se udaljili od teme. Uvodim pojam bez opisa njegovog značenja, i dobih simpatičnu kritiku. Jasno je da građanske vrednosti nemaju ekstreme, pa je ekstremno-građanstvo oksimoron, barem na prvi pogled. Kažem "na prvi pogled", jer sam negde (a to je moja krivica što nisam naznačio ovde) već govorio da će u Srbiji i na prostoru Balkana biti potrebno uvesti novi pojam građanskog koji će značiti stvarno građansku opciju, a to znači beskompromisno težiti slobodarskoj ideji, bez obzira na volju birača, mnenja i koalicionog potencijala. Razlog je trošenje pojma u medijima do onog nivoa kad građansko postaje tačka u kojoj se spajaju ideje populizma i građanskih vrednosti. Levi "ekstremizam", kao ekstremizam ideje ravnopravnosti nisam video u obliku komunizma, da bi mi se prišivalo kako su fašizam i komunizam jednako loši.
Ali mi je simpatično, i time hoću da se vratimo na temu, kad neko ume ovako da se izrazi, shvati građanske vrednosti kao vrednosti ravnopravnosti i slobode svih građana, a ipak stoji sa strani nacionalizma kao njegov protagonist.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
branko krsmanovic
Narodni mudrac

Duh bunta: +1/-0
Van mreže
Poruke: 11
|
 |
« Odgovor #47 poslato: 09.03.2007. 13:55 » |
|
Ma kako to čudno izgledalo, nekad se iz pozicije svesnog i savesnog građanina može uzeti kao obaveza i dužnost da se brani nacionalizam  . Građani su dužni da brane svačije pravo da se izrazi, pa i pravo nacionalista. Naravno, do izvesne granice, tj do granice kada pomenuti nacionalizam poprimi ekstreman oblik i počne da ista prava i slobode ugrožava drugima. Ono što na neki način izaziva podozrenje je "beskompromisna odbrana građanskih vrednosti". Ekstremizam u odbrani građanskih vrednosti, zapravo i ne postoji. Ova odbrana podrazumeva disciplinovanje države koje se u najradikalnijem obliku javlja kao građanska neposlušnost. Čak ni građanska neposlušnost nije ništa ekstremno već nastojanje da se politika vrati u okvire normalnosti. Hoću da kažem da građani koji brane vrednosti slobode i jednakosti ne treba da se obračunavaju sa fašističkim grupama koje prebijaju Rome, već da disciplinuju državu da primenjuje zakon. Ljudi osete privučenost građanskim konceptom zbog privlačnosti ideje slobode i jednakosti. Međutim, ovde bi bilo pametno postaviti pitanje šta to u nacionalizmu jeste toliko privlačno, jer i ovaj pogled na svet ima mnogo pristalica? Nikako ne mogu da se složim sa odgovorima koji ove ljude označavaju kao žrtve sopstvenog životinjskog nagona, psihopate i sl. Iako ne sporim da ima i takvih. Već sam spomenuo osećanje ugroženosti. Kada se ono javi ljudi se prirodno homogenizuju unutar svoje zajednice, iz čisto racionalnog razloga: želje za bezbednošću (Američka nacije se ujedinila oko predsednika Buša nakon 11. septembra). Onda ni ta privrženost zajednici nije baš toliko životinjska, jer je posledica racionalne kalkulacije da se u krilu svoje zajednice ili političke zajednice - nacije može sačuvati i povećati bezbednost. Ako smo na tragu Aristotelove političke škole, onda privrženost političkoj zajednici uopšte nije nešto životinjsko. Naprotiv! Izvan političke zajednice (u našem slučaju: nacije) su životinje, zajedno sa robovima i bogovima. Govorio sam o nekim koristima koje nacionalno jedinstvo može doneti. Naravno, u našem slučaju se to izvrgnulo u nešto sasvim drugo: izmišljani su neprijatelji koji nas ugrožavaju, da bismo se ujedinili oko nog ko je proizvodio neprijatelje, a u cilju njegovog ostanka na vlasti.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
|
Domaci I.
|
 |
« Odgovor #48 poslato: 09.03.2007. 16:05 » |
|
Ma kako to čudno izgledalo, nekad se iz pozicije svesnog i savesnog građanina može uzeti kao obaveza i dužnost da se brani nacionalizam. Građani su dužni da brane svačije pravo da se izrazi, pa i pravo nacionalista. Naravno, do izvesne granice, tj do granice kada pomenuti nacionalizam poprimi ekstreman oblik i počne da ista prava i slobode ugrožava drugima. Sve vreme sam govorio o nacionalizmu kao simptomu nezrele ličnosti, onako kako to opisuje i Kangrga, i Kiš, i još neki koji su ovde na topiku citirani. Kao psihološki fenomen on se zaista javlja kao nedostatak duhovnog sadržaja u svesti, koji se potom pokušava dopuniti kolektivnim osobinama, tradicijom i svim onim što karakteriše nacionalizam. Posledice ovako negovanih pojedinaca, njihovog duha, oseća potom čitavo društvo/zajednica ljudi, pod kojim se nalaze i oni koji sebe izgrađuju nezavisno, i zovu s obzirom na individualni napor, autentičnu egzistenciju, ili sartrovski rečeno: onakvim kakvim biraju da postanu, a ne onako kako im je tobože dato (s obzirom na to da se nacionalnost po nekakvoj logici nacionalista nasleđuje, te je anacionalni čovek u stvari nešto kao alien). Ono što na neki način izaziva podozrenje je "beskompromisna odbrana građanskih vrednosti". Ekstremizam u odbrani građanskih vrednosti, zapravo i ne postoji. Ova odbrana podrazumeva disciplinovanje države koje se u najradikalnijem obliku javlja kao građanska neposlušnost. Čak ni građanska neposlušnost nije ništa ekstremno već nastojanje da se politika vrati u okvire normalnosti. Hoću da kažem da građani koji brane vrednosti slobode i jednakosti ne treba da se obračunavaju sa fašističkim grupama koje prebijaju Rome, već da disciplinuju državu da primenjuje zakon. Slažem se, ali o tom nije ni bilo reči. Govorio sam o potrebi za novim pojmom građanskog, jer je medijski istrošen stari pojam, kako demokratskih, tako i građanskih vrednosti. To je sve. Ljudi osete privučenost građanskim konceptom zbog privlačnosti ideje slobode i jednakosti. Međutim, ovde bi bilo pametno postaviti pitanje šta to u nacionalizmu jeste toliko privlačno, jer i ovaj pogled na svet ima mnogo pristalica? Nikako ne mogu da se složim sa odgovorima koji ove ljude označavaju kao žrtve sopstvenog životinjskog nagona, psihopate i sl. Iako ne sporim da ima i takvih. Najpre, ne slažem se s tim da ljude privlači ideja ravnopravnosti (ne i jednakosti, to miriše na komunizam), barem ne mnoge ljude. Ideja ravnopravnih mogućnosti, ravnopravnog tretmana ljudi, biće prisutna kod onih koji zaista rade na tom da u ravnopravnim mogućnostima postignu nešto čime bi se iz ravnopravnih uslova izdvojili, postali nešto. To su preduzimljivi, vredni ljudi, koji grade sebe, ali žele da i drugi imaju iste mogućnosti. Takva ideja se sigurno ne bi dopala nekome ko knjigu u životu nije pročitao, ko je navikao na to da drugi umesto njega misli, odlučuje, mudruje, drugi njim postaje ili nestaje. To je čovek koji vegetira, ali i prisvaja ono što je kolektivnoj vegetaciji, navodno, svojstveno. O toj "kolektivnoj osobenosti" govore denacifikatori kakve nalazimo u Kangrgi, Kišu i drugima, te kritikuju pre svega njen psihološki izvor. I ne samo da se ovi, uz obuvanje opanaka i ogrtanje folklornih odora, izdvajaju iz "ničega", iz nečeg tako strašnog kao što su oni sami (praznina, koja čeka da postane a ništa s tim u vezi ne čini), dakle, ne samo da time nešto postaju, već istovremeno izbegavaju odgovornost pred onim što postaju, jer je, kako nam to R. Konstantinović veli u Filosofiji palanke, takvim ljudima bitna ona izvesnost i rutina, odsustvo krize (krinein), odsustvo mišljenja koje postavlja pitanja, koje može u nekom momentu ovog subjekta (ili objekta?) da razoruža, raskrinka. Već sam spomenuo osećanje ugroženosti. Kada se ono javi ljudi se prirodno homogenizuju unutar svoje zajednice, iz čisto racionalnog razloga: želje za bezbednošću (Američka nacije se ujedinila oko predsednika Buša nakon 11. septembra). Onda ni ta privrženost zajednici nije baš toliko životinjska, jer je posledica racionalne kalkulacije da se u krilu svoje zajednice ili političke zajednice - nacije može sačuvati i povećati bezbednost. Nikad ne bih stavio znak jednakosti između nacije i političke zajednice. Zajednicu mogu da čine anacionalni pojedinci/intelektualci, koje bi isto tako mogli biti sasvim bez osećanja prema onom mestu gde žive, rodu od koga su nastali, a da se ipak odazovu (na sopstveni poziv), odnosno mobilišu u trenucima kada takvoj zajednici preti opasnost, u cilju sopstvenog opstanka, uz pomoć drugih koji imaju iste motive. Nikakvoj nacionalnoj pripadnosti ovde nema mesta, ili nije nužno da se ona nađe. Potrebno je samo da ljudi znaju misliti.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Lvzifer
Slobodni mislilac
  
Duh bunta: +15/-10
Van mreže
Pol: 
Poruke: 226
|
 |
« Odgovor #49 poslato: 31.03.2007. 17:32 » |
|
Sta je to nacionalizam? Koren reci vuce u reci nacija. Svi ovde vrlodobro znamo sta je nacija pa o tome necemo da polemishemo samo da se napomene koje cinjenice cine jednu naciju: Kultura, Istorija i Jezik. Kazu i religija ali sa tim se ne slazem. Nacija moze biti razlicite religije. Nacionalizam
Nacionalizam je ideologija koji postavlja naciju, odnosno etničku zajednicu za osnovu ljudskog i društvenog zivota i koji održanju iste daje prednost nad bilo kojim drugim političkim i društvenim principima.
Postoje različite vrste nacionalizama, s obzirom na različite definicije nacije koje se odnose na zajednički jezik, kulturu, društvene vrijednosti ili etničko porijeklo.
Određeni fenomeni koji bi se mogli nazvati nacionalizmom su postojali kroz sve vrijeme historije, ali se u svom modernom obliku nacionalizam javlja tek u Novom vijeku, prvo sa stvaranjem apsolutnih monarhija koje su stvorile okvir za stvaranje zajedničkog nacionalnog identiteta među podanicima (najčešće u Zapadnoj Evropi), potom kao kulturni pokreti u višeetničkim državama gdje je prosvjetiteljstvo i širenje pismenosti dovelo do stvaranja posebnih nacionalnih identiteta.
Nacionalizam se često prožima s drugim ideologijama kao što su konzervativizam, socijalizam i liberalizam. U 19. vijeku se nacionalizam počeo ispoljavati kao rasizam i imperijalizam, a u 20. vijeku je poslužio kao podloga za fašizam. Krajem 20. vijeka se pod određenim okolnostima počeo ispoljavati i kao vjerski fundamentalizam.
Nacionalizam se u 19. vijeku nametnuo kao dominantna ideologija u svijetu te je imao ključnu ulogu u mnogim važnim događajima kao što je izbijanje prvog i drugog svjetskog rata, odnosno cijelog niza etničkih sukoba od kojih mnogi traju i do današnjeg dana.
S obzirom na ulogu koju je odigrao u izbijanju nekih od najkrvavijih događaja u historiji, nacionalizam često ima pejorativno značenje te se povezuje uz etničku netoleranciju, etničko čišćenje, šovinizam i militarizam. S druge strane mu se često iz ideoloških razlika daje pozitivan predznak kada se manifestira u obliku oslobodilačkih pokreta protiv velikih imperijalističkih sila, odnosno kada daje poticaj za napredak kulture i tehnologije kroz miroljubivo natjecanje nacionalnih država.
Znaci samo po sebi nacionalizam nije los. Extremno je koristan, ali sa druge strane daje odlichnu podlogu za stvaranje fasizma, rasne mrznje prema drugim nacijama itd. sto je losa strana istog. Kada se rodimo mi smo deca nasih roditelja, nosimo neke njihove osobine. Takodje smo i deca nase nacije, nosimo i osobine te nacije. Samim tim treba da postujemo ono sto smo. Ok sve je to lepo i krasno ali sta nam sad ta nacionalna svest donosi dobro, a sta lose? Nacionalizam je koristan zbog stvaranja nacionalne svesti u narodu, medjusobnom podrzavanju i mozda prvi korak ka medjusobnom postovanju izmedju ljudi( slozicete se da je NEPOSTOVANJE drugih ljudi jedan od najvecih problema). Problem se stvara kod toga sto ljudi odu previse u krajnjost( zvuci poznato zar ne ) i zaborave da su pored toga sto su pripadnici jedne nacije takod pripadnici Ljudi. Pa nose i njihove osobine. To je upravo ono sto se deshava i stvara pogodno tle za "fasisticke" ideologije koje u vecini aspekta nisu dobre. Sa druge strane ja smatram da je fasizam "lek za drzavu" Ako se uspostavi takav oblik vladavine nacija postaje vrlo mocna, ali sa druge strane ogranichena za progres. Po meni neki primer Fasizma u istoriji, je starogrcka Sparta. - Imali su potpunu Militarizaciju - Svi su malte ne ziveli istim zivotom. Mislim da nisi imao prava da izaberes nesto drugo. - Pobedjeni su zbog svog ogranichavanja. Postali su jaki na tlu, slabi na vodi. (ako nisam pozaboravljao istoriju  ) A dobra strana je - Svi znamo da su bili jaki ratnici i pricu termopilskom klancu. Gde su dobrim strateskim polozajem, junastvom koje je bilo vodjeno za slobodu Spartanskog naroda i njihove drzave pobedili znatno jaceg neprijatelja. Samo to je i dobra strana nacionalizma. Povezite. Razumem vase netrpeljviosti ali: Svaki predmet u losim rukama, moze lose da se iskoristi. Primer vam je americka demokratija. Omnia mea mecum porto - sve svoje sa sobom nosim.
|
|
|
|
« Poslednja izmena: 31.03.2007. 17:39 Domaći izdajnik »
|
Sačuvana
|
Some people think they think but they are not really thinking so they stop thinking cuz they tought they allready tough, but they never did it on the first place.
|
|
|
Lvzifer
Slobodni mislilac
  
Duh bunta: +15/-10
Van mreže
Pol: 
Poruke: 226
|
 |
« Odgovor #50 poslato: 31.03.2007. 17:54 » |
|
Ovaj gospodin je primer loseg nacionalizma. Sad ce svaku stavku pojedinachno da analiziramo. Ova tema je posvećena svoj srpskoj omladini kojoj je stalo do obnove srpske nacionalne svesti. Ovo je tema za sve oni koji kažu - hoću da budem Srbin i ponosim se time. ako to zeli nek ucini i da svi srbi budu ponosni time sto je on srbin.- Hoću da budem pravoslavan i da se ponosim time Zasto ne bi neko ko je srbin imao prava da bude Budista ili Hindu ili Katolik ili Pagan. Mi smo bili pagani prekrsceni smo u hriscane. To je vec javljanje fasizma, zabranjuje ti versku slobodu. Jel te to sto nisi hricanin cini manje srbinom? Mnogi narodi su hricani to je sloboda izbora. Kako je moj predak mogao da izabere hricanstvo mogu i ja neku drugu religiju..- Hoću da pišem ćirilicu i da je se ne stidim To je ok stav, gaji se nase kulturno nasledje. Nas jezik. Cak i ako bi smo prihvatili neki drugi jezik kao oficijalni bilo bi sramota zaboraviti cirilicu. Ne zaboravite da nam je takodje darovana i Latinica koju ne smemmo zaboraviti i odpustiti kao ne-srpsku- Neću da priznam da su Srbi zločinački narod i ne priznajem da je u Srebrenici i Ovčari izvršen ratni zločin Ogranicnje. To sto si ti kao Srbin mozda dobar ne znaci da je Arkan bio. Ako je zlocin pocinjen to je sramota. Svi mi radimo lose stvari pa tako i nacija. Nemci ne odbijaju drugi svetski rat. Sta vise cak proslavljaju godisnjice smrti njihovih SS generala. Ali kao takvi opet ostavljaju prostora za progres i slobodu misljenja. Ne ponose se, ali zale za svojima. Priznaju svoju sramotau.- Hoću da Republika Srpska dobije nezavisnost TEritorija ne cini narod. Cemu to? To ne zavisi od nas i potpuno je besmisleno boriti se za to.- Neću da Crna Gora dobije nezavisnost Takodje kao i gore.- Neću da Kosmet dobije nezavisnost Tamo ima 90 % albanaca i 10 % Srba. Sta ce mi takva teritorija? e upravo dolazi ono zasto je religija losa. Mene srbinom ne cini to sto sam hricanan vec to sto su MOJI PRETCI Srbi.Na kosovu jeste dosta kulturne bastine i manastira ali.. da li ce to neko smeti da srusi? Opet kultura nije u manastiru Srpstvo nije u teritoriji sve je to u srcu. - Hoću da Srbi u Hrvatskoj dobiju status konstitutivnog naroda! Jel hoces i svetom da zavladamo? Jesmo nacija visokog nivoa, ali nasa vladavaina bilo cim zavisi od toga kako igramo.- Svi oni koji žele ovo - ovo je tema za njih :)- Ne stidim se što sam Srbin Ja bi se stideo sto postoje srbi kao ti i sto je takvo ogranicheno-fasisticko vecinsko misljenje Srba. Ljudi koji bi ogranicili drugo Srbina su nista drugo nego fasisti i kvazi Srbi.
|
|
|
|
« Poslednja izmena: 31.03.2007. 18:00 Domaći izdajnik »
|
Sačuvana
|
Some people think they think but they are not really thinking so they stop thinking cuz they tought they allready tough, but they never did it on the first place.
|
|
|
|
Domaci I.
|
 |
« Odgovor #51 poslato: 31.03.2007. 18:22 » |
|
ako to zeli nek ucini i da svi srbi budu ponosni time sto je on srbin. Kao što rekoh, ne možeš izjaviti: "Ponosim se što sam pripadnik jedne nacije" a da istovremeno ne zauzimaš stav koji je suprotan onom ponosu prema drugim nacijama. To je ok stav, gaji se nase kulturno nasledje. Nas jezik. Cak i ako bi smo prihvatili neki drugi jezik kao oficijalni bilo bi sramota zaboraviti cirilicu. Ne zaboravite da nam je takodje darovana i Latinica koju ne smemmo zaboraviti i odpustiti kao ne-srpsku Ravnodušan sam prema ćirilici. Ne doživljavam je kao svoje pismo, jer ja nisam nacija, niti pripadnik bilo kakve nacije. Ćirilica je za mene artefakt, koji poput istorije ima mesto u muzeju. Latinica je funkcionalno pismo, svetsko, koje ću i ja koristiti. Više od ovoga neću reći jer je to za temu o ćirilici. Ogranicnje. To sto si ti kao Srbin mozda dobar ne znaci da je Arkan bio. Ako je zlocin pocinjen to je sramota. Svi mi radimo lose stvari pa tako i nacija. Nemci ne odbijaju drugi svetski rat. Sta vise cak proslavljaju godisnjice smrti njihovih SS generala. Ali kao takvi opet ostavljaju prostora za progres i slobodu misljenja. Ne ponose se, ali zale za svojima. Priznaju svoju sramotau. Vidi. Kad neko kaže "Ne priznajem zločine u Srebrenici i Ovčaru (ili gde već, svejedno)" on afirmiše stav da se zločin desio, samo što ga taj konkretni lik ne priznaje. I uz to posredno tvrdi da je ubijati pripadnike drugih nacija nešto kao ubiti muhu usred leta u svojoj sobi - totalno nevažna stvar. Dakle, kod takvog čoveka (ako je to uopšte čovek) možemo govoriti da se radi o nastupu bolesti koju zovem fašizmom ili srbendstvom (šajkaštvom i sličnim). Srpstvo nije u teritoriji sve je to u srcu. Uh... "srpstvo"... dobro, ajd, neću na to da se obazirem. Jesmo nacija visokog nivoa, ali nasa vladavaina bilo cim zavisi od toga kako igramo. Ha-ha! "Jesmo nacija visokog nivoa"? He-he! Ne znam šta da kažem sem da se smejem... Ludilo... Čudilo... kak to da nazovem... Evo smajlija koji to opisuje:  Neg, imaš temu "Srpsko, suviše srpsko", pa tamo možemo o tom. Ja bi se stideo sto postoje srbi kao ti i sto je takvo ogranicheno-fasisticko vecinsko misljenje Srba. Ljudi koji bi ogranicili drugo Srbina su nista drugo nego fasisti i kvazi Srbi. Okej je da se stidiš takvog čoveka ako bi ti bio frend, brat, sin ili otac, ili u bilo kakvoj vezi s tobom. Ali šta ima da ga se stidiš što je Srbin? I, još nešto. Ovo "kvazi-srbi" ne razumem šta bi trebalo da znači. Kao da postoji neko određenje šta je to Srbin. Evo ti poruka gde govorim na tu temu: Šta znači biti pripadnik jedne nacije.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Lvzifer
Slobodni mislilac
  
Duh bunta: +15/-10
Van mreže
Pol: 
Poruke: 226
|
 |
« Odgovor #52 poslato: 31.03.2007. 18:30 » |
|
Kao što rekoh, ne možeš izjaviti: "Ponosim se što sam pripadnik jedne nacije" a da istovremeno ne zauzimaš stav koji je suprotan onom ponosu prema drugim nacijama.
Da taj stav moze da bude postovanje njihove kulture. I prisvajanje onoga sto nam se svidja. Transformacija nacije. Ravnodušan sam prema ćirilici. Ne doživljavam je kao svoje pismo, jer ja nisam nacija, niti pripadnik bilo kakve nacije. Ćirilica je za mene artefakt, koji poput istorije ima mesto u muzeju. Latinica je funkcionalno pismo, svetsko, koje ću i ja koristiti. Više od ovoga neću reći jer je to za temu o ćirilici. Tvoja stvar. Vidi. Kad neko kaže "Ne priznajem zločine u Srebrenici i Ovčaru (ili gde već, svejedno)" on afirmiše stav da se zločin desio, samo što ga taj konkretni lik ne priznaje. I uz to posredno tvrdi da je ubijati pripadnike drugih nacija nešto kao ubiti muhu usred leta u svojoj sobi - totalno nevažna stvar. Dakle, kod takvog čoveka (ako je to uopšte čovek) možemo govoriti da se radi o nastupu bolesti koju zovem fašizmom ili srbendstvom (šajkaštvom i sličnim).
Slazme se ja ih priznajem. Znam mnogo drugih nacionalista koji smatraju to sramotaom Srba. Datoi smo poverenje pogresnim ljudima. Koje su izmedju ostalog posle toga srusheni. Uh... "srpstvo"... dobro, ajd, neću na to da se obazirem.
Obazirao se ili ne nacionalna svest postoji i radi radnju. Ne treba biti sahranjivana vec iskoriscenja u prave svrhe. Ha-ha! "Jesmo nacija visokog nivoa"? He-he! Ne znam šta da kažem sem da se smejem... Ludilo... Čudilo... kak to da nazovem... Evo smajlija koji to opisuje:  Neg, imaš temu "Srpsko, suviše srpsko", pa tamo možemo o tom. Ubacicu se. Ali ne mozes to poreci. Jesmo. Interesatna visevekovna istorija, jaki koreni itd. Ne cini nas to superiornim nad bilo kim niti treba bilo koga drugog da cini. Okej je da se stidiš takvog čoveka ako bi ti bio frend, brat, sin ili otac, ili u bilo kakvoj vezi s tobom. Ali šta ima da ga se stidiš što je Srbin? I, još nešto. Ovo "kvazi-srbi" ne razumem šta bi trebalo da znači. Kao da postoji neko određenje šta je to Srbin. Evo ti poruka gde govorim na tu temu: Šta znači biti pripadnik jedne nacije. Kad procitam, odgovorim kasnije. Ne stidim se njega kao kompletne lichnosti vec njegovih stavova.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Some people think they think but they are not really thinking so they stop thinking cuz they tought they allready tough, but they never did it on the first place.
|
|
|
Lvzifer
Slobodni mislilac
  
Duh bunta: +15/-10
Van mreže
Pol: 
Poruke: 226
|
 |
« Odgovor #53 poslato: 31.03.2007. 18:37 » |
|
Samo da dodam i da ponovim, mozda ti ovo pomogne pri razumenvanju mog stava. Svaka stvar je dualna pa i nacionalizam. Trenutno je to mnogo mocna alatka koje moze da bude iskorisceno za dobro i za zlo. To je to prosto i jednostavno. Svaka sledeca argumentacija je suvisna.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Some people think they think but they are not really thinking so they stop thinking cuz they tought they allready tough, but they never did it on the first place.
|
|
|
|
Domaci I.
|
 |
« Odgovor #54 poslato: 31.03.2007. 20:50 » |
|
Takodje smo i deca nase nacije, nosimo i osobine te nacije. Pošto smo Čeda Jovanović i ja rođeni, iz tvoje priče bi sledilo da nosimo neke nacionalne "gene". Izvoli ih objavi, pošto ih nas dvojica nismo svesni, kao što ih i drugi nacionalni izdajnici nisu svesni. Nacionalizam je koristan zbog stvaranja nacionalne svesti u narodu, medjusobnom podrzavanju i mozda prvi korak ka medjusobnom postovanju izmedju ljudi (slozicete se da je NEPOSTOVANJE drugih ljudi jedan od najvecih problema). Nacionalizam je "terminus tehnikus" međusobnog nepoštovanja i neuvažavanja ljudi. Ljude uzima za gotove, za stvari, za neživo, za determinisano, bez šanse za popravak. Nacionalizam u svom pojmu već sadrži diskriminaciju i nepoštovanje ljudi. Čak čoveka uopšte. Sa druge strane ja smatram da je fasizam "lek za drzavu" Ako se uspostavi takav oblik vladavine nacija postaje vrlo mocna, ali sa druge strane ogranichena za progres. Kako to postaje moćna a ograničena za progres? O fašizmu ne bih da trošim reči. Mene zanimaju mnogo suptilnije stvari od agresivnog nacionalizma (fašizma). Po meni neki primer Fasizma u istoriji, je starogrcka Sparta. - Imali su potpunu Militarizaciju - Svi su malte ne ziveli istim zivotom. Mislim da nisi imao prava da izaberes nesto drugo. - Pobedjeni su zbog svog ogranichavanja. Postali su jaki na tlu, slabi na vodi. - Svi znamo da su bili jaki ratnici i pricu termopilskom klancu. Gde su dobrim strateskim polozajem, junastvom koje je bilo vodjeno za slobodu Spartanskog naroda i njihove drzave pobedili znatno jaceg neprijatelja. Fašizam koji ja vidim kod Spartanaca jest onaj usmeren protiv sopstvenih građana. Ovovremena Sparta bila je Srbija devedesetih: građani slepi za sopstvene potrebe, hipnotisano slušaju jednog ludaka na vlasti, dozvoljavaju bombardovanje i izlaze na mostove, a na granicama čekaju puškama iz XIX veka neprijateljsku vojsku koju čini čitav svet. To je fašizam usmeren protiv svog "naroda". Svaka stvar je dualna pa i nacionalizam. Trenutno je to mnogo mocna alatka koje moze da bude iskorisceno za dobro i za zlo. Može da bude dobro iskorišćen nacionalizam, kao što i (samo)ubistvo može biti dobro rešenje. Samo, ja ne razmišljam u tim astronomski apstraktnim mogućnostima, nego konkretno. I još ne nalazim u kom slučaju bi nacionalizam mogao da bude koristan, i po koga to.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Lvzifer
Slobodni mislilac
  
Duh bunta: +15/-10
Van mreže
Pol: 
Poruke: 226
|
 |
« Odgovor #55 poslato: 31.03.2007. 21:31 » |
|
Pošto smo Čeda Jovanović i ja rođeni, iz tvoje priče bi sledilo da nosimo neke nacionalne "gene". Izvoli ih objavi, pošto ih nas dvojica nismo svesni, kao što ih i drugi nacionalni izdajnici nisu svesni.
To bi rekao los nacionalista. Ti si prvo polu madjar... sa tim imas pravo da biras... Drugo Vi niste domaci izdajnici. Da ste radili u interesu nacije pa da ste nas zajebali a mi vam dali poverenje vi bi ste bili domaci izdajnici, domaci izdajnici su Mladic, Arkan itd.. Nacionalizam je "terminus tehnikus" međusobnog nepoštovanja i neuvažavanja ljudi. Ljude uzima za gotove, za stvari, za neživo, za determinisano, bez šanse za popravak. Nacionalizam u svom pojmu već sadrži diskriminaciju i nepoštovanje ljudi. Čak čoveka uopšte.
neobavezno. NEma nista sto ga kao Ideju dokazuje da je takav. Kako to postaje moćna a ograničena za progres? O fašizmu ne bih da trošim reči. Mene zanimaju mnogo suptilnije stvari od agresivnog nacionalizma (fašizma).
Mocna u trenutku razvoja. ALi na tome sto dobije, na tome i staje. Fašizam koji ja vidim kod Spartanaca jest onaj usmeren protiv sopstvenih građana. Ovovremena Sparta bila je Srbija devedesetih: građani slepi za sopstvene potrebe, hipnotisano slušaju jednog ludaka na vlasti, dozvoljavaju bombardovanje i izlaze na mostove, a na granicama čekaju puškama iz XIX veka neprijateljsku vojsku koju čini čitav svet. To je fašizam usmeren protiv svog "naroda". Može da bude dobro iskorišćen nacionalizam, kao što i (samo)ubistvo može biti dobro rešenje. Samo, ja ne razmišljam u tim astronomski apstraktnim mogućnostima, nego konkretno. I još ne nalazim u kom slučaju bi nacionalizam mogao da bude koristan, i po koga to.
Drugacije je to vreme bilo. To je bilo vreme osvajanja i ubijanja "sekirom u glavi" sistem. Ne bi persijanci bili fini prema njima.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Some people think they think but they are not really thinking so they stop thinking cuz they tought they allready tough, but they never did it on the first place.
|
|
|
|
Domaci I.
|
 |
« Odgovor #56 poslato: 01.04.2007. 00:21 » |
|
Ti si prvo polu madjar... sa tim imas pravo da biras... Vidi. Mene je prvenstveno sramota toga što sam Polusrbin, a ne toliko što sam Polumađar. Mađarska je oko sto godina ispred Srbije (bez obzira što i oni imaju problem centralizovane zemlje) u pogledu građanskih vrednosti pa bih se sigurno bolje osećao u toj zemlji nego u Srbiji. No, nikad ne bih izjavio da pripadam niti mađarskoj nacionalnosti. A nameće mi se još jedno zanimljivo pitanje, posle kojeg bi svaki nacionalist i fašist bio pobeđen: Po čemu sam to ja Mađar, ili Polumađar? Šta ja to imam mađarskog? A onda ne bi bilo loše da još jednom pročitaš onaj tekst o tom po čemu je neko Srbin, odnosno po čemu neko pripada nekoj nacionalnosti. Videćeš možda zašto tvrdim da nisam niti Srbin, niti Aboridžin, niti Meksikanac. A svaki naročiti intelektualac (na planu društvenih nauka) reći će ti da je građanin sveta, i da ne pripada nikakvoj nacionalnosti. Nemačka je u XVIII veku bila puna intelektualaca, filozofa, koji su tvrdili da su Nemci, ali ovo "Nemac" piše se malim početnim slovom, jer je značenje tog bilo sasvim anacionalno. U tom smislu danas reći "ja sam Srbin" značilo bi nešto poput: Ja sam musav, glup, zatucan (patrijarhalan) i volim burek. A dalje, ako ću govoriti o "Srbinu" kao veličini onog koji čini nešto dobro za Srbiju, onda bih ja bio daleko veći Srbin od tebe, premda bih se stideo da me neko tako nazove. Da ste radili u interesu nacije pa da ste nas zajebali a mi vam dali poverenje vi bi ste bili domaci izdajnici, domaci izdajnici su Mladic, Arkan itd.. Simpatičan ti je odgovor, s tim što ne vidim po čemu su oni radili u interesu nacije, pa nas zajebali. Oni su radili upravo od početka do kraja protiv interesa Srbije, kao i Milošević. To su zbilja najveći nacionalni izdajnici.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
srafciger
Banovani korisnik
Duh bunta: +0/-1
Van mreže
Poruke: 3
|
 |
« Odgovor #57 poslato: 01.04.2007. 00:42 » |
|
Mene je, recimo, sramota sto moram da delim grad i drzavu sa ljudima poput tebe. Zato, takvima kao sto si ti, predlazem da odu iz Srbije u neke toplije krajeve. Ocigledno je da ce im tamo biti bolje. Zelim da pronadjes svoje gradjansko drustvo u kome ces moci da se hvalises kako si kosmopilita. Tvoji Madjari danas imaju Pokret 64 zupanije. Zasto ne napises clanak o tome? Nisam primetio da si napisao nesto pozitivno o Srbiji. Slazem se da kritika treba da postoji, ali kriticara je danas jako mnogo...a uz to su retko Srbi. Ne znam zasto je to tako. Da li ti je Madjaska pruzila ruku? Ako jeste, onda je red da joj i ti pruzis ruku. Neka se Kekenji vrate tamo gde im je i mesto. Druze mongrilu, dovoljno je prokomentarisati tvoj izgled pa cemo uvideti kojoj rasnoj grupi pripadas. I bez toga da ne znam da si Madjar ja cu reci da si neki mongril. Ocigledno da je puno mongoloidne mesavine u tebi sto se moze videti na slikama. Drzavljanstvo neke zemlje danas moze da dobije bilo ko. To je formalnost i ne kaze se za dzabe da papir trpi sve. Poenta je krv i rasna cistota. Ne treba bezati od toga i skrivati se iza lazi o gradjanskim uverenjima. Ti si ono sto jesi i to ne mozes da menjas. 90% Hrvata(na koje se uporno pozivas i koje obozavas), Nemaca, Engleza..Evropljana ce ti reci da vole svoju zemlju i ponosni su na sve sto je njeno. Ostalo otpada na rasni otpad kome i ti pripadas. Zato vama nen odgovara nista sto pripada ovoj zemlji i to vam daje za pravo da je pljujete iako vam ona sve daje. Odluci se vec jednom, Kekenju, hoces li da zivis u ovakvoj Srbiji ili ne? Za nas koji volimo Srbiju, rec "Srbin" je nesto sveto. Nesto cega se nikada necemo odreci. Pakuj kofere Kekenju. Bolje je da to uradis sam nego da te deportujemo 
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
|
Domaci I.
|
 |
« Odgovor #58 poslato: 01.04.2007. 00:49 » |
|
Svi fašisti imaju pravo na ovom forumu napisati po jednu fašističku poruku, kako bi posetioci foruma stekli sliku o tome kakvi ljudi čine grad Niš, u kakvim uslovima Diferencija pokušava da se bori za grad. Dakle, ovo će ostati tu gde je, bez obzira na to što sadrži i pretnju uz fašistički sadržaj.
Luzzy, od ovoga bi mogao da naučiš šta je fašizam. Poveži sad sa ovim što je ovaj rekao sa pitanjem koje sam ti postavio: Po čemu sam to ja Mađar, ili po čemu sam Srbin? Ili, po čemu si ti Srbin, ili ovaj Šrafciger? Izvoli, pokušaj odgovoriti a da odgovor ne bude fašistički.
|
|
|
|
« Poslednja izmena: 01.04.2007. 00:54 Domaći izdajnik »
|
Sačuvana
|
|
|
|
Lvzifer
Slobodni mislilac
  
Duh bunta: +15/-10
Van mreže
Pol: 
Poruke: 226
|
 |
« Odgovor #59 poslato: 01.04.2007. 00:51 » |
|
A dalje, ako ću govoriti o "Srbinu" kao veličini onog koji čini nešto dobro za Srbiju, onda bih ja bio daleko veći Srbin od tebe, premda bih se stideo da me neko tako nazove.
pazi srbin je srbin, Ne postoji veci Srbin i manji Srbin. ILi veci madjar i manji madjar. To je grupacija cije si ti deo... i ona je jedan deo tebe. Kao sto rekoh u sebi nosish nesto njihovo. Isto ti je recimo.. kao sto sam ja anarhista, znaci ja sam deo te grupacije, nosim i lose i dobro iz nje. Simpatičan ti je odgovor, s tim što ne vidim po čemu su oni radili u interesu nacije, pa nas zajebali. Oni su radili upravo od početka do kraja protiv interesa Srbije, kao i Milošević. To su zbilja najveći nacionalni izdajnici.
ne oni su TREBALI da rade u interesu nacije. :) Za to im je dato poverenje, misli mkad biras politichara onda biras onog ko treba da ti vodi naciju ka necemu boljem. Zar to nije i smisao svake ideologije, put ka boljem ( sad zavisi iz kog ugla ) Luzzy, od ovoga bi mogao da naučiš šta je fašizam. Poveži sad sa ovim što je ovaj rekao sa pitanjem koje sam ti postavio: Po čemu sam to ja Mađar, ili po čemu sam Srbin? Ili, po čemu si ti Srbin, ili ovaj Šrafciger? Izvoli, pokušaj odgovoriti a da odgovor ne bude fašistički.
Efo ovako. Ja ti i on imamo roditelje koji su srbi, i njihovi roditelji i roditelji njihovih roditelja. (doduse ti polu madjarske ali to je sad nebitno. Kao takvi pripadamo naciji Srba. Tu nasu naciju cine Kultura, jezik i istorija. I to je ono sto nosimo sa sobom kao Srbi! Nista vise, ne nosimo razne istorijske neprijatelje (turke nemce hrvatae ) nista nista.. Istorija je nauka o proslosti coveka\nacije... ona prica o tome kako je bilo i sta je bilo ali ne kako treba da bude i sta treba da bude. Srbi so po defaultu po tome. Kao sto rekoh Ne postoje manji Srbi i veci Srbi. Postoje izdajice nacija, t.j ljudi koji se furaju kako su Srbende kao sto su Arkan, Seselj, Milosevic i slichni a ustvari im je LICHNI INTERES ISPRED SRBIJE I SRBA. Kekenj rekao sam ti. 1. Covecanstvo 2 .Moji bliznji 3. Srbija 4. Ja STo znaci ako su meni Srbija i SRbi u interesu.. ne znaci da cu sad ja da krenem da se bijem za kosovo sa albancima. Boli me dupe.. ali ja sam pripadnik toga.. stalo mi je da odrzim kulturu, jezik i ostale stvari koje cine srbiju. Naravno ako neko napdne moju zemlju, pre cu da se borim nego da pustim da mi neko siluje sestru. Itd.. Sto se srafcigera tiche, kao svaki NS fasista ide u krajnjosti neke. Preteruje i narusava intelektualnu konverzaciju svojim odgovorm. Inache vecina tih fasista, kao sto sam ti rekao na pp-u su uglavnom pametni ljudi koji su iz potrebe bunta izabrali fasizam. Zaboravili da su LJUDI pre svega. Samim tim poceli da se ponasaju nehumano. Ti isti fasisti bi (da zivimo u fasizmu) iz istih buntova bili nesto drugo.
|
|
|
|
« Poslednja izmena: 01.04.2007. 01:02 Lvzifer »
|
Sačuvana
|
Some people think they think but they are not really thinking so they stop thinking cuz they tought they allready tough, but they never did it on the first place.
|
|
|
|